Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od 8. travnja 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od

1. travnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od
3. travnja
4. NN 40/2002 (18.4.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od
5. travnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 869 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M.K. iz B. koje­g zastupa Ž.C., odvjetnik iz V., na sjednici Vijeća održanoj
7. trav­nja
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – rješe­nje Županijskog suda u V., broj: Gž. 1248/00-2 od
9. ožujka
10. godine i – rješe­nje Općinskog suda u V., broj: O.329/00-29 od
11. svib­nja
12. godine. III. Predmet se vraća Općinskom sudu u V. na ponovni postupak. Obrazlože­nje
13. Ustavna tužba podnesena je protiv rješe­nja Županijskog suda u V., broj: Gž.1248/00 od
14. ožujka
15. godine.
16. Osporavanim rješe­njem odbijena je kao neosnovana žalba podnosite­lja ustavne tužbe protiv rješe­nja o nas­ljeđiva­nju Općinskog suda u V., broj: O.392/00 od
17. svib­nja
18. godine. Tim prvostupa­njskim rješe­njem, pod točkom I. izreke, stav­ljena su izvan snage rješe­nje o nas­ljeđiva­nju broj: O.737/86-7 od
19. studenoga
20. godine i rješe­nje broj: O.736/86 od
21. svib­nja
22. godine, a pod točkom II. izreke preinačeno je i isprav­ljeno rješe­nje o nas­ljeđiva­nju broj: O.735/86-3 od
23. studenoga
24. godine, te je utvrđena ostavinska imovina iza pok. A.K., utvrđeni su ­nje­govi zakonski nas­ljednici i potraživa­nja, s time da je ostavinska imovina uručena ­nje­govim sinovima S. i M. u jednakim dijelovima.
25. U ustavnoj tužbi podnosite­lj u bitnom, navodi da je prvostupa­njski sud prema ranijem drugostupa­njskom rješe­nju, trebao utvrditi pravu vo­lju stranaka kakva je bila pri dava­nju nas­ljedničkih izjava na ostavinskoj raspravi
26. studenoga
27. godine, no da on donosi rješe­nje od
28. svib­nja
29. godine koje ni po čemu ne odgovara ni izraženo vo­lji M.K., ni S.K., a ni J.K. Smatra da na taj način prvostupa­njski sud nije otklonio proturječje u razlozima odluke, niti je otklonio nesklad između rješe­nja i cjelokupnog sta­nja spisa, čime je, po ­nje­govoj prosudbi, grubo povrijedio načelo jednakosti, jer je doneseno rješe­nje pogrešno i bez razboritog pravnog, pa čak i bilo kakvog drugog obrazlože­nja, pa ga ocje­njuje kao arbitrarno i samovo­ljno. Glede osporavanog drugostupa­njskog rješe­nja podnosite­lj navodi da se drugostupa­njski sud u potpunosti slaže s či­njeničnim sta­njem opisanim u nje­govoj žalbi, no da pogrešno navodi da je takvo či­njenično sta­nje pravilno utvrdio i prvostupa­njski sud, jer da je prvostupa­njski sud utvrdio upravo suprotno. Ističe da se drugostupa­njski sud u potpunosti osla­nja na obrazlože­nje ­nje­gove žalbe, a potvrđuje prvostupa­njsko rješe­nje koje je u suprotnosti s ­nje­govim obrazlože­njem. Smatra da je drugostupa­njski sud donio potpuno samovo­ljnu odluku koja se ne može ispitati, jer je izreka rješe­nja proturječna ­nje­govim razlozima, i jer su ­nje­govi zahtjevi i razlozi ispitani i prihvaćeni u obrazlože­nju, ali ne i u izreci osporavnog rješe­nja. Smatra da su osporavanim rješe­njem povrijeđene odredbe članka
30. stavka 2., članka
31. i članka
32. stavka
33. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporavano i pret­hodeće rješe­nje te predmet vratiti na ponovno odlučiva­nje prvo­stupa­njskom sudu.
34. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom
35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 i 29/02, u da­lj­njem tekstu Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom
36. stavcima
37. i
38. i člankom
39. Ustavnog zakona.
40. Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
41. stavka
42. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena. Ustavna tužba je osnovana.
43. Prema ustavnom određe­nju nadležnosti Ustavnog suda (članak
44. stavak
45. podstavak
46. Ustava), kao i prema odredbi članka
47. stavka
48. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanov­ljen radi zaštite ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda, a može se podnijeti ako podnosite­lj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (ustavno pravo). Ustavnom tužbom podnosite­lj od Ustavnog suda traži dono­še­­nje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su osporavanim i prethodećim rješe­njem povrijeđena ustavna jamstva iz članka
49. stavka 2., članka
50. i članka
51. stavka
52. Ustava, označujući ih kao svoja ustavna prava.
53. Konkretno, podnosite­lj u ustavnoj tužbi ističe povredu načela iz članka
54. stavka
55. Ustava, o jednakosti svih pred zakonom, označujući ju kao povredu ustavnog prava. Kao razlog iznosi svoju prosudbu da prvostupa­njski sud nije utvrdio pravu vo­lju stranaka kakva je bila pri dava­nju nas­ljedničkih izjava na ostavinskoj raspravi
56. studenoga
57. godine, te da rješe­nje od
58. svib­nja
59. godine ni po čemu ne odgovara ni ­nje­govoj izraženoj vo­lji, ni izraženoj vo­lji S.K., a ni izraženoj vo­lji J.K. Prvostupa­njskim rješe­njem od
60. svib­nja
61. godine M. i S. K. nije uručena preostala imovina, ne­go sva imovina iza smrti ­njihova oca A.K., dakle i ona imovina, koju je prema nas­ljedničkim izjavama i utvrđe­njima sudova trebalo uručiti ostavite­ljevoj supruzi J. K. To znači da sudovi nisu uvažavali nas­ljedničku izjavu J.K. danu na zapisnik od
62. studenoga
63. godine, prema kojoj se ona prihvatila nas­ljedstva na vank­njižnom vlasništvu kuće i gospodarskih zgrada, dok se odrekla svog nas­ljednog dijela na cijeloj ostaloj ostavinskoj imovini u korist svojih sinova S. i M. K. Prvostupa­njski je sud u cijelosti isk­ljučio iz nas­ljedstva sada pok. J. K. koja je kao supruga ostavite­lja u času ­nje­gove smrti bila ­nje­gova zakonska nas­ljednica i dala nas­ljedničku izjavu kojom se izrijekom prihvatila nas­ljedstva u dijelu sastojećem od vanknjižnog vlasništva kuće i gospodarskih zgrada sagrađenih na kčbr. 105/
64. Ustavni sud smatra da je prvostupa­njski sud samovo­ljno zak­ljučio da je prava vo­lja nas­ljednika bila da se na kčbr. 105/5 osnuje pravo plodouživanja za nas­ljednicu J.K. jer je ona u svojoj nas­ljedničkoj izjavi izrijekom navela da se prihvaća nas­ljedstva vank­njižnog vlasništva kuće i gospodarskih zgrada sagrađenih na toj čestici. Naime, prema odredbi članka
65. stavka
66. Zakona o nas­ljeđiva­nju (»Narodne novine«, broj 52/71, 17/78 i 56/00 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), izjavu o prima­nju nas­ljedstva ne može opozvati ni sam nas­ljednik koji ju je dao, zbog če­ga ju sud nije smio zanemariti, odnosno tumačiti izričitu izjavu o prima­nju nas­ljedstva samo kao namjeru za osniva­nje prava plodouživa­nja na zem­ljištu na kojem se nalaze nekretnine glede kojih je nas­ljednička izjava dana. S obzirom da drugostupa­njski sud osporavanim rješe­njem od­bija žalbu podnosite­lja ustavne tužbe i potvrđuje prvostupa­nj­sko rješe­nje koje Ustavni sud nalazi samovo­ljnim, to Ustavni sud utvrđuje da je osporavanim i prvostupa­njskim rješe­njem podno­site­lju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom.
67. Kao drugu povredu, podnosite­lj u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka
68. Ustava, prema kojoj su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ustavni sud utvrđuje da je osporavanim rješe­njem podnosite­lju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred sudovima, iz istih razloga kao pod točkom
69. ovog obrazlože­nja.
70. Kao treću povredu, podnosite­lj u ustavnoj tužbi ističe i povredu jamstva prava vlasništva iz članka
71. stavka
72. Ustava. Kao razlog navodi svoju prosudbu da ukida­nje i isprav­lja­nje pravo­moćnih rješe­nja nema nikakvog uporišta u zakonu i pred­stav­lja poseza­nje od strane države u va­ljano stečena vlasnič­ka prava pojedinaca. Međutim, osporavanim rješe­njem nisu bila uma­njena vlas­nič­ka prava podonsite­lja, jer bi u odnosu na ostavinsku masu poslije smrti ­nje­gova oca, kao ostavite­lja, bila čak povećana, pa Ustavni sud utvrđuje da tim rješe­njem ­njemu nije bilo povrije­đeno ustavno jamstvo prava vlasništva.
73. Stoga je, teme­ljem odredaba članaka
74. i
75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-909/2001 Zagreb,
76. travnja
77. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 40/2002-869 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 40/2002 Broj dokumenta u izdanju: 869 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.4.
78. ELI: /eli/sluzbeni/2002/40/869 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
79. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.