Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-597/2000, od 20. ožujka 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-597/2000, od

1. ožujka
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-597/2000, od
3. ožujka
4. NN 36/2002 (10.4.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-597/2000, od
5. ožujka
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 783 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu Hrvatskog ureda za osigura­nje iz Zagreba, Martićeva 73, koje­g zastupa direktor Ante Lui, za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici Suda održanoj
7. ožujka
8. godine, donio je s­ljedeću ODLUKU I. Prihvaća se prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbe članka
9. stavka
10. Zakona o vatrogastvu (»Narodne novine«, broj 106/99 i 117/01), te se ta odredba ukida. II. Odluka će se objaviti u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
11. Prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka
12. stavka
13. Zakona o vatrogastvu podnio je Hrvatski ured za osigura­nje iz Zagreba, koji smatra da ta odredba nije u suglasnosti s odredbama iz članaka
14. stavka
15. i
16. stavka
17. Ustava Republike Hrvatske. Prijedlog se obrazlaže s­ljedećim navodima: – osporenom zakonskom odredbom je društvima koja se bave osigura­njem od automobilske odgovornosti, odgovornosti cestovnih vozara, odgovornosti riječnog i pomorskog prijevoznika i odgovornosti aviopoduzetnika nametnuta obveza uplate sredstava za djelatnost vatrogastva u visini 1% naplaćene funkcionalne premije u tim vrstama osigura­nja; – obveza sufinancira­nja djelatnosti vatrogastva je neosnovano nametnuta društvima za osigura­nje, čija djelatnost nema nikakve veze s djelatnosti vatrogastva, s obzirom da samo u neznatnom broju slučajeva postoji izvjesna povezanost (npr. u slučaju požara sudarenih vozila), kada društvo za osigura­nje naknađuje štete svim oštećenim osobama, pa tako i troškove vatrogasne službe; – takva obveza je jednako tako neosnovano mogla biti nametnuta i drugim trgovačkim društvima, bankama, štedionicama, Hrvatskom autoklubu ili bilo kojoj drugoj pravnoj osobi; – posebno nema opravda­nja naplaćivati vatrogasni doprinos za odgovornost u zračnom i pomorskom prometu s obzirom da se plovila i zrakoplovi uglavnom nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske, pa se u slučaju požara na ­njima, aktivnosti vatrogasnih službi Republike Hrvatske ne mogu niti obav­ljati; – osim toga, zrakoplovi, bušeće platforme i plovila su vrlo visoke osigurane vrijednosti s visokim rizikom odgovornosti, pa se veliki dio rizika, čak do 99% reosigurava u inozemstvu; – na taj način su društva za osigura­nje, koja su većinom u privatnom vlasništvu, a neka i u pretežitom vlasništvu inozemnih pravnih i fizičkih osoba, jedina trgovačka društva kojima je takva obveza nametnuta; – društvima za osigura­nje koja se bave osigura­njem od odgovornosti nije time osiguran »jednak pravni položaj na tržištu«, ne­go su suprotno članku
18. stavku
19. Ustava stav­ljena u neravnopravan položaj. Predlagate­lj da­lje navodi da je postoja­nje takve zakonske obveze opravdano isk­ljučivo kod imovinskih osigura­nja u kojima je uk­ljučen rizik požara. Tako je u stavku
20. članka
21. Zakona o vatrogastvu za društva za osigura­nje, koja provode osigura­nje u kojima je uk­ljučen rizik požara, utvrđena obveza izdvaja­nja 5% od naplaćene premije u toj vrsti osigura­nja za financira­nje vatrogastva. Takvo izdvaja­nje sredstava ima opravda­nje, jer se radi o preventivnim ulaga­njima koja doprinose sma­nje­nju šteta, a time i obveze osigurate­lja u odnosu na osiguranu imovinu. Takav oblik ulaga­nja u preventivne svrhe je kod imovinskih osigura­nja u skladu s osigurate­ljnom teorijom i praksom, te se takvo izdvaja­nje sredstava obračunava pri utvrđiva­nju visine premije požarnog osigura­nja koju plaća osiguranik. Za predlagate­lja je opravdano da društva koja provode neko od navedenih osigura­nja od odgovornosti, kao što je npr. osigura­nje od automobilske odgovornosti u preventivne svrhe ulože i dio sredstava iz naplaćene premije automobilske odgovornosti za financira­nje raznih programa koja doprinose sigurnosti u prometu i sma­nje­nju šteta, koje ulaga­nje bi bilo uteme­ljeno na ugovornoj osnovi između društava za osigura­nje koja provode tu vrstu osigura­nja i drugih pravnih osoba, prvenstveno Ministarstva unutar­njih poslova. Zbog toga za predlagate­lja svako uvođe­nje zakonske obveze izdvaja­nja sredstava u vidu vatrogasnog doprinosa nema opravda­nja, jer u navedenoj vrsti osigura­nja rizik požara nije izražen kao u osigura­nju imovine, pa bi takav oblik izdvaja­nja sredstava bio prihvat­ljiv jedino kada bi se on primijenio na sva trgovačka društva te druge pravne osobe. Zak­ljučno se navodi da niti u jednoj zem­lji nije zakonom nametnuta obveza društvima za osigura­nje da iz sredstava osigura­nja od automobilske odgovornosti i drugih navedenih odgovornosti uplaćuju sredstva za sufinancira­nje vatrogasne djelatnosti. Osporena odredba je osim toga, nerazum­ljiva i neprovediva u praksi, jer je društvima nametnuta obveza uplate sredstava »na području na kojem se nalazi osigurana imovina«, a radi se o osigura­nju od odgovornosti, te ne postoji »osigurana imovina«, jer se vozač osigurava od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama koje mogu nastati na bilo kojem području u Hrvatskoj, te u inozemstvu.
22. Sukladno članku
23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), prijedlog je dostav­ljen Ministarstvu unutar­njih poslova radi očitova­nja na navode predlagate­lja, s obzirom da to Ministarstvo, prema članku
24. stavku
25. Zakona o vatrogastvu, obav­lja nadzor nad provedbom toga Zakona. U svezi s tvrd­njom predlagate­lja o neznatnom broju sluča­jeva požara sudarenih vozila, Ministarstvo je navelo statističke podatke o intervencijama vatrogasnih postrojbi Ministarstva na području Republike Hrvatske tijekom
26. godine, prema kojima se od 635 požara na prometnim sredstvima 90% intervencija odnosi na cestovni promet, odnosno od 530 tehničkih intervencija u prometu 90% se odnosi na spašava­nje unesrećenih iz vozila, dok su 475 ostalih slučajeva 90% bile razne intervencije u prometu (ispira­nje kolnika, sanira­nje prevrnuća cisterni i sl.). Istaknuta je i okolnost da se u Republici Hrvatskoj u cestovnoj mreži nalazi 41 tunel ukupne du­ljine 18,4 km, a u izgrad­nji je još 16 tunela ukupne du­ljine 12,4 km, a očekuje se i poveća­nje prometa uslijed poveća­nja turističkog prometa i porasta proizvod­nje, što će potencijalno rezultirati poveća­njem broja prometnih nesreća, zbog če­ga je opravdano očekivati i povećan rizik požara u prometu. Ministarstvo je nada­lje izrazilo suglasnost s navodima predlagate­lja glede nepovredivosti osporene odredbe s obzirom na obvezu uplate sredstava »na području na kojem se nalazi osigurana imovina«, jer to upućuje na nekretnine, međutim, smatraju da se kao mjerilo za određiva­nje područja na kojem se nalazi osigurana imovina, može uzeti i područje na kojem je nastao štetni događaj, odnosno na kojem se zbila vatrogasna intervencija u prometu, a što je, po ­njihovom miš­lje­nju, bila i intencija zakonodavca. Zak­ljučno ističu da je s obzirom na navedeno postojeća odredba članka
27. stavka
28. Zakona o vatrogastvu opravdana i potrebita, jer se ­njenom provedbom, i u preventivnom smislu, podiže razina sigurnosti cestovnog prometa za koje­g se u narednom razdob­lju opravdano očekuje veći porast. Opravdanost sporne zakonske obveze Ministarstvo nalazi i u či­njenici da vatrogasne postrojbe nisu od društava za osigura­nje naplaćivale troškove nastale u slučaju intervencija. Prijedlog je osnovan.
29. Prema odredbama članka
30. stavaka
31. i
32. Zakona o vatrogastvu, vatrogasna djelatnost je sudjelova­nje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, gaše­nje požara i spašava­nje ­ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pruža­nje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obav­lja­nje i drugih poslova u nesrećama, ekološkim i inim nesrećama, vatrogasna djelatnost je stručna i humanitarna djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku. Članak
33. toga Zakona glasi: »Društva za osigura­nje izdvajaju sredstva u visini 5% od premije osigura­nja od požara koja se uplaćuju u iznosu od 30% na poseban račun Hrvatske vatrogasne zajednice, u iznosu od 30% na poseban račun vatrogasnih zajednica županija i Vatrogasne zajednice grada Zagreba na području kojih se nalazi osigurana imovina te 40% na račun vatrogasne zajednice jedinice lokalne samouprave, odnosno područne vatrogasne zajednice na području na kojem se nalazi osigurana imovina. Društva za osigura­nje uplaćuju 1% sredstava od naplaćene funkcionalne premije osigura­nja od osigura­nja u odgovornosti u cestovnom, riječnom, pomorskom, zračnom i že­ljezničkom prometu na području na kojem se nalazi osigurana imovina i to tako da se 30% od tih sredstava uplaćuje na poseban račun Hrvatske vatrogasne zajednice, 30% uplaćuje na poseban račun vatrogasnih zajednica županija i Vatrogasne zajednice grada Zagreba na području kojih se nalazi osigurana imovina, te 40% na račun vatrogasne zajednice jedinice lokalne samouprave, odnosno područne vatrogasne zajednice na području na kojem se nalazi osigurana imovina. Sredstva iz stavaka
34. i
35. ovoga članka izdvojeno se vode, a mogu se koristiti samo za nabavu opreme i sredstava namije­njenih za vatrogasnu intervenciju, osposob­ljava­nje vatrogasaca te pomaga­nje vatrogastva na područjima od posebne državne skrbi, prema mjerilima koja utvrdi nadležno tijelo Hrvatske vatrogasne zajednice. Pravne osobe koje za osigura­nje od požara svoje imovine osnivaju vlastite osiguravajuće fondove, uplaćuju iz tih fondova sredstva u visini i na način utvrđen stavkom
36. ovoga članka. Društva za osigura­nje pravnim osobama koje imaju profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu i dobrovo­ljno vatrogasno društvo u gospodarstvu utvrđenu zakonom uma­njuju obračunati iznos premije osigura­nja od požara za 30% iznosa utvrđenog u stavku
37. ovoga članka samo za imovinu koju ­njihove postrojbe osiguravaju sukladno planu zaštite od požara.«
38. Odredbama članka
39. Zakona o vatrogastvu utvrđene su posebne obveze društava za osigura­nje glede financira­nja djelatnosti vatrogastva i to visina sredstava koja se za tu svrhu izdvajaju, način ­njihove raspodjele, te ­njihova konkretna namje­na. Razvidno je da društva za osigura­nje teme­ljem tih odredbi sudjeluju u financira­nju vatrogasne djelatnosti po dvije osnove: izdvaja­njem 5% od premije osigura­nja od požara, te 1% od premije (naplaćene funkcionalne) iz osigura­nja od odgovornosti u cestovnom (automobilska odgovornost), riječnom, pomorskom, zračnom i že­ljezničkom prometu. Zakon je odredio ­njihovu raspodjelu na način da se ona u određenim postocima doznačju Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, Vatrogasnoj zajednici Grada Zagreba, te vatrogasnim zajednicama županija i jedinica lokalne samouprave, odnosno područnih vatrogasnih zajednica. Raspodjela je propisana po teritorijalnom kriteriju u smislu da pravo na navedena sredstva imaju vatrogasne zajednice na području kojih se nalazi osigurana imovina. Izdvojena sredstva su po svojoj naravi strogo namjenska, s obzirom da se mogu koristiti samo za nabavu opreme i sredstava namije­njenih za vatrogasnu intervenciju, osposob­ljava­nje vatrogasaca, te pomaga­nje vatrogastva na područjima od posebne državne skrbi prema mjerilima koja utvrdi nadležno tijelo Hrvatske vatrogasne zajednice.
40. Prema Zakonu o osigura­nju (»Narodne novine«, broj 46/97 – pročišćeni tekst i 116/99), teme­ljne vrste osigura­nja su osigura­nje imovine i osigura­nje osoba, koje se da­lje razvrstavaju na različite skupine osigura­nja, među kojima se, pored ostalih, nalaze i: osigura­nje imovine od požara, osigura­nje od automobil­ske odgovornosti, osigura­nje od odgovornosti u zračnom prometu, osigura­nje od odgovornosti brodara, te ostala osigura­nja odgovornosti (članci
41. i 5.). Osigura­nje imovine i osoba je u pravilu dobrovo­ljno, a samo iznimno se zakonom mogu propisati slučajevi kada je osigura­nje obvezno (članak
42. stavak 1.). Prema članku
43. stavku
44. navedenog Zakona, osigura­nje od automobilske odgovornosti, osigura­nje od odgovornosti u zračnom prometu te osigura­nje od odgovornosti brodara, obvezna su osigura­nja. Njima se obvezno osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila, zrakoplova ili brodica na motorni pogon od odgovornosit za štete poči­njene trećim osobama. Osigura­nje od odgovornosti u že­ljezničkom prometu je dobrovo­ljno budući da su vlasnici, odnosno korisnici motornih i prik­ljučnih vozila koja se kreću tračnicama oslobođeni od obveze sklapa­nja ugovora o osigura­nju od odgovornosti. Stoga oni za eventualne štete trećim osobama, ako nisu sklop­ljeni takvi ugovori, odgovaraju osobno.
45. Osigura­nje imovine od požara ima za svrhu naknaditi vlasniku imovine štetu prouzročenu požarom i predlagate­lji u svom prijedlogu ne osporavaju obvezu društva za osigura­nje koje sklopi takve ugovore da za obav­lja­nje vatrogasne djelatnosti posebno izdvaja određeni iznos od premije osigura­nja od požara i uplaćuje ga vatrogasnim zajednicama na čijem području se nalazi osigurana imovina. Ta je obveza utvrđena u stavku
46. članka
47. Zakona o vatrogastvu. Kada je riječ o odredbi iz stavka
48. članka
49. toga Zakona, predlagate­lji, prema ocjeni Ustavnog suda, osnovano ukazuju na ­njenu neustavnost, s obzirom da je protivno ustavnom jamstvu jednakopravnog položaja svih poduzetnika na tržištu propisiva­nje obveza kojima se jedna grupa poduzetnika stav­lja u neravnopravan položaj u odnosu na druge. Upravo je to uči­njeno spornom zakonskom odredbom prema društvima za osigura­nje, koja, pored izdvaja­nja iz premije osigura­nja radi izravnog pokriva­nja rizika od požara, još moraju dodatno izdvajati za vatrogastvo iz premija drugih vrsta osigura­nja, u konkretnom slučaju onih osigura­nja u kojima su se vlasnici ili korisnici motornih vozila, zrakoplova ili brodova osigurali od odgovornosti za štete poči­njene trećima u cestovnom, riječnom, pomorskom, že­ljezničkom ili zračnom prometu.
50. Ustavni sud je u ocjeni ustavnosti osporene odredbe imao u vidu ustavna načela iz članaka
51. i
52. stavka
53. Ustava, prema kojima se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ­ljudi te pravni poredak, javni moral i zdrav­lje, s time da svako ograniče­nje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograniče­njem u svakom pojedinom slučaju, a poduzetnička sloboda i vlasnička prava se mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ­ljudskog okoliša i zdrav­lja ­ljudi. Osporena zakonska obveza utvrđena je na način koji nije u skladu niti s navedenim ustavnim načelima i pravima, jer je određena samo za jednu skupinu gospodarskih subjekata, a da nije razvidno iz kojih razloga i na teme­lju kojih mjerila je to uči­njeno.
54. Utvrđiva­nje izvora i načina financira­nja vatrogasne djelatnosti, kao humanitarne djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, le­gitimno je pravo zakonodavca, uteme­ljeno na članku
55. stavku
56. podstavku
57. Ustava, prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređiva­nju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj. S obzirom da je vatrogastvo djelatnost od javnog interesa, ­njeno ostvariva­nje preventivno mora biti jednakopravna obveza svih, zbog če­ga razvoju i financira­nju vatrogastva moraju doprinositi svi sukladno zakonu i Ustavu. Međutim, obveze koje u tu svrhu zakonodavac nameće gospodarskim i drugim pravnim subjektima moraju biti određene na način i uz pretpostavke kojima se neće dovesti u pita­nje ­njihova prava zajamčena Ustavom, kao što su jednakost pred zakonom (članak
58. stavak 2.), te jednak pravni položaj na tržištu (članak
59. stavak 2.). Osporenom odredbom se uvodi, pojednostav­ljeno rečeno, dodatni »vatrogasni doprinos«, koji je kao obveza nametnut osiguravate­ljnim društvima iz premije onih osigura­nja kojima se osigurava odgovornost za štete nanesene trećima u prometu i za koje, sukladno zakonu i ugovoru o osigura­nju, oštećenima odgovara osiguravate­lj do visine ugovorene svote. S obzirom da se tim osigura­njem pokriva odgovornost vlasnika motornih vozila u slučaju nastupa smrti, tjelesne oz­ljede, naruše­nja zdrav­lja, unište­nja ili ošteće­nja stvari treće osobe, nema opravda­nja obvezivati osigurate­lje tih osigura­nja na izdvaja­nje iz premija plaćenih za tu vrstu osigura­nja još i za vatrogasnu djelatnost, jer su štete od požara pokrivene zasebnim osigura­njem imovine od požara. Ukoliko je zakonodavac smatrao da je potrebno u interesu cjelokupne društvene zajednice pobo­ljšati uvjete obav­lja­nja vatrogasne djelatnosti, tada je obveza povećanog izdvaja­nja za tu svrhu trebala biti propisana za sve gospodarske subjekte sukladno ­njihovim mogućnostima. Či­njenica da vatrogasne pristojbe nisu od društava za osigura­nje naplaćivale troškove svojih intervencija, nije opravdan i va­ljan razlog za sporno normira­nje.
60. Ustavni sud je ocijenio i osnovanost navoda predlagate­lja glede mjesta uplate izdvojenih sredstava. Osnovano se sredstva izdvojena iz premija osigura­nja od požara uplaćuju vatrogasnim zajednicama na području kojih se nalazi osigurana imovina, jer će te zajednice u pravilu i intervenirati u slučaju požara. Međutim, kada je riječ o osigura­njima od odgovornosti za štete nastale uporabom motornih vozila (automobila, zrakoplova, brodova), štetu trećima naknađuje osiguravate­ljna zajednica kod koje je sklop­ljen ugovor o osigura­nju, pri čemu nije odlučno mjesto štetnog događaja.
61. Slijedom navedenog, Ustavni sud je teme­ljem članka
62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a u svezi s člankom
63. stavkom
64. podstavkom
65. Ustava, donio odluku kao u izreci. Broj: U-I-597/2000 Zagreb,
66. ožujka
67. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 36/2002-783 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 36/2002 Broj dokumenta u izdanju: 783 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.4.
68. ELI: /eli/sluzbeni/2002/36/783 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
69. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.