Rješenje Ustavnog suda broj U-II-1049/2000 od 17. siječnja 2001. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda broj U-II-1049/2000 od 17. siječnja 2001. NN 7/2001 (27.6.2001.), Rješenje Ustavnog suda broj U-II-1049/2000 od 17. siječnja 2001. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 154 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj dana 17. siječnja 2001. godine, donio je sljedeće RJEŠENJE Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odredbe članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi Grada Šibenika (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 5/00). Obrazloženje 1. Luka Šibenik iz Šibenika (nastavno: podnositelj), podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom, odredbe članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi Grada Šibenika (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 5/00, nastavno: Odluka). U prijedlogu podnositelj navodi da je osporenim člankom Odluke područje grada Šibenika razvrstano u prvu zonu za plaćanje komunalne naknade, bez propisivanja izuzetaka od plaćanja te naknade za lučko područje, kao pomorsko dobro za koje se plaća koncesijska, a ne komunalna naknada. Podnositelj ističe da nad lučkim područjem, kao pomorskim dobrom (u smislu odredbi članaka 48. i 49. stavka 1. Pomorskog zakonika – »Narodne novine«, broj 17/94, 74/94 i 43/96), jedinice lokalne samouprave ne mogu imati nadležnosti vezane za komunalne naknade. Osporenu odredbu Odluke, podnositelj smatra nesuglasnom s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, borj 36/95, 70/97 i 128/99), kojom je propisano da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Slijedom navedenog, osporeni članak 4. Odluke, ističe podnositelj nesuglasan je i s odredbom članka 5. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, te predlaže ovom Sudu da osporenu odredbu Odluke ukine, iz razloga njezine nesuglasnosti s Ustavom i zakonom. 2. Osporena odredba glasi: Članak 4. U smislu članka 3. ove Odluke (kojom se u Gradu Šibeniku određuju ukupno tri zone za naplaćivanje komunalne naknade): – 1. (prva) zona obuhvaća naselja i dijelove naselja: – Šibenik (uključujući i područje Jadrija) – Brodarica – Grebaštica Donja (dio naselja Grebaštica) – Šparadići (dio naselja Grebaštica) – Zaton – Žaborić – 2. (druga) zona obuhvaća naselja i dijelove naselja: – Bilice – Donje Polje – Dubrava kod Šibenika – Jadrtovac – Raslina – 3. (treća) zona obuhvaća ostala naselja na području Grada Šibenika koja nisu obuhvaćena prvom i drugom zonom. Prijedlog nije osnovan. 3. Gradsko vijeće Grada Šibenika donijelo je osporenu Odluku na 23. sjednici, održanoj 26. travnja 2000. godine, temeljem članka 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 29. Statuta Grada Šibenika (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 4/94, 4/97 i 15/97). 4. Odredbe zakona, na kojima predlagatelj temelji svoje navode o neustavnosti članka 4. osporene Odluke, propisuju sljedeće:
- a)Prema odredbi članka 5. stavka 1. točke 31. Pomorskog zakonika, luka je vodeni i s vodom izravno povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu morskih brodova, ukrcavanje i iskrcavanje stvari i putnika, uskladištavanje i ostala manipuliranja robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj gospodarskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi.
- b)Odredba članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o morskim lukama određuje luku istovjetno članku 5. stavku 1. točke 31. Pomorskog zakonika.
- c)Odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevinskog zemljišta. 5. Za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenog članka 4. Odluke mjerodavne su i sljedeće odredbe Ustava i zakona:
- a)Prema odredbama članka 135. Ustava, jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, s osobitim naglaskom na poslove uređenja naselja, stanovanja, poslovnog i urbanističkog planiranja, komunalnih djelatnosti i unapređenja prirodnog okoliša. Za te svoje djelatnosti, kao i one navedene u odredbama članaka 136. i 137. Ustava, jedinice lokalne i područne samouprave imaju pravo na vlastite prihode (članak 138. Ustava) koji moraju biti razmjerni ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.
- b)Sukladno tome, članak 19. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisuje da je komunalna naknada »prihod proračuna jedinica lokalne samouprave, a da su sredstva komunalne naknade namijenjena za financiranje obavljanja sljedećih komunalnih djelatnosti: 1) odvodnje atmosferskih voda, 2) održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, 3) održavanja javnih površina, 4) održavanja nerazvrstanih cesta, 5) javnu rasvjetu. Nadalje, članak 19. stavci 3. i 6. istog Zakona propisuju da se komunalna naknada plaća u naselju u kojemu se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta i javne rasvjete, pod uvjetom da je do zemjišne čestice uređena javna pristupna površina (asfaltirana, betonirana, popločana ili sl.), odnosno osnovana služnost od uređene javne pristupne površine do te čestice, a da se, iznimno, komunalna naknada ne plaća za nekretnine: 1) kojima se koristi Hrvatska vojska za djelatne potrebe obrane (vojarne, vježbališta i sl.), 2) koje se upotrebljavaju za djelatnost obrazovanja, muzeja kojih je osnivač Republika Hrvatska i arhiva, 3) koje koriste ustanove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u vlasništvu države i županije, 4) koje se upotrebljavaju za djelatnost vatrogasnih službi, 5) koje služe vjerskim zajednicama za obavljanje njihove vjerske i obrazovne djelatnosti, 6) za građevna zemljišta na kojima su spomenobilježja, spomenpodručja i masovne grobnice, te 7) za koje se odlukom o komunalnoj naknadi utvrdi da su važne za jedinicu lokalne samouprave, a njihovo se održavanje financira iz proračuna, pod uvjetom da te nekretnine njihovi korisnici ne daju u najam, podnajam, zakup, podzakup ili na privremeno korištenje. Konačno, članak 20. stavak 1. istog Zakona propisuje da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se, između ostaloga, obvezatno utvrđuju i »područja zona u gradu, odnosno općini«. 6. Uzimajući u obzir sve navedene odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, razvidno je da je Gradsko vijeće Grada Šibenika osporenom Odlukom pravilno odredilo tri zone za naplaćivanje komunalne naknade na gradskom području, sve na temelju i u granicama svojih ustavnih i zakonskih ovlasti. U tom smislu Sud utvrđuje da je, sve dotle dok jedinica lokalne samouprave na svome području naplaćuje komunalnu naknadu u skladu s člankom 19. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a temeljem pojedinačnih rješenja o komunalnoj naknadi, protiv kojih je dopuštena žalba upravnom tijelu županije u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva (sve sukladno članku 20. stavcima 2. do 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnoj naknadi koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave temeljem članka 20. stavka 1. istog Zakona) – naplaćivanje komunalne naknade je zakonski utemeljeno, a plaćanje komunalne naknade u tom slučaju obvezuje i korisnike odgovarajućih nekretnina na pomorskom dobru. Naime, na temelju odluke o koncesiji, međusobnim se ugovorom uređuju odnosi između koncedenta (davatelja koncesije) i koncesionara (korisnika koncesije), a taj dvostrani javnopravni posao u kojem je koncesionar obveznik plaćanja koncesijske naknade, ne isključuje pravo jedinica lokalne samouprave da, u okviru svojih nadležnosti, na svom području istodobno određuju i naplaćuju komunalnu naknadu. 7. Slijedom izloženog, ocjena je Ustavnog suda da osporeni članak 4. Odluke, u konkretnom slučaju nije u nesuglasju s odredbom članka 19. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu i s odredbom članka 5. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. 8. Slijedom iznijetog, pozivom na odredbu članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), riješeno je kao u izreci. Broj: U-II-1049/2000 Zagreb, 17. siječnja 2001. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Rješenje, NN 7/2001-154 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 7/2001 Broj dokumenta u izdanju: 154 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.6.2001. ELI: /eli/sluzbeni/2001/7/154 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.