← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1933/2001 od 23. siječnja 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1933/2001 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1933/2001 od
  3. siječnja
  4. NN 11/2002 (1.2.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1933/2001 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 284 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. B. i M. B., oboje iz S., C. P., zastupanih po punomoćniku N. B., odvjetniku iz S., na sjednici Suda održanoj dana
  7. siječ­nja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. Općinski sud u S. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-190/90 (prije broj: P-1214/78) u najkraćem mogućem roku, ali ne kasnije od proteka šest mjeseci od dana objave ove odluke. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  9. Podnosite­lji su podnijeli ustavnu tužbu na teme­lju odredbe članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), u povodu postupka radi utvrđiva­nja prava vlasništva i ispu­nje­nja ugovora o kupoprodaji koji se u Općinskom sudu u S. vodi pod brojem: P-190/
  13. Presudom Općinskog suda u S., broj P-1214/78 od
  14. trav­nja
  15. godine, presuđeno je da su ništavni kupoprodajni ugovori sklop­ljeni između tužite­lja J. V. i tuženih, podnosite­lja ustavne tužbe, kojim tužite­lj prenosi tuženima pravo vlasništva sa svim pripadcima i služnostima obite­ljske stambene zgrade u S., K. 8, sagrađene na čest. zem.
  16. k.o. S., a što u naravi predstav­lja istočnu polovinu zgrade u bloku, a koja se sastoji od prizem­lja i kata, za iznos od 350.000 dinara, kao i onaj sklop­ljen istoga dana za iznos od 650.000 dinara u kojem se pobliže navode prostorije i zem­ljište, a uz obvezu tužite­lja da vrati tuženima iznos od 100.000 dinara. Tužbeni zahtjev tužite­lja za utvrđe­nje da su na teme­lju predmetnog kupoprodajnog ugovora postali isk­ljučivi vlasnici navedenih nekretnina, sud je odbio. Rješe­njem Općinskog suda u S., broj: P-1214/78 od
  17. lip­nja
  18. godine, odbačen je kao nepravodoban nastavak žalbe tužite­lja, podnosite­lja ustavne tužbe, izjav­ljene protiv presude od
  19. trav­nja
  20. godine. Rješe­njem Okružnog suda u S., broj: Gž-2438/80 od
  21. prosinca
  22. godine, odbijena je žalba podnosite­lja podnijeta protiv rješe­nja Općinskog suda u S. od
  23. lip­nja
  24. godine. Okružni sud u S., rješe­njem broj: Gž-3110/80 od
  25. prosinca
  26. godine, uvažio je žalbu podnosite­lja, ukinuo presudu Općinskog suda u S. od
  27. trav­nja
  28. godine u cijelosti i pred­met vratio prvostupa­njskom sudu na ponovni postupak. U ponov­ljenom postupku Općinski sud u S. presudom, broj: P-1105/81 od
  29. prosinca
  30. godine, u točki I. izreke, usvojio je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su tužite­lji, podnosite­lji ustavne tužbe, teme­ljem kupoprodajnog ugovora od
  31. ožujka
  32. godine, postali isk­ljučivi vlasnici predmetne obite­ljske stambene zgrade u S. Također je, u točki II. izreke, utvrđeno da su tužite­lji teme­ljem istog kupoprodajnog ugovora i na teme­lju kupoprodaje obite­ljske stambene zgrade postali nosite­lji prava korište­nja na zem­ljištu društvenog vlasništva koje se u zem­ljišnim k­njigama vodi kao čest. zem. 3199/2 k.o. S., onako kako ide pre­gradni zid do istočnog međaša. Pod točkom III. izreke određeno je da je tuženik, J. V., dužan tužite­ljima u roku od 15 dana po pravomoćnosti te presude predati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te u istom roku predati nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari. Presudom Okružnog suda u S., broj: Gž-1238/88 od
  33. trav­nja
  34. godine, odbijena je žalba tuženog Jakova Vetme i potvrđena presuda Općinskog suda u S. od
  35. prosinca
  36. godine. Dana
  37. rujna
  38. godine, Savezni sud SFRJ je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti Saveznog javnog tužite­lja podignutog protiv presude Okružnog suda u S. od
  39. lip­nja
  40. godine i presude Općinskog suda u S. od
  41. prosinca
  42. godine, te je ukinuo navedene presude i predmet vratio prvostupa­njskom sudu na ponovno suđe­nje. Ponovni postupak vodi se u Općinskom sudu u S. pod brojem: P-190/
  44. U ustavnoj tužbi podnosite­lji iznose či­njenični opis predmeta, navodeći da je kod odvjetnika Šime Kovačevića sastav­ljen ugovor na iznos od 350.000 dinara, iako su stranke sklopile drugi ugovor kojim utvrđuju da stvarna cijena predstav­lja iznos od 650.000 dinara. Smatraju da je rješe­nje Saveznog suda SFRJ kojim je usvojen zahtjev za zaštitu zakonitosti, nezakonito. Podnosite­lji ističu da je evidentno odugovlače­nje postupa­nja suda te se pozivaju na odredbe članaka
  45. i
  46. Ustava Republike Hrvatske. Također, podnosite­lji smatraju da se predmetni građanski postupak vodi protivno odredbi članka
  47. stavka
  48. Europske konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 6/99 pročišćeni tekst i 8/99). Prelažu ustaja­nje ustavne tužbe. Ustavna tužba je osnovana.
  49. Odredba članka
  50. stavka
  51. Ustavnog zakona glasi: »

(4)Ustavni sud iznimno može pokrenuti postupak po ustav­noj tužbi i prije ne­goli je iscrp­ljen pravni put ako utvrdi da je potpuno razvidno da se pobijanim aktom, odnosno nedonoše­njem akta u razumnom roku grubo vrijeđaju ustavna prava ili slobode i da bi nepokreta­njem postupka za podnosite­lja tužbe mogle nastupiti teške i nepoprav­ljive pos­ljedice.« Razmatra­njem navoda ustavne tužbe, dokumentacije koja prileži tužbi i spisa Općinskog suda u S., Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje Suda sukladno navedenoj odredbi članka
  1. Ustavnog zakona.
  2. Parnični postupak koji je u tijeku, pokrenut je
  3. listopada
  4. godine, tužbom M. i M. B., podnosite­lja ustavne tužbe, a protiv tuženog J. V. i Općine S., radi utvrđe­nja prava vlasništva i ispu­nje­nja ugovora o kupoprodaji. Između stranaka spor je nastao oko isplate cijene predmeta kupoprodaje, a potom i ise­lje­nja tuženika iz predmetne nekretnine. U parničnoj tužbi navedeno je da su tužite­lji, prilikom sklapa­nja ugovora, odmah isplatili 100.000 dinara tuženiku, da je poslije tuženik odbio od ­njih primiti preostali dio cijene i predati im u posjed predmetnu nekretninu, a nije im niti vratio odmah isplaćeni iznos.
  5. Na prijedlog tužite­lja, Općinski sud u S. rješe­njem, broj: P-1214/78 od
  6. studenoga
  7. godine, donio je privremenu mjeru kojom je zabranio tuženiku otuđe­nje predmetne nekretnine do pravomoćnog okonča­nja spora.
  8. U parničnom postupku koji je u tijeku,
  9. siječ­nja
  10. godine odgođena je rasprava zbog spriječenosti raspravnog suca. S­ljedeće ročište održano je
  11. ve­ljače
  12. godine. Na ročištu održanom
  13. trav­nja
  14. godine preinačen je tužbeni zahtjev na 550.000 dinara. Potom je održano ročište dana
  15. svib­nja
  16. godine, a
  17. kolovoza
  18. godine ročište je odgođeno. Dana
  19. rujna
  20. godine riješeno je da će se provesti uviđaj uz sudjelova­nje vještaka građevne struke. Nalaz s tog uviđaja dostav­ljen je
  21. prosinca
  22. godine, a dopu­njen od strane vještaka ing. L. M., dana
  23. ve­ljače
  24. godine. S­ljedeće ročište održano je
  25. ožujka
  26. godine, a
  27. trav­nja
  28. godine ročište je odgođeno. Dana
  29. trav­nja
  30. godine rasprav­lja­nje je dovršeno. Potom su uslijedile odluke: presuda Općinskog suda u S. od
  31. trav­nja
  32. i rješe­nje Okružnog suda u S. od
  33. prosinca
  34. godine. Nakon toga, ročišta su održana
  35. studenoga
  36. i
  37. siječ­nja
  38. godine. Na ročištu održanom dana
  39. siječ­nja
  40. godine određe­no je psihijatrijsko vještače­nje, utvrđiva­nje psihičkog sta­nja tuže­nika u vrijeme sklapa­nja kupoprodajnog ugovora od
  41. ožujka
  42. godine, po vještaku dr. V. C., a na ročištu
  43. ve­ljače
  44. godine određeno je superpsihijatrijsko vještače­nje Klinike za neuropsihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. Sud je dopisima požurivao odgovor Klinike glede prihvaća­nja vještače­nja. Dana
  45. lip­nja
  46. godine dostav­ljeni su nalaz i miš­lje­nje Psihijatrijske bolnice »V.«, po vještaku dr. K. P. Z. Uslijedila su ročišta: –
  47. listopada
  48. godine – zatražen stambeni dosje o rješava­nju stambenog pita­nja tuženika; –
  49. siječ­nja
  50. godine; –
  51. ve­ljače
  52. godine – zatraženi podaci o statusu tuženika od RO »Nuklearna elektrana K.«; –
  53. svib­nja
  54. godine; –
  55. lip­nja
  56. godine. Dana
  57. kolovoza
  58. godine rasprav­lja­nje je dovršeno. Dana
  59. rujna
  60. godine tuženik je podnio zahtjev za preotvara­nje rasprave, koja je preotvorena
  61. rujna
  62. godine, uz obrazlože­nje da će se dokazni postupak, dopuniti utvrđiva­njem osnovanosti prigovora prikrate preko polovine prave vrijednosti, te je od upravnog tijela zatraženo miš­lje­nje koji dio zem­ljišta oko zgrade služi samo korište­nju same zgrade. Potom su uslijedila ročišta; –
  63. ožujka
  64. godine; –
  65. trav­nja
  66. godine – određeno vještače­nje po vještaku geometru. Dana
  67. prosinca
  68. godine rasprav­lja­nje je završeno. Nakon toga su donijete odluke: presuda Općinskog suda od
  69. prosinca
  70. godine, presuda Okružnog suda od
  71. lip­nja
  72. i rješe­nje Saveznog suda od
  73. rujna
  74. godine. Potom su održana ročišta: –
  75. trav­nja
  76. godine; –
  77. lip­nja
  78. godine – zatraženo dopunsko psihijatrijsko vještače­nje; –
  79. rujna
  80. godine. Sudskopsihijatrijske ekspertize održane su: –
  81. listopada
  82. godine; –
  83. studenoga
  84. godine; –
  85. siječ­nja
  86. godine – pozvat će se dr. K. P. Z. Od tuženika je zatražen zdravstveni karton dana
  87. ožujka
  88. godine, požurivana dostava kartona:
  89. lip­nja 1992.,
  90. rujna 1992.,
  91. rujna 1992.,
  92. siječ­nja
  93. i
  94. ožujka
  95. godine. Ročište je održano
  96. ožujka
  97. godine, a
  98. srp­nja
  99. godine Psihijatrijska bolnica »V.«, dr. K. P. Z. dostav­lja miš­lje­nje, te vraća spis Općinskog suda u S., broj: P-190/90, među kojim je i zdravstveni karton tuženika. Dana
  100. rujna
  101. godine rasprav­lja­nje je zak­ljučeno. Rješe­njem Općinskog suda u S. od
  102. rujna
  103. godine rasprav­lja­nje je preotvoreno zbog provođe­nja vještače­nja po vještacima građevinske i po­ljoprivredne struke. Dopisima od
  104. ožujka
  105. i
  106. svib­nja
  107. godine tužite­lji traže od suda zakaziva­nje rasprave i rad na predmetu. S­ljedeće ročište održano je
  108. studenoga 1999.,
  109. svib­nja 2001.,
  110. srp­nja 2001.,
  111. rujna
  112. godine. U spisu prileži kao zad­nji zapisnik s rasprave održane
  113. rujna 2001., na kojoj je određeno ročište za
  114. studenoga
  115. godine. Podaci o tom ročištu ne nalaze se u spisu Općinskog suda u S.
  116. Slijedom iznijetog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u ponov­ljenom postupku sud prvog stup­nja presudu nije donio u razumnom roku. Pri tomu Ustavni sud je imao u vidu s­ljedeće či­njenice i okolnosti mjerodavne za ocjenu stvari: 1) parnični postupak u predmetu podnosite­lja ustavne tužbe traje od
  117. listopada
  118. godine, dakle 23 godine. 2) rješe­nje Saveznog suda SFRJ kojim je predmet vraćen na ponovno odlučiva­nje, donijeto je
  119. rujna
  120. godine, to jest prije 12 godina, 3) u razdob­lju od
  121. rujna
  122. godine kada je preotvorena rasprava pa do
  123. ožujka
  124. godine, sud nije održao niti jedno ročište, 4) dana
  125. rujna
  126. godine rasprav­lja­nje je ponovno preotvoreno zbog provođe­nja vještače­nja po vještacima građevne i po­ljoprivredne struke. Nakon podnesaka tužite­lja
  127. ožujka
  128. i
  129. svib­nja
  130. godine, prvo s­ljedeće ročište održano je
  131. studenoga
  132. godine, dakle 6 godina sud nije zakazao niti jedno ročište, 5) ročište je održano
  133. studenoga 1999., a s­ljedeće
  134. svib­nja
  135. godine, 6) odugovlače­nje postupka nije uzrokovano ponaša­njem pod­­nosite­lja ustavne tužbe.
  136. Ustavni sud je utvrdio da je nedonoše­njem prvostupa­njske odluke u ponov­ljenom postupku povrijeđena odredba članka
  137. Ustava (»Narodne novine«, broj 41/2001 – pročišćeni tekst i 55/2001 – ispravak) koja glasi: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama…«. Ocje­njujući razdob­lje u kojem sud prvog stup­nja nije odlučio o konkretnoj pravnoj stvari, Ustavni sud je imao u vidu i odredbu članak
  138. Europske konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda, koja teme­ljem odredbe članka
  139. Ustava čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske, a kojima se određuje pravo svakog da sud ­nje­gov slučaj ispita u razumnom roku. Imajući u vidu navedene či­njenice i okolnosti, a osobito složenost slučaja, vrijeme nepostupa­nja suda prvog stup­nja u ponov­ljenom postupku, te vrijeme koje je potrebno za okonča­nje tog sudskog postupka koji do sada traje 23 godine, Ustavni sud je odredio da nadležni sud prvog stup­nja odluku mora donijeti u najkraćem mogućem roku, ali ne kasnije od proteka šest mjeseci od dana donoše­nja ove odluke.
  140. Slijedom iznijetog, a na teme­lju odredbe članka
  141. Ustavnog zakona, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlučio kao u točki I. izreke. Točka II. izreke teme­lji se na odredbi članka
  142. Ustavnog zakona. Broj: U-III–1933/2001 Zagreb,
  143. siječ­nja
  144. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 11/2002-284 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 11/2002 Broj dokumenta u izdanju: 284 Datum tiskanog izdanja: 1.2.
  145. ELI: /eli/sluzbeni/2002/11/284 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  146. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.