Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-107/1995, U-I-336/2000 od 19. lipnja 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-107/1995, U-I-336/2000 od

1. lipnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-107/1995, U-I-336/2000 od
3. lipnja
4. NN 86/2002 (19.7.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-107/1995, U-I-336/2000 od
5. lipnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1440 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu prijedloga za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana
7. lip­nja
8. godine, donio je ODLUKU I. Utvrđuje se da za vrijeme važe­nja odredba članka
9. stavka
10. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se odnosila na odredbu članka
11. stavka
12. točke
13. tog Zakona, nije bila suglasna s odredbama članka
14. i članka
15. Ustava Republike Hrvatske. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
16. Ante Banovac iz Splita, zastupan od Srđana Brajevića, odvjetnika u Splitu,
17. siječ­nja
18. godine, podnio je prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
19. stavka
20. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst). Dana
21. ožujka
22. godine zaprim­ljen je prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedene odredbe, podnesen od strane Slavka Rebrine iz Petrijevaca. Osporavana odredba glasila je: Članak
23. »Službeniku Ministarstva obrane prestaje radni odnos po sili zakona, ako prestane ispu­njavati posebne uvjete iz članka
24. i
25. ovoga Zakona«.
26. U svojim prijedlozima predlagate­lji ističu da je odredbom članka
27. stavka
28. točkom
29. Zakona o obrani bilo propisano kako se na rad u Ministarstvo obrane može primiti osoba koja osim uvjeta određenih zakonom za službenika državne uprave, ispu­njava i uvjet da protiv ­nje nije otvorena istraga, odnosno da se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela protiv službene dužnosti, protiv života i tijela, protiv javnih ovlašte­nja i kaznena djela protiv oružanih snaga, te za kaznena djela izvršena iz koristo­ljub­lja ili izvršena iz nečasnih pobuda. S obzirom na sadržaj odredbe članka
30. stavka
31. Zakona o obrani, predlagate­lji zak­ljučuju da službeniku Ministarstva obrane, po sili zakona, prestaje radni odnos i za slučaj kada je protiv ­nje­ga otvorena istraga, odnosno pokrenut kazneni postupak za zakonom određena kaznena djela. Prema miš­lje­nju predlagate­lja, primjena osporavane odredbe ima za pos­ljedicu prestanak radnog odnosa po sili samog zakona, iako otvara­nje istrage, odnosno provođe­nje kaznenog postupka za određena kaznena djela, još ne znači da će osoba protiv koje se postupak vodi biti i pravomoćno osuđena. Podnosite­lji napomi­nju da osporavana odredba u svom sadržaju nije suglasna s odredbom članka
32. Ustava, prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi kriv­nja. Prema ­njihovom miš­lje­nju, nije u suglasju s navedenim us­tav­nim jamstvima da otvara­nje istrage ili provođe­nje kaznenog postupka po samom zakonu dovodi do prestanka radnog odnosa, iako ishod navedenih rad­nji još ne konstituira kriv­nju osum­njičenika. Ovakvim propisiva­njem zakonodavac je, prema miš­lje­nju predlagate­lja, zanemario predmijevu nevinosti, kao jedno od osnovnih načela kaznenog postupka. Nada­lje, predlagate­lj Ante Banovac samostalno upućuje na nesuglasje osporavane odredbe s odredbom članka
33. Ustava. Člankom
34. Ustava utvrđeno je da kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za pos­ljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjeca­nja na određeno vrijeme nekih prava na obav­lja­nje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka. Prema miš­lje­nju predlagate­lja, iz navedene ustavne odredbe proizlazi kako samo kaznena osuda može imati za pos­ljedicu gubitak ili ograniče­nje određenih prava, dok propisiva­nje ograničava­nja stečenih prava preko ili pored mjere određene odredbom članka
35. Ustava, nije u suglasju s tom ustavnom odredbom.
36. Zak­ljučno, slijedom iznesenoga, predlagate­lji su predložili Sudu pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka
37. stavka
38. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se je ona odnosila na odredbu članka
39. stavka
40. točke
41. istog Zakona o obrani, te osporavanu odredbu ukinuti.
42. Predlagate­lj Ante Banovac podnio je i prijedlog da do donoše­nja konačne odluke u konkretnom slučaju, Sud privremeno obustavi izvrše­nje pojedinačnih akata ili rad­nji koje se poduzimaju na osnovi osporavane odredbe Zakona o obrani, cijeneći da bi ­njihovim izvrše­njem za izvršenike nastupile teške i nepoprav­ljive pos­ljedice, a sukladno odredbi članka
43. tada važeće­g Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/91), a sada članka
44. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst).
45. Postupajući po prijedlogu predlagate­lja Ante Banovca Sud je rješe­njem, broj: U-I-107/1995 od
46. svib­nja
47. godine (»Narodne novine«, broj 75/97 od
48. srp­nja
49. godine), pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
50. stavka
51. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst). Ocje­njujući navode predlagate­lja kroz odredbe članka
52. i članka
53. Ustava, te sadržaja članka
54. stavka
55. Zakona o obrani, Sud je u navedenom rješe­nju utvrdio da postoji dvojba glede suglasnosti s Ustavom osporavane odredbe, izrazivši sum­nju da iz naznačenih odredaba Ustava ne proizlazi mogućnost da otvara­nje istrage, provođe­nje kaznenog postupka kao i nepravomoćna sudska presuda mogu biti razlogom prestanka radnog odnosa po sili samog zakona. Donoseći rješe­nje o pokreta­nju postupka, Sud je odredio da tijekom ustavnosudskog postupka va­lja ocijeniti ustavnost navedene odredbe Zakona o obrani sa stajališta jesu li Ustavom zajamčene osobne i političke slobode i prava osporavanom odred­bom ograničena izvan granica i protivno ustavnim određe­njima glede konstituira­nja kriv­nje počinite­lja kaznenog djela tek po pravomoćnosti sudske presude, kao i u vezi s nastupom pravnih pos­ljedica osude za poči­njeno kazneno djelo.
56. U međuvremenu Hrvatski sabor je na sjednici održanoj
57. ožujka
58. godine donio Zakon o obrani koji je objav­ljen u »Narodnim novinama«, broj 33/2002 od
59. ožujka
60. godine. Prema odredbi članka
61. novog Zakona o obrani, danom stupa­nja na snagu tog Zakona, između ostaloga, prestao je važiti Zakon o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01). Sukladno odredbi članka
62. novog Zakona o obrani, on je stupio na snagu osmoga dana od dana ­nje­gove objave u »Narodnim novinama«.
63. Iako je osporavana odredba stupa­njem na snagu Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 33/02) prestala biti sastavnim dijelom pravnog poretka Republike Hrvatske, Sud ima dužnost dovršiti pokrenuti postupak ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom. Prema odredbi članka
64. stavka
65. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02) u slučaju da je postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, pokrenut pred Ustavnim sudom, a taj zakon nadležno tijelo ukine ili izmijeni prije okonča­nja postupka pred Ustavnim sudom, Ustav­ni sud dovršit će pokrenuti postupak. Sukladno odredbi stavka
66. navedenog članka Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u slučaju utvrđe­nja neustavnosti ukinutog ili izmije­njenog zakona, Ustavni sud donijet će odluku o ­nje­govoj neustav­nosti ili nezakonitosti. Prijedlozi su osnovani.
67. Teme­ljno načelo koje uređuje odnos prema osobama okriv­ljenima za poči­nje­nje kaznenog djela sadržano je u članku
68. Ustava kojim se utvrđuje predmijeva nevinosti, odnosno ustav­no pravilo prema kojem je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi kriv­nja. Prema navedenom načelu, otvara­nje istrage, vođe­nje sudbenog postupka, prizna­nje, pa niti sama nepravomoćna sudska presuda još ne konstituiraju kriv­nju okriv­ljenika. Sukladno navedenoj ustavnoj odredbi, tek po pravo­moćnosti sudske presude određena se osoba može smatrati krivom za poči­njeno kazneno djelo. U modernim kaznenopravnim sustavima za kaž­njava­nje počinite­lja kaznenih djela nije dovo­ljno da je poči­njeno djelo samo po sebi protupravno. Stoga i kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske zahtijeva, uz samu objektivnu či­njenicu poči­nje­nja određenog djela kojim se povređuje zakonom zaštićeno dobro, da se na strani počinite­lja utvrdi i postoja­nje kriv­nje kao subjektivnog elementa odgovornosti za kazneno djelo. Da bi se utvrdila kriv­nja, mora se poći od počinite­lja kao osobe, odnosno mora se utvrditi da se neko protupravno djelo može subjektivno pripisati počinite­lju. Bez utvrđe­nja kriv­nje, nema odgovornosti za poči­njeno djelo, pa se time isk­ljučuje i mogućnost utvrđiva­nja kazne, sukladno načelu nullum crimen nulla poena sine culpa. Kriv­nja počinite­lja kaznenog djela može se utvrditi isk­ljučivo u kaznenom postupku koji je okončan osuđujućom pravomoćnom sudskom presudom.
69. Člankom
70. Ustava predviđena je mogućnost gubitka ili ograničava­nja stečenih prava, odnosno stjeca­nja određenih prava pravomoćno osuđenim osobama, kada to zahtijeva zaštita pravnog poretka. Osoba koja je pravomoćno osuđena i koja je izdržala svoju kaznu, jednaka je svim drugim osobama glede postoja­nja pretpostavki za zadržava­nje ili stjeca­nje prava propisanih zakonom. U slučajevima poči­nje­nja teških i osobito nečasnih kaznenih djela, koja su kao takva utvrđena zakonom i glede kojih je donesena osuđujuća sudska rješidba, pravomoćna sudska presuda može biti od utjecaja na gubitak stečenih ili zabranu stjeca­nja prava na obav­lja­nje određenih poslova, ali samo na određeno vrijeme i kada to zahtijeva zaštita pravnog poretka na zakonom utvrđen način. Ovdje se cijeni potrebnim naglasiti da je zabrana obav­lja­nja zva­nja, djelatnosti ili dužnosti, bila re­gulirana odredbama kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske (sada članak
71. Kaznenog zakona, »Narodne novine«, broj 110/97). Smisao ove zabrane je da pojedinac ne može samostalno niti za drugoga obav­ljati određene djelatnosti, niti davati drugima upute za obav­lja­nje zabra­njene aktivnosti. Međutim, ova mjera može se izreći samo uz izrica­nje kazne, i to na zakonom utvrđeni rok. Ustav Republike Hrvatske ne poznaje mogućnost izrica­nja preventivne zabrane obav­lja­nja djelatnosti. Također, kaznenopravni poredak Republike Hrvatske ne poznaje mogućnost propisiva­nja zabrana istog sadržaja koje bi proizlazile ex le­ge, a da se prethodno kriv­nja počinite­lja ne utvrdi u zakonom uređenom postupku.
72. Iz sve­ga iznijetoga proizlazi da či­njenice otvara­nja istrage, odnosno provođe­nja kaznenog postupka, same po sebi, ne bi smjele biti razlogom da mjera prestanka radnog odnosa proizlazi iz samog zakona. Propisiva­njem prestanka radnog odnosa po sili zakona, dakle nastupom objektivne či­njenice poduzima­nja određenih rad­nji u ci­lju progona počinite­lja kaznenih djela, pri čemu rješidba o prestanku radnog odnosa ima samo deklaratorni karakter, nije u suglasju s ustavnim jamstvima sadržanim u odredbama članka
73. i članka
74. Ustava. Zakonskim uređe­njem propisanim u odredbi članka
75. stav­ku
76. tada važeće­g Zakona o obrani, bez obzira na speci­fičnost položaja službenika u Ministarstvu obrane, prestanak radnog odnosa vezao se uz okolnosti koje su neovisne o postoja­nju utvrđene odgovornosti i kriv­nje određene osobe za povrede zakonom zaštićenih dobara, a što je u suprotnosti s ustavnim određe­njem predmijeve nevinosti. Ujedno, navedena zakonska re­gulativa nije bila u suglasju niti s, u Ustavu utvrđenim, uvjetima pod kojima se određenim osobama, samo uslijed postoja­nja pravomoćne i osuđujuće sudske presude, mogu za poči­nje­nje kaznenog djela oduzeti odnosno ograničiti postojeća ili uma­njiti mogućnost stjeca­nja određenih prava.
77. Slijedom sve­ga iznijetoga, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da za vrijeme svog važe­nja odredba članka
78. stavka
79. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se ona odnosila na odredbu članka
80. stavka
81. točke
82. istog Zakona o obrani, nije bila suglasna s odredbama članka
83. i članka
84. Ustava, pa je teme­ljem članka
85. stavka
86. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke. Točka II. izreke ove odluke uteme­ljena je na odredbi članka
87. stavka
88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hr­vat­ske. O prijedlogu predlagate­lja za privremeno obustav­lja­nje izvr­še­nja pojedinačnih akata ili rad­nji koje se poduzimaju na osnovi osporavane odredbe članka
89. stavka
90. Zakona o obrani, a sukladno odredbi članka
91. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, nije odlučivano s obzirom na sadržaj odredbe članka
92. stavka
93. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske. Broj: U-I-107/1995 U-I-366/2000 Zagreb,
94. lip­nja
95. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 86/2002-1440 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 86/2002 Broj dokumenta u izdanju: 1440 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 19.7.
96. ELI: /eli/sluzbeni/2002/86/1440 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
97. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.