← Hrvatska

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-353/2001 od 18. svibnja 2001.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-353/2001 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-353/2001 od
  3. svibnja
  4. NN 50/2001 (1.6.2001.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-353/2001 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 813 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe J. T. iz I., koje­g zastupa Ž. Š., odvjetnik u S., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. svib­nja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-211/1999-2 od
  9. rujna
  10. godine – presuda Županijskog suda u S., broj Gž-647/98 od
  11. trav­nja
  12. godine – presuda Općinskog suda u S., broj P-185/93 od
  13. rujna
  14. godine, i to u dijelu u kojem se navedene presude odnose na utvrđe­nje ništavosti ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zak­ljučenog u S. dana
  15. srp­nja
  16. godine, kojim Grad S. prodaje, a J. T. iz I. kupuje u S., na adresi V. 111b, stan broj 13, na trećem katu, površine 61,04 m˛, kao i u dijelu kojim se osporavanim presudama rješava o naknadi parničkog troška. II. Predmet se u ukinutom dijelu vraća Općinskom sudu u S. na ponovni postupak. i RJEŠENJE Ustavna tužba se odbacuje u dijelu u kojem se ona odnosi na odbija­nje tužbenog zahtjeva J. T. kojim je on, za slučaj utvrđe­nja spornog ugovora ništavnim, zahtijevao od suda obvezati prodavate­lja stana na isplatu novčanog iznosa u visini tržišne vrijednosti predmetnog stana, a po cijenama važećim na dan presuđe­nja, s pripadajućim zakonskim kamatama, naknadom troškova postupka, a pod prijet­njom ovrhe. Obrazlože­nje
  17. U konkretnom slučaju podnosite­lj je ustavnom tužbom pokrenuo ustavnosudski postupak protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-211/1999-2 od
  18. rujna
  19. godine.
  20. Tijekom parničnog postupka, koji je prethodio osporavanoj presudi, Općinski sud u S. svojom presudom, broj: P-1857/93-2 od
  21. rujna
  22. godine, u točki I. izreke utvrdio je ništavim ugovor o kupoprodaji stana zak­ljučen u S. dana
  23. srp­nja
  24. godine kojim Grad S. prodaje, a podnosite­lj ustavne tužbe kupuje u S., na adresi V. 111b, stan broj 13, na trećem katu, površine 61,04 m˛. Prvostupa­njskom presudom, u točki II. izreke, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev podnosite­lja kojim je, za slučaj utvrđe­nja spornog ugovora ništavim, zahtijevao da sud obveže prodavate­lja stana na isplatu novčanog iznosa u visini tržišne vrijednosti predmetnog stana, a po cijenama važećim na dan presuđe­nja, s pripadajućim zakonskim kamatama, naknadom troškova postupka i pod prijet­njom ovrhe. Točkom III. izreke prvostupa­njske presude tuženici su bili obvezani naknaditi parnični trošak tužite­ljima. Iz či­njeničnog sta­nja utvrđenog tijekom provedenog parnič­nog postupka proizlazi da su prvotužite­ljica M. T. i podnosite­lj sklopili brak
  25. kolovoza
  26. godine i da je taj brak pra­vomoćno razveden presudom donesenom u parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u S. pod brojem: P-76/
  27. Tijekom traja­nja braka između stranaka, prvotužite­ljica je uselila u sporni stan na kojem je podnosite­lj stekao stanarsko pravo na teme­lju rješe­nja o dava­nju stana na korište­nje od
  28. ve­ljače
  29. godine, donesenog od strane poduzeća »J«. Po razvodu braka prvotužite­ljica i podnosite­lj nastavili su zajednički živjeti u predmetnom stanu, da bi podnosite­lj s Gradom S.
  30. srp­nja
  31. godine, sklopio ugovor o prodaji spornog stana. Tužbom od
  32. rujna
  33. godine, prvotužite­ljica je zahtijevala od suda utvrđe­nje ništavim ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, a iz razloga što je taj ugovor sklop­ljen bez ­njezine prethodno dane suglasnosti. Presuđujući u konkretnom slučaju, prvostupa­njski sud je zauzeo pravno stajalište da se uslijed či­njenice nastavka zajedničkog živ­lje­nja u predmetnom stanu, a da prethodno nije sklop­ljen sporazum o tome tko od stranaka poslije razvoda braka zadržava stanarsko pravo, niti je proveden relevantan postupak za utvrđe­nje ove okolnosti, a u skladu s odredbama članka
  34. tada važeće­g Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), još uvijek obje strane smatraju nosite­ljima stanarskog prava na spornom stanu. Polazeći od ovakvog pravnog stajališta prvostupa­njski sud, nada­lje, navodi da prema odredbi članka
  35. stavka
  36. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95 i 11/96), kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od ­njih samo uz suglasnost drugog. Na teme­lju provedenoga dokaznog postupka prvostupa­njski sud je cijenio utvrđenim kako potrebna suglasnost za otkup stana podnosite­lju nije bila dana, te da je uslijed ove či­njenice sporni ugovor sklop­ljen suprotno kogentnoj zakonskoj odredbi. Ujedno, na teme­lju zak­ljučka da je sporni ugovor sklop­ljen suprotno uvjetima propisanima zakonom, sud je na teme­lju odredbe članka
  37. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), utvrdio sporni ugovor o prodaji stana ništavim.
  38. U svezi s prvostupa­­­­­­njskom presudom podnosite­­­­­­lj je podnio žalbu. Presuđujući o žalbi podnosite­­­­­­lja Županijski sud u S., svojom presudom broj: Gž-647/98 od
  39. trav­­­­­­nja
  40. godine, odbio je žalbu kao neosnovanu u dijelu u kojem je ona predmetom ovog ustavnosudskog postupka, potvrdivši zakonitost prvostupa­­­­­­njske presude. U svezi s pravomoćnom presudom podnosite­­­­­­lj je izjavio reviziju. Presuđujući o tom izvanrednom pravnom lijeku, Vrhovni sud Republike Hrvatske osporavanom presudom odbio je navedenu reviziju u dijelu u kojem se ona odnosila na utvrđe­­­­­­nje sudova da je sporan ugovor o kupoprodaji stana ništav. Ujedno osporavanom presudom prihvaćena je revizija podnosite­­­­­­lja u dijelu u kojem se ona odnosila na odbija­­­­­­nje u cijelosti ­­­­­­nje­govog tužbenog zahtjeva usmjerenog prema Gradu S. kao prodavate­­­­­­lju stana, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđe­­­­­­nje prvostupa­­­­­­njskom sudu.
  41. U ustavnoj tužbi podnosite­­­­­­lj ističe da su osporavanom presudom kao i ­­­­­­njoj prethodećim rješidbama, a uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog či­­­­­­njeničnog sta­­­­­­nja te povreda postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članka
  42. članka 26., članka
  43. stavka 1., članka
  44. stavka
  45. i članka
  46. stavka
  47. Ustava. Člankom
  48. Ustava jamči se opća jednakost i jednakost svih pred zakonom, dok se člankom
  49. jamči jednakost građana i stranaca pred sudovima. Člankom
  50. stavkom
  51. Ustava jamči se pravo svakome da zakonom ustanov­­­­­­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­­­­­­nje­govim pravima i obvezama. Člankom
  52. stavkom
  53. Ustava jamči se nepovredivost doma, dok se člankom
  54. stavkom
  55. Ustava jamči pravo vlasništva. Obrazlažući povredu navedenih ustavnih prava podnosite­­­­­­lj ističe da je on postao vlasnikom stana na teme­­­­­­lju sklop­­­­­­ljenog ugovora o prodaji stana, te da je tijekom parničnog postupka u kojem je predmetni ugovor utvrđen ništavim došlo do niza nezakonitosti. Podnosite­­­­­­lj posebno ističe kako je či­­­­­­njenica (ne)postoja­­­­­­nja potrebne suglasnosti utvrđena samo na teme­­­­­­lju iskaza tužite­­­­­­ljice, te da sud nije uzeo u obzir niti jedno drugo dokazno sredstvo, čime je prema ­­­­­­nje­govom miš­­­­­­lje­­­­­­nju on stav­­­­­­ljen u bitno neravnopravan položaj u odnosu na druge stranke u postupku.
  56. Zak­­­­­­ljučno, slijedom sve­ga iznijetoga, a cijeneći osporavanu presudu u cijelosti kao i ­­­­­­njoj prethodeće rješidbe nezakonitima, podnosite­­­­­­lj predlaže ­­­­­­nje­govu ustavnu tužbu usvojiti i osporavane presude ukinuti. Za potrebe ovosudnog postupka pribav­­­­­­ljen je spis Općinskog suda u S. broj: P-1857/
  57. I. Ustavna tužba je osnovana u dijelu u kojem se osporavanim presudama utvrđuje ništavost ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.
  58. Prema odredbama članka
  59. stavka
  60. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene vlasti, odlukom upravne vlasti ili odlukom drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova ne­go poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, a radi zaštite prava i teme­­­­­­ljnih sloboda čovjeka zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pruža­­­­­­nja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučiva­­­­­­nja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posiza­­­­­­nja u teme­­­­­­ljna prava i slobode građana.
  61. U konkretnoj pravnoj situaciji podnosite­­­­­­lj zahtijeva ustavnosudsku zaštitu u svezi s provedenim parničnim postupkom tijekom koje­ga je ništavim utvrđen ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Prema odredbama članka
  62. stavka
  63. tada važeće­g Zakona o stambenim odnosima, kada je stanarsko pravo stekao jedan bračni drug, stanarsko pravo stječe i drugi bračni drug u slučaju zajedničkog stanova­­­­­­nja. Prema odredbama članka
  64. istog Zakona, za slučaj razvoda braka bračni drugovi sporazumno određuju koji od ­­­­­­njih zadržava stanarsko pravo. U slučaju izostanka navedenog sporazuma, tko će zadržati stanarsko pravo na zajedničkom stanu bivših bračnih drugova određuje sud u zakonom propisanom postupku. S obzirom na navedene zakonske odredbe nesporno je pravno stajalište prvostupa­­­­­­njskog suda da se u konkretnom slučaju oba bračna druga smatraju nosite­­­­­­ljima stanarskog prava na spornom stanu, s obzirom da među ­­­­­­njima nije bilo zakonom utvrđenog sporazuma, niti je proveden propisani postupak za utvrđe­­­­­­nje tko od bračnih drugova zadržava stanarsko pravo po razvodu braka. Prema odredbi članka
  65. stavka
  66. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima propisanima tim zakonom. Sukladno odredbama stavka
  67. i stavka
  68. istog članka, kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od ­­­­­­njih samo uz suglasnost drugog, dok se prethodna suglasnost daje u ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis.
  69. Za meritorno presuđiva­­­­­­nje u konkretnom slučaju bilo je potrebno nedvojbeno utvrditi či­­­­­­njenicu je li zakonom propisana prethodna suglasnost za otkup stana postojala u času zak­­­­­­ljuče­­­­­­nja spornog ugovora i to u zakonom predviđenom obliku. Prema odredbi članka
  70. stavka
  71. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99) Sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne či­­­­­­njenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva. U navedenom članku sadržano je načelo materijalne istine. Pod načelom materijalne istine podrazumijeva se podudarnost uvjere­­­­­­nja suda o či­­­­­­njeničnom supstratu spora sa stvarnim či­­­­­­njeničnim sta­­­­­­njem, pri čemu je sud ovlašten istraživati materijalnu istinu bez posebnih ograniče­­­­­­nja glede formalnosti dokaza i dokaznih sredstava. Člankom
  72. Zakona o parničnom postupku propisano je da je sud po svom uvjere­­­­­­nju ovlašten uzeti kao dokazanim određene či­­­­­­njenice, na teme­­­­­­lju savjesne i briž­­­­­­ljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovi rezultata cjelokupnog postupka. Ovim člankom Zakona utvrđeno je načelo slobodne ocjene dokaza, i to u ocjeni ­­­­­­njihove snage i važnosti za konkretan slučaj, također bez posebnih zakonom propisanih formalnosti. Međutim, usprkos procesne slobode koja proizlazi iz navedenih načela, sud nije apsolutno slobodan pri provođe­­­­­­nju dokaznog postupka kao niti pri ocje­­­­­­njiva­­­­­­nju pojedinih dokaza. Sud je dužan provesti sva dokazna sredstva od relevantnog značaja, te za slučaj da bez uvjer­­­­­­ljivog i logičnog objaš­­­­­­nje­­­­­­nja propusti izvesti neki od relevantnih dokaza, čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prema članku
  73. stavku
  74. Zakona o parničnom postupku stranke su dužne sudu podnijeti isprave na koje se pozivaju. Također, prema odredbi stavka
  75. navedenog članka kada se isprava nalazi kod državnog tijela ili drugih osoba kojima je povjereno izvrše­­­­­­nje javnog ovlašte­­­­­­nja, a stranka ne može sama doći u posjed te isprave, sud je dužan pribaviti potrebnu ispravu po službenoj dužnosti. Napos­­­­­­ljetku, prema odredbi članka
  76. Zakona o parničnom postupku, sud može utvrđivati za postupak važne či­­­­­­njenice i sasluša­­­­­­njem stranaka. Međutim, na ovaj način se mogu utvrđivati či­­­­­­njenice samo u slučaju kad nema drugih dokaza, ili kada i pored izvedenih dokaza sud nije na drugi način mogao utvrditi odlu­čujuće okolnosti za rješava­­­­­­nje postav­­­­­­ljenog tužbenog zahtjeva. Iz navedene zakonske norme proizlazi supsidijarnost primjene sa­sluša­­­­­­nja stranaka kao dokaznog sredstva. Ovakva zakonska re­gulacija proizlazi iz či­­­­­­njenice da su stranke, doduše, najprikladnije za to da daju potpunu sliku o relevantnim okolnostima za pojedinu pravnu situaciju, ali da su najčešće ­­­­­­njihove izjave zbog osobne zainteresiranosti subjektivne vrijednosti. Sud može sasluša­­­­­­njem stranaka pristupiti utvrđiva­­­­­­nju odlučujućih či­­­­­­njenica o kojima ovisi meritum stvari samo u slučaju nepostoja­­­­­­nja pouzdanijih izvora sazna­­­­­­nja.
  77. U konkretnom slučaju, iz pribav­­­­­­ljenog spisa Općinskog suda u S. proizlazi da je tijekom cijelog parničnog postupka tužite­­­­­­ljica tvrdila kako podnosite­­­­­­lju nije dala potrebnu suglasnost za otkup stana, dok je podnosite­­­­­­lj tvrdio kako je potrebna suglasnost dana. Također je iz naznačenog spisa razvidno da se prvostupa­­­­­­njski sud višekratno i bez uspjeha obraćao nadležnom Zavodu za gospodare­­­­­­nje gradom radi dostave spisa, klasa: 370-03/93-06/1970, urbroj: 2181-12-06/02-93-3, iz koje­ga bi bilo očito nepostoja­­­­­­nje potrebne suglasnosti za otkup stana, a koja je prema zakonu morala biti dana u pisanom obliku na ugovor ili kao posebna pisana i ovjerena isprava. Ujedno tijekom cijeloga dokaznog postupka prvostupa­­­­­­njski sud nije uspio pribaviti niti potvrdu od nadležnog tijela je li tužite­­­­­­ljica u spornom razdob­­­­­­lju ovjeravala svoj potpis. Iz obrazlože­­­­­­nja prvostupa­­­­­­njske presude pak proizlazi da je općinski sud izostanak potrebne suglasnosti, koja je morala biti dana u zakonom propisanoj formi, utvrdio isk­­­­­­ljučivo na teme­­­­­­lju iskaza tužite­­­­­­ljice. Ujedno, sud, glede odlučujuće či­­­­­­njenice za rješava­nje sporne situacije, nije poklonio vjeru iskazima dvaju svjedoka iz razloga ­njihovog prijate­ljskog odnosa s podnosite­ljem, kao niti iskazu samog podnosite­lja. Ujedno sud nije poklonio vjeru niti iskazu svjedoki­nje koja je vodila predmet prodaje spornog stana zak­ljučujući da je ona svoj iskaz prilagođavala tijekom postupka iz razloga otkla­nja­nja sa sebe odgovornosti radi propusta u obav­lja­nju svoje službene dužnosti.
  78. Prema odredbama članka
  79. i članka
  80. Ustava jamči se opća jednakost svih kao i jednakost stranaka pred zakonom i sudovima. Također, člankom
  81. stavkom
  82. Ustava jamči se pravo na pravično suđe­nje. Navedena ustavna prava ne mogu se tijekom sudskog postupka ostvarivati ukoliko stranke u tom postupku nemaju jednak procesni položaj. Iz opisa provedenog prvostupa­njskog postupka razvidno je da je prvostupa­njski sud propustio potpuno i istinito, te na adekvatan način i zakonom predviđenim dokaznim sredstvima utvrditi jedinu relevantnu či­njenicu za odlučiva­nje u konkretnom slučaju. Privremena nemogućnost izvođe­nja pojedinog dokaznog sredstva ili odbija­nje surad­nje i predaje relevantnih spisa poči­njeno od pojedinih tijela državne vlasti ili drugih pravnih osoba, ne daje za pravo tijelima sudbene vlasti odustati od izvođe­nja nekog dokaza, pogotovo kada se ­njime neposredno stječu sazna­nja o jedino bitnoj i relevantnoj či­njenici za rješava­nje spora. U opisanim situacijama, nije u skladu sa smislom i sadržajem kogentnih odredaba Zakona o parničnom postupku posizati za drugim dokaznim sredstvima koja se mogu primje­njivati ex le­ge samo supsidijarno i iznimno. Također, prvostupa­njski sud je bez va­ljano obrazloženog i objektivnog razloga presudio u spornoj pravnoj situaciji jedino na teme­lju dokaznog sredstva koje se po procesnim pravilima mora supsidijarno i iznimno izvoditi. Postupajući na navedeni način taj sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pod čime se podrazumijeva neprimjena ili pogrešna primjena po­stu­pov­nih pravila na način utvrđen odredbom članka
  83. stavka
  84. Zakona o parničnom postupku. Propusti prvostupa­njskog suda tijekom provedenog postupka, a prema ocjeni ovog Suda, bili su takvog intenziteta da su pod­nosite­lja ustavne tužbe stavili u neravnopravan položaj u odnosu na ostale sudionike u postupku, te da su ti propusti doveli do situacije u kojoj se presuda kojom se odlučivalo u konkretnom slučaju može smatrati na či­njeničnom supstratu neuteme­ljenom i po načinu donoše­nja arbitrarnom. Slijedom navedenog, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da su prvostupa­njskom presu­dom podnosite­lju povrijeđena ustavna prava iz članka 14., članka
  85. i članka
  86. stavka
  87. Ustava. Propusti uči­njeni u prvostupa­njskom postupku protežu se i na presudu Županijskog suda u S., kao i na osporavanu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, prema članku
  88. stavku
  89. Zakona o parničnom postupku drugostupa­njski sud je dužan ukinuti prvostupa­njsku presudu ukoliko je tijekom postupka došlo do bitnih povreda parničnog postupka. Sadržajno isto ovlaš­te­nje dano je i revizijskom sudu odredbama članka
  90. istog Za­kona. Postupajući suprotno navedenim zakonskim ovlašte­njima, naznačena ustavna prava podnosite­lja također su povrije­đena dru­go­stupa­njskom i osporavanom presudom, u dijelu u kojem su te presude predmetom ovog ustavnosudskog postupka. U ponov­ljenom postupku, po ukidnoj odluci ovog Suda, nadležna tijela sudbene vlasti dužna su po pribavi relevantnog spisa upravnog tijela i pribavi dokaza o dava­nju suglasnosti ili ovjeri potpisa tužite­ljice u konkretnom slučaju, nedvojbeno utvrditi potrebni či­njenični supstrat u cijelosti i to na način predviđen odred­bama Zakona o parničnom postupku, te potom presuditi o meritumu postav­ljenog zahtjeva.
  91. Tijekom ustavnosudskog postupka nije utvrđeno da bi podnosite­lju ustavne tužbe bilo povrijeđeno ustavno pravo kojim se jamči pravo vlasništva. Naime, kako se u provedenom parnič­nom postupku nije odlučivalo o pravu vlasništva podnosite­lja, već je utvrđena va­ljanost ugovora kao obveznopravnog instituta i možebitnog titulusa stjeca­nja prava vlasništva, to je u ovom postupku utvrđeno da podnosite­lju u konkretnom slučaju nije po­vrije­đeno ustavno pravo iz članka
  92. stavka
  93. Ustava. Zak­ljučno, s obzirom na sadržaj članka
  94. Ustava, ospora­vajući razlozi podnosite­lja isticani u ustavnoj tužbi, sve kada bi i postojali, ne bi dovodili do povrede ustavnog prava kojim se jamči nepovredivost doma.
  95. Slijedom sve­ga iznijetoga, a utvrdivši kako su podnosite­lju ustavne tužbe osporavanom presudom Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske, kao i ­njoj prethodećim presudama, povrijeđena ustavna prava iz članka 14., članka 26., članka
  96. i stavka 1., Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka teme­lji se na odredbama članka
  97. stavka 1., članka
  98. i članka
  99. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske. II. Ustavna tužba nije dopuštena u dijelu u kojem se ona odnosi na odbija­nje tužbenog zahtjeva podnosite­lja ustavne tužbe u cijelosti.
  100. Prema odredbama članka
  101. stavka
  102. Ustavnog zakona, Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavna tužba se može podnijeti nakon iscrp­ljiva­nja dopuštenog pravnog puta. Osporavanom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet je vraćen na ponovno odlučiva­nje u dijelu kojim je pod­no­site­lj, a za slučaj utvrđe­nja spornog ugovora ništavim, zah­tije­vao od suda obvezati prodavate­lja stana na isplatu novčanog iznosa u visini tržišne vrijednosti predmetnog stana, i to po cijenama važećim na dan presuđe­nja, sa pripadajućim zakonskim kamatama, uz naknadu troškova postupka te pod prijet­njom ovrhe. S obzirom da glede ovog tužbenog zahtjeva još nije meritorno odlučivano pred za to nadležnim tijelima sudbene vlasti, pod­nosite­lj ustavne tužbe u konkretnom slučaju nije iscrpio dopušteni pravni put, a što je postupovna pretpostavka dopustivosti zahtjeva ustavnosudske zaštite putem instituta ustavne tužbe.
  103. Slijedom navedenoga, na teme­lju članka
  104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci. Broj: U-III-353/2001 Zagreb,
  105. svib­nja
  106. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 50/2001-813 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 50/2001 Broj dokumenta u izdanju: 813 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 1.6.
  107. ELI: /eli/sluzbeni/2001/50/813 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  108. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.