Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-581/2000 od 29. svibnja 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-581/2000 od

1. svibnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-581/2000 od
3. svibnja
4. NN 51/2001 (6.6.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-581/2000 od
5. svibnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 834 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujuću o ustavnoj tužbi P. A. iz Z., koje­g zastupa Odvjetnički ured B. M. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. svib­nja
8. godine, jednoglasno je donio ovu ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja i ukidaju se: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6241/997-5 od
9. siječ­nja
10. godine, – rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-42-UP/II-335/1-1997 od
11. svib­nja
12. godine, te – rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, Policijska uprava z., XIV. policijska postaja S., broj: 511-19-54/9-UP/I-225/97 od
13. trav­nja
14. godine. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutar­njih poslova Repub­like Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
15. Ustavna tužba je podnesena protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6241/1997-5 od
16. siječ­nja
17. godine, kojom je odbijena kao neosnovana tužba P. A. izjav­ljena protiv rješe­nja tuženog Ministarstva unutar­njih poslova, broj: 511-01-42-UP/II-335/1-1997 od
18. svib­nja
19. godine. Ovim drugostupa­njskim rješe­njem odbijena je žalba P. A. izjav­ljena protiv rješe­nja Policijske uprave z., XIV. policijske postaje S., broj: 511-19-54/9-UP/I-225/97 od
20. trav­nja
21. godine, kojim je imenovanom, kao držav­ljaninu N., odbijen zahtjev za odobre­nje produženog boravka u Republici Hrvatskoj.
22. Podnosite­lj ustavne tužbe smatra da su mu presudom Upravnog suda povrijeđena ­nje­gova ustavna prava iz članaka 14.,
23. i
24. Ustava, kao i odredbe međunarodnih akata o zaštiti ­ljudskih prava i sloboda. To obrazlaže s­ljedećim navodima: u Republici Hrvatskoj boravi bez dužih izbiva­nja neprekidno od
25. godine; od
26. do
27. godine živio je u izvanbračnoj zajednici s hrvatskom držav­ljankom V. Š., iz koje veze se rodio sin E. A.; godine
28. diplomirao je na Fakultetu za turizam i va­njsku trgovinu u D., a
29. godine na Ekonomskom fakultetu u Z.; u Z. mu živi brat koji je liječnik na KBC R. i koji ga pomaže, a zajamčeno mu je i radno mjesto ekonomiste u TD »Liben i T« nakon što re­gulira svoj status u Republici Hrvatskoj. Posebno je istakao da su ­nje­gov izvanbračni sin i neprekidni boravak u Republici Hrvatskoj gotovo 17 godina, u kojoj je završio dva fakulteta, dovo­ljno opravdani razlozi za ­nje­gov ostanak u Republici Hrvatskoj. Stoga predlaže usvaja­nje ustavne tužbe, ukida­nje presude Upravnog suda te vraća­nje predmeta tom sudu na ponovni postupak. Ustavna tužba je osnovana.
30. Člankom
31. Ustava je propisano: »Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o ­nje­govoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjere­nju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođe­nju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.« Prema članku
32. Ustava, svi su držav­ljani Republike Hrvat­ske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, dok se člankom
33. Ustava svakom jamči štova­nje i pravna zaštita nje­gova osobnog i obite­lj­skog života, dostojanstva, ugleda i časti.
34. Nakon razmatra­nja ustavne tužbe, osporenih akata i drugih isprava spisa Ministarstva unutar­njih poslova, te mjerodavnih pravih normi, Ustavni sud je utvrdio da su podnosite­lju ustavne tužbe presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i nižestupa­njskim upravnim aktima povrijeđena navedena ustavna prava. Podnosite­lj ustavne tužbe je držav­ljanin N., koji u Republici Hrvatskoj ima status stranca na produženom boravku sukladno odredbama Zakona o kreta­nju i boravku stranaca (»Narodne novine«, broj 53/91, 22/92, 26/93, 29/94 i 22/99). Prema članku
35. stavku
36. tog Zakona, stranac koji želi boraviti duže od tri mjeseca, a došao je radi školova­nja, specijalizacije, znanstvenog istraživa­nja, zapoš­ljava­nja, obav­lja­nja određene profesionalne djelatnosti, medicinskog tretmana, turističkog boravka ili je zak­ljučio brak s hrvatskim držav­ljaninom ili radi drugog opravdanog razloga, dužan je prije isteka toga roka podnijeti zahtjev za izdava­nje odobre­nja za produženi boravak. Prema članku
37. stavku
38. točki
39. istog Zakona, zahtjev za izdava­nje odobre­nja za produženi boravak odbit će se strancu koji nije priložio dokaze o opravdanosti boravka (članak
40. stavak 1.).
41. Podnosite­lj ustavne tužbe je nadležnom upravnom tijelu podnio zahtjev za odobre­nje produženog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu izvanbračne zajednice s hrvatskom držav­ljankom. U postupku je utvrđeno da on više ne živi u izvanbračnoj zajednici s V. Š., koja se u međuvremenu udala, a utvrđeno je da isti nije niti zaposlen. Slijedom tih či­njenica, upravno tijelo smatra da podnosite­lj ustavne tužbe nije dokazao opravdanost svog da­lj­nje­g boravka u Republici Hrvatskoj, zbog če­ga je ­nje­gov zahtjev odbijen, te mu određen prestanak boravka uz obvezu napušta­nja teritorija Republike Hrvatske. Upravni sud je u upravnom sporu odbio tužbu teme­ljem utvrđe­nja da mu je produženi boravak bio odobren do
42. trav­nja 1997., a da je zahtjev za da­lj­nje odobre­nje produženog boravka podnio
43. trav­nja
44. godine. Nada­lje, stajalište je tog suda da podnosite­lj ustavne tužbe nije doveo u sum­nju osnovanost zak­ljučka upravnih tijela da ne postoji opravdani razlog za produže­nje ­nje­govog boravka u Republici Hrvatskoj, jer se »ni emocionalna skrb za malodobno dijete rođeno na području Republike Hrvatske, čija je majka hrvatska držav­ljanka, a živjela je s tužite­ljem određeno vrijeme u izvanbračnoj zajednici, ne može smatrati opravdanim razlogom za produže­nje boravka.« Stoga su, prema ocjeni tog suda, zakonita rješe­nja kojima je konačno odlučeno da nisu ispu­njeni zakonski uvjeti za produže­nje boravka.
45. Odlučujući u konkretnom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud je povrede ustavnih prava, na koje upućuje podnosite­lj ustavne tužbe, razmatrao sa stajališta načela razmjernosti, koje zah­tijeva da svako ograniče­nje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograniče­njem u svakom pojedinom slučaju (članak
46. stavak
47. Ustava). Sukladno navedenom, u ustavnosudskom postupku razmotreni su sadržaj i le­galna svrha instituta produženog boravka stranca u Republici Hrvatskoj. Bitne pravne značajke instituta produženog boravka su privremenost (odobre­nje za produženi boravak izdaje se s rokom važe­nja do jedne godine, a iznimno, u slučaju zapoš­ljava­nja stranca u Republici Hrvatskoj, s rokom važe­nja od dvije godine – članak
48. stavak
49. Zakona), te postoja­nje opravdanog razloga za boravak stranca na teritoriju Republike Hrvatske (ško­lo­va­nje, specijalizacija, znanstveno istraživa­nje, zapoš­ljava­nje, me­dicinski tretman, turistički boravak, zak­ljuče­nje braka s hrvatskim držav­ljaninom i drugi opravdani razlozi – članak
50. stavak
51. Zakona). Ustavni sud je, nada­lje, razmotrio s­ljedeća pita­nja: dovodi li neodobrava­nje da­lj­nje­g (produženog) boravka podnosite­lja na teritoriju Republike Hrvatske do određenih ograniče­nja podnosite­ljevih teme­ljnih prava i sloboda koja mu jamči Ustav Republike Hrvatske? U slučaju pozitivnog utvrđe­nja, je li potreba za ogra­ni­če­njem teme­ljnih sloboda i prava podnosite­lja ustavne tužbe, uzrokovanim prestankom ­nje­gova da­lj­nje­g (produženog) boravka i ­nje­govim protjeriva­njem iz Republike Hrvatske, bila razmjerna okolnostima slučaja s obzirom na sadržaj zahtjeva podnosite­lja o kojemu su nadležna upravna tijela odlučivala (odobre­nje za produženi boravak)? Ukratko, jesu li ograniče­nja bila razmjerna naravi potrebe za ograniče­njem u konkretnom slučaju? Ocje­njujući, u kontekstu prethodnih pita­nja, težinu pravnih učinaka neodobrava­nja da­lj­nje­g (produženog) boravka u odnosu na podnositelja, Ustavni sud je utvrdio da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na nerazmjernost između onoga što je podnosite­lj zahtijevao od nadležnog upravnog tijela (produženi boravak u Republici Hrvatskoj) i konkretnih ograniče­nja ustavnih prava koja je podnosite­lj pretrpio odbija­njem ­nje­gova zahtjeva, odnosno prestankom boravka i protjeriva­njem s teritorija Republike Hrvatske. To stoga što je zakonit boravak podnosite­lja na području Repub­like Hrvatske prethodno trajao gotovo 17 godina (za koje vrijeme je podnosite­lj diplomirao na dvije hrvatske visokoškolske ustanove, uz da­lj­nje utvrđe­nje da i podnosite­ljev brat živi i radi u Repub­lici Hrvatskoj, te da podnosite­lj ima osigurane prihode, kao i izglede za zaposle­nje), a osobito s obzirom na či­njenicu ­nje­gova očinstva, to jest rođe­nja ­nje­gova djeteta u izvanbračnoj vezi s hrvatskom držav­ljankom, neovisno o tome što je ta zajednica nak­nad­no prekinuta. Ustavni sud posebno ističe neprihvat­ljivost stajališta Upravnog suda prema kojem se »ni emocionalna skrb za malodobno dijete rođeno na području Republike Hrvatske, čija je majka hrvat­ska držav­ljanka, a živjela je s tužite­ljem određeno vrijeme u izvanbračnoj zajednici, ne može smatrati opravdanim razlogom za produže­nje boravka« u Republici Hrvatskoj. Takvo stajalište nije u suglasnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske kojima se svakomu jamči štova­nje i pravna zaštita obite­ljskog života (članak 35.), određuje da je obite­lj pod osobitom zaštitom države (članak
52. stavak 1.), te utvrđuje prava i obveze rodite­lja (članak 63.), a osobito dužnosti rodite­lja da odgajaju, uzdržavaju i školuju djecu, te ­njihovo pravo i sloboda da samostalno odlučuju o odgoju djece (članak
53. stavak 1.). Sukladno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da či­njenicu očinstva nad djetetom koje živi u Republici Hrvatskoj, povezanu sa svim ostalim okolnostima konkretnog slučaja (osobito s visokim stup­njem socijalizacije podnosite­lja u hrvatsko društvo, što dokazuje dugogodiš­nji boravak podnosite­lja na području Repub­like Hrvatske tijekom koje­ga je stekao dvije diplome hrvatskih visokoškolskih ustanova, kao i s postoja­njem rodbinskih odnosa podnosite­lja u Republici Hrvatskoj), nedvojbeno treba smatrati »drugim opravdanim razlozima« za odobre­nje produženog borav­ka podnosite­lja u Republici Hrvatskoj, sukladno članku
54. stavku
55. Zakona. Sve navedene okolnosti bile su odlučne za utvrđe­nje Ustavnog suda o osnovanosti ustavne tužbe podnosite­lja, pri čemu Ustavni sud nije ulazio u ocjenu podnosite­ljevog prava na trajno rješe­nje ­nje­gova statusnog položaja u Republici Hrvatskoj, koje pravo nije bilo predmet ovog ustavnosudskog postupka, a čije je (eventualno) rješava­nje u nadležnosti tijela državne uprave u posebnom, zakonom propisanom postupku.
56. Sukladno izloženom, teme­ljem članaka 69.,
57. i
58. Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-581/2000 Zagreb,
59. svib­nja
60. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 51/2001-834 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 51/2001 Broj dokumenta u izdanju: 834 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.6.
61. ELI: /eli/sluzbeni/2001/51/834 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
62. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.