Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1053/2000 od 23. ožujka 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1053/2000 od

1. ožujka
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1053/2000 od
3. ožujka
4. NN 32/2001 (10.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1053/2000 od
5. ožujka
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 563 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Mrko­njić, Vice Vukojević i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe N. V. iz Ž., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. ožujka
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5007/1997 od
9. trav­nja
10. godine i – rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-42-UP/I-2/6688/1-96 od
11. trav­nja
12. godine. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutar­njih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
13. N. V. iz Ž. podnio je ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5007/1997 od
14. trav­nja
15. godine, kojom je odbijena ­nje­gova tužba protiv rješe­nja Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske, broj 511-01-42-UP/I-2/6688/1-96 od
16. trav­nja
17. godine. Navedenim rješe­njem odbijen je zahtjev podnosite­lja za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo teme­ljem članka
18. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91, 28/92 i 113/93), uz obrazlože­nje da nije dokazao svoju pripadnost hrvat­skom narodu.
19. Podnosite­lj tek u ustavnoj tužbi navodi da je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo teme­ljem podrijetla. Navodi da mu je majka hrvatska držav­ljanka, a on je rođen u F. Smatra da upravno tijelo i Upravni sud ­nje­gov zahtjev nisu rješavali na teme­lju podrijetla, a u suglasju s odredbom članka
20. stavka
21. točke
22. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu, već zahtjev odbijaju po drugom zakonskom osnovu, odnosno po odredbi članka
23. navedenog Zakona i to iz razloga što nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu.
24. Iako podnosite­lj to izrijekom nije naveo, iz sadržaja ustavne tužbe razvidno je da podnosite­lj smatra da su mu presudom Upravnog suda i rješe­njem Ministarstva unutar­njih poslova povrijeđena ustavna prava iz članaka
25. stavka 2.,
26. stavka
27. i
28. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
29. Iz spisa predmeta proizlazi da je podnosite­lj rođen u F.
30. godine i da ima francusko držav­ljanstvo. Prema navodima ustavne tužbe podnosite­lj je odgojen u duhu hrvatske tradicije jer mu je majka pripadnik hrvatskog naroda, te ima prebivalište u Ž., otok P. Podnosite­lj je prijavio boravak u Ž.
31. kolovoza
32. godine. Zahtjev za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo podnosite­lj je podnio
33. studenoga
34. godine, uz izjavu da se smatra hrvat­skim držav­ljaninom, pa je stoga stajalište nadležnog upravnog tijela da je ­nje­gov zahtjev podnijet teme­ljem odredbe članka
35. stavka
36. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu.
37. Odredbom članka
38. stavka
39. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko držav­ljanstvo ako udovo­ljava pretpostavkama iz članka
40. stavka
41. točke
42. navedenog Zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim držav­ljaninom.
43. Načelo materijalne istine kao jedno od teme­ljnih načela up­rav­nog postupka, izraženo je odredbom članka
44. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, u da­lj­­njem tekstu: ZUP), prema kojemu se u postupku mora utvrditi pravo sta­nje stvari i u tom ci­lju se moraju utvrditi sve či­njenice koje su od važnosti za donoše­nje zakonitog i pravilnog rješe­nja. U skladu s odredbom članka
45. ZUP-a, tijelo koje vodi postupak brinut će se da nezna­nje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava što im po zakonu pripadaju. Člankom
46. stavkom
47. ZUP-a, određeno je što obrazlože­nje rješe­nja, doneseno u provedenom upravnom postupku, mora sadržavati. Uvidom u osporeno rješe­nje upravnog tijela, utvrđeno je kako ono ne sadrži sve elemente propisane navedenom odredbom članka
48. ZUP-a, odnosno iz osporavanog rješe­nja nisu razvidni razlozi niti su navedene či­njenice na teme­lju kojih je utvrđeno da podnosite­lj nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu, odnosno nije navedeno što se može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskom narodu. Polazeći od navedenih teme­ljnih načela upravnog postupka, stajalište je Ustavnog suda da osporeno rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske nije donijeto u postupku propisanom Zakonom o općem upravnom postupku i u skladu s teme­ljnim načelima tog Zakona. Osobi kojoj tijekom postupka nisu bile poznate okolnosti niti razlozi kojima se nadležno tijelo vodilo pri donoše­nju rješe­nja, u bitnom je sma­njena mogućnost osporava­nja či­njeničnih utvrđe­nja nadležnog tijela te uspjeha u žalbenom postupku, odnosno u konkretnom slučaju u upravnom sporu. Nenavođe­nje razloga kojima se nadležno tijelo vodilo pri donoše­nju rješe­nja, u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka
49. stavka
50. Ustava (pravo na žalbu). Navedeno pravo se ne može učinkovito ostvariti bez obrazlože­nja u rješe­nju upravnog tijela, jer se samo putem obrazlože­nja utvrđuje da li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođe­nju postupka i u odlučiva­nju stranci omogući zaštitu ­njezinih prava.
51. Upravni sud Republike Hrvatske ocje­njujući zakonitost osporenog rješe­nja, u obrazlože­nju osporene presude naveo je da podnosite­lj nije priložio niti jednu ispravu u kojoj navodi da je hrvatske narodnosti, a što je razlog zbog koje­g se odbija­nje zahtjeva podnosite­lja ustavne tužbe za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo smatra osnovanim. Ustavni sud Republike Hrvatske ne prihvaća stajalište Uprav­nog suda da je podnosite­lj bio dužan podnijeti bilo kakvu ispravu iz koje je razvidno da je on hrvatske narodnosti, jer je utvrđiva­nje pretpostavki propisanih zakonom predmet dokaziva­nja u uprav­nom postupku, u kojem se kao dokazna sredstva ne propisuju samo i isk­ljučivo isprave. Takvim obrazlože­njem Upravni sud zapravo iznosi tvrd­nje koje nisu utvrđene ni u postupku pred upravnim tijelom, niti u postupku pred tim sudom, a niti proizlaze iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu. Stoga su takva utvrđe­nja Upravnog suda suprotna odredbi članka
52. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), te je time povrijeđeno ustavno jamstvo prema kojem sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona, sadržano u članku
53. stavku
54. Ustava.
55. Nezakonitim aktom tijela državne uprave kao i presudom suda povrijeđeno je podnosite­lju ustavne tužbe u članku
56. Ustava zajamčeno pravo svih građana i stranaca na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti kao i pravo iz odredbe članka
57. stavka
58. Ustava o jednakosti svih pred zakonom. Slijedom iznijetog, Sud je teme­ljem odredaba članka
59. i članka
60. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučio kao u izreci. Broj: U-III-1053/2000 Zagreb,
61. ožujka
62. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 32/2001-563 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 32/2001 Broj dokumenta u izdanju: 563 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.4.
63. ELI: /eli/sluzbeni/2001/32/563 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
64. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.