Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-849/2001 od 6. lipnja 2001.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-849/2001 od

1. lipnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-849/2001 od
3. lipnja
4. NN 56/2001 (20.6.2001.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-849/2001 od
5. lipnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 901 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana
7. lip­nja
8. godine, donio je s­ljedeće RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
9. stavka
10. i članka
11. stavka
12. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave (»Narodne novine«, broj 33/01). II. Ovo će se rješe­nje objaviti u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
13. Orjen Riđanović podnio je Ustavnom sudu prijedlog i dopunu prijedloga za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti odredbe članka
14. stavka
15. i članka
16. stavka
17. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave (»Narodne novine«, broj 33/01, u da­lj­njem tekstu: Zakon) s Ustavom Republike Hrvatske. Osporene odredbe Zakona glase: Članak
18. stavak
19. »Kada birači kao ovlašteni predlagate­lji predlažu nezavisnu kandidacijsku listu, za pravova­ljanost kandidacijske liste dužni su prikupiti: – 100 potpisa za općinsku listu, – 150 potpisa za gradsku listu, – 500 potpisa za županijsku listu, odnosno listu za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba.« Članak
20. stavak
21. »Prijedlozi lista moraju biti dostav­ljeni nadležnom izbornom povjerenstvu jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode, najkasnije u roku od 12 dana od dana raspisiva­nja izbora.«
22. Predlagate­lj smatra da »Zakonom nije predviđeno da svaki građanin ima pravo biti kandidiran za člana predstavničkog tijela, a ne da mora biti kandidiran kao grupa građana, kao što je predviđeno Zakonom«. Iznosi kako također nije predviđeno da potpisnik nezavisne kandidacijske liste može potpisivati samo jednu nezavisnu listu, što bi izbornom povjerenstvu moglo omogućiti arbitrarno odlučiva­nje pri ocje­njiva­nju pravova­ljanosti predloženih lista. Predlagate­lj osporava i zakonom propisani rok od 12 dana, u kojem se treba prikupiti 500 potpisa, potrebnih za pravova­ljanost nezavisne kandidacijske liste za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba, smatrajući da je u roku od 12 dana nemoguće prikupiti traženi broj potpisa. Zbog toga je miš­lje­nja da je pojedinac spriječen kandidirati se, odnosno da ne može biti biran, pa time niti izabran za člana tog predstavničkog tijela.
23. Iz stručnog miš­lje­nja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave slijedi da se zakonodavac mogao prikloniti u potpunosti većinskom izbornom sustavu, mogao je uvesti mje­šoviti izborni sustav ili se pak mogao odlučiti u potpunosti za proporcionalni odnosno razmjerni izborni sustav, koji je konačno i prihvaćen usvaja­njem novog izbornog zakona. Navedeno se odnosi i na zakonom propisanu obvezu prikup­lja­nja određenog broja potpisa u roku od 12 dana. Prijedlog nije osnovan.
24. Iako predlagate­lj nije izrijekom naveo niti jednu odredbu Ustava s kojom bi osporene odredbe Zakona, prema ­nje­govom miš­lje­nju, bile u nesuglasnosti. Ustavni sud je sadržaj prijedloga razmotrio sa stajališta članka
25. stavka
26. alineje 1., članka
27. stavka
28. i članka
29. stavka
30. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« – pročišćeni tekst, broj 41/01).
31. Odredba članka
32. stavka
33. alineje
34. Ustava propisuje da Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređiva­nju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Odredba članka
35. stavka
36. Ustava propisuje da hrvatski držav­ljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom, a odredba stavka
37. istog članka propisuje da se biračko pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasova­njem. Odredba članka
38. stavka
39. Ustava propisuje da se pravo na samoupravu ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (re­gionalnih) predstavničkih tijela koja su sastav­ljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na teme­lju neposrednog, jednakog i opće­g biračkog prava.
40. Sukladno navedenim odredbama Ustava, Hrvatski sabor donio je mjerodavni zakon, kojim je uredio izborni postupak te način ostvariva­nja i zaštite jednakog i opće­g biračkog prava hrvat­skih držav­ljana u neposrednim izborima za članove pred­stavničkih tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave. U skladu s ovlašte­njem iz članka
41. stavka
42. alineje
43. Ustava, hrvatski zakonodavac je za neposredni izbor članova pred­stavničkih tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samo-uprave odabrao razmjerni ili proporcionalni izborni sustav. Razmjerni izborni sustav teme­lji se na listama kandidata koje predlažu zakonom ovlašteni predlagate­lji. Prema važećem Zakonu, ovlašteni predlagate­lji lista kandidata su političke stranke re­gistrirane u Republici Hrvatskoj i hrvatski držav­ljani s biračkim pravom (birači). U razmjernom izbornom sustavu za izbor članova pred­stavničkih tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, prihvaćenom u Republici Hrvatskoj, birači s cijelog pod­ručja jedne jedinice (grada ili općine odnosno županije) glasuju za jednu od predloženih lista na kojima se nalazi onoliki broj kandidata koliko se ukupno bira članova predstavničkog tijela u toj jedinici. Nakon provedenog glasova­nja i utvrđiva­nja broja važećih glasova koji je dobila svaka pojedina kandidacijska lista, broj mjesta u predstavničkom tijelu izračunava se za svaku listu (pod uvjetom da je dobila najma­nje 5% važećih glasova birača) pomoću DžHondtove metode, tako da broj osvojenih mjesta u predstavničkom tijelu za svaku listu bude razmjeran broju važećih glasova koji je ta lista dobila na izborima. Nakon utvrđiva­nja ukupnog broja mjesta koji je osvojila pojedina lista u predstavničkom tijelu, ta se mjesta popu­njavaju onim nominalno određenim osobama koje su na listi bile navedene kao kandidati, počevši od prvog po redu (nosite­lja liste) do onog broja kandidata koliko je lista ukupno osvojila mjesta. Sukladno prethodno navedenim pravilima izbornog postupka, nije u pravu predlagate­lj kada tvrdi da je uskraćen u ostvariva­nju svoga pasivnog biračkog prava (prava da bude biran za člana predstavničkog tijela). Zakon izrijekom predviđa pravnu moguć­nost da svaki puno­ljetni hrvatski držav­ljanin s prebivalištem na području određene jedinice lokalne samouprave i jedinice pod­ručne (re­gionalne) samouprave (birač) ima pravo sastaviti svoju listu kandidata za pripadajuće predstavničko tijelo, pod uvjetima propisanim Zakonom. To su s­ljedeći uvjeti: da na predloženoj listi bude onoliki broj kandidata koliko se ukupno bira članova u dotično predstavničko tijelo, da svi kandidati na listi budu puno­ljetni hrvatski držav­ljani s prebivalištem na području jedinice za čije se predstavničko tijelo provode izbori, te da se za tu (buduću) kandidacijsku listu prikupi Zakonom određeni broj potpisa birača. Ispune li se svi navedeni uvjeti, takva pravova­ljano sastav­ljena kandidacijska lista smatra se listom koju su predložili birači kao Zakonom ovlašteni predlagate­lji, a naziva se nezavisnom (grad­skom ili općinskom odnosno županijskom) listom. Iz prethodnih je utvrđe­nja razvidna neosnovanost predlagate­ljeve tvrd­nje da »Zakonom nije predviđeno da svaki građanin ima pravo biti kandidiran za člana predstavničkog tijela, a ne da mora biti kandidiran kao grupa građana, kao što je predviđeno Zakonom«. Kandidati na nezavisnim listama ni u kojem se slučaju ne mogu smatrati »grupom građana«, kao što se bilo kakvom »grupom« ne mogu smatrati ni kandidati na listama koje predlažu političke stranke. Kandidacijske liste, na kojima se navode imena svih kandidata do broja koliko se ukupno bira članova predstavničkog tijela, predstav­ljaju sredstvo pomoću koje­ga se provode izbori razmjernim ili proporcionalnim izbornim sustavom. U tom se izbornom sustavu ne bira jedna osoba (jedan nominalno određeni kandidat), ne­go veći broj kandidata odjednom, to jest onaj broj kandidata koliko se ukupno bira članova predstavničkog tijela. Primjerice, ako se u predstavničko tijelo grada ili općine bira ukupno 15 članova, onda svi birači na području tog grada ili općine odjednom biraju svih 15 članova, zaokružujući na glasačkom listiću jednu kandidacijsku listu zajedno sa svih 15 kandidata na ­njoj. (Pravila o načinima glasova­nja u razmjernom izbornom sustavu nisu istovjetna u svim zem­ljama u kojima se taj sustav primje­njuje. U ovoj je odluci prikazan način glasova­nja sukladan pravilima razmjernog izbornog sustava prihvaćenog u hrvatskom izbornom zakonodavstvu.) Stoga u tako uređenom izbornom sustavu nije moguće biti kandidiran za člana predstavničkog tijela poje­dinačno, jer se u ­njemu niti ne provodi pojedinačan izbor jednog člana pred­stavničkog tijela.
44. S obzirom na sadržaj prijedloga za ocjenu ustavnosti članka
45. stavka
46. Zakona, razvidno je da predlagate­lj poisto­vjećuje razmjerni (proporcionalni) izborni sustav s većinskim izbornim sustavom. Za razliku od razmjernog, u većinskom izbornom sustavu biraju se pojedinci (to jest, individualni, pojedinačni kandidati). Da bi se takvi izbori mogli provesti, potrebno je da cjelokupno područje jedne lokalne jedinice (grada ili općine odnosno županije) bude podije­ljeno na onoliki broj malih izbornih okruga koliko se ukupno bira članova predstavničkog tijela. Primjerice, ako se u predstavničko tijelo ukupno bira 15 članova, cjelokupno područje grada ili općine moralo bi biti podije­ljeno na 15 malih izbornih okruga, a u svakom bi izbornom okrugu građani, koji imaju adresu stanova­nja na području tog okruga, birali po jednog člana predstavničkog tijela teme­ljem glasačkih listića koji bi bili različiti u svakom okrugu. Kandidat koji bi dobio najveći broj glasova u svakom pojedinom od 15 gradskih ili općinskih izbornih okruga smatrao bi se izabranim članom predstavničkog tijela, a svi oni zajedno tvorili bi konačan sastav predstavničkog tijela. (Pravila većinskog izbornog sustava prikazana su samo u osnovnim i najvažnijim elementima, koji mogu biti modificirani na različite načine, ovisno o zakonodavstvu zem­lje u kojoj se primje­njuju.) Budući da predlagate­lj zasniva svoje navode o neustavnosti članka
47. stavka
48. Zakona na značajkama većinskog izbornog sustava, koji se ne primje­njuje u hrvatskom izbornom zakonodav­stvu za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i područne (re­gionalne) samouprave, to Ustavni sud utvr­đuje da je članak
49. stavak
50. Zakona, koji propisuje pravila za kandidira­nje svojstvena razmjernom izbornom sustavu, u cijelosti usuglašen s ustavnim načelom neposrednih izbora, te Ustavom zajamčenim općim i jednakim biračkim pravom.
51. Predlagate­lj neustavnim smatra i či­njenicu što Zakonom nije predviđeno da »potpisnik nezavisne liste može biti potpisnikom samo jedne nezavisne liste, što bi nadležnom izbornom povjerenstvu moglo omogućiti arbitrarno odlučiva­nje, odnosno prihvaća­nje ili odbija­nje danog potpisa, kod slučaja potpisiva­nja iste osobe na dvije nezavisne liste«. Ustavni sud niti u ovom dijelu prijedloga nije razloge podnosite­lja utvrdio osnovanim. »Potpisnik nezavisne liste«, kako ga naziva predlagate­lj u svom podnesku, jest birač koji teme­ljem zakonske ovlasti iz članka
52. stavka
53. Zakona ima pravo potpisati nezavisnu kandidacijsku listu. Činom potpisa birač postaje ovlašteni predlagate­lj dotične nezavisne liste. Za razliku od ranije­g Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave (»Narodne novine«, broj 90/92, 69/95, 59/96, 63/96 i 64/00), koji je u članku
54. stavku
55. izrijekom propisivao da svaki birač može svojim potpisom podržati samo jednu listu za izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave, važeći Zakon više ne sadrži takvu odredbu. On, prema tome, više ne zabra­njuje biraču istodobno potpisiva­nje dvije ili više nezavisnih lista. Stoga je navod predlagate­lja o moguć­nosti arbitrarnog odlučiva­nja nadležnog izbornog povjerenstva pri ocjeni pravova­ljanosti predloženih nezavisnih lista u tom pita­nju u cijelosti neosnovan.
56. Napos­lijetku, predlagate­lj osporava ustavnost odredbe članka
57. stavka
58. Zakona, koja propisuje da prijedlozi lista moraju biti dosta­vljeni nadležnom izbornom povjerenstvu jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode, najkasnije u roku od 12 dana od dana raspisiva­nja izbora. Isto tako, predlagate­lj osporava broj potpisa koji je pojedina nezavisna lista dužna prikupiti na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba