← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-880/2002 od 10. srpnja 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-880/2002 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-880/2002 od
  3. srpnja
  4. NN 83/2002 (16.7.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-880/2002 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1387 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe D. M.-M. iz S., zastupane od I. M., odvjetnika iz S., na sjednici Suda održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u S. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: I-P-394/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. M.-M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetstotina) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana
  7. travnja
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u S. »zbog nedonošenja akta - sudske odluke u razumnom roku«. Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositeljica nalazi povrijeđenima ustavna prava iz članka
  9. i članka
  10. stavka
  11. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u S. rok od 6 mjeseci za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-P-394/94, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljici u iznosu od 40.000,00 kuna zbog povrede njezinog ustavnog prava koju je Općinski sud u S. učinio kada o pravima i obvezama podnositeljice nije odlučio u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  12. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  13. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom
  14. stavkom
  15. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  16. ožujka
  17. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u S. protiv »C. o.« d.d. Z., radi isplate po polici osiguranja imovine, – dana
  18. ožujka
  19. godine tužena »C. o.« d.d. Z. dostavila je pisani odgovor na tužbu, – prvo raspravno ročište u predmetu, koji se pred Općinskim sudom u S. vodi pod brojem: I-P-394/94, održano je dana
  20. ožujka
  21. godine. Na tom je ročištu sud raspravnim rješenjem naložio tuženoj da u roku od 15 dana dostavi u spis opće uvjete za osiguranje imovine koji su vrijedili u vrijeme štetnog događaja (
  22. srpnja
  23. godine), te odredio da će zatražiti obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova u S. »u svezi požara koji se dogodio u Ž. - P. u kojem je izgorjela stambena jednokatnica«. Istim raspravnim rješenjem nadležni sud je odredio da će iduće rasprav­no ročište biti održano nakon pribavljanja zatražene obavijesti, – dana
  24. svibnja
  25. godine podnositeljica ustavne tužbe zatražila je pisanim podneskom od Općinskog suda u S. da zakaže novo raspravno ročište, te da obavijesti tužiteljicu je li tuženik postupio po nalogu tog suda, odnosno je li nadležni sud pribavio obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova u S., – dana
  26. studenoga
  27. godine podnositeljica ustavne tuž­be ponovo je zatražila pisanim podneskom da Općinski sud u S. zakaže raspravno ročište. Istim je podneskom podnositeljica obavijestila nadležni sud da se spis u Ministarstvu unutarnjih poslova u S. vodi pod brojem: KU 4547/91, u Općinskom državnom odvjetništvu pod brojem: KTN-3239/91, a u Istražnom centru Županijskog suda u S. pod brojem: KIR-540/91, – dana
  28. listopada
  29. godine podnositeljica ustavne tužbe ponovo je podnijela pisani podnesak Općinskom sudu u S., zahtijevajući da se zakaže rasprava u parničnom predmetu broj: I-P-394/94, uz opetovani zahtjev da Općinski sud u S. zatraži i pribavi spise naznačene u njezinom podnesku od
  30. studenoga
  31. godine. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U S.
  32. Na temelju članka
  33. stavka
  34. Ustavnog zakona, Ustav­ni sud zatražio je dana
  35. svibnja
  36. godine od Općinskog suda u S. da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva. Nakon proteka roka u kojem Općinski sud u S. nije udovoljio traženju Ustavnog suda, Ustavni sud je svojim dopisom od
  37. lipnja
  38. godine ponovo zatražio očitovanje Općinskog suda u S. U očitovanju dostavljenom
  39. lipnja
  40. godine Općinski sud u S. ističe da su »navodi iz ustavne tužbe točni, time da je tužiteljica omaškom u tužbi naznačila kako bi osigurani objekt u cijelosti izgorio, a u naravi je riječ o miniranju objekta, te je sud stoga nepotrebno tražio obavijesti od policijskih postaja je li bilo uredovanja, a po požaru na objektu tužitelja«. Općinski sud u S. nadalje ističe da »zaista nije bilo uricanja rasprava nakon
  41. ožujka
  42. godine, unatoč činjenici da su tužitelji podnescima zaprimljenim
  43. svibnja
  44. godine, te
  45. studenoga
  46. godine, kao i na posljetku
  47. listopada
  48. godine tražili uricanje ročišta. (...) Kao jedinu objektivnu okolnost koja opravdava sporost ovog suda moramo navesti da je uredujući sudac (...) bila na bolovanju, te na porodnom dopustu (treće dijete), a uredujući se sudac trenutno nalazi na bolovanju«. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  49. Odredbom članka
  50. stavka
  51. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, pročišćeni tekst, broj 41/01), propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Odredbom članka
  52. stavka
  53. Ustavnog zakona propisano je sljedeće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u S., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. ožujka
  6. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u S. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. travnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u S. trajao ukupno osam
(8)godina, jedan
(1)mjesec i jedanaest
(11)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  16. travnja
  17. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, četiri
(4)mjeseca i dvadeset
(20)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdoblju Općinski sud u S. nije poduzeo niti jednu radnju koja bi bila relevantna za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. 5.
  2. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije ni u čemu pridonijela duljini prvostupanjskog sudskog postupka. Dapače, podnositeljica se u više navrata pisanim podnescima obraćala nadležnom sudu požurujući postupak i zahtijevajući od nadležnog suda provođenje odgova­rajućih radnji u tom postupku (v. točku.
  3. alineje
  4. do
  5. obrazloženja ove odluke). 5.
  6. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog predmeta (opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj mogućih svje­do­ka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještačenja, vrijeme potrebno za kolanje spisa u predmetima koji zahtijevaju suradnju više organa, provo­đenje sudskog postupka u više stupnjeva, odnosno vraćanje stvari na ponovno odlučivanje sudu nižeg stupnja te ostale radnje i postupci, koji bi mogli dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u pojedinom stupnju opravdano mogao trajati dulje vrijeme), u konkretnom predmetu, koji se od
  7. godine neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, uz održavanje samo jednog raspravnog ročišta
  8. ožujka
  9. godine, nisu zadovoljena. 5.
  10. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu isticanja nadležnog prvostupanjskog suda da bi se bolovanje uredujućih sudaca moglo smatrati »objektivnom okol­no­šću koja opravdava sporost« tog suda, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  11. stavkom
  12. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  13. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  14. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  15. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  16. veljače
  17. i dr.).
  18. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u S. povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske.
  21. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  22. stavka
  23. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  24. Sukladno odredbi članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  27. studenoga
  28. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  31. stav­ka
  32. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u S., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: I-P-394/94, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  33. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  34. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-880/2002 Zagreb,
  35. srpnja
  36. Predsjednik Suda dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 83/2002-1387 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 83/2002 Broj dokumenta u izdanju: 1387 Donositelj:Ustavni sud Datum tiskanog izdanja: 16.7.
  37. ELI: /eli/sluzbeni/2002/83/1387 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  38. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.