← Hrvatska

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8 NN 18/2002 (27.2.2002.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8 UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 455 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Upravnog suda Ljubice Kemfe­lja Zentner kao predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Alemke Brk­ljačić Radančević kao članova vijeća, te sudske savjetnice Vande Fra­njić kao zapisničara u upravnom sporu tužite­lja Tvornice duhana Rovi­nj d.d. iz Rovi­nja, koju zastupa mr. Ante Vlahović, predsjednik Uprave, British American Tobacco (Investments) Ltd koje zastupa odvjetnik Tomislav Tus iz Zagreba, Viržinije d.d. iz Virovitice, koju zastupa direktor Vlado Drvenkar, i Tvornice duhana Zadar d.d. iz Zadra, koju zastupa odvjetnik Tihana Gre­gov iz Zadra, protiv rješe­nja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja, klasa: UP/I-030-02/99-01/44, urbroj: 580-02-99-36, od 19. listopada 1999., radi zaštite tržišnog natjeca­nja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. siječ­nja 2002. presudio je Tužba se uvažava. Poništava se rješe­nje Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja, klasa: UP/I-030-02/99-01/44, urbroj: 580-02-99-36, od 19. listopada 1999. Obrazlože­nje Osporenim rješe­njem u točki I

(1)utvrđuje se da je poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem, i neizravno koristeći svoj udjel u ovisnom društvu Viržinija d.d. sprječavao pristup tržištu poduzetniku British American Tobacco Plc., sprječavao slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom mono­polističkog položaja na tržištu. Točkom II
(1)naređuje se poduzetniku Viržiniji d.d. da raspiše javnu ponudu za prodaju ukupnog potraživa­nja prema poduzetniku Duhanu d.d. koje je stekao teme­ljem ugovora o prijenosu potraživa­nja sklop­ljenog sa Zagrebačkom bankom d.d., sa sjedištem u Zagrebu od 9. lip­nja 1999. Točkom II
(2)obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da tekst ponude dostavi Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja. Točkom II
(3)određuje se da je poduzetnik Viržinija d.d. dužan u javnoj ponudi naglasiti da ponuđač ne smije ni na koji način biti vlasnički povezan, udjelima ili članstvom u upravnim ili nadzornim odborima, s bilo kojim društvom koncerna Tvornice duhana Rovi­nj, o čemu ponuđač treba dati posebnu izjavu. Točkom II
(4)obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da potraživa­nje iz točke II
(1)izreke ovog rješe­nja prenese na novog vjerovnika (cesionara) po ponudi pristigloj na raspisanu javnu ponudu iz točke II
(1)ovog rješe­nja. Točkom III
(1)obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja dostavi prijedlog odluke o izvršenom izboru ponuđača, zajedno sa svim prispjelim ponudama i cjelokupnom dokumentacijom koju su ponuđači dostavili uz ponudu. Točkom III
(2)određuje se da će Agencija dati pisanu suglasnost na prijedlog odluke poduzetnika Viržinije d.d. o izvršenom izboru ponuđača iz točke III
(1)izreke ovog rješe­nja. Točkom III
(3)ukoliko Agencija ocijeni da predloženi ponuđač s obzirom na vlasničku, poslovnu ili drugu povezanost tog poduzetnika s koncernom Tvornice duhana Rovi­nj, ne ispu­njava uvjete iz javne ponude i ovog rješe­nja, ponuđača će odabrati Agencija, na osnovu svih pristiglih ponuda. Točkom III
(4)određuje se da će Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja o izvršenom izboru pismeno izvijestiti Viržiniju d.d. i Tvornicu duhana Rovi­nj d.d. Točkom IV
(1)obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da pismeno obavijesti Agenciju za zaštitu tržišnog natjeca­nja, ukoliko je, u međuvremenu, do dostav­lja­nja ovog rješe­nja tom poduzetniku prodao, ustupio, ili na bilo koji drugi način prenio potraživa­nje iz točke I. izreke ovog rješe­nja na bilo koje­g drugog poduzetnika. Uz obavijest mora biti dostav­ljen izvornik ili ovjereni preslik isprave koja predstav­lja pravni teme­lj prodaje, ustupa­nja, ili prijenosa navedenog potraživa­nja. Točkom IV
(2)određuje se da će Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja posebnim rješe­njem odlučiti je li ci­lj, pos­ljedica ili mogući učinak te prodaje, ustupa­nja, odnosno prijenosa potraživa­nja na drugog poduzetnika, s obzirom na vlasničku, poslovnu ili drugu povezanost tog poduzetnika s koncernom Tvornice duhana Rovi­nj ograničava­nje ili ukida­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja i ovog rješe­nja. Točkom IV
(3)određuje se da će Agencija rješe­njem iz točke IV
(2)izreke ovog rješe­nja u skladu s ovlastima iz članka
  1. stavak
  2. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja po potrebi utvrditi i mjere za otkla­nja­nje i narušava­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja. Točkom V
(1)ukida se privremena mjera obustav­lja­nja svakog da­lj­nje­g stjeca­nja dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. izrečena poduzetniku Tvornice duhana Rovi­nj d.d. rješe­njem Agencije klasa: UP/I-030-02/99-01/44, od
  1. trav­nja
  2. Točkom VI zabra­njuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. svako da­lj­nje stjeca­nje dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. odnosno udjela u tom poduzetniku. Točkom VII određeno je da će ovo rješe­nje biti objav­ljeno u »Narodnim novinama«. Protiv naprijed citiranog rješe­nja tužene tužbu su podnijeli Tvornica duhana Rovi­nj iz Rovi­nja koja je zaprim­ljena kod ovog Suda pod brojem Us-624/00, British American Tobacco (Investments) Ltd, koja je zaprim­ljena pod brojem Us-743/00, Viržinija d.d. iz Virovitice koja je zaprim­ljena pod brojem Us-744/00 i Tvornica duhana Zadar d.d. koja je zaprim­ljena pod brojem Us-774/
  3. Budući se tužbe tužite­lja odnose na isti upravni akt, pred­meti su spojeni u smislu odredbe članka
  4. stavak
  5. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92 i 112/99) u svezi s odredbom članka
  6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92) radi zajedničkog rasprav­lja­nja i donoše­nja zajedničke odluke i riješeni pod brojem Us-624/
  7. Tužite­lj Tvornica duhana Rovi­nj d.d. u tužbi navodi da u uvodu rješe­nja nije navedeno ime stranke i ­njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, već se tek iz izreke odnosno teme­ljem dostav­ljenog rješe­nja tužite­lju može razabrati da se rješe­nje odnosi na tužite­lja. Dispozitiv rješe­nja sadrži utvrđujući dio, dio kojim se nalaže izvrše­nje određene rad­nje od strane treće osobe, a ne tužite­lja, a točkom V. rješava se poseban upravni predmet privremene mjere koja se odnosi na tužite­lja. Nada­lje u točki I. dispozitiva navodi se poduzetnik »British American Tobacco Plc«, a iz zapisnika s glavne skupštine Tvornice duhana Zadar d.d. od
  8. svib­nja
  9. proizlazi da je dioničar tog društva »British American Tobacco (Investments) Limited (B. A. T.)«, a ne »British American Tobacco Plc«. Također se na kraju obrazlože­nja rješe­nja unatoč odredbi članka
  10. ZUP-a, koja određuje da se u dispozitivu rješe­nja propisuje da žalba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja, utvrđuje da je rješe­nje konačno. Nada­lje, navodi da nije naveden propis koji je u biti povrijeđen a budući tužba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja, a u obrazlože­nju nije naveden odgovarajući propis. Eventualno izvrše­nje točaka II do IV rješe­nja bilo bi protivno osnovnim načelima pravnog poretka, te bi izvrše­nje istih moglo prouzročiti djelo kaž­njivo po kaznenom zakonu. Tuženik osporenim rješe­njem nalaže Viržiniji d.d. prodaju ukupnog potraživa­nja prema poduzetniku Duhan d.d. na način da će u krajnosti tuženik odabrati ponuđača. Smatra da je takva odredba protivna članku
  11. i članku 19., a poglavito člancima 48.,
  12. i
  13. Ustava Republike Hrvatske. Viržinija d.d. vlas­nik je potraživa­nja prema poduzetniku Duhan d.d. Slatina, a koje potraživa­nje je stečeno teme­ljem zak­ljučenog ugovora sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb
  14. lip­nja
  15. Stjeca­nje tog vlasničkog prava nije osporeno niti jednim aktom i rad­njom te ono uživa posebnu i potrebnu zaštitu. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja nije predviđena mogućnost da se vlasništvo, potraživa­nje, može oduzeti odlukom državnog tijela odnosno tijela koje obav­lja javne ovlasti. Poglavito ne u okviru postupaka kojim je uređen djelokrug Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja. Upućuje na odluku Agencije od
  16. listopada
  17. kojom je ocije­njena kao dopuštena koncentracija Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Tvornice duhana Zagreb d.d. Također rješe­njem Agencije od
  18. lip­nja
  19. ocije­njena je kao dopuštena koncentracija Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. Tim rješe­njima su u ci­lju praće­nja poslova­nja koncentracije određene mjere praće­nja. Tim mjerama nije nigdje bila predviđena obveza kako tužite­lja tako ni Viržinije d.d. da prethodno obavijesti Agenciju o namjeri stjeca­nja spornog vlasništva a kamoli zabrana stjeca­nja. Smatra da nalog da se izvrši prodaja tog vlasništva uz obvezu da treći odluči o izboru kupca predstav­lja ograniče­nje raspolaga­nja. Nada­lje ističe da je tuženo tijelo povrijedilo elementarna načela sasluša­nja stranaka i materijalne istine jer nije omogućeno ni tužite­lju ni Viržiniji d.d. da se očituju u konkretnom predmetu već se tuženo tijelo u svom radu koristilo raznim priopće­njima i medijskim navodima bez provjere ­njihove autentičnosti dok se »očitova­nja« na stranicama 34.,
  20. i
  21. napadanog rješe­nja ne mogu smatrati kao očitova­nja o predmetu postupka. Stoga, budući da tužite­lj nije imao mogućnosti iznositi či­njenice u upravnom postupku, to ih tek sada u tužbi iznosi. Ističe da ukoliko je točka I. napadanog rješe­nja točna, u obrazlože­nju nije nigdje navedeno koje su to odredbe zakona povrijeđene. Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja dozvo­ljeno je postoja­nje odnosno koncentracija poduzetnika. U tom smislu je tuženo tijelo i donijelo rješe­nje. Na tržištu Republike Hrvatske postoje poduzetnici Duhan d.d. koji se bavi obradom duhana, Tvornica duhana Zadar d.d., koja se bavi proizvod­njom cigareta, te neodređeni broj trgovaca koji se bave prometom duhanskih prerađevina. Duhan d.d. slobodno je prodavao svoje proizvode, a ocjene o sprječava­nju kupovine tih proizvoda od strane tužite­lja su od strane tuženika potpuno proizvo­ljne i nedokazane. Tužite­lj nije B. A. T.-u sprječavao pristup tržištu. Naime, ni tužite­lj, a ni Viržinija d.d. nisu sprječavali treće da se na području Republike Hrvatske bave obradom duhana, a niti su sprječavali treće da otkup­ljuju duhane od Viržinije d.d., Duhanprodukta d.d., Rovite d.o.o., a niti od Duhana d.d. Dokaz takvoj tvrd­nji je nesporna či­njenica da B. A. T. nije nikada tražio kup­nju duhana od Viržinije d.d. ili društva u sastavu koncerna tužite­lja. Osim toga, British American Tobacco Plc nije dioničar u društvu Tvornice duhana Zadar d.d. već se kao dioničar pojav­ljuje strana pravna osoba i to British American Tobacco (Investments) Limited (B. A. T.), dakle radi se o potpuno različitim pravnim osobama. Dispozitiv napadanog rješe­nja odnosi se na sprječava­nje B. A. T.-a da se slobodno tržišno natječe, a koje je sprječava­nje po viđe­nju tuženika izvršio tužite­lj, sam ili posredno putem Viržinije d.d. U rješe­nju nije iznijet niti jedan dokaz kojim je izvršena rad­nja s izravnim učinkom sprječava­nja. Naime, B. A. T. kao subjekt koji je bio spriječen po tvrd­nji tuženog tijela, trebao je biti prisutan na hrvatskom tržištu ili pak pokazati konkretne znakove početka tržišnog natjeca­nja. Ukoliko je B. A. T. Plc želio kupovati duhane iz Hrvatske nije navedena niti jedna rad­nja koja ukazuje da je istome onemogućena kup­nja hrvatskih duhana. Osim toga, navodi se da tuženik u više navrata u obrazlože­nju spomi­nje koncentraciju poduzetnika Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. koja je nastala spaja­njem tih društava u novo društvo GIU – »Hrvatski duhani«. Međutim, radi se o potpuno različitim društvima jer GIU je trgovačko društvo koje je osnovano početkom
  22. godine, a čiji su članovi gotovo svi proizvođači duhana i cigareta u Republici Hrvatskoj uk­ljučujući i T. D. Zadar d.d. i Duhan d.d. Slatina. Nada­lje tužite­lj ističe da je u postupku nepotpuno utvrđeno či­njenično sta­nje. Naime, tuženo tijelo u nekoliko navrata navodi da je otkupom ukupnih potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina, od Zagrebačke banke d.d., poduzetnik Viržinija d.d. stekla prevladavajući utjecaj U tom poduzetniku, time da ničim nije argumentirao tu svoju tvrd­nju. Upućuje na odredbu članka
  23. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja koja propisuje slučajeve kada nastaje koncentracija, a odredbe Zakona o trgovačkim društvima na koje se poziva članak
  24. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja su odredbe odje­ljka VI i VII. Naime, nesporna je či­njenica da Viržinija d.d. nema nikakav vlasnički udio u poduzetniku Duhan d.d. Slatina. Viržinija d.d. nema nikakvog pravnog sredstva kojim može Duhan d.d. podvrgnuti vo­lji Viržinije d.d. teme­ljem če­ga bi Duhan d.d. donosio odluke u korist ili po vo­lji Viržinije d.d. Niti jedan dioničar, član nadzornog odbora ili uprave tog društva nije u nikakvoj posrednoj niti neposrednoj svezi s Viržinijom d.d. Tuženi nije pribavio niti jedan dokaz kojim se dokazuje izražena vo­lja Viržinije d.d. da stekne vlasnički udio odnosno prevladavajući utjecaj u Duhan d.d., da je Viržinija d.d. sklopila bilo kakav poduzetnički ugovor kojim se stječe prevladavajući utjecaj u poduzetniku Duhan d.d., da poduzetnik Viržinija d.d. djeluje posredno ili neposredno s bilo kojim dioničarem Duhana d.d. teme­ljem če­ga bi ostvario utjecaj u Duhanu d.d., da je Viržinija d.d. vlasnik najma­nje jedne dionice Duhanu d.d. Naime, prevladavajući utjecaj nad nekim društvom može se steći, odnosno smatra se da postoji, kad su ispu­njene pretpostavke određene tim propisima, a ne stječe se pukim stjeca­njem tražbine prema nekom društvu, a pogotovo ne teme­ljem nečijih izjava ili zato što netko treći ima dojam da se radi o prevladavajućem utjecaju. Naime, Viržinija d.d. bi teoretski mogla realizirati svoje potraživa­nje prema Duhanu d.d. Slatina, jednostavnim izmirenjem obveze od strane Duhana d.d. ili pak prisilnim putem ovrhom. I nastupom takve mogućnosti zahtjev za izmire­nje obveze ne može dovesti do utjecaja na Duhan d.d. budući ovrhom se ne može steći pravo glasa kako na Glavnoj skupštini društva tako niti u drugim organima društva. Viržinija d.d. još nije podnijela zahtjev za ovrhu svog potraživa­nja. Ista je situacija i sa stečajnim postupkom. Tuženik nada­lje navodi da poduzetnik Viržinija d.d. može svoja potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina pretvoriti u udjele (dionice) u tom društvu. Pri tom tuženik zaborav­lja ili prešućuje notornu či­njenicu da je pretvara­nje potraživa­nja u udjel nemoguće provesti bez vo­lje druge strane, odnosno nadležnih organa Duhan d.d. Slatina. Nada­lje tuženo tijelo navodi stjeca­nje dionica T. D. Zadar d.d. od strane tužite­lja, kao djelova­nje tužite­lja koje ima obi­lježja zlouporabe monopolističkog djelova­nja. Tužite­lju nije poznato kojem bi to propisu bilo protivno stjeca­nje dionica nekog dioničkog društva. Tužite­lj je stjecao dionice T. D. Zadar d.d. sukcesivno. O stjeca­nju dionica T. D. Zadar d.d. tužite­lj je u više navrata obavještavao tuženika sukladno točki VII.a rješe­nja Agencije od
  25. listopada
  26. Nada­lje tuženo tijelo iskriv­ljeno prezentira či­njenice glede glasova­nja o isk­ljuče­nju prava prvenstva pri upisu novih dionica u korist B. A. T-a. Tužite­lj je glasovao protiv tih odluka jer je ­njima omogućeno da u poveća­nju teme­ljnog kapitala i ulaga­nju u T. D. Zadar d.d. sudjeluje isk­ljučivo tvrtka B. A. T. a da pri tom preostalim dioničarima nije dana mogućnost niti da razmjerno svojem dotadaš­njem sudjelova­nju u teme­ljnom kapitalu participiraju u poveća­nju teme­ljnog kapitala i na taj način sudjeluju u ulaga­nju i revitalizaciji T. D. Zadar d.d. Također tužite­lj ističe da je tuženo tijelo navelo da je stvarni vlasnik svih 500 dionica koje je od Hrvatskog fonda za privatizaciju stekla tvrtka Croatia osigura­nje d.d. Međutim, to je netočno jer je tužite­lj dana
  27. trav­nja
  28. od tvrtke Auctor stekao 450 dionica. Nada­lje, tužite­lj ističe da je točno da je ishodio odgodu Glavne skupštine T. D. Zadar d.d. sa
  29. trav­nja na
  30. svibnja
  31. međutim, to je bilo zbog toga jer se skupština trebala odgoditi zbog formalnih propusta. Smatra da unatoč iscrpnom i opširnom tekstu osporenog rješe­nja tuženo tijelo na niti jednom mjestu u izreci i obrazlože­nju nije navelo kojim bi to konkretnim i nedozvo­ljenim rad­njama tužite­lj zlouporabio monopolistički položaj sprječavajući pri tome B. A. T. Plc pristup na tržište Republike Hrvatske. Predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. Tužite­lj je
  32. svib­nja
  33. podnio Sudu i dopunu tužbe, koja zbog proteka roka za podnoše­nje iste nije uzeta u razmatra­nje. Tužite­lj British American Tobacco (Investments) Ltd u tužbi navodi da je tuženo tijelo utvrdilo da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i neizravno djelova­njem trećih sprječava­njem pristupa tržištu tužite­lju, sprječavao slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu. Nesporno je da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ima monopolistički položaj na tržištu budući da tržišni udio iste iznosi 100% tržišta Republike Hrvatske. Naime, kao izravna djelova­nja Tvornice duhana Rovi­nj d.d., a kojim je djelova­njem Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ispunila biće djelova­nja zlouporabe monopolističkog položaja tuženik je naveo kupova­nje dionica Tvornice duhana Zadar d.d., i osporava­nje dokapitalizacije Tvornice duhana Zadar d.d. Dakle, svojim nezakonitim djelova­njem koje je protivno kogentnim odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja Tvornica duhana Rovi­nj d.d. je postala dioničar Tvornice duhana Zadar d.d. i to isk­ljučivo s protupravnom namjerom, sprječava­nja pristupa tržišta tužite­lju. Stoga je pravilno tuženo tijelo zabranilo da­lj­nje stjeca­nje dionica Tvornice duhana Zadar d.d., ali uopće nije odredio nikakvu mjeru u pogledu već nezakonito stečenih dionica. Naime, za blaže neizravno djelova­nje tuženik je odredio i to vrlo precizne mjere u kakvom se postupku ima izvršiti javna ponuda za prodaju nezakonito stečenog potraživa­nja. Međutim, ni na jednom mjestu tuženik ne navodi razloge zašto takva ili slična mjera nije odgovarajuća još većem primjeru zlouporabe monopolističkog položaja izravnim djelova­njem – stjeca­njem dionica. Očigledno je da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. sustavno i namjerno izbje­gava Agenciji prijaviti namjeru stjeca­nja udjela u Tvornici duhana Zadar d.d. Ako netko sustavno i namjerno krši odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, a to tuženik u zakonom predviđenom postupku i utvrdi, van je svake sum­nje da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka
  34. Zakona kada nije odredio i dodatne mjere Tvornici duhana Rovi­nj d.d. Stoga tužite­lj predlaže da se uvaži ­nje­gova tužba, da se točka VII. osporenog rješe­nja preinači tako da glasi:
  35. određuje se prodaja 1018 dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. u vlasništvu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. na javnoj dražbi organiziranoj od strane javnog bi­lježnika Marijana Jurića iz Zagreba, Savska cesta
  36. Uvjete dražbe utvrdit će javni bi­lježnik s tim da početna cijena ne može biti niža od cijene po kojoj je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stekla dionice.
  37. Pravo sudjelova­nja imaju samo pravne i fizičke osobe koje će javnom bi­lježniku prije javne dražbe uručiti svoju ovjerenu izjavu o svojoj statusnoj i poslovnoj neovisnosti i nepovezanosti s Tvornicom duhana Rovi­nj d.d.
  38. Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja dat će pisanu suglasnost na prijedlog javnog bi­lježnika o izboru ponuđača.
  39. Zabra­njuje se Tvornici duhana Rovi­nj d.d. vrše­nje svih prava iz 1018 redovnih dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. i to za razdob­lje od stjeca­nja pa do otuđe­nja tih dionica, koje će se izvršiti u skladu sa pod
  40. ove točke
  41. Svako raspolaga­nje dionicama odnosno pojedinim pravima iz dionica pod
  42. ove točke, kao i sve druge rad­nje poduzete protivno ovom rješe­nju ništavne su i ne proizvode pravne učinke. Tužite­lj Viržinija d.d. u tužbi protiv osporenog rješe­nja navodi da tuženo tijelo nije sukladno članku
  43. ZUP-a navelo propis o nadležnosti, niti je navelo ime stranke i ­njenog zakonskog zastupnika i punomoćnika već se tek iz izreke odnosno teme­ljem dostav­ljenog rješe­nja Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i tužite­lju može razabrati da se rješe­nje odnosi i na tužite­lja. Nada­lje, dispozitiv rješe­nja sadrži utvrđujući dio i dio kojim se nalaže izvrše­nje određene rad­nje od strane tužite­lja. U uvodu rješe­nja nije izvršeno kratko označe­nje predmetna postupka, iz dispozitiva rješe­nja se tek daje naslutiti što bi mogao biti predmet postupka. Također dispozitiv ne zadovo­ljava uvjete predviđene člankom
  44. ZUP-a jer se istim ne rješava o predmetu postupka u cijelosti jer u uvodu nije označen predmet postupka, a isti nije niti kratak. Također se navodi u rješe­nju da je rješe­nje konačno unatoč odredbi članka
  45. ZUP-a koja određuje da se u dispozitivu rješe­nja propisuje da žalba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja. Navodi da bi izvrše­njem točaka II do IV rješe­nja bilo prouzročeno kaž­njivo djelo po kaznenom zakonu. Nada­lje, upućuje da je upravo točkama II do IV povrijeđena odredba članka 16., 19., 48.,
  46. i
  47. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, na koje se poziva tuženik, ne daju nikakvu ovlast odnosno nadležnost za mjere navedene u dispozitivu rješe­nja. To ne daju niti članci
  48. stavak
  49. i 2., članak
  50. točka
  51. i
  52. i članak
  53. Zakona. Naime, novčano potraživa­nje prema drugom poduzetniku nije nigdje spomenuto kao oblik sredstva koncentracije, pa tuženik slobodnim tumače­njem zakona uzima sebi ovlasti koje mu zakon ne daje. Upućuje da je tuženi ocijenio svojim rješe­njem od
  54. listopada
  55. kao dopuštenu koncentraciju Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Tvornice duhana Zagreb d.d., a rješe­njem od
  56. lip­nja
  57. godine ocije­njena je kao dopuštena koncentracija poduzetnika Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d., Rovita d.o.o. u isk­ljučivom ili pretežnom vlasništvu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. Tim rješe­njem su određene i mjere praće­nja, ali nigdje nije bilia predviđena obveza kako Tvornice duhana Rovi­nj d.d. tako ni tužite­lja da prethodno obavijesti Agenciju o namjeri stjeca­nja spornog vlasništva, a kamoli zabrana stjeca­nja. Nalog da se izvrši prodaja tog vlasništva uz obvezu da treći odluči o izboru kupca u biti predstav­lja oduzima­nje vlasništva. Posebno ističe da je tuženo tijelo povrijedilo elementarno načelo sasluša­nja stranaka i materijalne istine, jer nije omogućeno tužite­lju, a ni Tvornici duhana Rovi­nj d.d. da se očituje u konkretnom predmetu već se tuženik u svom radu koristio raznim priopće­njima i medijskim navodima bez provjere ­njihove autentičnosti, dok se »očitova­nja« na stranicama 34.,
  58. i
  59. rješe­nja ne mogu smatrati očitova­njem o predmetu postupka. Stoga tužite­lj tek sada prvi put iznosi svoje navode. Ističe da tuženo tijelo nije u dispozitivu, a niti obrazlože­nju rješe­nja navelo u čemu se ogleda to sprječava­nje pristupa tržištu zbog korište­nja monopolističkog položaja. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. posjeduje odobreni monopolistički položaj u području proizvod­nje cigareta i u području obrade duhana. Tužite­lj, a ni Tvornica duhana Rovi­nj d.d. nisu sprječavali treće da se na području Republike Hrvatske bave obradom duhana, a niti su sprječavali treće da otkup­ljuju duhan od tužite­lja, Duhanprodukta d.d., Rovite d.o.o., a niti od Duhana d.d. Dokaz takvoj tvrd­nji je nesporna či­njenica da B.A.T. Plc nije nikada tražio kup­nju duhana od tužite­lja ili društva u sastavu koncerna Tvornice duhana Rovi­nj d.d., dok Duhan d.d. slobodno prodaje svoje duhane. Ističe da je neprijeporno da British American Tobacco Plc nije dioničar u društvu Tvornice duhana Zadar d.d. već se kao dioničar – strana pravna osoba, pojav­ljuje British American Tobacco (Investments) Limited B.A.T. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. i tužite­lj nisu teme­ljem vladajuće­g položaja u djelatnostima proizvod­nje cigareta i obradi duhana zlouporabili takav položaj da bi British American Tobacco Plc, Duhanu d.d. Slatina, a niti Tvornici duhana Zadar d.d. ograničili tehnološki razvoj ili ulaga­nje. U rješe­nju nije iznijet niti jedan dokaz da je izvršena rad­nja s izravnim učinkom sprječava­nja, nije navedena niti jedna rad­nja koja ukazuje da je B.A.T.-u onemogućena kup­nja hrvatskih duhana ili pak koja bi mu to onemogućavala. Također ističe da tuženi niti jednim svojim rješe­njem, ocje­njujući dopuštenima koncentracije Tvornice duhana Rovi­nj d.d., Tvornice duhana Zagreb d.d., koncentraciju prerađivača duhana Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. utvrdio ili predvidio ­njihov privremeni karakter već je naprotiv i mjere praće­nja koje je odredio tim rješe­njem predvidio kao mjere ograničenog traja­nja. Tuženo tijelo u nekoliko navrata navodi da je otkupom ukupnih potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina od Zagrebačke banke d.d. tužite­lj stekao prevladavajući utjecaj u tom poduzetniku što ničim nije argumentirao, a niti potkrjep­ljuje svoju proizvo­ljnu tvrd­nju da se prevladavajući utjecaj nad nekim dioničkim društvom može ostvariti stjeca­njem tražbine prema tom društvu. Ističe da tuženo tijelo navodi da tužite­lj kao najveći vjerovnik može inzistirati na provođe­nju i okonča­nju stečajnog postupka Duhana d.d. Slatina, zaborav­ljajući pri tome da je upravo Zagrebačka banka d.d. kao prethodni imate­lj tražbine i najveći vjerovnik Duhan d.d. Slatina, pokrenula stečajni postupak i inzistirala na ­nje­govu provođe­nju. Ali tada tuženik nije smatrao da Zagrebačka banka d.d. samim tim što je najveći vjerovnik ima i prevladavajući utjecaj na Duhan d.d. Tužite­lj bi teoretski mogao realizirati svoje potraživa­nje prema Duhanu d.d. Slatina jednostavnim izmire­njem obveze od strane Duhana d.d. ili ovrhom. Nastupom takve mogućnosti zahtjev za izmire­nje obveze ne može dovesti do utjecaja na Duhan d.d. budući se ovrhom ne može steći pravo glasa kako na Glavnoj skupštini društva tako niti u drugim organima društva. Tužite­lj još nije podnio zahtjev za ovrhu svog potraživa­nja. Potraživa­nje bi tužite­lj teoretski mogao realizirati i putem stečajnog postupka. Nada­lje tuženik navodi da tužite­lj svoja potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina može pretvoriti u udjele (dionice u tom društvu). Pri tom tuženik zaborav­lja ili prešućuje notornu či­njenicu da je pretvara­nje potraživa­nja u udjel nemoguće provesti bez vo­lje druge strane, odnosno nadležnih organa Duhana d.d. Slatina. Slijedom takvog pogrešnog stava tuženika, da tužite­lj ima prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom Duhan d.d. Slatina, tuženik je zauzeo stav da je time nastala koncentracija pa je doista pozivao tužite­lja da prijavi tu koncentraciju. Kako tužite­lj ni na koji način ne može imati prevladavajući utjecaj na Duhan d.d. Slatina nije niti došlo do koncentracije poduzetnika pa tužite­lj nije niti mogao prijaviti koncentraciju dvaju poduzetnika. Nada­lje ističe da tuženik navodi stjeca­nje dionica T.D. Zadra d.d. od strane Tvornice duhana Rovi­nj d.d. kao djelova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. koje ima obi­lježja zlouporabe monopolističkog položaja. Međutim, tužite­lju nije poznato kojem bi to propisu bilo protivno stjeca­nje dionica nekog dioničkog društva. Naime, Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stjecala je dionice T. D. Zadar d.d sukcesivno, a o stjeca­nju tih dionica je u više navrata obavještavala tuženika. Također je netočan navod u obrazlože­nju rješe­nja da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stvarni vlasnik svih 500 dionica koje je od Hrvatskog fonda za privatizaciju stekla tvrtka Croatia osigura­nje d.d. Prema sazna­nju tužite­lja navod odnosno iznesena či­njenica je netočna jer je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. dana
  60. trav­nja
  61. od tvrtke Auctor stekla 450 dionica. Nada­lje, tuženo tijelo netočno i nepotpuno utvrđuje či­njenično sta­nje kada navodi da je ishođena odgoda Glavne skupštine Tvornice duhana Zadar d.d. koja je trebala biti održana
  62. trav­nja
  63. godine, ali je odgođena za
  64. svibnja
  65. To je bilo iz razloga jer se ta skupština morala odgoditi zbog formalnih propusta koji su uči­njeni prilikom saziva­nja te skupštine. Nada­lje, iz obrazlože­nja osporenog rješe­nja proizlazi da tuženo tijelo smatra tužite­lja i Tvornicu duhana Rovi­nj d.d. odgovornima što su Zakon o duhanu i Zakon o posebnom porezu na duhanske proizvode doneseni u postojećem tekstu, te što u Republici Hrvatskoj postoji zakonska zabrana oglašava­nja i promocije duhanskih proizvoda, što carina na uvoz duhana iznosi 20% a da za izvoz duhana ili cigareta u zem­lje Europske unije iznosi 63% (i nakon ulaska Hrvatske u WTO) kao i navika i lojalnost potrošača domaćem trgovačkom žigu cigareta. Dovođe­njem u vezu objektivnih okolnosti na koje tužite­lj a ni Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ne mogu utjecati neuteme­ljeno stvara iskriv­ljenu sliku o stvarnom sta­nju zakonske re­gulative u duhanskom gospodarstvu. Također ističe da tuženo tijelo u osporenom rješe­nju nije navelo kojim je to konkretnim i nedozvo­ljenim rad­njama Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno ili neizravno putem tužite­lja zlouporabila monopolistički položaj sprječavajući pritom B.A.T. Plc pristup hrvatskom tržištu. Predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. Tužite­lj je ovom Sudu dostavio dopunu tužbe
  66. svib­nja 2000., koja zbog proteka roka za izjavu iste nije uzeta u razmatra­nje. Tvornica duhana Zadar d.d. u tužbi navodi da je točno da je poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i neizravno koristeći svoj udjel u ovisnom društvu Viržinija sprječavao pristup tržištu poduzetniku B.A.T. Ističe da je Tvornica duhana Zadar d.d. stavila zahtjev za pokreta­nje postupka za utvrđe­nje narušava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja od strane Tvornice duhana Rovi­nj d.d. još
  67. siječ­nja 1999., a Agencija je donijela
  68. trav­nja
  69. rješe­nje o mjeri kojom nalaže obustavu da­lj­nje­g stjeca­nja dionica Tvornice duhana Zadar d.d. poduzetniku Tvornice duhana Rovi­nj d.d. Upravo koristeći svojstvo dioničara tužitelja Tvornica duhana Rovinj d.d. poduzimala je i poduzima i danas niz mjera kako bi onemogućila ponovnu proizvod­nju kod tužite­lja. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. nezakonito je stekla 1018 redovnih dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. i time narušila slobodno tržišno natjeca­nje. Ističe da je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Splitu parnični postupak u kojem Tvornica duhana Rovi­nj d.d. traži poništaj odluka skupštine tužite­lja od
  70. svib­nja
  71. o dokapitalizaciji. Prema tome neodrživ je stav Agencije da samo zbog veličine stečajnog udjela Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ne može utjecati na donoše­nje strateških odluka Tvornice duhana Zadar d.d. Smatra da je trebalo odrediti druge mjere, te predlaže da se poništi točka VI osporenog rješe­nja i zamijeni sljedećim:
  72. Zabra­njuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. svako da­lj­nje stjeca­nje dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. sa sjedištem u Zadru, Gaženica b.b odnosno udjela u tom poduzetniku,
  73. Naređuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. da raspiše javnu ponudu za prodaju svih dionica Tvornice duhana Zadar d.d. u svom vlasništvu. Obvezuje se poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. da tekst ponude dostavi Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja.
  74. Poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj dužan je u javnoj ponudi naglasiti da ponuđač ne smije biti vlasnički povezan, povezan članstvom upravnim ili nadzornim odborima, niti u ma kakvom položaju ovisnosti s bilo kojim društvom koncerna Tvornica duhana Rovi­nj d.d., o čemu ponuđač treba dati posebnu izjavu.
  75. Obvezuje se poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. da Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja dostavi prijedlog odluke o izvršenom izboru ponuđača, zajedno sa svim pristiglim ponudama i cjelokupnom dokumentacijom koju su ponuđači dostavili uz ponude.
  76. Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja dat će pisanu suglasnost na prijedlog odluke o izvršnom izboru ponuđača, a ukoliko ocijeni da predloženi ponuđač ne ispu­njava uvjete iz javne ponude, ponuđača će odabrati Agencija.
  77. Poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. zabra­njuje se vrše­nje prava iz svih dionica Tvornice duhana Zadar koje je stekao, sve do otuđe­nja svih sukladno ovoj presudi.
  78. Poništavaju se sve provedene rad­nje koje je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. poduzela u vrše­nju prava iz stečenih dionica Tvornice duhana Zadar d.d. poslije
  79. listopada
  81. Svako raspolaga­nje dionicama odnosno pravima iz dionica Tvornice duhana Zadar d.d. kod poduzetnika Tvornice duhana Rovi­nj d.d., kao i sve druge rad­nje poduzete protivno ovoj presudi, ništave su i ne proizvode pravne učinke.
  82. Za rad­nje koje sukladno ovoj presudi ima izvršiti Tvornica duhana Rovi­nj d.d. određuje se rok izvrše­nja bez odlaga­nja. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu danom u svakom od naprijed navedenih predmeta navodi da procesni prigovor tužite­lja da osporeno rješe­nje nije konačno, a što da proizlazi iz odredbe članka
  83. ZUP-a ukazuje na elementarno nepoznava­nje procesnih odredbi. To iz razloga jer iz odredbe članka
  84. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja proizlazi da protiv rješe­nja tužene nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Ističe da su procesni prigovori bez utjecaja na zakonitost osporenog rješe­nja, jer predmetna stvar ne bi mogla biti drugačije riješena. Prigovori glede utvrđe­nja iz točke I. izreke osporenog rješe­nja da je Tvornica duhana Rovi­nj sprječavala slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu, su za odbaciti, jer utvrđeno či­njenično sta­nje u tom postupku a i u ranijim postupcima daje podlogu da je zakonito utvrđeno da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem, a i neizravno koristeći svoj udjel kod Viržinije d.d. sprječava­njem pristupa tržištu poduzetniku B.A.T. Plc i Tvornice duhana Zadar d.d. sprječava slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu. Također ističe da je osporenim rješe­njem bilo potrebno ukinuti i privremenu mjeru koju je tuženo tijelo izreklo
  85. trav­nja
  86. jer je tim rješe­njem utvrđeno da će mjera obustav­lja­nja svakog da­lj­nje­g stjeca­nja dionica biti na snazi do donoše­nja rješe­nja u postupku koji tužena za zaštitu tržišnog natjeca­nja vodi protiv tužite­lja. Također navodi da je upravo Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­nja i donesen da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom i to upravo navedenim zakonom. Nada­­­­­­lje, ističe da je tužena mogla oglasiti posao po kojem je steknuto predmetno potraživa­­­­­­nje od Zagrebačke banke d.d. ništavim. Nada­­­­­­lje u odgovoru na tužbu danom po tužbi tužite­­­­­­lja British American Tobacco (Investments) Ltd i Tvornice duhana Zadar d.d. tuženo tijelo navodi da je neosnovan navod da Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. kroz udjel u teme­­­­­­ljnom kapitalu T. T. Zadar d.d. može utjecati na ­­­­­­nje­gove strateške odluke obzirom na či­­­­­­njenicu da je pred Trgovačkim sudom u Splitu u tijeku parnični postupak u kojem Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. traži poništaj odluke skupštine T. D. Zadra d.d. o ­­­­­­nje­govoj dokapitalizaciji. Naime, tužena je osporeno rješe­­­­­­nje donijela razumno predstav­­­­­­ljajući da je odluka o dokapitalizaciji donesena na Glavnoj skupštini dioničara tužite­­­­­­lja zakonita. U odgovoru na tužbu danom povodom tužbe Viržinija d.d. tuženo tijelo navodi da je neosnovan prigovor glede odredbe članka
  87. ZUP-a. Također ističe da su prigovori tužite­­­­­­lja glede točke I. izreke osporenog rješe­­­­­­nja neosnovani jer utvrđeno či­­­­­­njenično sta­­­­­­nje u predmetnom postupku a i u ranijim postupcima daje za podlogu da je zakonito utvrđeno da Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. izravno vlastitim djelova­­­­­­njem a i neizravno koristeći svoj udjel kod tužite­­­­­­lja je sprječavala pristup novom poduzetniku. Nada­­­­­­lje, ističe da je Upravni sud u svom rješe­­­­­­nju kojim je zatražio predmetni odgovor na tužbu pogriješio kada je naznačio da je Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. zainteresirana stranka. Glede predmetnog rješe­­­­­­nja Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. može biti samo tužite­­­­­­lj, a nikako zainteresirana osoba, imajući u vidu odredbe ZUS-a. Također ističe da prigovori tužite­­­­­­lja koji idu u pravcu da je osporeno rješe­­­­­­nje doneseno suprotno člancima 16., 48.,
  88. i
  89. Ustava Republike Hrvatske da je Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja i donesen da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom i to upravo navedenim Zakonom. Predlaže da se tužbe odbiju. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu British American Tobacco (Investments) Ltd u odgovoru na tužbu tužite­­­­­­lja T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. navodi da je društvo British American Tobacco Plc jedini osnivač društva British American Tobacco (Investments) Ltd, ovdje stranke u postupku. Stranka u sporu je u cijelosti ovisno i povezano društvo s društvom British American Tobacco Plc. Ističe da je upravo Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja zakon koji je tuženom tijelu izričito dao pravo i dužnost da poduzima mjere radi zaštite tržišnog natjeca­­­­­­nja, osnovne pretpostavke tržišne slobode a ujedno i teme­­­­­­lja gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Naime, člankom
  90. tog Zakona točno su određena pravila ponaša­­­­­­nja i sustav mjera za zaštitu slobodnog natjeca­­­­­­nja na tržištu. Ove mjere moraju služiti za sprječava­­­­­­nje monopola zabra­­­­­­njenog Ustavom Republike Hrvatske. Upućuje na odredbu članka
  91. Zakona iz koje proizlazi da tuženo tijelo može odrediti bilo koju mjeru koja je potrebna za ukla­­­­­­nja­­­­­­nje štetnog učinka narušava­­­­­­nja tržišnog natjeca­­­­­­nja. Ističe da je stjeca­­­­­­nje potraživa­­­­­­nja od strane Viržinija d.d. prema poduzetniku Duhan d.d. zloupotreba monopolističkog položaja pa je tuženo tijelo pravilno obvezalo poduzetnika Viržiniju d.d. da na javnom natječaju proda protupravno stečeno potraživa­­­­­­nje prema poduzetniku Duhan d.d. Ističe da na dvije stranice tužbe tužite­­­­­­lj izlaže sve ono što navodno nije imao prilike iznijeti u upravnom postupku tako da se ­­­­­­nje­govi navodi ukratko svode na ne­gira­­­­­­nje da je izravno i neizravno sprječavao pristup društvu B.A.T. Plc i time zlouporabio monopolistički položaj na tržištu jer nije sprječavao slobodno tržišno natjeca­­­­­­nje. Monopol koje­g je tužite­­­­­­lj ostvario obuhvaća primarnu proizvod­­­­­­nju sirovina, preradu duhana i prodaju duhanskih proizvoda, a sve to tužite­­­­­­lj nije mogao ostvariti bez snažnog oslonca i direktnog angažmana najjače hrvatske banke Zagrebačke banke. Također navodi da je nesporna či­­­­­­njenica da je predsjednik Uprave tužite­­­­­­lja ujedno i član Nadzornog odbora Zagrebačke banke. Dakle, većina dioničara Zagrebačke banke d.d. ima svoj poslovni interes u či­­­­­­njenici da predsjednik Uprave Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. nadzire poslova­­­­­­nje Uprave same Zagrebačke banke d.d. Navodi da stjeca­­­­­­nje potraživa­­­­­­nja prema društvu Duhan d.d. jest ograničava­­­­­­nje tržišne utakmice i zlouporaba monopolističkog položaja jer se na taj način eliminira jedini potencijalni dobav­­­­­­ljač koji postoji na tržištu a čije proizvode Tvornica duhana Zadar d.d. koristi za proizvod­­­­­­nju duhanskih proizvoda. Stečeno potraživa­­­­­­nje je toliko značajno da može društvo Duhan d.d. otjerati u stečaj ili prisiliti dioničare da umjesto stečaja izaberu izglasava­­­­­­nje pretvara­­­­­­nja potraživa­­­­­­nja u ulog u društvu, čime bi se polučio jednak rezultat, i vlast nad društvom Duhan d.d. Ističe da monopolistički položaj bilo koje­g poduzetnika nije ideal kojem se teži bez obzira na režim vlasništva nad tim poduzetnikom. Također navodi da tužite­­­­­­lj T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. ne citira doslovno odredbe članka
  92. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja zato što ne citira riječi »i drugim propisima«. Jasno je da bi stjeca­­­­­­njem potraživa­­­­­­nja od Duhana d.d. iz Slatine tužite­­­­­­lj stekao i potpunu stvarnu vlast nad tim poduzetnikom. Upravo je disponira­­­­­­njem prava pokreta­­­­­­nja stečajnog postupka, a koje pravo se teme­­­­­­lji na potraživa­­­­­­nju koje poduzetnik nikako ne može isplatiti, izjednačeno sa stjeca­­­­­­njem većinskog prava odlučiva­­­­­­nja na Glavnoj skupštini društva budući da se odluka o prestanku društva mora donijeti s najma­­­­­­nje 75% glasova dioničara zastup­­­­­­ljenih u Glavnoj skupštini društva. Također navodi da tužite­­­­­­lj pokušava svoje ukupno ponaša­­­­­­nje, i to zlouporabu monopolističkog položaja u čitavoj svojoj tužbi ekskulpirati. Nada­­­­­­lje, ističe da tužite­­­­­­lj zaborav­­­­­­lja da je rješe­­­­­­njem Agencije o dopustivosti koncentracije predviđeno više mjera praće­­­­­­nja koncentracije a jedna od tih mjera je bila obveza tužite­­­­­­lja da u roku od 30 dana prije stjeca­­­­­­nja udjela i dionica u nekom društvu na području RH izvijesti tuženika o namjeri stjeca­­­­­­nja istog. Također navodi da glede stjeca­­­­­­nja dionica od strane tužite­­­­­­lja u Tvornici duhana Zadar d.d. i to da li se radi o 500 dionica ili 450 dionica nije bitno za pravilno odlučiva­­­­­­nje u ovom postupku, već je za pravilno odlučiva­­­­­­nje u ovom postupku bitno da je tužite­­­­­­lj zajedno s društvom Auctor d.o.o. svojim djelova­­­­­­njem prije skupštine i za vrijeme skupštine ispunio biće kaznenog djela prikriva­­­­­­nje vlasništva iz Zakona o vrijednosnim papirima. Tako se propustio upisati u k­­­­­­njigu dioničara te je kao dioničar na skupštini glasovalo društvo Auctor d.o.o. teme­­­­­­ljem punomoći izdane od društva Croatia osigura­­­­­­nje d.d. Predlaže da se tužba tužite­­­­­­lja odbije. Zainteresirana osoba Duhan dioničko društvo za proizvod­­­­­­nju, otkup i obradu duhana Slatina u odgovoru na tužbu navodi da je upravo Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao poslovna banka tužite­­­­­­lja bila u poziciji vjerovnika prema Duhan d.d. ali je
  93. lip­­­­­­nja
  94. izvršila »savjestan i pošten« prijenos svog potraživa­­­­­­nja upravo na Viržiniju d.d. Virovitica, dakle u vrijeme kad je javno obzna­­­­­­nje­­­­­­na surad­­­­­­nja B.A.T London i Duhan d.d. Također Viržinija je stupila na mjesto predlagate­­­­­­lja za otvara­­­­­­nje stečajnog postupka na Duhan d.d., ali je s tim prijedlogom odbijena rješe­­­­­­njem Trgovačkog suda u Bjelovaru od
  95. ve­­­­­­ljače
  96. Predlaže da se tužba T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. odbije. Tužbe su osnovane. U pravu je tuženo tijelo kada u odgovoru na tužbu navodi da je ovaj Sud pogrešno pozvao Tvornicu duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržiniju d.d., kao zainteresirane osobe da dadu odgovor na tužbu u konkretnom predmetu. Naime, Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinija d.d. nisu zainteresirane osobe u smislu odredbe članka
  97. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92), jer je zainteresirana osoba ona kojoj bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu. Prigovor tužite­­­­­­lja Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinije d.d. glede uvoda osporenog rješe­­­­­­nja, (članak
  98. stavak
  99. Zakona o općem upravnom postupku – »Narodne novine« br. 53/91 i 103/96), a koji se odnosi na ime stranke, ­­­­­­njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika te citira­­­­­­nje propisa o nadležnosti tijela kao i kratkog označe­­­­­­nja predmeta postupka su osnovani, što međutim, samo za sebe ne bi bilo od utjecaja na donoše­­­­­­nje odluke u ovoj stvari. Neodlučan je prigovor tužite­­­­­­lja Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinije d.d., i glede pouke o pravnom lijeku, jer je ista sastav­­­­­­ljena u skladu s odredbom članka
  100. stavak
  101. Zakona o općem upravnom postupku, a koja odredba niti ne obvezuje tuženo tijelo da dade uputu glede odluke o izvršnosti. Nada­­­­­­lje, neosnovano je i poziva­­­­­­nje na odredbu članka
  102. stavak
  103. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem kad je propisano da žalba ne odgađa izvrše­­­­­­nje rješe­­­­­­nja, to mora biti navedeno u dispozitivu. Ovo iz razloga jer se ta odredba odnosi na slučaj kada je protiv prvostupa­­­­­­njskog rješe­­­­­­nja dopuštena žalba, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, jer je odredbom članka
  104. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja (»Narodne novine«, br. 48/95, 52/97 i 89/98) propisano da protiv rješe­­­­­­nja ravnate­­­­­­lja Agencije iz članka 35.,
  105. i 36.a ovog Zakona nije dopuštena žalba, dakle, rješe­­­­­­nje je u upravnom postupku konačno, ali nezadovo­­­­­­ljna stranka može pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda Republike Hrvatske, a što je pravilno navedeno u uputi o pravnom lijeku. Međutim, u pravu su tužite­­­­­­lji Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinija d.d. da su u konkretnom slučaju povrijeđena osnovna načela Zakona o općem upravnom postupku i to načelo sasluša­­­­­­nja stranke, jer iz podataka sveza spisa, dostav­­­­­­ljenih Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da nije postup­­­­­­ljeno sukladno odredbi članka
  106. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se prije donoše­­­­­­nja rješe­­­­­­nja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o či­­­­­­njenicama i okolnostima koje su od važnosti za donoše­­­­­­nje rješe­­­­­­nja. Rješe­­­­­­nje se može donijeti bez prethodnog izjaš­­­­­­nje­­­­­­nja stranke samo u slučajevima kad je to Zakonom dopušteno. Naime, u konkretnom slučaju je propušteno postupiti po odredbi članka
  107. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je to korisno za razjaš­­­­­­nje­­­­­­nje stvari, a mora je odrediti u stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više stranaka s protivnim interesima, ili kad se ima izvršiti očevid ili sasluša­­­­­­nje svjedoka ili vještaka. U takvom slučaju zakon je pred­vidio da se usmena rasprava mora održati, bez obzira na shvaća­­­­­­nje službene osobe, i bez obzira da li stranke predlažu raspravu. U složenim stvarima, o kakvoj se u konkretnom slučaju radi, u stvarima u kojima se či­­­­­­njenice dokazuju većim brojem dokaznih sredstava i dokaza, jer sudjeluju dvije i više stranaka, načelo racionalnosti nalaže održava­­­­­­nje rasprave na kojoj će se sve moći istovremeno iznijeti, svi dokazi izvesti i či­­­­­­njenice utvrditi, a strankam dati mogućnost da se o svim odlučnim či­­­­­­njenicama i dokazima izjasne. Ti su slučajevi takvi da treba održati raspravu. Naime, u postupku u upravnoj stvari u kojoj sudjeluju dvije i više stranaka s protivnim interesima, kakav je konkretni slučaj, potrebno je da se stvar razjasni na raspravi na kojoj sudjeluju sve stranke koje su sa suprotnim interesima. Svaka od ­njih treba dati izjavu u prisustvu druge i gdje svaka prisutna stranka može postaviti pita­nje u svezi s izjavama koje se daju. Nada­lje, prema izričitoj odredbi članka
  108. stavak
  109. Zakona o općem upravnom postupku službena osoba koja vodi postupak dužna je pružiti mogućnost stranci da se izjasni o svim okolnostima i či­njenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da sudjeluje u izvođe­nju dokaza i da postav­lja pita­nja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njezinom dozvolom i neposredno, te da se upozna s rezultatom izvođe­nja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležno tijelo neće donijeti rješe­nje prije ne­go što stranci pruži mogućnost da se izjasni o či­njenicama i okolnostima na kojima treba teme­ljiti rješe­nje, a u kojima stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. Osim toga, o usmenoj raspravi je potrebno sastaviti zapisnik, koji mora biti sastav­ljen i sadržavati sve ono što je propisano odredbama članka
  110. do
  111. Zakona o općem upravnom postupku, a što u konkretnom slučaju nije uči­njeno. Naime, Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja, koji je primi­je­njen u postupku, a na teme­lju koje­g je i doneseno osporeno rješe­nje, nisu propisana posebna postupovna pravila od onih pravila koja su propisana Zakonom o općem upravnom postupku, odnosno nije propisana mogućnost odlučiva­nja bez izjaš­nje­nja stranaka, odnosno bez provođe­nja usmene rasprave. Ovo tim više dolazi do izražaja budući je odredbom članka
  112. navedenog Zakona propisano da protiv rješe­nja Agencije nije dopuštena žalba, ali da nezadovo­ljna stranka može pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda Republike Hrvatske čime je sma­njena učinkovitost pravnog lijeka, pa tim više je u prvostu­-pa­nj­skom upravnom postupku, a imajući u vidu odredbu članka
  113. Zakona o općem upravnom postupku usmenu raspravu trebalo održati kako bi se istovremeno iznijeli svi dokazi i či­njenice utvrdile, a strankama dala mogućnost da se o svemu izjasne. Točno je da spisu predmeta prileži pismeno očitova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. od
  114. svib­nja 1999.,
  115. rujna 1999., kao i očitova­nje Viržinije d.d. od
  116. srp­nja
  117. i
  118. srp­nja 1999., kao i službena zabi­lješka od
  119. trav­nja
  120. o razgovoru tuženog tijela s predstavnicima Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i to mr. Antom Vlahovićem, predsjednik Uprave i Pliniom Cuccurinom, članom Uprave, koji je vođen u sjedištu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. u Rovi­nju, na što tuženo tijelo upućuje i ocje­njuje u svom rješe­nju. Međutim, navedena očitova­nja i razgovori o kojima su sastav­ljene službene bi­lješke ne mogu zamijeniti usmenu raspravu pred tuženim tijelom na kojoj raspravi je potrebno da prisustvuju sve stranke u postupku, budući se radi o strankama sa suprotnim interesima, kako bi sudjelovali u izvođe­nju dokaza postav­lja­njem pita­nja drugim strankama, svjedocima vještacima, te bili upoznati s rezultatom izvođe­nja dokaza kako bi se o istima mogli izjasniti. Stoga se ne može prihvatiti tvrd­nja tuženog tijela dana u odgovoru na tužbu da su procesni prigovori tužite­lja T. D. Rovi­nj d.d. i Viržinija d.d. bez utjecaja na zakonitost osporenog rješe­nja jer da predmetna upravna stvar ne bi mogla biti drugačije riješena. Naime, propušta­njem provođe­nja usmene rasprave, koja je po Zakonu o općem upravnom postupku, u višestranačkim stvarima obvezna, jer se ne radi o tzv. »sumarnom upravnom postupku« odnosno o slučajevima kada se teme­ljem članka
  121. ZUP-a provodi skraćeni postupak, uči­njena je povreda jednog od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku i to članka
  122. i
  123. istog, a koja je mogla biti od utjecaja na donoše­nje odluke u ovoj upravnoj stvari, kad nije proveden poseban ispitni postupak u skladu s odredbama članka
  124. i
  125. i drugim odredbama ZUP-a. Prema odredbi članka
  126. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja narušava­njem slobodnog tržišnog natjeca­nja smatraju se različiti oblici sprječava­nja i ograničava­nja poduzetničkih sloboda i dje­latnosti poduzetnika u prometu robe i usluga na tržištu kao što su, između ostalog, monopolističko djelova­nje, a pod mono­poli­stičkim djelova­njem podrazumijevaju se u smislu članka
  127. istog Zakona zlouporaba monopolističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. Prema članku
  128. stavak
  129. navedenog Zakona zabra­njena je zlouporaba monopolističkog položaja na tržištu, a odredbom članka
  130. točke
  131. i
  132. Zakona je propisano da zlouporabe monopolističkog i vladajuće­g položaja poduzetnika na tržištu nastaju ograničava­njem tehnološkog razvoja i ulaga­nja i sprječava­njem slobodnog natjeca­nja na tržištu, koristeći vladajući položaj ili druge bespravne načine. Prema odredbi članka
  133. stavak
  134. Zakona daje se ovlast Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja da rješe­njem naloži obu­stav­lja­nje rad­nji kojima se zlouporab­ljuje monopolistički ili vladajući položaj na tržištu. Prema stavku
  135. ovog članka rješe­njem iz stavka
  136. tog članka odredit će se rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta. Iako je propušteno Zakonom propisati, makar i primjerice, određene mjere koje je Agencija ovlaštena izreći u ci­lju otkla­nja­nja nedostataka prema okolnostima slučaja, iz ovih odredbi slijedi da je tuženo tijelo ovlašteno narediti obustavu rad­nji kojima se sprječava ili ograničava tržišno natjeca­nje ili zlouporab­ljuje mo­nopolistički ili vladajući položaj odnosno da isto obuhvaća nalaga­nje takvih mjera koje odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja, a kojima se efikasno sprječava zlouporaba monopo­lističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. U protivnom ne bi bilo propisano ovlašte­nje tuženom tijelu da odredi rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta. Tuženo tijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja navodi da je u postupku utvrđeno da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i to kupova­njem dionica T. D. Zadra d.d. i stjeca­njem udjela te osporava­njem dokapitalizacije T. D. Zadar d.d. na izvanrednoj Glavnoj skupštini dioničara T. D. Zadra d.d. održanoj
  137. svib­nja
  138. odnosno neizravnim djelova­njem preko povezanog društva Viržinija d.d. (otkup potraživa­nja Duhana) sprječavala pristup tržištu poduzetniku British American Tobacco Plc, i time spriječila slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01) propisuje da je pravo vlasništva stvarno pravo koje ovlašćuje svog nosite­lja da s tom stvari i koristima od ­nje čini što ga je vo­lja, te da svakoga drugoga od toga isk­ljuči, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograniče­njima (članak 30). Tuženo tijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja zak­ljučuje da je T. D. Rovi­nj d.d. svojim postupcima zlouporabio svoj monopolistički položaj jer je pokušao spriječiti ulazak novog tržišnog natjecate­lja na hrvatsko tržište proizvod­nje i prodaje cigareta, te je pokušao ograničiti tehnološki razvoj i ulaga­nje u T. D. Zadar d.d. Istina, tuženo tijelo navodi da T. D. Rovi­nj d.d. nije B.A.T.-u, kao novom tržišnom takmacu spriječio pristup tržištu, niti ograničio ulaga­nje tog poduzetnika u T. D. Zadar d.d. i tehnološki razvoj T. D. Zadar d.d. Međutim, a što prihvaća i ovaj Sud, biće djela zabra­njenog monopolističkog djelova­nja u smislu odredaba članka
  139. točka
  140. u svezi s člankom
  141. i
  142. Zakona ne predviđa da postoji mogući učinak, pos­ljedica ili ci­lj ograničava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja. Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­nja je međutim, i donesen zato jer se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom da bi se onemogućilo da poduzetnici ostvaruju svoja vlasnička prava na način da sprječavaju slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopo­lističkog položaja na tržištu, i u tom ci­lju je i dano široko ovlašte­nje Agenciji da naloži takve mjere koje odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja kako bi se upravo efikasno spriječila zlouporaba monopolističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. U protivnom, ukoliko bi se prihvatila tvrd­nja da je ovlašte­nje Agencije svedeno na to da ista može djelovati tek nakon što nastupe određene pos­ljedice, ­njena uloga u provedbi Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja ne bi bila svrhovita. Upravo imajući u vidu ovakvo široko ovlašte­nje tuženog tijela, a kako je osporenim rješe­njem tuženo tijelo ocijenilo da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. pokušala izravno i neizravno spriječiti novog tržišnog natjecate­lja (B.A.T.), dakle da se djelova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. očituje u namjeri, a da na okolnosti te namjere Tvornica duhana Rovi­nj d.d. u postupku koji je prethodio donoše­nju osporenog rješe­nja nije saslušana, uči­njena je povreda pravila postupka. Naime, iako u spisu postoje službene zabi­lješke o razgovorima između tuženog tijela s predstavnicima Tvornice duhana Rovi­nj d.d., budući se zabi­lješka stav­lja i sastav­lja samo o ma­nje važnim rad­njama i izjavama stranaka i trećih osoba koje nemaju bitnog utjecaja na rješe­nje stvari (članak
  143. stavak
  144. ZUP-a), i koja ne može zamijeniti usmenu raspravu niti zapisnik o sasluša­nju stranaka, to pravilno ističu Tvornica duhana Rovi­nj d.d. i Viržinija d.d. da su se tek u tužbi mogli očitovati i iznijeti či­njenice i okolnosti koje je trebalo raspraviti prije donoše­nja osporenog rješe­nja o postoja­nju ili nepostoja­nju namjere Tvornice duhana Rovi­nj d.d. za sprječava­njem slobodnog tržišnog natjeca­nja zlouporabom monopo­lističkog položaja na tržištu. Iz dostav­ljenog spisa predmeta vid­ljivo je da je tuženo tijelo provelo postupak i pribavilo cijeli niz dokaza u ci­lju utvrđiva­nja či­njeničnog sta­nja, te isto iscrpno iznijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja. Međutim, Sud ocje­njuje da time što nije provedena usmena rasprava na kojoj je potrebno da sudjeluju sve stranke u ovom postupku uči­njena je povreda pravila postupka koja je mogla biti od utjecaja na rješe­nje ove upravne stvari, pa Sud obzirom na izričitu odredbu članka
  145. točke
  146. Zakona o općem upravnom postupku, nema pravne mogućnosti osporeno rješe­nje ocijeniti zakonitim. Ovo poglavito imajući u vidu prigovore Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Viržinije d.d. glede mogućnosti Viržinije d.d., a time i Tvornice duhana Rovi­nj d.d., da tražbinu koju ima prema Duhanu d.d. Slatina pretvori u udjel, kao i navode T. D. Rovi­nj d.d. glede formalnih propusta u svezi saziva­nja Glavne skupštine T. D. Zadar d.d. i osporava­nje dokapitalizacije T. D. Zadar d.d. na izvanrednoj Glavnoj skupštini dioničara T. D. Zadar d.d. od
  147. svib­nja
  148. Osim toga, u postupku nakon ove presude potrebno je imati u vidu i prigovore British American Tobacco (Investments) Ltd, kao i Tvornice duhana Zadar d.d., i iste ocijeniti, kao i ocijeniti sve dokaze te navode i prigovore stranaka koji mogu biti od utjecaja na donoše­nje odluke u ovoj stvari. Također treba otkloniti dvojbu glede stranke u postupku i to da li je to društvo British American Tobacco Plc ili British American Tobacco (Investments) Ltd. Napose, u ponovnom postupku treba imati u vidu odredbe Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima dispozitiv rješe­nja mora biti kratak i određen, a kad je potrebno može se podijeliti i na više točaka (članak 208.) te da to rješe­nje mora biti moguće izvršiti po odredbama toga Zakona (Glava XVII). Trebalo je stoga teme­ljem članka
  149. stavak
  150. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92), pobijano rješe­nje poništiti, s tim da tuženo tijelo donese novo rješe­nje pridržavajući se po članku
  151. istog Zakona pravnog shvaća­nja suda i ­nje­govih primjedaba u pogledu postupka. Klasa: Us-624/2000-8 Zagreb,
  152. siječ­nja
  153. Predsjednica Vijeća Ljubica Kemfe­lja Zentner, v. r. Presuda, NN 18/2002-455 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Presuda Izdanje: NN 18/2002 Broj dokumenta u izdanju: 455 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.2.
  154. ELI: /eli/sluzbeni/2002/18/455 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  155. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.