Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2029/2001 od
- ožujka
- Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2029/2001 od
- ožujka
- NN 39/2002 (17.4.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2029/2001 od
- ožujka
- USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 866 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Željko Potočnjak, Agata Račan i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući u povodu ustavne tužbe M. S. iz R., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz R., na sjednici Vijeća održanoj dana
- ožujka
- godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Županijskog suda u R., broj: Gž-1160/00 od
- srpnja
- godine i predmet se vraća istom sudu na ponovni postupak. Obrazloženje
- Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u R., broj: Gž-1160-2 od
- srpnja
- godine. Osporenom presudom uvažena je žalba tuženika I. d.d. Z., Rafinerija nafte R., te je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja M. S. odbijen, te je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 600,00 kn. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u R. presuđeno je da tužena ima isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 1.142,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje. Također je dužna isplatiti tužitelju na ime razlike otpremnine iznos od 2.429,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama 18% kao i parnični trošak u iznosu od 4.031,50 kn. Podnositelj smatra da su mu presudom Županijskog suda u R. povrijeđena ustavna prava iz članka 3.,
- i
- Ustava Republike Hrvatske.
- U ustavnoj tužbi navodi da je osporavanu presudu Županijski sud u R. donio na temelju pogrešne primjene zakona kao i suprotno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH, Rev-1157/95 od
- travnja
- godine, Izbor VSHR 1/99-77). U toj presudi je zauzeto stajalište da kada su na pravnoj snazi i Pravilnik i Kolektivni ugovor, odnosno Aneks Kolektivnom ugovoru, primjenjuje se na ocjenu postojanja i opsega prava zaposlenika onaj pravni akt iz kojega za zaposlenika proizlaze veća prava. Navodi odredbu članka 7a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 17/01) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske presude za koju smatra da je pravnorelevantna u ovom predmetu za presuđenje u njegovu korist.
- Smatra neutemeljenim utvrđenje u osporenoj presudi da članak
- Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) ide u prilog tuženiku koji je u žalbi na prvostupanjsku presudu naveo da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je suđeno u korist tužitelju, jer da je tužitelju otkazan ugovor o radu i da on nije sklopio novi ugovor o radu, pa plaća tužitelja više nije bila određena niti odrediva Ugovorom o radu koji je otkazan, a jer tužitelj nije potpisao novi Kolektivni ugovor dok je stari prestao biti na snazi. Podnositelj ustavne tužbe, nasuprot tome, navodi da je kod tuženog neprekidno radio 17 godina. Temeljem Ugovora o radu broj: 101 od
- lipnja 1997., obavljao je poslove radnog mjesta vozača bolničkog vozila, vrednovano koeficijentom 2,
- Ovaj ugovor je poslodavac, zbog organizacijskih razloga, otkazao odlukom od
- veljače 1998., uz istovremenu ponudu izmijenjenog ugovora za radno mjesto vozača sanitetskog vozila, vrednovano koeficijentom 1,85 (članak
- Zakona o radu). Budući da podnositelju ponuđeni ugovor nije bio prihvatljiv, nastupili su učinci otkaza Ugovora o radu uz otkazni rok i otpremninu. Za vrijeme otkaznog roka poslodavac je na radnopravni status podnositelja primijenio plaću iz ponuđenog Ugovora o radu, na koji podnositelj nije pristao niti ga je potpisao.
- Prvostupanjski sud je utvrdio da je poslodavac morao u otkaznom roku podnositelju isplatiti plaću po Ugovoru o radu od
- lipnja 1997., koji je podnositelj potpisao, a temeljem kojeg mu je pripadala plaća s koeficijentom 2,00, stoga što podnositelj drugog Ugovora o radu i nema te ga nije potpisao, jer nije pristao na uvjete iz tog novog ugovora, pa je s obzirom na taj ranije potpisani ugovor njegova plaća bila određena i odrediva.
- Uvidom u spis predmeta u odnosu na prvostupanjski postupak utvrđeno je: – da je tužitelj s tuženikom dana
- lipnja
- sklopio Ugovor o radu pod brojem: 101 za neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova vozača bolničkog vozila, za koje poslove u članku
- utvrđuje koeficijent 2,00, s tim da se osnovna plaća izračunava sukladno odredbama članka
- i
- Kolektivnog ugovora; – ovaj ugovor tuženik je otkazao tužitelju Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od
- veljače 1998.; – tužitelju je istovremeno ponuđen na sklapanje izmijenjeni Ugovor o radu temeljem kojeg se po članku 7., počev od
- siječnja
- tužitelj raspoređuje na radno mjesto vozača sanitetskog vozila, a u članku
- istog ugovora relativna vrijednost poslova s koeficijentom 1,85; – tužitelj nije prihvatio niti potpisao ovaj izmijenjeni ugovor u dodatnom roku od 15 dana, što je među strankama nesporno; – prigovor tužitelja na ponuđeni izmijenjeni Ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog vozila je odbijen po tuženiku kao neosnovan. Odlukom tuženika broj: 123 ŽB/VV od
- listopada
- proizlazi da tužitelju prestaje radni odnos danom
- rujna 1998., te da ima pravo na otpremninu u iznosu od 47.997,97 kn uz obvezu poslodavca na isplatu ove otpremnine tužitelju u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. Na temelju takvog utvrđenja, prvostupanjski sud je našao da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te da je nesporno: – da je tuženik počev od
- siječnja
- pa nadalje do isteka otkaznog roka tj.
- rujna 1998., nepravilno obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju, te je umjesto koeficijenta 2,00 koji mu je pripadao u otkaznom roku po otkaznom ugovoru o radu, primjenjivao koeficijent 1,85, a koji je koeficijent pripadajući za poslove vozača sanitetskog vozila navedene u izmijenjenom Ugovoru o radu, koje tužitelj nije potpisao i zbog čega mu je otkazan Ugovor o radu; – sud je utvrdio da je tuženi uručio tužitelju Odluku o otkazu ugovora o radu s izmijenjenim ugovorom dana
- veljače 1998.; – da je tužitelj imao ponudu za sklapanje novog ugovora u roku od 15 dana, tj. do
- veljače 1998.; – da tužitelj nije prihvatio ponuđeni izmijenjeni ugovor; – da je daljnjih 5 mjeseci tekao otkazni rok – do
- srpnja 1998., uz napomenu da je do prestanka radnog odnosa tužitelj koristio i godišnji odmor za
- Sud je utvrdio da je tuženik za navedeno razdoblje trebao poštovati Ugovor o radu, broj: 101 od
- lipnja 1997., temeljem kojeg tužitelju pripada vrijednost poslova temeljem koeficijenta 2,00 te mu temeljem članka
- stavka
- Zakona o radu pripada plaća i sva ostala prava kao da je radio na poslovima tog Ugovora o radu, sve do isteka otkaznog roka, jer tužitelj nije imao drugi važeći Ugovor o radu.
- U drugostupanjskom postupku Županijski sud u R. uvažio je žalbu tuženika i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava u okviru primjene odredbe članka
- Zakona o radu iz sljedećih razloga: – tužitelju je otkazan Ugovor o radu i on nije sklopio s tuženim novi Ugovor o radu, te stoga plaća tužitelja više nije bila određena niti odrediva Ugovorom o radu koji je otkazan; – Kolektivnim ugovorom za I. d.d. od
- lipnja 1997., propisano je da do izrade sistematizacije vrednovanja radnih mjesta na jedinstvenim osnovama, primjenjivat će se relativne vrijednosti radnih mjesta utvrđene sukladno člancima
- i
- Pravilnika o radu tuženika, tj. koeficijent iz tužiteljeva Ugovora o radu broj 101 (koeficijent 2,00); – primjenom Aneksa Kolektivnog ugovora tuženika od
- siječnja
- temeljem odredbe članka
- prestaje vrijediti odredba članka
- Kolektivnog ugovora za I. d.d., pa sud smatra da je tuženik u okviru odredbe članka
- stavka
- Zakona o radu bio dužan tužitelju isplatiti za vrijeme otkaznog roka primjerenu plaću, tj. plaću koja se redovito plaća za jednaki rad, budući da je početkom 1998., utvrđena nova organizacija i sistematizacija radnih mjesta na jedinstvenim osnovama. Sud stoga, ocjenjuje da je tuženik pravilno tužitelju isplaćivao plaću po smanjenom koeficijentu, unatoč činjenici da nije potpisao Ugovor o radu s tim koeficijentom.
- Odredba članka
- Zakona o radu propisuje: »
(1)Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije zaposleniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.
(2)Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava više od 20 zaposlenika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
(3)Ako plaća nije određena na način određen u stavku
- i
- ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti poslodavac je dužan isplatiti zaposleniku primjerenu plaću.
(4)Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.« Ustavna tužba je osnovana.
- Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su osporenom presudom drugostupanjskog suda podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članka
- stavka
- Ustava koja propisuje da su svi pred zakonom jednaki.
- Prema usvojenom stajalištu Ustavnog suda, ustavno pravo jednakosti iz članka
- Ustava bilo bi povrijeđeno kada bi se utvrdilo da stranka u postupku, koji je prethodio osporavanoj odluci – u ovom slučaju u žalbenom postupku, nije imala ravnopravni položaj s drugim strankama u istovrsnoj pravnoj situaciji, odnosno kada bi se osporavana odluka mogla, u smislu usvojenog stajališta Ustavnog suda, smatrati samovoljnim odnosno arbitrarnim. Odredba članka
- Ustava odnosi se i na prava koja zaposleniku pripadaju na osnovi rada i u tijeku prestanka rada, znači i u otkaznom roku.
- Nesporno je da je tužitelj odbio potpisati ponuđeni novi Ugovor o radu, jer nije pristao na smanjeni koeficijent te da je prihvatio otkaz Ugovora o radu. Pri takvom stanju stvari Ustavni sud smatra presudu Županijskog suda u R. pravno pogrešnom, jer se tom presudom bez valjanog i na važećem zakonu osnovanog razloga utvrđuje da plaća podnositelja ustavne tužbe u otkaznom roku nije određena niti odrediva. Ustavni sud smatra da je sve do prestanka Ugovora o radu (dakle, tijekom razdoblja otkaznog roka i korištenja godišnjeg odmora), plaća podnositelja utvrđena njegovim Ugovorom o radu (Ugovor o radu broj: 101 od
- lipnja
- godine).
- Ustavni sud je utvrdio povredu članka
- Ustava i osporavanu presudu ukinuo, te zbog toga nije raspravljao o mogućoj povredi članka
- Ustava u ovom slučaju.
- Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu načela iz članka
- Ustava Republike Hrvatske. Odredba članka
- Ustava sadrži najviše vrednote, odnosno temeljna načela na kojima je utemeljen ustavni poredak Republike Hrvatske, te je u svom sadržaju uopćena i ne pruža ustavna jamstva pojedincu (fizičkoj ili pravnoj osobi).
- Na temelju članaka
- i
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 i 29/02), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-2029/2001 Zagreb,
- ožujka
- USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 39/2002-866 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 39/2002 Broj dokumenta u izdanju: 866 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.4.
- ELI: /eli/sluzbeni/2002/39/866 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
- g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.