Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-464/1998. od 5. travnja 2001. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-464/

1. od
2. travnja
3. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-464/
4. od
5. travnja
6. godine NN 34/2001 (13.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-464/
7. od
8. travnja
9. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 601 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe P. Đ. iz S., zastupane po S. P.-L., odvjetniku iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
10. trav­nja
11. godine, jednoglasno je donio s­ljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – rješe­nje Županijskog suda u S., broj Gž-253/98 od
12. ve­ljače
13. – rješe­nje Općinskog suda u S., broj: O-537/85 od
14. siječ­nja
15. – rješe­nje o nas­ljeđiva­nju Općinskog suda u S., broj: O-537/85 od
16. ve­ljače
17. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u S. na ponovno postupa­nje. Obrazlože­nje
18. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba je podnesena u povodu rješe­nja Županijskog suda u S., broj: Gž: 253/98 od
19. ve­ljače 1998., kojim je odbijena žalba podnosite­ljice izjav­ljena protiv rješe­nja Općinskog suda u S., broj: O-537/85 od
20. siječ­nja
21. Tim je rješe­njem odbačena kao nedopuštena ­njezina žalba izjav­ljena protiv rješe­nja o nas­ljeđiva­nju istog suda, broj: O-537/85 od
22. ve­ljače
23. Naime, u povodu žalbe podnosite­ljice protiv navedenog rješe­nja o nas­ljeđiva­nju, sud prvog stup­nja je utvrdio, teme­ljem zapisnika s ostavinske rasprave održane dana
24. siječ­nja 1986., da se podnosite­ljica, kao i ostali sunas­ljednici, odrekla nas­ljedstva i priznala pravova­ljanom oporuku ostavite­lja, prema kojoj svu ostavinu nas­ljeđuje supruga ostavite­lja, te da su se svi nas­ljednici odrekli prava na žalbu, čime je rješe­nje o nas­ljeđiva­nju s istim danom postalo pravomoćno. Stoga je podnesenu žalbu taj sud odbacio kao nedopuštenu. U povodu žalbe podnosite­ljice protiv rješe­nja o odbačaju žalbe, sud drugog stup­nja potvrdio je stajalište prvostupa­njskog suda, pozivajući se na odredbe članka
25. Zakona o nas­ljeđiva­nju (»Narodne novine«, br 53/91, nastavno: ZN), koje upućuju na odgovarajuću primjenu pravila parničnog postupka u ostavinskim stvarima, te na odredbe članka
26. stavka 1., članka
27. stavka
28. i članka
29. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92 i 112/99, nastavno: ZPP). Prema stajalištu tog suda, izjava podnosite­ljice o odrica­nju od prava na žalbu data je u procesnom smislu na va­ljan način i stoga je žalba nedopuštena. Rješe­njem od
30. ve­ljače 1986., navodi se u obrazlože­nju rješe­nja, samo je preneseno u propisanoj formi ono što čini sadržaj zapisnika ostavinske rasprave od
31. siječ­nja
32. i što je nas­ljednicima bilo poznato u času odrica­nja od prava na žalbu pa je rješe­nje o nas­ljeđiva­nju, stoga, isk­ljučivo deklaratorne naravi. Što se tiče dostave otpravka rješe­nja o nas­ljeđiva­nju podnosite­ljici ustavne tužbe, u rješe­nju suda drugog stup­nja se napomi­nje da u spisu nema dokaza da joj je taj otpravak dostav­ljen, ali da je evidentno kako je poslan i kako je iz spisa jedna od povratnica, ne zna se čija, otrgnuta.
33. U ustavnoj tužbi podnosite­ljica ukazuje na povrede odredaba članka
34. (jamstvo prava na žalbu protiv pojedinačnih prvostupa­njskih pravnih akata, iznimno isk­ljuče­nje prava na žalbu zakonom, uz osigura­nje druge pravne zaštite), članka
35. (jamstvo prava vlasništva i prava nas­ljeđiva­nja) i članka
36. Ustava Republike Hrvatske (prema Ustavu Republike Hrvatske – pročišćeni tekst – »Narodne novine« br. 124/00 – članak
37. – Sudbenu vlast obav­ljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona.) Smatra da su navedene povrede ustavnih odredaba poči­njene brojnim procesnim povredama u postupku pred prvostupa­njskim i drugostupa­njskim sudom, a kao teme­ljni razlog zbog koje­g je žalba bila izjav­ljena navodi da je u zapisnik s ostavinske rasprave naknadno dopisana, pored imovine koja nesporno čini ostavinu ostavite­lja, i neka druga sporna imovina. Podnosite­ljica ističe da je prema Zakonu o parničnom postupku, koji se primje­njuje i u ostavinskim stvarima, va­ljano od­ri­ca­nje od prava na žalbu moguće tek od časa objave presude (rješe­nja), a ako objave nije bilo, onda od časa dostave otpravka odlu­ke. U konkretnom slučaju, tvrdi da objave nije bilo, a otpravak rješe­nja da joj nije dostav­ljen i da u spisu predmeta odgovarajuća povratnica ne postoji. U svezi s tim poziva se i na primjere iz prakse bivše­g Okružnog suda u Zagrebu (Gž-883/77 od
38. ožujka 1977.) i Vrhovnog suda Slovenije (Gž-130/57 od
39. svib­nja 1957.). Da­lj­nja procesna povreda, prema stajalištu podnosite­ljice (a što je isticala i u obje žalbe, ali se sudovi nisu o tome očitovali), sastoji se u tome što je predmetnu ostavinsku raspravu proveo, odnosno nas­ljedničke izjave o odrica­nju od nas­ljedstva primio sudački pripravnik, a ne sudac, koji je prema Zakonu o nas­ljeđiva­nju jedini ovlašten primiti tu vrstu izjave, dok izjavu o ustupa­nju nas­ljedstva može primiti i sudski službenik. Zbog navedenog predlaže da ovaj Sud ukine sve odluke donesene u predmetnom postupku, uk­ljučujući i rješe­nje o nas­ljeđiva­nju od
40. ve­ljače
41. Ustavna tužba je osnovana.
42. Na teme­lju analize spisa predmeta, osporavanih odluka, odredaba mjerodavnih zakona, te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio s­ljedeće: Iz zapisnika s ostavinske rasprave provedene pred Općinskim sudom u S. dana
43. siječ­nja
44. razvidno je da je tu raspravu pro­veo i nas­ljedničke izjave o odrica­nju od nas­ljedstva uzeo na zapisnik sudački pripravnik. Prema članku
45. ZN, tu vrstu nas­ljedničke izjave ovlašten je uzeti samo sudac sa zapisničarom. Nepravilan sastav suda podnosite­ljica ustavne tužbe je isticala u obje podnesene žalbe, ali se sudovi na taj prigovor nisu osvrtali. Prema članku
46. ZPP-a, u postupku po žalbi protiv rješe­nja na odgovarajući se način primje­njuju odredbe koje vrijede za žalbu protiv presude. Člankom
47. ZPP-a omogućeno je sudu da odgodi donoše­nje presude (rješe­nja) za osam dana od dana zak­ljuče­nja rasprave, time da se tada presuda (rješe­nje) ne objav­ljuje, već se prijepis dostav­lja strankama. Ako se presuda (rješe­nje) objav­ljuje (čl.
48. ZPP-a), tada predsjednik vijeća (sudac) javno čita izreku i ukratko priopćava razloge. U konkretnom slučaju, objave spornog rješe­nja o nas­ljeđiva­nju, u smislu naznačenih odredaba ZPP-a, nije bilo pa nije bilo mjesta odrica­nju od prava na žalbu. Ovo stoga što je, prema članku
49. ZPP-a, odrica­nje od prava na žalbu moguće od časa objave presude (rješe­nja), odnosno, kada odluka nije objav­ljena, od časa dostave prijepisa odluke stranci. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da nema dokaza o dostavi otpravka rješe­nja o nas­ljeđiva­nju za podnosite­ljicu ustavne tužbe.
50. Postupa­nje suda u nepravilnom sastavu predstav­lja apsolutno bitnu povredu postupovnih odredaba, prema članku
51. stav­ku
52. točki
53. ZPP-a (koji se prema članku
54. ZN na odgovarajući način primje­njuje u ostavinskim stvarima), a na koje povrede žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl.
55. stavak
56. ZPP-a). Kako je već rečeno, objave rješe­nja o nas­ljeđiva­nju, u smislu ZPP-a, nije u konkretnom slučaju bilo. Međutim, u svezi s navodima iz obrazlože­nja drugostupa­njske odluke – da je tim rješe­njem samo deklarirano u propisanoj formi ono što čini sadržaj zapisnika s ostavinske rasprave i što je strankama bilo poznato, potrebno je napomenuti s­ljedeće: Na predmetnoj ostavinskoj raspravi objav­ljena je oporuka ostavite­lja, čiji izvornik prileži spisu predmeta, i kojom je ostavi-te­lj, nedvojbeno, raspolagao određenom imovinom oko koje postoji spor. Ta je oporuka nas­ljednicima u cijelosti pročitana (pa utoliko nije relevantno, mada nije i ispravno, ako je sadržaj oporuke dijelom unesen u zapisnik naknadno). Međutim, či­njenica da je na taj način sadržaj oporuke ostavite­lja nas­ljednicima bio poznat, kao i či­njenica da takvu oporuku nisu na samoj raspravi ničim osporavali (ne ulazeći u razloge ­njihove pasivnosti), ne čine izjavu o odrica­nju od prava na žalbu pravova­ljanom. Ovo stoga što objava oporuke i unoše­nje ­njezinog sadržaja u zapisnik koje­g stranke potpisuju ne predstav­lja ekvivalent objavi rješe­nja, odnosno dostavi rješe­nja strankama, u smislu naprijed spomenutih odredaba ZPP-a. Nada­lje, ukazuje se dvojbenom tvrd­nja suda drugog stup­nja da je dostava rješe­nja o nas­ljeđiva­nju podnosite­ljici ustavne tužbe uredno izvršena, ali da je povratnica naknadno iz spisa »otrgnuta«. Očigledno je, naime, da su zbog nepostoja­nja dokaza o dostavi sudovi morali uzeti ­njezinu žalbu kao pravodobnu, unatoč tome što je podnesena u listopadu 1996., više od deset godina nakon donoše­nja rješe­nja o nas­ljeđiva­nju.
57. Iz navedenog proizlazi da su u konkretnom slučaju sudovi zauzeli stajalište o nedopuštenosti žalbe podnosite­ljice ustavne tužbe, a da za to nisu bile ispu­njene zakonom propisane pretpostavke. Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio da je došlo do povrede podnosite­ljičinog Ustavom zajamčenog prava na žalbu.
58. Podnesenom ustavnom tužbom ukazuje se i na povredu odredaba članka
59. Ustava Republike Hrvatske i to, kako proizlazi, i s aspekta zaštite prava vlasništva i s aspekta zaštite prava nas­ljeđiva­nja. Ustavno jamstvo prava vlasništva, međutim, ne odnosi se na slučaj kada zadira­nje u vlasništvo ne potiče od upravnih vlasti, već od drugih pravnih subjekata (fizičkih i pravnih osoba). U tom se slučaju, u pravilu, radi o imovinskim sporovima privatnog prava za koje je predviđena sudska (eventualno i neka druga) pravna zaštita. Ocjena je ovog Suda da do povrede ustavnog prava na nas­lje­điva­nje, u konkretnom slučaju, nije niti je moglo doći. Naime, ka­ko se radi o oporučnom nas­ljeđiva­nju, u kojem podnosite­ljica iz dijela nesporne ostavinske imovine ne traži ništa (dok za spornu imovinu obuhvaćenu oporukom i tako smatra da je ­njezino vlas­ništvo, a ne ostavina), očito je da ona iz ostavine ne nas­ljeđuje ništa i da je s time suglasna. Stoga niti ­njezino pravo na nas­ljeđiva­nje ne može biti povrijeđeno.
60. Glede tužbom istaknute povrede odredaba članka
61. (118.) Ustava, potrebno je napomenuti da se radi o odredbama koje uređuju ustroj i načela na kojima se teme­lji funkcionira­nje sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj. Te su odredbe, stoga, upućene sudbenoj vlasti, a ne građanima neposredno te iz ­njih ne proizlazi nikakvo (subjektivno) pravo na strani građana koje bi pružalo relevantan teme­lj za podnoše­nje ustavne tužbe.
62. Slijedom izloženog, a na teme­lju odredaba članka
63. i
64. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), donesena je odluka kao u izreci. Broj: U-III-464/1998 Zagreb,
65. trav­nja
66. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 34/2001-601 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 34/2001 Broj dokumenta u izdanju: 601 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.4.
67. ELI: /eli/sluzbeni/2001/34/601 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
68. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.