Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-636/1998, od 5. travnja 2001. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-636/1998, od

1. travnja
2. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-636/1998, od
3. travnja
4. godine NN 34/2001 (13.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-636/1998, od
5. travnja
6. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 602 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući po­vodom ustavne tužbe B. G. iz S., koje­ga zastupaju E. K. – B. i M. B.-P., odvjetnice iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. trav­nja
8. godine donio je jednoglasno s­ljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2376/1996 od
9. listopada
10. godine. – rješe­nje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osi­gu­ra­nja radnika Hrvatske, Centralne službe u Z., klasa: 140-02/95-01/Ž-336819, urbroj: UP/II-341-99-03/1-95-1003 od
11. ožujka 1996., – rješe­nje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osi­gura­nja radnika Hrvatske, Područne službe u S., klasa: UP/I-140-02/95-02/03401669743, urbroj: 341-18-03/1-95-001225 od
12. listopada
13. godine. II. Predmet se vraća nadležnom prvostupa­njskom tijelu na ponovni postupak. Obrazlože­nje
14. B. G. iz S., koje­ga zastupaju E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnice iz S., podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2376/1996 od
15. listopada
16. godine, kojom je odbijena ­nje­gova tužba izjav­ljena protiv rješe­nja tadaš­nje­g Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osigura­nja radnika Hrvatske, Centralne službe u Z., klasa: 140-02/95-01/Ž-336819, urbroj: UP/II-341-99-03/1-95-1003 od
17. ožujka
18. godine. Tim rješe­njem je odbijena žalba podnosite­lja izjav­ljena protiv rješe­nja tadaš­nje­g Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osigura­nja radnika Hrvatske, Područne službe u S., klasa: UP/I-140-02/95-02/03401669743, urbroj: 341-18-03/1-95-001225, ko-j­im je rješe­njem podnosite­lju priznato, počevši od
19. trav­nja
20. godine, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 331,14 kn mjesečno.
21. U ustavnoj tužbi podnosite­lj navodi da su osporenom presudom te navedenim rješe­njima upravnih tijela povrijeđene odred­be iz članaka 3., 5.,
22. stavka 2.,
23. stavka
24. i
25. stavka
26. Ustava. Obrazlažući svoje navode o povredi navedenih odredaba Ustava, podnosite­lj ističe da je u svojoj tužbi Upravnom sudu te u žalbi naveo da je na poziv Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske napustio bivšu JNA, a gdje je bio u činu kapetana fre­gate te se
27. listopada
28. javio prvo Ministarstvu unutar­njih poslova, Policijskoj postaji S., a potom i u Ministarstvo obrane i stavio se na raspolaga­nje Hrvatskoj vojsci, te je od
29. kolovoza
30. bio na bolova­nju i nije se htio vratiti s bolova­nja u bivšu JNA iako su ga pozivali, te je zbog toga i suđen u odsutnosti. Ističe da u takvoj situaciji nije mogao niti imao od koga tražiti podatke o visini svojih prima­nja do
31. listopada
32. godine. Da ih je čak i uspio nabaviti, oni opet za upravna tijela i Upravni sud ne bi mogli biti od značaja jer bi bili izdani od strane neprijate­ljske vojske i tada nepriznate države. Navodi da Upravni sud upravo us­traje na toj či­njenici tvrdeći da je podnosite­lj bio dužan, sukladno odredbi članka
33. Zakona o općem upravnom postupku, od nadležnog državnog tijela (to bi u konkretnom slučaju trebalo biti vojno tijelo Savezne Republike Jugoslavije) pribaviti podatke o visini plaće koju je ostvario dok je bio u bivšoj JNA. Podnosite­lj smatra, budući da takve podatke nije mogao pribaviti, da su upravna tijela u postupku određiva­nja mirovinske os­novi­ce, a na teme­lju podataka koje je podnosite­lj dao i koje je imao o plaćama prim­ljenim za neke mjesece u razdob­lju od
34. do
35. godine, te potvrda o bolova­nju i teme­ljem podataka kojima raspolaže za ovu kate­goriju osiguranika bila dužna, sukladno Za­konu o općem upravnom postupku, izvršiti rekonstrukciju naj­bli­že moguće plaće i tako utvrđenu plaću uzeti za utvrđiva­nje mi­rovinske osnovice. Umjesto toga, kao osnova za utvrđiva­nje mirovinske osnovice uzeta je naknada koju je podnosite­lj primao kao nezaposlena osoba od Hrvatskog zavoda za zapoš­ljava­nje. Podnosite­lj je bio prijav­ljen od
36. listopada
37. kod Hrvatskog zavoda za zapoš­ljava­nje te je primao novčanu naknadu kao nezaposlena osoba do
38. siječ­nja
39. godine, a poslije toga je sam plaćao doprinos za pro­duženo osigura­nje. Ističe da je upravo to razdob­lje od samo tri godine, suprotno odredbi članka
40. Zakona o mirovinskom i invalidskom osigura­nju, uzeto kao osnovica za izračun mirovine i na taj način je doveden u situaciju da je diskriminiran u odnosu na sve druge građane čija se mirovinska osnovica utvrđuje prema plaćama ostvarenim za deset godina osigura­nja koje su za osiguranike najpovo­ljnije. Podnosite­lj je podnio i dopunu ustavne tužbe dana
41. rujna
42. godine uz koju je dostavio presliku uvjere­nja o ­nje­govim plaćama od
43. siječ­nja
44. do
45. srp­nja
46. godine, koje uvje­re­nje je uspio pribaviti tek
47. godine te ga nije mogao upotrijebiti kao dokaz u upravnom postupku. Ustavna tužba je osnovana.
48. Tijekom ustavnosudskog postupka izvršen je uvid u spis prvostupa­njskog tijela. Uvidom u navedeni spis te osporena rješe­nja i presudu, utvrđeno je da je podnosite­lju priznato, počevši od
49. trav­nja
50. godine, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 331,14 kuna mjesečno. Iz obračuna mirovinske osnovice, koji je priložen uz prvostupa­njsko rješe­nje, razvidno je da je mirovinska osnovica utvrđena od »... mjesečnih prosjeka osobnih dohodaka, osnovica osigura­nja i naknada koje je osiguranik ostvario u uzastopnih 3 godine osigura­nja, tj. u razdob­lju od
51. do
52. godine«. Iz obrazlože­nja drugostupa­njskog rješe­nja proizlazi da je mirovinska osnovica podnosite­lju ustavne tužbe utvrđena od osnovica doprinosa koje je uplaćivao za produženo osigura­nje, u smislu članka
53. stavka
54. tada važeće­g Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osigura­nja radnika Hrvatske (»Narodne novine«, br. 31/83, 47/83, 53/85, 23/86, 52/86, 32/89, 48/89, 57/89, 58/90, 21/92 i 116/93). Upravni sud Republike Hrvatske u obrazlože­nju osporene presude ocje­njuje da je u postupku, koji je prethodio donoše­nju osporenog rješe­nja, či­njenično sta­nje pravilno i potpuno utvrđeno te da su pravilno primije­njene odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osigura­nju (»Narodne novine«, br. 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93 i 44/94), odredbe Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja (»Narodne novine«, br. 53/91) te odredbe Statuta Fonda koje se odnose na utvrđiva­nje mirovinskog staža, izračun mirovinske osnovice te valorizacije plaća iz prošlih godina prema kojima se utvrđuje mirovina. Upravni sud je, također, u cijelosti prihvatio stajalište tuženog tijela, izloženo u obrazlože­nju drugostupa­njskog rješe­nja, da podnosite­lj nije pružio dokaze da mu se utvrdi nova mirovinska osnovica, a na osnovi podataka i to preslika podataka o plaći koju je primao za vrijeme dok je bio aktivna vojna osoba u bivšoj Jugoslavenskoj ratnoj mornarici jer da pojedinačni mjesečni izvještaji, koje je podnosite­lj priložio, nisu isprava u smislu članka
55. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine, br. 53/91 i 103/96).
56. Tijekom cijelog postupka je nesporno da je podnosite­lj podnio zahtjev za prizna­nje prava na prijevremenu starosnu mirovinu dana
57. rujna
58. godine, te da je bio kapetan fre­gate u bivšoj JNA i da nije mogao tijekom upravnog postupka, iz razloga što je napustio bivšu JNA
59. godine, pribaviti podatke o plaćama za razdob­lje od
60. siječ­nja
61. do
62. srp­nja
63. go­di­ne. Dakle, u vrijeme podnoše­nja zahtjeva (
64. rujna 1995.) te u vrijeme donoše­nja odluke o zahtjevu podnosite­lja za prizna­nje pra­va na prijevremenu starosnu mirovinu bio je na snazi Zakon o ostvariva­nju prava iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja pripadnika bivše JNA (»Narodne novine«, br. 96/93). Kako je nesporno da je zahtjev za ostvariva­nje prava iz mirovinskog osigura­nja podnio pripadnik bivše JNA, nije vid­ljivo iz kojih razloga nisu ni upravna tijela, a niti Upravni sud Republike Hrvatske primijenili mjerodavni zakon. Odredbom članka
65. Zakona o ostvariva­nju prava iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja pripadnika bivše JNA određeno je da osoba, kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske prestalo svojstvo aktivne vojne osobe u bivšoj JNA do
66. prosinca 1991., a do toga dana nije ostvarila prava iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja, može ta prava ostvariti ako ispu­njava uvjete za stjeca­nje prava iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja prema odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osigura­nju vojnih osiguranika (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91, 18/92 i 71/92) i uz uvjete: – da ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, – da se stavila na raspolaga­nje oružanim snagama Republike Hrvatske do
67. prosinca 1991., – da protiv ­nje nadležno tijelo državne vlasti nije pokrenulo postupak zbog poduzima­nja ili priprema­nja kaž­njivih djela ili pro­pu­štene činidbe u Glavi XIV., XV. i XVIII. Osnovnog krivič­nog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 31/93 – pročišćeni tekst i 35/93), Glavi XIX. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 32/93 – pročišćeni tekst i 38/93) i Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 74/92). Prema odredbi članka
68. stavka
69. navedenog Zakona, osobi iz članka
70. tog Zakona, koja nema dokaze prema kojima se može utvrditi mirovina, odredit će se mirovina u svoti utvrđenoj kao gra­nična svota najniže­g mirovinskog prima­nja za određiva­nje zaš­titnog dodatka po odredbama Zakona i opće­g akta Republičkog fonda radnika. Navedenim propisima uređeni su način i uvjeti za određiva­nje mirovine pripadnicima bivše JNA i u slučajevima kada nemaju dokaze prema kojima se može utvrditi visina mirovine. Kako Zakon o ostvariva­nju prava iz mirovinskog i invalid­skog osigura­nja pripadnika bivše JNA, a koji je bio na snazi u vrijeme donoše­nja osporenih rješe­nja i presude Upravnog suda, u konkretnom slučaju nije primije­njen, Ustavni sud utvrđuje da su podnosite­lju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članaka
71. stavka
72. i
73. Ustava.
74. Ustavna prava iz odredaba članaka
75. stavka
76. i
77. Ustava očituju se u tome da se svakoj stranci jamči jednakost pred zakonom te pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. U konkretnom slučaju, osporenim odlukama mjerodavni propis nije uopće primije­njen te je iz razloga koji nisu pravno prihvat­ljivi podnosite­lju uskraćeno pravo uteme­ljeno na mjerodavnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme donoše­nja osporenih odluka.
78. Podnosite­lj u ustavnoj tužbi ukazuje i na povredu odredaba članka
79. Ustava koja se odnosi na vladavinu prava. Navedenom odredbom Ustava, vladavina prava istaknuta je kao teme­ljno načelo pravnog poretka Republike Hrvatske. Navedena odredba sadrži teme­ljna načela državnog ustroja i kao takva nije usmjerena neposrednoj zaštiti ustavnih prava i sloboda čovjeka i građanina pa ne može biti povrijeđena pojedinačnim odlukama sudbene ili upravne vlasti, odnosno odlukama tijela koja imaju javne ovlasti.
80. Podnosite­lj u ustavnoj tužbi ističe i povredu načela ustavnosti i zakonitosti iz članka
81. Ustava. Iz odredaba članka
82. Ustava, od kojih stavak
83. nije upućen neposredno građanima, a stavkom
84. se uređuje obveza poštiva­nja načela ustavnosti i zakonitosti, ne može se izvesti nikakvo ustavno pravo pojedinca niti se na njoj može neposredno zasnovati ustavna tužba.
85. Glede članka
86. stavka
87. Ustava, na koju se odredbu podnosite­lj u ustavnoj tužbi poziva, va­lja istaći da se na toj odred­bi, također, ne može neposredno zasnovati ustavna tužba budući da se iz te odredbe ne može izvesti nikakvo ustavno pravo pojedinca jer je ­njome propisano da se zakonom i kolektivnim ugovorom uređuje pravo zaposlenih i članova njihovih obite­lji na socijalnu sigurnost i socijalno osigura­nje.
88. Što se tiče istaknute povrede članka
89. stavka
90. Ustava koji se odnosi na sudbenu vlast i propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, va­lja istaći da navedene ustavne odredbe ne sadrže slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (nastavno: subjektivno ustavno pravo). Stoga se iz te odred­be ne može izvesti zak­ljučak o postoja­nju subjektivnog ustavnog prava pojedinca, već tom odredbom ustavotvorac u ukupnosti članka
91. Ustava sudbenoj vlasti povjerava da samostano i neovisno brine o zakonitosti.
92. Slijedom iznijetog, na teme­lju odredaba članaka
93. i
94. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-636/1998 Zagreb,
95. trav­nja
96. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 34/2001-602 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 34/2001 Broj dokumenta u izdanju: 602 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.4.
97. ELI: /eli/sluzbeni/2001/34/602 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
98. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.