Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od 8. travnja 2002

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od 8. travnja 2002.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od 8. travnja 2002.

NN 40/2002 (18.4.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-909/2001 od 8. travnja 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 869 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M.K. iz B. kojeg zastupa Ž.C., odvjetnik iz V., na sjednici Vijeća održanoj 8. travnja 2002. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

–rješenje Županijskog suda u V., broj: Gž. 1248/00-2 od 12. ožujka 2001. godine i

–rješenje Općinskog suda u V., broj: O.329/00-29 od 23. svibnja 2000. godine.

III. Predmet se vraća Općinskom sudu u V. na ponovni postupak.

Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u V., broj: Gž.1248/00 od 12. ožujka 2001. godine.

2.Osporavanim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba podnositelja ustavne tužbe protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u V., broj: O.392/00 od 23. svibnja 2000. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke, stavljena su izvan snage rješenje o nasljeđivanju broj: O.737/86-7 od 12. studenoga 1987. godine i rješenje broj: O.736/86 od 28. svibnja 1987. godine, a pod točkom II. izreke preinačeno je i ispravljeno rješenje o nasljeđivanju broj: O.735/86-3 od 17. studenoga 1983. godine, te je utvrđena ostavinska imovina iza pok. A.K., utvrđeni su njegovi zakonski nasljednici i potraživanja, s time da je ostavinska imovina uručena njegovim sinovima S. i M. u jednakim dijelovima.

3.U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud prema ranijem drugostupanjskom rješenju, trebao utvrditi pravu volju stranaka kakva je bila pri davanju nasljedničkih izjava na ostavinskoj raspravi 17. studenoga 1986. godine, no da on donosi rješenje od 23. svibnja 2000. godine koje ni po čemu ne odgovara ni izraženo volji M.K., ni S.K., a ni J.K. Smatra da na taj način prvostupanjski sud nije otklonio proturječje u razlozima odluke, niti je otklonio nesklad između rješenja i cjelokupnog stanja spisa, čime je, po njegovoj prosudbi, grubo povrijedio načelo jednakosti, jer je doneseno rješenje pogrešno i bez razboritog pravnog, pa čak i bilo kakvog drugog obrazloženja, pa ga ocjenjuje kao arbitrarno i samovoljno.

Glede osporavanog drugostupanjskog rješenja podnositelj navodi da se drugostupanjski sud u potpunosti slaže s činjeničnim stanjem opisanim u njegovoj žalbi, no da pogrešno navodi da je takvo činjenično stanje pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, jer da je prvostupanjski sud utvrdio upravo suprotno. Ističe da se drugostupanjski sud u potpunosti oslanja na obrazloženje njegove žalbe, a potvrđuje prvostupanjsko rješenje koje je u suprotnosti s njegovim obrazloženjem. Smatra da je drugostupanjski sud donio potpuno samovoljnu odluku koja se ne može ispitati, jer je izreka rješenja proturječna njegovim razlozima, i jer su njegovi zahtjevi i razlozi ispitani i prihvaćeni u obrazloženju, ali ne i u izreci osporavnog rješenja.

Smatra da su osporavanim rješenjem povrijeđene odredbe članka 14. stavka 2., članka 26. i članka 48. stavka 1.

Ustava Republike Hrvatske.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporavano i prethodeće rješenje te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4.Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 i 29/02, u daljnjem tekstu Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom 59. stavcima 2. i 3. i člankom 60. Ustavnog zakona.

5.Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena.

Ustavna tužba je osnovana.

6.Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak 128. stavak 1. podstavak 4. Ustava), kao i prema odredbi članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavno pravo).

Ustavnom tužbom podnositelj od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su osporavanim i prethodećim rješenjem povrijeđena ustavna jamstva iz članka 14. stavka 2., članka 26. i članka 48. stavka 1. Ustava, označujući ih kao svoja ustavna prava.

7.Konkretno, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povredu načela iz članka 14. stavka 2. Ustava, o jednakosti svih pred zakonom, označujući ju kao povredu ustavnog prava. Kao razlog iznosi svoju prosudbu da prvostupanjski sud nije utvrdio pravu volju stranaka kakva je bila pri davanju nasljedničkih izjava na ostavinskoj raspravi 17. studenoga 1986. godine, te da rješenje od 23. svibnja 2000. godine ni po čemu ne odgovara ni njegovoj izraženoj volji, ni izraženoj volji S.K., a ni izraženoj volji J.K.

Prvostupanjskim rješenjem od 23. svibnja 2000. godine M. i S. K. nije uručena preostala imovina, nego sva imovina iza smrti njihova oca A.K., dakle i ona imovina, koju je prema nasljedničkim izjavama i utvrđenjima sudova trebalo uručiti ostaviteljevoj supruzi J. K. To znači da sudovi nisu uvažavali nasljedničku izjavu J.K. danu na zapisnik od 7. studenoga 1986. godine, prema kojoj se ona prihvatila nasljedstva na vanknjižnom vlasništvu kuće i gospodarskih zgrada, dok se odrekla svog nasljednog dijela na cijeloj ostaloj ostavinskoj imovini u korist svojih sinova S. i M. K.

Prvostupanjski je sud u cijelosti isključio iz nasljedstva sada pok. J. K. koja je kao supruga ostavitelja u času njegove smrti bila njegova zakonska nasljednica i dala nasljedničku izjavu kojom se izrijekom prihvatila nasljedstva u dijelu sastojećem od vanknjižnog vlasništva kuće i gospodarskih zgrada sagrađenih na kčbr.

105/5.

Ustavni sud smatra da je prvostupanjski sud samovoljno zaključio da je prava volja nasljednika bila da se na kčbr. 105/5 osnuje pravo plodouživanja za nasljednicu J.K. jer je ona u svojoj nasljedničkoj izjavi izrijekom navela da se prihvaća nasljedstva vanknjižnog vlasništva kuće i gospodarskih zgrada sagrađenih na toj čestici.

Naime, prema odredbi članka 141. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71, 17/78 i 56/00 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), izjavu o primanju nasljedstva ne može opozvati ni sam nasljednik koji ju je dao, zbog čega ju sud nije smio zanemariti, odnosno tumačiti izričitu izjavu o primanju nasljedstva samo kao namjeru za osnivanje prava plodouživanja na zemljištu na kojem se nalaze nekretnine glede kojih je nasljednička izjava dana.

S obzirom da drugostupanjski sud osporavanim rješenjem odbija žalbu podnositelja ustavne tužbe i potvrđuje prvostupanjsko rješenje koje Ustavni sud nalazi samovoljnim, to Ustavni sud utvrđuje da je osporavanim i prvostupanjskim rješenjem podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom.

8.Kao drugu povredu, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 28. Ustava, prema kojoj su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Ustavni sud utvrđuje da je osporavanim rješenjem podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred sudovima, iz istih razloga kao pod točkom 7. ovog obrazloženja.

9.Kao treću povredu, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu jamstva prava vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava. Kao razlog navodi svoju prosudbu da ukidanje i ispravljanje pravomoćnih rješenja nema nikakvog uporišta u zakonu i predstavlja posezanje od strane države u valjano stečena vlasnička prava pojedinaca.

Međutim, osporavanim rješenjem nisu bila umanjena vlasnička prava podonsitelja, jer bi u odnosu na ostavinsku masu poslije smrti njegova oca, kao ostavitelja, bila čak povećana, pa Ustavni sud utvrđuje da tim rješenjem njemu nije bilo povrijeđeno ustavno jamstvo prava vlasništva.

10.Stoga je, temeljem odredaba članaka 70. i 72. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.

Broj: U-III-909/2001 Zagreb, 8. travnja 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Odluka, NN 40/2002-869 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 40/2002 Broj dokumenta u izdanju: 869 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.4.2002.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Ostavinski postupak: koraci, rokovi i troškovi

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.