← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/1998 od 29. lipnja 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/1998 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/1998 od
  3. lipnja
  4. NN 63/2001 (13.7.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/1998 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1045 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­­­­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­­­­­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­­­­­njić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. R. iz J., zastupanog po N. V., odvjetniku iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
  7. lip­­­­­nja
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10458/1997-4 od
  9. ožujka
  10. godine, – rješe­­­­­nje o prigovoru na ocjenu Županije p.-s. – župan, klasa: UP/I-080-07/97-01/12, urbroj: 2177-09-01-97-2 od
  11. listopada
  12. godine, – rješe­­­­­nje o ocjeni Županije p.-s., klasa: UP/I-080-07/97-01/12, urbroj: 2177-09-01-97-1 od
  13. rujna
  14. godine. II. Predmet se vraća županu Županije p.-s. na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­­­­nje
  15. Podnosite­­­­­lj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10458/1997-4 od
  16. ožujka
  17. godine, kojom je odbijena podnosite­­­­­ljeva tužba izjav­­­­­ljena protiv rješe­­­­­nja Županije p.-s. – župana, klasa: UP/I-080-07/97-01/12, urbroj: 2177-09-01-97-2 od
  18. listopada
  19. godine. Navedenim rješe­­­­­njem odbijen je podnosite­­­­­ljev prigovor protiv rješe­­­­­nja o ocjeni Županije p.-s., klasa: UP/I-080-07/97-01/12, ur. broj: 2177-09-01-97-1 od
  20. rujna
  21. godine, kojim je podnosite­­­­­lj, kao državni službenik u zva­­­­­nju pristava I. vrste zva­­­­­nja, zaposlen u Uredu za gospodarstvo sa sjedištem u P., za razdob­­­­­lje od
  22. rujna
  23. godine do
  24. kolovoza
  25. godine ocije­­­­­njen ocjenom »ne zadovo­­­­­ljava«.
  26. Iz osporavane presude vid­­­­­ljivo je da je Upravni sud Republike Hrvatske zak­­­­­ljučio da su postupak ocje­­­­­njiva­­­­­nja podnosite­­­­­lja i postupak u povodu prigovora provedeni zakonito i primjenom odgovarajućih odredaba članaka 137.,
  27. i
  28. tada važeće­g Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nosite­­­­­lja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, broj 74/94, 86/94 i 7/95, u da­­­­­lj­­­­­njem tekstu: ZODS), te da je data realna ocjena pokazanog rada i poštiva­­­­­nja službene dužnosti podnosite­­­­­lja kao državnog službenika. U odnosu na podnosite­ljev prigovor u kojem iznosi tvrd­nju da je ne­gativna ocjena vjerojatno donijeta zbog toga što je protiv njega vođen i kasnije obustav­ljen disciplinski postupak, Upravni sud smatra da je isti neuteme­ljen. To obrazlaže poziva­njem na spis predmeta iz koje­g je navodno vid­ljivo da je protiv podnosite­lja vođen disciplinski postupak pred Službeničkim sudom za službenike Županijskih ureda u O., zbog toga što je svome bratu omogućio zak­ljuče­nje ugovora s PPK »K.« o zamjeni nekretnina, iako je kao stručni savjetnik za po­ljoprivredu znao da stupa­njem na snagu Zakona o po­ljoprivrednom zem­ljištu Republika Hrvatska postaje nosite­lj vlasničkih prava na po­ljoprivrednom zem­ljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske. Postupak je obustav­ljen zbog nastupa­nja apsolutne zastare. Upravni sud Republike Hrvatske, međutim, u obrazlože­nju osporavane presude konstatira da se u donijetim rješe­njima vođe­nje disciplinskog postupka ne navodi kao okolnost koja je utjecala na izrečenu ocjenu državnog službenika.
  29. U ustavnoj tužbi podnosite­lj je istakao povrede odredaba članaka 3.,
  30. stavka
  31. i članka
  32. Ustava Republike Hrvatske, za koje navodi da su poči­njene donoše­njem osporavane presude Upravnog suda Republike Hrvatske i rješe­njima nadležnih tijela koja ne sadrže stvarne razloge koje je poslodavac imao u vidu utvrđujući pojedine kriterije koji su propisani za donoše­nje ocjene službenika: »stručno zna­nje, učinkovitost rada, poštova­nje službene dužnosti«. S obzirom da u pobijanoj presudi, kao i u pobijanim rješe­njima stvarni razlozi izrečene ocjene nisu navedeni iako je to podnosite­lj zahtijevao u prigovoru, to je podnosite­lju uskraćeno pravo jednakosti pred zakonom i povrijeđeno je načelo vladavine prava, jer nije bio u mogućnosti iznijeti či­njenice koje mu idu u prilog, odnosno nije bio u mogućnosti osporiti razloge koji su doveli do ocjene »ne zadovo­ljava«. Podnosite­lj ističe da u svom dosadaš­njem radu nije učinio nikakav propust u radu niti je doveo u pita­nje poštiva­nje službene dužnosti ili učinio upitnim svoje zna­nje i učinkovitost rada, već da je izrečena ne­gativna ocjena prouzročena neuteme­ljenim i protupravnim diskrecijskim odlučiva­njem, bez provođe­nja ijednog dokaza. Predlaže usvaja­nje ustavne tužbe, ukida­nje pobijane presude i vraća­nje predmeta na ponovno odlučiva­nje Upravnom sudu Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
  33. Prema odredbama članka
  34. stavka
  35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene vlasti, odlukom upravne vlasti ili odlukom drugih tijela, koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova ne­go poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite prava i teme­ljnih sloboda čovjeka, zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pruža­nja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučiva­nja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posiza­nja u teme­ljna prava i slobode građana.
  36. Sukladno odredbi članka
  37. stavka
  38. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92, u da­lj­njem tekstu: ZUS) upravni akt jest akt kojim državna tijela i tijela koja imaju javne ovlasti rješavaju o pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Iz odredbe članka
  39. stavka
  40. ZODS proizlazi da je rješe­nje kojim se odlučuje o svim pita­njima prijama u državnu službu, prestanka službe, postav­lje­nja, odnosno imenova­nja i razrješe­nja te položaja, prava, obveza i odgovornosti državnih službenika, upravni akt, ako tim zakonom za pojedina pita­nja nije drukčije određeno. Prvostupa­njsko rješe­nje o ocjeni podnosite­lja – državnog službenika donijeto je pozivom na odredbe članaka
  41. stavka 1.,
  42. stavaka
  43. i
  44. i
  45. stavka
  46. ZODS i članka
  47. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (»Narodne novine«, broj 75/95). Međutim, ovaj Sud utvrđuje da obrazlože­nja prvostupa­njskog i drugostupa­njskog rješe­nja sadrže samo neke elemente propisane odredbom članka
  48. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96, u da­lj­njem tekstu: ZUP), a da u istima nema opisa utvrđenog či­njeničnog sta­nja i razloga koji s obzirom na utvrđeno či­njenično sta­nje upućuju na onakvo rješe­nje kakvo je dano u dispozitivu. Odlukom ovog Suda, u predmetu broj: U-I-248/1994 od
  49. studenoga
  50. godine (»Narodne novine«, broj 103/96), ukinute su odredbe stavka 3., druga rečenica i odredba stavka
  51. članka
  52. ZUP. Ovaj je Sud utvrdio navedene odredbe, odnosno ­njihove dijelove, protivne Ustavu iz razloga što se pravo na žalbu, odnosno pravo na drugu pravnu zaštitu može učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješe­nje navede razloge kojima se vodilo pri donoše­nju rješe­nja, a koji se onda mogu pobijati u obrani žalite­ljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa. Bez uopćenosti u te razloge onemogućeno je ili bitno otežano učinkovito korište­nje ustavnim pravom na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu. Preko obrazlože­nja se najlakše utvrđuje da li se je upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođe­nju postupka i u odlučiva­nju strankama omogućuje da što lakše zaštite svoja prava, vodeći računa i o tome da ostvare­nje ­njihovih prava ne bude u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom. Na taj se način učvršćuje načelo zakonitosti i djeluje se protiv eventualne samovo­lje i proizvo­ljnosti.
  53. Slijedom navedenoga, izvršivši uvid u osporavanu presudu i rješe­nja u svezi s ocje­njiva­njem državnog službenika, kao i u pribav­ljeni spis predmeta Upravnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud je utvrdio da je istima podnosite­lju povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  54. stavka
  55. Ustava (jamči se jednakost svih pred zakonom) kao i pravo iz članka
  56. Ustava (jamči se pravo na žalbu). Ustavno jamstvo jednakosti iz članka
  57. stavka
  58. Ustava povrijeđeno je podnosite­lju na način što mu kao stranci u postupku nije dana mogućnost da bude saslušan i da u okviru zakona sudjeluje u postupku na način da iznosi či­njenice i predlaže dokaze, te stoga što u obrazlože­nju pojedinačnog akta, protivno zakonu, nisu na odgovarajući način navedeni razlozi kojima se nadležno tijelo vodilo pri donoše­nju rješe­nja. U postupovnom pogledu ova se povreda ustavnog prava očitovala u selektivnoj primjeni odredaba ZUP, s obzirom da podnosite­lj nije mogao koristiti svoja postupovna prava u punom opse­gu. U prethodnom postupku, tijekom koje­ga su trebale biti utvrđene odlučne či­njenice koje su bile izložene u prijedlogu i miš­lje­nju neposredno nadređenog službenika, podnosite­lju nije dana informacija o sadržaju tog dokumenta, niti je bio u mogućnosti iznijeti či­njenice ili okolnosti kojima bi mogao osporiti dano miš­lje­nje. Uvidom u pribav­ljeni spis predmeta, ovaj Sud je utvrdio da spisu predmeta ne prileži miš­lje­nje neposredno nadređenog službenika, na kojemu se teme­lji osporavano rješe­nje, tako da nije mogao ispitati či­njenično-pravna utvrđe­nja koja su razlog ne­gativne ocjene, niti spisu predmeta prileži bilo kakva informacija o razlozima pokreta­nja, tijeku i rezultatima disciplinskog postupka, o čemu se govori u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, koji bi se postupak, u nedostatku drugih razloga, eventualno mogao smatrati razlogom izrica­nja ne­gativne ocjene po navodu podnosite­lja.
  59. Zak­ljučak je ovog Suda da iz okolnosti u kojima je došlo do povrede odredbe članka
  60. Ustava proizlazi i povreda odredbe članka
  61. Ustava na štetu podnosite­lja, s obzirom da mu je onemogućeno izjaviti učinkovitu žalbu, iznoseći okolnosti ili či­njenice koje mu idu u prilog. Prema miš­lje­nju ovog Suda iz odredbe članka
  62. Ustava proizlazi da se pravo na žalbu može učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješe­nje navede razloge za rješe­nje, koji se onda mogu pobijati u obrani žalite­ljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa. Jer, samo građanin kojemu su razlozi rješe­nja poznati može ga uspješno pobijati, ali isto tako i doći do uvjere­nja o bezizglednosti žalbe protiv takvog rješe­nja, čime se pridonosi načelima efikasnosti i ekonomičnosti postupka.
  63. U vezi s istaknutim povredama odredaba članaka
  64. i
  65. Ustava Republike Hrvatske ovaj Sud napomi­nje da navedene odredbe sadrže neke najviše vrednote, odnosno teme­ljna načela na kojima počiva ustavni poredak Republike Hrvatske. Te su odredbe upućene državnim tijelima, između ostalih i sudovima i sudbenoj vlasti u cjelini, pri čemu niti jedna od ­njih nije neposredno upućena građanima. Stoga se na tim odredbama ne može zasnovati ustavno pravo pojedinca, niti se samo na ­njima može zasnovati ustavna tužba.
  66. S obzirom da, teme­ljem odredbe članka
  67. stavka
  68. ZUS, Upravni sud Republike Hrvatske rješava spor na podlozi či­njenica utvrđenih u upravnom postupku, te da, u konkretnom slučaju, Upravni sud nije pravilno ocijenio karakter i rezultate dokaznog postupka provedenog u prethodnim upravnim postupcima, na što je podnosite­lj ukazivao u tužbi, to su se povrede poči­njene u upravnom postupku prote­gnule i na presudu koju je donio Upravni sud Republike Hrvatske. U upravnom sporu tužite­lj ne može koristiti onu širinu postupovnih prava koja su mu trebala biti omogućena tijekom dvostupa­njskog upravnog postupka. U konkretnom slučaju teret dokaziva­nja je u cijelosti bio prebačen na podnosite­lja, a koji niti nakon donoše­nja presude Upravnog suda nije upoznat s či­njenicama koje mu se stav­ljaju na teret. Upravo stoga je Upravni sud trebao postupiti sukladno odredbi članka
  69. stavka
  70. ZUS i poništiti pobijani upravni akt te dati uputu nadležnom tijelu da u ponov­ljenom postupku pravilno primijeni postupovne odredbe ZUP.
  71. Na osnovi sve­ga iznijetog, a teme­ljem odredaba članaka
  72. i
  73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donesena je odluka kao u izreci. Broj: U-III-548/1998 Zagreb,
  74. lip­nja
  75. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 63/2001-1045 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 63/2001 Broj dokumenta u izdanju: 1045 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.7.
  76. ELI: /eli/sluzbeni/2001/63/1045 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  77. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.