Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-487/2001 od 31. listopada 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-487/2001 od

1. listopada
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-487/2001 od
3. listopada
4. NN 115/2001 (21.12.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-487/2001 od
5. listopada
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1944 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, pred­sjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Že­ljko Potoč­njak i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući u postupku u povodu ustavne tužbe K. S., D. B. i B. U., svi iz V. (u da­lj­njem tekstu: podnosite­lji), koje zastupa Lj. K-S., odvjetnica iz V., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. listopada
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – rješe­nje Županijskog suda u B., broj: Gž-2327/00-2 od
9. siječ­nja
10. godine, – rješe­nje Općinskog suda u V., broj: P-459/00-3 od
11. listopada
12. godine i predmet se vraća Općinskom sudu u V. na ponovni postupak. Obrazlože­nje
13. Ustavnom tužbom podnosite­lji osporavaju rješe­nje Općinskog suda u V., broj: P-459/00-3 od
14. listopada
15. godine i rješe­nje Županijskog suda u B., broj: Gž-2327/00-2 od
16. siječ­nja
17. godine. Rješe­njem prvostupa­njskog suda odbačena je tužba podno­site­lja ustavne tužbe protiv tuženika, Zanatske štedno kreditne zadruge V., radi ponište­nja ugovora o kreditu od
18. siječ­nja
19. godine, a iz razloga jer je riječ o presuđenoj stvari. Iz obrazlože­nja osporenog prvostupa­njskog rješe­nja proizlazi da je taj sud uvidom u spis toga suda, broj: P-400/97, utvrdio da je dana
20. listopada
21. godine, donijeta presuda zbog izostanka, a kojom se podnosite­ljima ustavne tužbe (tuženicima u navedenoj parnici) nalaže da solidarno isplate tužite­lju (Zanatskoj štedno kreditnoj zadruzi V.) iznos određen u tužbenom zahtjevu, a koji se tužbeni zahtjev teme­ljio na ugovoru o kreditu od
22. siječ­nja
23. godine. Županijski sud u B., rješe­njem broj: Gž-2327/00-2 od
24. siječ­nja
25. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu podnosite­lja i potvrdio prvostupa­njsko rješe­nje o odbačaju tužbe.
26. Podnosite­lji smatraju da im je osporenim odlukama povri­jeđeno ustavno pravo iz članka
27. Ustava Republike Hrvatske, a prema kojoj odredbi svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama. Prema ­njihovu miš­lje­nju, do povrede navedenog ustavnog prava došlo je iz razloga što su osporene odluke sudovi donijeli na teme­lju pogrešne primjene odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u da­lj­njem tekstu: ZPP). Smatraju da je odbaciva­njem tužbe i neulaže­njem u rasprav­lja­nje i dokaziva­nje, prvostupa­njski sud izvršio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ističu da u konkretnom slučaju ne može biti riječ o presuđenoj stvari jer, prema ­njihovu miš­lje­nju, postoji samo identitet parničnih stranaka, a nema identiteta zahtjeva i či­njeničnih osnova. Stoga, predlažu usvaja­nje ustavne tužbe i ukida­nje osporavanih odluka.
28. Podnosite­lji ustavne tužbe podnijeli su Općinskom sudu u V. tužbu kojom traže da se ugovor o kreditu, broj: 108, zak­ljučen s tuženikom dana
29. siječ­nja
30. godine, utvrdi ništavim, a iz razloga jer ima obi­lježja zelenaškog ugovora (ugovorena je ugovorna kamata u iznosu od 72% i zatezne kamate u iznosu od 84%). Kako je tužena u odgovoru na tužbu istakla prigovor presuđene stvari, to je prvostupa­njski sud tijekom pripremnog ročišta proveo dokazni postupak, te utvrdio da se u tom predmetu radi o presuđenoj stvari, te je primjenom odredbe članka
31. stav­ka
32. ZPP-a rješe­njem odbacio tužbu podnosite­lja. Prema odredbi članka
33. ZPP-a na pripremnom ročištu najprije se rasprav­lja o pita­njima koja se odnose na smet­nje za da­lj­nji tijek postupka, bilo da je predsjednik vijeća nakon ispitiva­nja tužbe odgodio rješava­nje tih pita­nja, bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu. O tim se pita­njima mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno (stavak 1.). Prema stavku
34. istog članka predsjednik vijeća, osim rješe­nja koje je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitiva­nja tužbe, na pripremnom ročištu donosi i rješe­nje o odbaciva­nju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklop­ljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužite­lja za podnoše­nje tužbe za utvrđe­nje. Očitujući se na žalbene navode podnosite­lja ustavne tužbe, drugostupa­njski sud odbio je žalbu podnosite­lja kao neosnovanu, našavši da je prvostupa­njski sud pravilno primijenio odredbe ZPP-a, kao i odredbe materijalnog prava. Prema stajalištu drugostupa­njskog suda u konkretnom slučaju, pravilno prvostupa­njski sud utvrđuje da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, jer utvrđuje da postoji i subjektivni i objektivni identitet spora, a to stoga što se o objektivnom identitetu spora može govoriti ne samo onda kada se radi o dva tužbena zahtjeva identičnog sadržaja, već i onda kada su dva zahtjeva sadržajno kontradiktorna, pa osnovanost jednog zahtjeva isk­ljučuje mogućnost osnovanosti drugog zahtjeva. Ustavna tužba je osnovana.
35. Suglasno odredbi članka
36. alineje
37. Ustava, Ustavni sud Republike Hrvatske ovlašten je štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Odredbom članka
38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), svaka fizička i pravna osoba može, po iscrp­ljiva­nju dopuštenog pravnog puta, podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od ­njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
39. Odredbom članka
40. Ustavnog zakona propisano je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnosite­lja ustavne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
41. Analizom navoda ustavne tužbe, osporenih rješidaba, utvrđeno je da su osporene odluke donesene suprotno odredbama ZPP-a, te je takvim nezakonitim odlukama podnosite­ljima ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama sada zajamčeno člankom
42. Ustava (»Narodne novine«, broj 41/2001 – pročišćeni tekst i 55/2001 – ispravak), a u vrijeme donoše­nja osporavanih rješe­nja člankom
43. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 8/98) u svezi s primjenom članka
44. Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97).
45. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka
46. ZPP-a. To stoga jer su podnesenom tužbom podnosite­lji od suda tražili da, nakon provedenog postupka, donese odluku kojom će utvrditi da je ugovor o kreditu, broj: 108 zak­ljučen s tuženikom dana
47. siječ­nja
48. godine, u potpunosti ništav, a iz razloga jer ima obi­lježja lihvarskog ugovora. Dakle, tužbenim zahtjevom podnosite­lji su tražili od suda utvrđe­nje da je ugovor o kreditu ništav, odnosno da određeni pravni odnos ne postoji (deklaratorna tužba). Naime, prema odredbi članka
49. ZPP-a tužite­lj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postoja­nje odnosno nepostoja­nje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost ili neistinitost kakve isprave (stavak 1.) Sukladno stavku
50. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužite­lj ima pravni interes da se utvrdi postoja­nje odnosno nepostoja­nje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa, ili kad tužite­lj ima kakav drugi pravni interes za podiza­nje takve tužbe (deklaratorna tužba). U svezi s tim potrebno je uzeti u obzir odredbu članka
51. ZPP-a kojom se propisuje kada se može podnijeti protutužba. Tako je odredbom stavka
52. toga članka propisano da tuženik može do zak­ljuče­nja glavne rasprave pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđe­nje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postoja­nju ili nepostoja­nju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.
53. Odredbom članka
54. stavka
55. ZPP-a propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako bude pokrenuta, sud će takvu tužbu odbaciti. Međutim, u postupku koji je okončan pravomoćnom presudom zbog izostanka, a na koju se pozivaju prvostupa­njski i drugostupa­njski sud, tužite­lj je tužbenim zahtjevom od suda tražio da naloži tuženiku izvrše­nje obveze, a što je u konkretnom slučaju značilo isplatu određenog novčanog iznosa. Navedeni zahtjev predstav­lja kondemnatorni zahtjev. Či­njenica da je među istim strankama vođen parnični postupak u kojem je usvojen tužbeni zahtjev na izvrše­nje određene či­nid­be, teme­ljem određenog pravnog odnosa, ne znači da je pravo­moćno i utvrđeno da taj pravni odnos postoji i da je pravno va­ljan.
56. Stoga niti u konkretnom slučaju, pravomoćna kondemnatorna presuda na či­nje­nje ne podrazumijeva ujedno i va­ljanost pravne osnove iz koje činidbe proizlaze, budući da va­ljanost prav­ne osnove nije niti bila predmet prethodnog sudskog postupka u kojem je donesena presuda zbog izostanka.
57. Slijedom navedenog, a kako se u konkretnom slučaju ne radi o objektivno identičnim tužbenim zahtjevima, nisu niti postojale člankom
58. ZPP-a, propisane pretpostavke za odbaciva­nje tužbe na utvrđe­nje ništavosti ugovora o kreditu, a koju su podnijeli podnosite­lji ustavne tužbe. Odbaciva­njem tužbe, te na taj način otkla­nja­njem mogućnosti vođe­nja parničnog postupka pred tim sudom, podnosite­lji su onemogućeni u ­njihovom ustavnom pravu da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama, a koje se pravo jamči odredbom članka
59. Ustava.
60. Slijedom iznijetog, teme­ljem odredaba članka
61. i
62. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-487/2001 Zagreb,
63. listopada
64. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 115/2001-1944 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 115/2001 Broj dokumenta u izdanju: 1944 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.12.
65. ELI: /eli/sluzbeni/2001/115/1944 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
66. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.