← Hrvatska

Zakon o prekršajima

Zakon o prekršajima Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o prekršajima NN 88/2002 (24.7.2002.), Zakon o prekršajima HRVATSKI SABOR 1462 Na teme­lju članka 88. Ustava Republike

Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O PREKRŠAJIMA Proglašavam Zakon o prekršajima, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici

  1. srp­nja
  2. Broj: 01-081-02-2712/2 Zagreb,
  3. srp­nja
  4. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r. ZAKON O PREKRŠAJIMA Prvi dio MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE I. TEMELJNE ODREDBE OdreĐenje prekrŠaja Članak
  5. Prekršajem se povrjeđuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela. NaČelo zakonitosti Članak
  6. Nitko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije, ako djelo prije nego što je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu nije bilo propisano kojom vrstom i mjerom prekršajne sankcije počinitelj prekršaja može biti kažnjen. Obvezna primjena blaŽeg zakona Članak 3.

(1)Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.
(2)Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja. NaČelo krivnje Članak
  1. Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj. NemoguĆnost primjene prekrŠajnog zakonodavstva prema djeci Članak
  2. Nema prekršaja ako počinitelj u vrijeme kada su ostvarena njegova propisana obilježja nije navršio četrnaest godina života. NemoguĆnost kaŽnjavanja u posebnim sluČajevima Članak
  3. Počinitelj koji je bio u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja prekršaja ne može biti kažnjen u prekršajnom postupku. Propisivanje prekrŠaja i prekrŠajnih sankcija Članak 7.
(1)Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisati;
  1. zakonom,
  2. odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te
  3. odlukom gradskog ili općinskog vijeća.
(2)Tijela iz stavka
  1. točke
  2. i
  3. ovoga članka mogu propisivati prekršaje i prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga. Prostorno vaŽenje zakona Članak 8.
(1)Za prekršaj propisan propisima Republike Hrvatske prekršajni postupak će se voditi kad je prekršaj počinjen na području Republike Hrvatske.
(2)Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području.
(3)Za prekršaj propisan odlukom tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(4)Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Re­pub­like Hrvatske primjenjivat će se na svakoga tko izvan njenog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu registriranom u Republici Hrvatskoj. II. PREKRŠAJ NaČin poČinjenja prekrŠaja Članak 9.
(1)Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2)Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.
(3)Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem. Vrijeme poČinjenja prekrŠaja Članak
  1. Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja. Mjesto poČinjenja prekrŠaja Članak
  2. Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica. NuŽna obrana Članak 12.
(1)Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.
(2)Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
(3)Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti. Krajnja nuŽda Članak 13.
(1)Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
(2)Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo. Sila ili prijetnja Članak 14.
(1)Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.
(2)Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost. PokuŠaj Članak
  3. Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to posebno propisano. SudioniŠtvo Članak 16.
(1)Pojedinačni počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj.
(2)Sudionici u počinjenju prekršaja su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj.
(3)Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi poči­njenju prekršaja.
(4)Poticatelj ili pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose nje­go­vom počinjenju. Odgovornost i kaŽnjavanje sudionika Članak 17.
(1)Počinitelj prekršaja odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.
(2)Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njeno odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje, time da će prema sudioniku koji dragovoljno spriječi počinjenje prekršaja biti obustavljen postupak. Poticanje i pomaganje Članak 18.
(1)Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se može i blaže kazniti.
(2)Neće se kazniti poticatelj i pomagatelj ako do počinjenja prekršaja nije došlo.
(3)Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova prekršaja ili predmeta pribav­ljenih prekršajem. III. KRIVNJA SadrŽaj krivnje Članak 19.
(1)Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
(2)Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru. Neubrojivost Članak 20.
(1)Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može primijeniti prekršajna sankcija.
(2)Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
(3)Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno. Samoskrivljena neubrojivost Članak 21. Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisano kažnjavanje samo za namjeru. Nehaj i namjera Članak 22.
(1)Za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj počinitelja, ako propisom o prekršaju nije propisano da će se kazniti samo za namjeru.
(2)Prekršaj se može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem.
(3)Počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.
(4)Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
(5)Prekršaj se može počiniti izravnom ili neizravnom namjerom.
(6)Počinitelj postupa izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje.
(7)Počinitelj postupa neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti prekršaj pa na to pristaje. Zabluda o protupravnosti Članak 23.
(1)Nije kriv počinitelj prekršaja koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno.
(2)Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti.
(3)Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom. Zabluda o obiljeŽju prekrŠaja i zabluda o okolnostima koje iskljuČuju protupravnost Članak 24. Nije kriv počinitelj prekršaja koji u vrijeme počinjenja nije bio svjestan nekoga njegovoga propisanog obilježja ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dopušteno da su one stvarno postojale. IV. PREKRŠAJNE SANKCIJE Vrste prekrŠajnih sankcija Članak 25.
(1)Prekršajne sankcije za prekršaje propisane zakonom su kazne, globe, mjere upozorenja, zaštitne mjere i odgojne mjere.
(2)Za prekršaje propisane drugim propisima kao prekršajne sankcije mogu se propisati samo globa i opomena.
(3)Za svaku vrstu prekršajnih sankcija zakonom ili drugim propisom određuje se visina i njihovo trajanje i nijedna sankcija ne može biti propisana niti izrečena, odnosno primijenjena u neodre­đenoj visini i na neodređeno vrijeme. OpĆa svrha prekrŠajnih sankcija Članak
  1. Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih pre­kršajnih sankcija je da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, a da se počinitelji tih djela ubuduće tako ponašaju. OgraniČenja u propisivanju sadrŽaja prekrŠajnih sankcija i njihovoj primjeni Članak
  2. Određujući sadržaj prekršajnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili dušev­nih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva ili cjelovitosti ličnosti. Vrste kazni Članak 28.
(1)Vrste kazni jesu: novčana kazna i kazna zatvora.
(2)Kazna zatvora ne može se propisati kao jedina kazna za određeni prekršaj. Svrha kaŽnjavanja Članak 29. Svrha kažnjavanja je da se, uvažavajući opću svrhu pre­kršaj­nih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. NovČana kazna Članak 30.
(1)Novčana kazna ne može biti propisana niti izrečena u iznosu manjem od 300,00 kuna niti većem od 10.000,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 2.000,00 kuna niti većem od 100.000,00 kuna za pravne osobe.
(2)Za financijske prekršaje, te prekršaje u području zaštite okoliša, biološke raznolikosti, prekograničnog prijenosa, prijevoza, ograničene uporabe, unošenja u okoliš i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od genetski modificiranih organizama, ne može biti propisana niti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna niti većem od 1.000.000,00 kuna.
(3)Novčana kazna može iznimno biti propisana u postotku prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebne donje i gornje granice novčane kazne. Kazna zatvora Članak 31.
(1)Kazna zatvora može biti propisana u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana, a iznimno za najteže oblike prekršaja u trajanju do šezdeset dana.
(2)Kaznu zatvora može izreći samo sud, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi može se izreći kada je prekršaj počinila s namjerom. Globa Članak 32.
(1)Zakonom se ne može propisati globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 500,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00 kuna za pravne osobe.
(2)Odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te odlukom općinskog ili gradskog vijeća ne može biti propisana globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 200,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni iznosu većem od 1.000,00 kuna za pravne osobe.
(3)Službena osoba ovlaštena prema počinitelju primijeniti globu na mjestu počinjenja prekršaja može primijeniti globu isključivo u visini donje propisane mjere te prekršajne sankcije. Svrha globe Članak 33. Svrha globe je da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje, da poštuje društvenu disciplinu i da postupa u skladu sa propisima. Vrste mjera upozorenja Članak 34.
(1)Mjere upozorenja jesu: opomena i uvjetna osuda.
(2)Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako se za svako od tih djela steknu opisani uvjeti.
(3)Uvjetna osuda je prekršajna sankcija koja se sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom.
(4)Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno vodeći računa o odnosu počinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem.
(5)Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine. Svrhe mjera upozorenja Članak 35.
(1)Svrha opomene je da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja radi ostvarenja svrhe prekršajnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje ili globa.
(2)Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Vrste zaŠtitnih mjera Članak 36.
(1)Zaštitne mjere koje mogu biti propisane zakonom su: zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi, zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, protjerivanje stranca iz zemlje, oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom.
(2)Zakonom mogu biti propisane i druge vrste zaštitnih mjera koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona.
(3)Zakonom može biti propisano da se neke od propisanih zaštitnih mjera mogu primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno primjene druge prekršajne sankcije.
(4)Zakonom može kod određenih prekršaja biti propisana zaštitna mjera oduzimanja predmeta kao obvezna, dok u ostalim slučajevima o potrebi primjene propisanih zaštitnih mjera uvijek odlučuje sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.
(5)Zaštitne mjere mogu biti propisane i primijenjene u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju ili prestanka izvršenja kazne zatvora, osim zaštitne mjere oduzimanja predmeta koja se primjenjuje trajno. Svrha zaŠtitnih mjera Članak 37. Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otkla­njaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili duŽnosti fiziČkoj osobi Članak 38.
(1)Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi može biti primijenjena prema počinitelju koji je prekršaj počinio obavljajući zvanje, djelatnost ili dužnost, ako postoji opasnost da bi u daljnjem obavljanju zvanja, djelatnosti ili dužnosti mogao ponovno počiniti prekršaj.
(2)Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od jedne godine, a iznimno za najteže oblike prekršaja zakonom može biti propisana zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti do dvije godine. Zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi Članak 39.
(1)Zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi može biti primijenjena prema pravnoj osobi koja počini prekršaj u obavljanju te djelatnosti.
(2)Zaštitna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti prav­noj osobi ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine. Protjerivanje stranca iz zemlje Članak 40.
(1)Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji opasnost da će nastaviti činiti prekršaje.
(2)Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od dvije godine. Oduzimanje predmeta Članak 41.
(1)Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može biti primijenjena glede predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će taj predmet ponovno biti uporabljen za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga.
(2)Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta.
(3)Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se oduzeti i kad nisu vlasništvo počinitelja, ukoliko je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti ili moralnih razloga ili zabrane obavljanja djelatnosti, kao i u drugim slučajevima određenim zakonom, što ne utječe na pravo trećih osoba na zahtjev za naknadu štete zbog oduzetog pred­meta od počinitelja prekršaja. Zabrana upravljanja motornim vozilom Članak 42.
(1)Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će isti upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj.
(2)Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije, a kod primjene zaštitne mjere sud će uzeti u obzir i okolnost da li je počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju.
(3)Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne može biti propisana i primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od dvije godine.
(4)Primjena negativnih bodova za počinjene prekršaje protiv sigurnosti prometa koji mogu dovesti i do zabrane upravljanja motornim vozilom smatra se zaštitnom mjerom u smislu ovoga Zakona. V. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA PlaĆanje novČane kazne i globe Članak 43.
(1)Kad sud izrekne novčanu kaznu, u rješenju će odrediti i rok plaćanja te kazne koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, odnosno dostave drugostupanjske odluke.
(2)Vodeći računa o visini kazne i imovinskim prilikama počinitelja u opravdanim slučajevima, sud može dopustiti da počinitelj novčanu kaznu plati u obrocima.
(3)U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud će odrediti način plaćanja novčane kazne kao i rok, koji ne može biti dulji od šest mjeseci, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4)Kad je odlukom o prekršaju primijenjena globa odredit će se rok plaćanja koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju.
(5)Odredbe ovoga članka o plaćanju novčane kazne i globe primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ili drugo nadležno tijelo. Mjere osiguranja naplate novČane kazne Članak 44.
(1)Iznimno, ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati naplatu novčane kazne izrečene u iznosu većem od 10.000,00 kuna, ili ako u vrijeme izricanja kazne postoje druge okolnosti koje ukazuju na poteškoće u naplati te kazne, sud može, prema propisima ovršnoga prava, u rješenju o prekršaju odrediti jednu ili više mjera osiguranja naplate izrečene novčane kazne.
(2)Mjere osiguranja određuju se u korist Republike Hrvatske na rok od dvije godine. Zamjena i prisilno izvrŠenje novČane kazne i globe Članak 45.
(1)Ako počinitelj prekršaja kojem je izrečena novčana kazna ili globa u visini do 500,00 kuna u cijelosti ili djelomice ne plati izrečenu novčanu kaznu ili globu sud će donijeti odluku da se neplaćena novčana kazna ili globa s pristankom počinitelja zamje­njuje radom za opće dobro na slobodi.
(2)Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju koje je u razmjeru s izrečenom neplaćenom novčanom kaznom ili globom od najmanje tri do najviše deset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od šest mjeseci.
(3)Ako počinitelj ne pristane na zamjenu neplaćene novčane kazne ili globe radom za opće dobro na slobodi tada sud novčanu kaznu ili globu zamjenjuje zatvorom računajući svakih započetih 300,00 kuna novčane kazne ili globe za jedan dan zatvora, s time da najmanja mjera zatvora ne može biti kraća od tri dana, a najveća mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ili globa ne može biti dulja od trideset dana.
(4)Izrečena novčana kazna ili globa od preko 500,00 kuna prisilno se izvršava prema odredbama ovoga Zakona.
(5)Izvršenje mjere zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna ili globa, odnosno rad za opće dobro na slobodi, odmah će biti obustavljeni ako počinitelj isplati ostatak novčane kazne ili globe nakon uračunavanja dijela te prekršajne sankcije koji odgovara izdržanoj mjeri zatvora, odnosno broju dana provedenih na radu za opće dobro na slobodi.
(6)Ako u roku od šest mjeseci od otvaranja postupka prisilne naplate, ne uspije prisilna naplata, izrečena novčana kazna zamijenit će se mjerom zatvora u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(7)Ako kažnjena pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu ili globu, ona će biti naplaćena prisilno.
(8)Ako je novčanu kaznu ili globu izreklo upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, ili drugo nadležno tijelo, osim suda, a počinitelj prekršaja ne plati novčanu kaznu ili globu u cijelosti ili djelomice, pod uvjetima i na način propisan odredbama ovoga članka, na zahtjev upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak ili drugoga nadležnog tijela, odluku o zamjeni novčane kazne ili globe mjerom zatvora, donosi isključivo sud. Kazna zatvora Članak
  1. Kazna zatvora izriče se na pune dane. Posebno ograniČenje izricanja kazne zatvora, primjene mjere zatvora kao zamjene za neplaĆenu novČanu kaznu ili globu i rada za opĆe dobro na slobodi Članak
  2. Kazna zatvora, mjera zatvora kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu ili globu i rad za opće dobro na slobodi ne mogu se izreći niti primijeniti prema trudnici ni majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od šest mjeseci nakon porođaja ako je dijete mrtvo rođeno ili je u tom vremenu umrlo. OpĆe pravilo o izboru vrste i mjere kazne Članak 48.
(1)Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja.
(2)Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.
(3)Odredbe stavka
  1. i
  2. ovoga članka primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.
(4)Vrijeme koje je okrivljenik bio zadržan kao i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu.
(5)Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a kazneni postupak je bio obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku. Odmjeravanje kazne kod stjecaja prekrŠaja Članak 49.
(1)Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i o kojima nije donijeto rješenje, a postupak se vodi pred istim prekršajnim sudom, sud će za svaki od počinjenih prekršaja utvrditi kazne prema zakonu, a zatim će izreći za sva ta djela ukupnu kaznu.
(2)Ukupna kazna zatvora je jednaka zbroju pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ona ne može premašiti šezdeset dana, a ukupna novčana kazna ne može biti izrečena u iznosu većem od dvostruke najviše kazne propisane u članku 30. ovoga Zakona.
(3)Ako su za neke prekršaje počinjene u stjecaju utvrđene kazne zatvora, a za neke novčane kazne, sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu sukladno pravilima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4)U slučaju iz stavka 3. ovoga članka kazna zatvora i mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne mogu premašiti devedeset dana.
(5)Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i za neke je utvrdio kaznu a za neke globu, sud će izreći jednu kaznu i jednu globu. UblaŽavanje kazne Članak 50.
(1)Zakonom propisana kazna za prekršaj može biti ublažena kad to zakon izričito propisuje ili kad sud utvrdi da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, pa se, umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izriče kazna ispod propisane najmanje mjere, ali ne ispod opće zakonske donje granice za tu vrstu kazne.
(2)Ublažena kazna izriče se i tako da se umjesto kazne zatvora izrekne novčana kazna u okvirima iz članka 30. ovoga Zakona. Obustava prekrŠajnog postupka zbog izvrŠenja obveze Članak 51.
(1)Sud ili upravno tijelo može obustaviti prekršajni postupak kad se prekršaj sastoji u neispunjenju propisane obveze ili kad je prekršajem nanesena šteta koja se utvrđuje prema propisanom cjeniku, odnosno cijeni, ako je počinitelj prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obvezu ili nadoknadio nanesenu štetu a s obzirom na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.
(2)Sud isto tako može ako obzirom na obilježje prekršaja, na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja – prije donošenja rješenja o prekršaju pozvati počinitelja pismeno da propisanu obvezu ispuni, odnosno da nanesenu štetu nadoknadi u određenom roku koji ne može biti dulji od trideset dana. Ako počinitelj prekršaja u tom roku ispuni obvezu odnosno nadoknadi štetu, sud će obustaviti postupak. Obveze uvjetno osuĐene osobe i opoziv uvjetne osude Članak 52.
(1)Uz primjenu uvjetne osude sud može odrediti ove obveze: da počinitelj prekršaja nadoknadi štetu koju je prouzročio, da vrati korist koju je prekršajem pribavio ili da ispuni druge obveze koje su u vezi s počinjenjem prekršaja.
(2)Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.
(3)Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako počinitelj u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora.
(4)Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju. VI. KAŽNJAVANJE PRAVNIH OSOBA Odgovornost pravnih osoba za prekrŠaje Članak 53.
(1)Odgovornost pravne osobe za prekršaj temelji se na krivnji odgovorne osobe, a posebnim zakonom može se propisati da će se za prekršaj kazniti pravna i odgovorna osoba ili samo pravna osoba.
(2)Država i državna tijela ne mogu odgovarati za prekršaje, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela mogu odgovarati za prekršaj samo ako nije počinjen u izvršavanju javnih ovlasti.
(3)Propisom o prekršaju može biti određeno da za prekršaj odgovara odgovorna osoba u državnom tijelu ili tijelu lokalne i područne (regionalne) samouprave. Strane pravne i fiziČke osobe Članak 54. Strane fizičke i pravne osobe odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće pravne i fizičke osobe. Odgovorna osoba Članak 55.
(1)Odgovornom osobom prema ovom Zakonu, smatra se osoba kojoj je povjeren određeni krug poslova u pravnoj osobi, kao i druga osoba koja je ovlaštena postupati u ime pravne osobe, odnosno osoba koja u tijelima državne vlasti ili tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavlja određene dužnosti.
(2)Propisom o prekršaju može biti određeno koja odgovorna osoba odgovara za određeni prekršaj. Odgovornost pravne osobe Članak
  1. Kod prekršaja kod kojih odgovara na temelju krivnje odgovorne osobe, pravna osoba odgovara za prekršaj počinjen radnjom ili propuštanjem nadzora odgovorne osobe u pravnoj osobi. Primjena prekrŠajnih sankcija prema pravnoj osobi koja se nalazi pod steČajem Članak
  2. Pravnoj osobi koja se nalazi pod stečajem ne može biti izrečena kazna, već samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i oduzimanje imovinske koristi. Krivnja odgovorne osobe u pravnoj osobi Članak 58.
(1)Odgovorna osoba kriva je za prekršaj ako je djelo ostvareno njenom radnjom ili propuštanjem, odnosno propuštanjem dužnog nadzora.
(2)Odgovorna osoba kaznit će se za prekršaj iako joj je prestao radni odnos u pravnoj osobi, kao i u slučaju kad je pravna osoba prestala postojati. Razlog iskljuČenja krivnje odgovorne osobe u pravnoj osobi Članak 59. Nije kriva odgovorna osoba koja je postupila po naredbi druge odgovorne osobe, ako je poduzela sve radnje koje je bila dužna poduzeti da spriječi ostvarenje prekršaja. VII. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekrŠajem Članak 60.
(1)Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem.
(2)Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se rješenjem kojim je utvrđeno počinjenje prekršaja. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od nov­ca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ili djelomično, prekršajni sud je dužan obvezati počinitelja prekršaja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu, koji odgovara ostvarenoj imovinskoj koristi.
(3)Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila određene vrijednosti znala ili je mogla i bila dužna znati da su vrijednosti ostvarene prekršajem.
(4)Ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovinske koristi, sud može, u skladu sa člankom 44. ovoga Zakona, odrediti jednu ili više mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem.
(5)Posebnim zakonom može se propisati što se smatra imovinskom koristi ostvarenom prekršajem. VIII. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA Primjena opĆeg dijela ovoga Zakona Članak 61.
(1)Odredbe članka
  1. do
  2. ovoga Zakona primjenjuju se prema osobama koje su počinile prekršaj kao maloljetnici.
(2)Ostale odredbe općeg dijela ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu u suprotnosti s odredbama članka
  1. do
  2. ovoga Zakona. Dob poČinitelja Članak
  3. Kada se dijete učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja u drugim slučajevima obavijestit će o ponašanju djeteta roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema prebivalištu ili boravištu djeteta i njegovih roditelja ili skrbnika. Pojam maloljetnika Članak
  4. Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja prekršaja navršila 14, a nije navršila 18 godina života. Vrste prekrŠajnih sankcija za maloljetnike Članak 64.
(1)Maloljetnicima za počinjene prekršaje može biti izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora i primijenjene zaštitne mjere, odgojne mjere i globa.
(2)Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere i zaštitne mjere pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(3)Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere, zaštitne mjere, globa, te izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora.
(4)Globa može biti primijenjena prema starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba primijeniti tu prekršajnu sankciju.
(5)Maloljetniku koji u roku ne plati primijenjenu globu ili je plati samo djelomice, zamijenit će se globa radom za opće dobro na slobodi, ali ne i prisilno naplatiti.
(6)Prije primjene odgojnih mjera posebne obveze, upućivanja u centar za odgoj te zaštitne mjere i izricanja novčane kazne ili kazne maloljetničkog zatvora sud će pribaviti mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb. Svrha prekrŠajnih sankcija za maloljetnike Članak 65.
(1)Svrha prekršajnih sankcija propisanih i primijenjenih prema maloljetnicima je kratkotrajnim mjerama utjecati na njihov odgoj i jačanje njihove osobne i građanske odgovornosti.
(2)Prilikom primjene prekršajne sankcije prema maloljetniku sud će upozoriti roditelja maloljetnika, odnosno njegovog skrbnika, na njihove dužnosti da u svemu surađuju sa stručnim osobama s kojima u interesu maloljetnika moraju surađivati. Vrste odgojnih mjera Članak 66.
(1)Prema maloljetnicima mogu biti primijenjene odgojne mjere:
  1. sudski ukor,
  2. posebne obveze,
  3. upućivanje u centar za odgoj.
(2)Odgojne mjere iz stavka
  1. točke
  2. do
  3. ovoga članka primjenjuju se kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem ili drugim primjerenim mjerama. Sudski ukor Članak 67.
(1)Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa prema počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti da će i samim ukorom biti postignuta svrha odgojne mjere.
(2)Pri primjeni ukora sud će predočiti maloljetniku društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja. Posebne obveze Članak 68.
(1)Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da je primjerenim nalozima i zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.
(2)Sud može maloljetniku odrediti obvezu:
  1. da se ispriča oštećeniku,
  2. da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nastalu prekršajem,
  3. da se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu,
  4. da se uz suglasnost maloljetnikovoga zakonskog zastupnika podvrgne odvikavanju i liječenju od droge ili drugih ovisnosti,
  5. da se radi učenja ili provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača,
  6. da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja,
  7. da se uključi u rad športskih i drugih sekcija uz pedagoški nadzor u školi.
(3)Određene obveze mogu trajati najdulje šest mjeseci i ne smiju ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.
(4)U okviru obveze iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka sud će odrediti oblike i način popravljanja naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od 20 sati unutar roka od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(5)Pri određivanju posebnih obveza sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj.
(6)Izvršenje posebnih obveza provodi se uz nadzor centra za socijalnu skrb koji o tome izvještava sud.
(7)Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika prema kojem je sud primjenio odgojnu mjeru. UpuĆivanje u centar za odgoj Članak 69.
(1)Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kada ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno pojačanim mjerama utjecati na njegovu ličnost i ponašanje.
(2)Maloljetnika prema kojem je primijenjena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud može uputiti u centar: - na određen broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje osam, a najdulje četrnaest dana, - na neprekidni boravak u trajanju od osam dana.
(3)Pri primjeni mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da radi njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne nastave ili s radnog mjesta.
(4)Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećaja odgovornosti. NovČana kazna Članak 70.
(1)Novčanu kaznu sud može izreći starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu
(2)Novčana kazna ne može biti zamijenjena mjerom zatvora. Kazna maloljetniČkog zatvora Članak 71.
(1)Kazna maloljetničkog zatvora iznimno može biti izrečena starijem maloljetniku ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, njegove obiteljske prilike i njegova osobna svojstva potrebno izreći tu kaznu.
(2)Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset dana. ZaŠtitne mjere Članak 72.
(1)Prema maloljetnom počinitelju prekršaja mogu biti primijenjene zaštitne mjere oduzimanja predmeta i protjerivanja stranca iz zemlje, a prema starijem maloljetniku i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.
(2)Zaštitne mjere prema maloljetnicima mogu biti primijenjene i bez izricanja kazne.
(3)Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu trajati najmanje jedan mjesec, a najdulje jednu godinu. Primjena odgojnih mjera za stjecaj prekrŠaja Članak 73.
(1)Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere sud će primijeniti samo jednu odgojnu mjeru.
(2)Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kada nakon primijenjene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezine primjene počinio prekršaj. Izricanje kazne maloljetniČkog zatvora za stjecaj prekrŠaja Članak 74.
(1)Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog zatvora u granicama iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetnika treba kazniti kaznom maloljetničkog zatvora, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(2)Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. ovoga članka. Izricanje novČane kazne za stjecaj prekrŠaja Članak 75.
(1)Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu novčanu kaznu u granicama iz članka 30. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo novčanu kaznu.
(2)Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi kaznu maloljetničkog zatvora, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(3)Kad sud nakon izricanja novčane kazne utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4)Na način predviđen u stavcima 1.-
  1. ovoga članka sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak će postupiti i kod primijene ukupne globe vodeći računa o općoj gornjoj granici globe iz članka
  2. ovoga Zakona. IX. ZASTARA Zastara prekrŠajnog progona Članak 76.
(1)Prekršajni postupak ne može biti pokrenut kada protekne jedna godina od dana počinjenja prekršaja.
(2)Posebnim zakonom može se propisati duži rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom.
(3)Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu postupak ne može pokrenuti ili se ne može nastaviti.
(4)Zastara se prekida podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kao i izdavanjem prekršajnog naloga od strane nadležnog tijela, te svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi gonjenja počinitelja prekršaja.
(5)Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. Zastara nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruko vrijeme od onoga predviđenog stavkom
  1. ovoga članka, odnosno kad protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru predviđenu posebnim zakonom iz stavka
  2. ovoga članka. Zastara izvrŠenja prekrŠajnih sankcija Članak 77.
(1)Izrečene prekršajne sankcije ne mogu biti izvršene ako od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju protekne jedna godina, a zastara počinje teći kada je počinitelj prekršaja primio pravomoćnu odluku urednom dostavom, odnosno od dana kada je prvostupanjska odluka postala pravomoćna.
(2)Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje prekršajnih sankcija ne može započeti ili nastaviti.
(3)Zastara izvršenja prekršajnih sankcija prekida se svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi izvršenja.
(4)Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(5)Zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je prema stavku 1. ovoga članka određena zastara izvršenja, a računa se od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju.
(6)Za određene prekršaje za koje je posebnim zakonom propisan duži rok za pokretanje prekršajnog postupka može se posebnim zakonom odrediti duži rok zastare izvršenja prekršajnih sankcija od roka propisanog u stavku 1. ovoga članka, s time da zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru izvršenja predviđeno posebnim zakonom.
(7)Ako počinitelj prekršaja za koji se naplaćuje globa na mjestu počinjenja prekršaja ne plati globu u propisanom roku i ukoliko nadležno tijelo koje je ovlašteno za naplatu globe ne donese rješenje o prekršaju u skraćenom postupku, odnosno podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ne postoji mogućnost izvršenja neplaćene globe po ovom Zakonu. Drugi dio P O S T U P O V N E O D R E D B E X. TEMELJNE ODREDBE NadleŽnost za odluČivanje o prekrŠajima Članak 78.
(1)Kaznu ili drugu sankciju za prekršaj može počinitelju izreći samo nadležni prekršajni sud (dalje: sud) i nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak u postupku koji je proveden prema ovome Zakonu.
(2)Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku. Pretpostavka okrivljenikove neduŽnosti Članak 79.
(1)Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se pravomoćnim rješenjem (pravomoćnom odlukom) ne utvrdi krivnja.
(2)Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.
(3)Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave. DuŽnost utvrĐivanja svih vaŽnih Činjenica Članak 80.
(1)Tijela koja vode postupak dužna su potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Ona su dužna s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i činjenice koje mu idu u korist.
(2)Tijela koja vode postupak brinu se da nepoznavanje prava ne onemogući okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku u poduzimanju kakve radnje prema odredbama ovoga Zakona. Prethodna pitanja Članak 81. Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo, prekršajni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja. Pravo okrivljenika na obranu Članak 82.
(1)Prije donošenja odluke, okrivljeniku se mora dati moguć­nost da se izjasni o činjenicama i dokazima za koje ga se tereti osim u postupku izdavanja prekršajnog naloga.
(2)U postupku za prekršaje okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe, osim ako se postupak za prekršaj na temelju ovoga Zakona ne provodi bez ispitivanja okrivljenika ili se vodi postupak za izdavanje prekršajnog naloga.
(3)Okrivljenik se ima pravo braniti sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojeg sam može izabrati iz reda odvjetnika. Sud ili drugo državno tijelo koje sudjeluje u postupku dužni su već na prvom ispitivanju okrivljenika poučiti o pravu na branitelja i u svezi s braniteljem.
(4)Okrivljeniku koji nema dovoljno sredstava za platiti branitelja mogu sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom postaviti branitelja o trošku proračuna. VoĐenje postupka protiv pravne i odgovorne osobe Članak 83.
(1)Protiv pravne i odgovorne osobe u pravilu se vodi jedinstveni postupak.
(2)Ako se protiv odgovorne osobe zbog pravnih ili drugih smetnji ne može pokrenuti postupak, postupak će se započeti i provesti samo protiv pravne osobe.
(3)Ako je pravna osoba prestala postojati ili postoje druge pravne smetnje za vođenje postupka protiv pravne osobe, postupak će se započeti i provesti samo protiv odgovorne osobe.
(4)Državna tijela ne mogu odgovarati za prekršaje, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela mogu odgovarati za prekršaje samo ako nije počinjen u izvršavanju javnih ovlasti. NaČelo ekonomiČnosti postupka Članak
  1. Postupak se vodi brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a sud i druga državna tijela dužna su onemogućiti svaku zlouporabu prava sudionika u postupku. Sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odlučuju o izvođenju dokaza prema potrebama postupka, pri čemu nisu vezana dokaznim prijedlozima stranaka. Članak
  2. U prekršajnom postupku sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odlučuju o krivnji za prekršaj rješenjem, ili rješenjem obustavljaju postupak u slučajevima predviđenim ovim Zakonom. Odluke koje se donose radi pripreme i provedbe rasprave, te druge odluke, donose se u obliku naredbi i naloga, ako ovim Zakonom nije određeno da se donose u obliku rješenja. PriopĆavanja odluka Članak 86.
(1)Strankama koje su nazočne odluke se mogu priopćiti usmeno.
(2)Usmeno će se priopćavanje naznačiti u zapisniku ili na spisu. Stranke će se upozoriti da mogu tražiti prijepis odluke i poučit će ih se o pravu na žalbu i o roku za podnošenje žalbe. Stranke se mogu odreći prava na žalbu, čime odluka postaje pravomoćna.
(3)Na zahtjev stranke prilikom usmenog priopćavanja izdat će joj se odmah prijepis priopćene odluke. Ako to nije moguće, odluka će joj se dostaviti sukladno ovom Zakonu. U tom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave odluke.
(4)Odsutnima se odluke priopćavaju dostavljanjem ovjerenog prijepisa. Danom dostave teku rokovi za žalbu ili drugo pravno sredstvo. Pravo na Žalbu i pravomoĆnost odluke o prekrŠaju Članak 87.
(1)Protiv rješenja o prekršaju donesenih u prvom stupnju okrivljenik i druge osobe određene ovim Zakonom imaju pravo žalbe ili drugoga pravnog sredstva, u skladu s ovim Zakonom.
(2)Rješenje o prekršaju postaje pravomoćno kada se više ne može pobijati žalbom, odnosno kada žalba nije dopuštena. Ako žalba nije podnesena ili su se ovlaštenici odrekli ili odustali od nje, rješenje o prekršaju postaje pravomoćno i izvršno protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe. Prekršajni nalog postaje pravomoćan ako protiv njega nije u roku podnesen prigovor, ili ako je okrivljenik od njega odustao, ili je postupio po prekršajnom nalogu.
(3)Na odluke koje se donose u prekršajnom postupku radi pripreme ili vođenja postupka nema mjesta žalbi, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(4)Stranke se mogu odreći prava na žalbu protiv rješenja o prekršaju. Smatra se da se okrivljenik koji je dobrovoljno izvršio rješenje o prekršaju odrekao prava na žalbu. Jezik i pismo u postupku Članak 88.
(1)U postupku je u uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Ako je na području jedinice lokalne samouprave na temelju zakona uveden u službenu uporabu i drugi jezik ili koje drugo pismo, postupak će se voditi u skladu s tim zakonom.
(2)Okrivljenik, oštećenik, svjedok i drugi sudionici u postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom i tijelo koje vodi postupak osigurat će prevođenje njihovih izjava. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku okrivljenika, osigurat će mu se tumač. Pod uvjetom uzajamnosti okrivljeniku kojem je oduzeta sloboda dostavljaju se pozivi, odluke i drugi sudski podnesci na jeziku kojim se služi u postupku, osim ako se nije odrekao prava na njihovo prevođenje.
(3)Stranac, kojem je oduzeta sloboda može, pod uvjetom uzajamnosti, podnositi pisane podneske na svojem jeziku. Osobi bez državljanstva kojoj je oduzeta sloboda uvijek će se omogućiti podnošenje pisanih podnesaka na njezinu jeziku. Pravna pomoĆ i izvrŠavanje naloga prekrŠajnog tijela Članak 89.
(1)Sudovi i upravna tijela koja vode prekršajni postupak dužni su jedan drugome i drugim sudovima pružati pravnu pomoć u poslovima iz svojega djelokruga.
(2)Policija i druga upravna tijela dužna su pružati sudovima i upravnim tijelima koja vode prekršajni postupak pravnu pomoć i izvršavati njihove naloge u poslovima iz svojega djelokruga. XI. NADLEŽNOST SUDOVA I UPRAVNIH TIJELA 1. Stvarna nadležnost suda i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak NadleŽnost suda Članak 90.
(1)Sudovi odlučuju u prvom stupnju o prekršajima osim ako za vođenje prekršajnog postupka nije zakonom propisana stvarna nadležnost upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.
(2)U drugom stupnju sudovi odlučuju o žalbama na odluke koje donose suci radi pripremanja i vođenja postupka, ako zakonom nije određena nadležnost Visokoga prekršajnog suda.
(3)Sudovi odlučuju o zahtjevima za obnovu postupka, pružaju pravnu pomoć prema odredbama ovoga Zakona i međunarodnih ugovora te obavljaju druge poslove određene ovim Zakonom.
(4)Sudovi uvijek vode postupak prema maloljetnicima. U slučaju kada se vodi jedinstven postupak prema punoljetnim osobama i prema maloljetnicima, a za sve ili neke od prekršaja koje je počinila punoljetna osoba trebalo bi biti nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, jedinstveni će postupak provesti sud.
(5)Zakonom se može odrediti jedan sud koji će odlučivati o pojedinim vrstama prekršaja za područje više sudova i za područje više sudova odlučivati o zahtjevu za obnovu postupka. NadleŽnost Visokog prekrŠajnog suda Članak
  1. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Visoki prekršajni sud):
  2. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja o prekršaju koja su donijeli sudovi i upravna tijela, kao i o žalbama protiv drugih rješenja sudova i upravnih tijela kada je to propisano ovim Zakonom, osim ako posebnim zakonom nije određena nadležnost nekoga drugog suda,
  3. rješava sukob nadležnosti između sudova,
  4. odlučuje o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova,
  5. odlučuje o zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevima za izvanredno preispitivanje pravomoćnih rješenja o prekršaju,
  6. obavlja druge poslove određene ovim Zakonom. NadleŽnost upravnih tijela koja vode prekrŠajni postupak Članak 92.
(1)Zakonom se može propisati nadležnost upravnih tijela da vode prekršajni postupak u prvom stupnju (prekršajni postupak pred upravnim tijelima).
(2)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka upravna tijela koja vode prekršajni postupak odlučuju i o žalbama protiv odluka voditelja postupka ili vijeća donesenih radi pripreme i vođenja postupka, ako zakonom nije određeno drukčije, te odlučuju o zahtjevima za obnovu postupka pred upravnim tijelima.
  2. Sastav suda i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak Sastav suda Članak 93.
(1)U sudovima sude i radnje obavljaju suci kao suci pojedinci.
(2)Postupak za prekršaje maloljetnika vode specijalizirani suci uz sudjelovanje u postupku roditeljskih vijeća koja se za potrebe toga postupka osnivaju u tijelima lokalne samouprave. Roditeljska vijeća sudjeluju u postupku za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od 2.000,00 kuna ili kada u određenom slučaju u obzir dolazi primjena zaštitnih mjera. Propise o osnivanju i radu roditeljskih vijeća donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Ako na području nekoga prekršajnog suda nije osnovano roditeljsko vijeće, postupak će se provesti bez njega.
(3)O žalbama protiv odluka sudaca donesenih radi pripreme i provedbe postupka i o zahtjevu za obnovu postupka sudovi odlučuju u vijećima od triju sudaca, ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Sastav vijeĆa Visokog prekrŠajnog suda Članak 94.
(1)O žalbama protiv prvostupanjskih odluka sudova Visoki prekršajni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od triju sudaca.
(2)O izvanrednim pravnim lijekovima protiv odluke prekršaj­nog suda Visoki prekršajni sud odlučuje u sastavu propisanom ovim Zakonom, a protiv odluke Vijeća iz stavka 1. ovoga članka u vijeću sastavljenom od pet sudaca. Sastav upravnog tijela koje vodi prekrŠajni postupak Članak 95.
(1)U upravnom tijelu postupak vodi i donosi rješenje o prekršaju službenik koji je za to posebno ovlašten (voditelj postupka), ako zakonom nije određeno da prekršajni postupak vodi vijeće za prekršajni postupak (u daljnjem tekstu: vijeće).
(2)Ako zakonom nije drugačije određeno, kada upravno tijelo o prekršaju odlučuje u vijeću, može postupak voditi jedan od članova vijeća kojeg odredi samo vijeće i koji ima sva prava i dužnosti voditelja postupka, osim donošenja rješenja o prekršaju. Voditelj postupka izrađuje nacrt rješenja, a po potrebi i pisani referat, a rješenje o prekršaju donosi vijeće na nejavnoj sjednici većinom glasova.
(3)O žalbama protiv odluka voditelja postupka ili vijeća donesenih radi pripremanja i vođenja postupka odlučuje u drugom stupnju vijeće u sastavu različitom od onoga koje je donijelo odluku, ako zakonom nije određeno drugačije. U istom sastavu vijeće odlučuje i o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.
(4)Voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom, kao i predsjednika te članove vijeća u tijelu državne uprave imenuje rješenjem ministar nadležnog ministarstva odnosno ravnatelj državne upravne organizacije iz reda državnih službenika toga tijela.
(5)Voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom, kao i predsjednika i članove vijeća u tijelu jedinice lokalne samouprave imenuje rješenjem predstavničko tijelo iz reda službenika upravnih odjela.
(6)Za voditelja prekršajnog postupka, predsjednika i članove vijeća u upravnom tijelu može se imenovati samo službenik koji je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom i potrebnim iskustvom.
(7)Odredba stavka
  1. ovoga članka ne odnosi se na policiju i inspekcijske službe koje sukladno ovom Zakonu donose prekršajni nalog.
  2. Mjesna nadležnost OpĆe odredbe o mjesnoj nadleŽnosti Članak 96.
(1)Za vođenje postupka mjesno je nadležan sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan.
(2)Ako je očito da će se postupak provesti lakše ili da će troškovi postupka biti manji ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi, postupak se može provesti i pred sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak na čijem je području počinjen prekršaj ili njegov počinitelj otkriven ili uhićen ili drugim stvarno nadležnim sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak.
(3)Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema mjestu počinjenja prekršaja, nadležnost se određuje prema prebivalištu ili boravištu počinitelja, odnosno sjedištu okrivljene pravne osobe, ako odnosni propis važi i na području prebivališta, odnosno boravišta počinitelja ili području sjedišta pravne osobe.
(4)Ako je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj luci ili pristaništu, nadležan je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem se području nalazi ta luka ili pristanište. U ostalim slučajevima kad je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem se području nalazi matična luka domaćeg broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov (domaći ili strani) prvi put zaustavi, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
(5)Ako je prekršaj učinjen tiskom, radiom ili televizijom, nadležno je prekršajno tijelo na čijem području se tisak raspačava, odnosno emisija prima odgovarajućim uređajem ili prekršajno tijelo na čijem se području nalazi sjedište, odnosno boravište izdavača.
(6)Ako bi prema odredbama ovoga članka istodobno bila nadležna dva ili više sudova, odnosno dva ili više upravnih tijela, nadležan je onaj sud ili upravno tijelo pred kojim je prije pokrenut postupak, ali će svaki od njih na svome području poduzeti radnje koje ne trpe odgodu.
(7)Ako se prema ovom Zakonu mjesna nadležnost ne može odrediti drukčije, mjesno nadležni sud odredit će Visoki prekršajni sud, a mjesno nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odredit će nadležno ministarstvo. NadleŽnost za sudionike, spajanje i razdvajanje postupka Članak 97.
(1)Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, nadležni za počinitelja prekršaja, nadležni su i za sudionike.
(2)Može se provesti jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka o prekršaju ako se pred sudom ili upravnim tijelom pokreću ili vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj.
(3)Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može do odluke o prekršaju odlučiti da se iz važnih razloga postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih osoba razdvoji i posebno dovrši ili ustupi drugom mjesno nadležnom sudu, odnosno upravnom tijelu.
(4)Ako se protiv istog okrivljenika pred istim sudom vodi postupak za više prekršaja, koji su povezani istom činjeničnom osnovom i potrebom izvođenja većinom istih dokaza, provest će se jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka u kojoj će se odlučiti rješenjem o prekršaju. Ako su postupci započeti pred različitim sudovima, postupak će se voditi pred onim sudom koji je započeo prekršajni postupak.
(5)Protiv rješenja o spajanju ili razdvajanju postupka prema stavcima
  1. do
  2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba. Prijenos nadleŽnosti Članak 98.
(1)Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome izvijestiti Visoki prekršajni sud, kao neposredno viši sud, koji će odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.
(2)Sud ili upravno tijelo pred kojim je pokrenut ili započet postupak može obrazloženim rješenjem ustupiti predmet drugom stvarno nadležnom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak i prenijeti mu nadležnost ako je očito da će se postupak provesti lakše ili da će troškovi postupka biti manji ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak kojem je predmet ustupljen može pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.
(3)Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak, ili ako postoje drugi važni razlozi i ako se važnost propisa kojim je prekršaj određen prostire i na to područje.
(4)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog suca prekršajnog suda ili na prijedlog državnog odvjetnika kad se postupak vodi na zahtjev državnog odvjetnika.
(5)U slučaju kada okolnosti iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka postoje u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom, odgovara­juću će odluku donijeti ministarstvo ili drugo državno tijelo nadležno za poslove opće uprave, ako zakonom nije određeno drukčije.
  3. Nenadležnost i sukob nadležnosti NenadleŽnost Članak 99.
(1)Sudovi i upravna tijela koja vode prekršajni postupak dužna su po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, pa čim primijete da nisu nadležni, proglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja, dostaviti predmet nadležnom sudu, odnosno upravnom tijelu.
(2)Nakon donošenja prvostupanjskog rješenja sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ne mogu se oglasiti mjesno nenadležnima niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.
(3)Nenadležni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dužni su poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Sukob nadleŽnosti Članak 100.
(1)Ako sud kojem je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.
(2)O sukobu nadležnosti između sudova odlučuje Visoki prekršajni sud, nakon što zatraži mišljenje državnog odvjetnika koji je nadležan postupati pred tim sudom kad se postupak vodi na njegov zahtjev.
(3)O sukobu nadležnosti upravnih tijela koja vode prekršajni postupak odlučuje ministarstvo ili drugo državno tijelo nadležno za poslove opće uprave, ako zakonom nije određeno drukčije.
(4)O sukobu nadležnosti sudova i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.
(5)Protiv rješenja kojim je odlučeno o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.
(6)Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti Visoki prekršajni sud, odnosno nadležno tijelo državne uprave može istovremeno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti, ako je udovoljeno uvjetima predviđenim člankom 98. ovoga Zakona.
(7)Dok se ne riješi sukob nadležnosti, svaki od sudova i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak dužni su poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. XII. IZUZEĆE Razlozi za izuzeĆe i postupanje u tim sluČajevima Članak 101.
(1)Izuzet je od rada u prekršajnom postupku:
  1. tko je optužen za počinjeni prekršaj ili je njime oštećen,
  2. tko je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem, ošteće­ni­kom, državnim odvjetnikom ili drugim podnositeljem prekršajne prijave, zakonskim zastupnikom ili opunomoćenikom okrivljenika ili oštećenika rođak u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja,
  3. tko je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem, okrivljenikovim bračnim drugom, rođak u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja u odnosu posvojitelja, posvojenika, skrbnika, štićenika, hranitelja ili hranjenika,
  4. tko je u istom predmetu vodio postupak ili sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim sredstvom,
  5. tko je sudjelovao u inspekcijskom ili drugom nadzoru na temelju kojega je pokrenut prekršajni postupak, osim u slučaju kada je ovim Zakonom ovlašten sam donijeti prekršajni nalog.
(2)Od rada u prekršajnom postupku može se izuzeti svatko protiv koga postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
(3)Sudac ili službenik tijela koje vodi prekršajni postupak čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 1. ovoga članka, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika prekršajnog suda, odnosno nadležnog čelnika tijela državne uprave koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, odnosno čelnika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca tog suda, odnosno upravnih službenika iz sastava odnosnog upravnog tijela.
(4)Ako nije moguće da predsjednik suda ili čelnik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak odrede sebi zamjenu prema stav­ku
  1. ovoga članka, obavijestit će o tome predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odnosno ministra ili drugog nadležnog čelnika državnog tijela nadležnog za poslove opće uprave koji će mu odrediti zamjenu ili postupiti prema članku
  2. ovoga Zakona.
(5)Ako sudac smatra da postoje druge okolnosti iz stavka 2. ovoga članka koje opravdavaju njegovo izuzeće, izvijestit će o tome predsjednika suda, a ako je riječ o predsjedniku suda izvijestit će o tome predsjednika Visokog prekršajnog suda radi donošenja potrebne odluke. U istom slučaju službenik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak izvijestit će čelnika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, a ako se radi o njemu, on će izvijestiti ministra ili čelnika državnog tijela nadležnog za poslove opće uprave. Zahtjev stranaka za izuzeĆem Članak 102.
(1)Izuzeće mogu tražiti i stranke.
(2)Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće sve do donošenja prvostupanjske odluke, a ako su za razlog izuzeća (članak 101. stavak 1.) saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.
(3)Zahtjev za izuzeće suca ili suca Visokoga prekršajnog suda može se postaviti u žalbi ili izvanrednom pravnom lijeku o kojemu bi taj sudac trebao odlučivati.
(4)Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca, odnosno službenika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.
(5)Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen. OdluČivanje o zahtjevu za izuzeĆe Članak 103.
(1)O zahtjevu za izuzeće suca prekršajnog suda odlučuje predsjed­nik prekršajnog suda, dok o izuzeću suca Visokoga pre­kršaj­nog suda odlučuje predsjednik tog suda.
(2)Ako se traži izuzeće predsjednika prekršajnog suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik Visokoga prekršajnog suda. Odluka o izuzeću predsjednika Visokoga prekršajnog suda donosi se na sjednici svih sudaca tog Suda. Protiv tih odluka žalba nije dopuštena.
(3)O izuzeću službenika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak odlučuje njegov čelnik, a o njegovu izuzeću odlučuje nadležni ministar.
(4)Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava osobe čije se izuzeće traži, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi.
(5)Ako je zahtjev za izuzeće iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona podnesen nakon donošenja prvostupanjske odluke ili je postupljeno suprotno odredbama iz članka
  3. stavka
  4. i
  5. ovoga Zakona, zahtjev će se odbaciti u cijelosti ili djelomično.
(6)Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, odnosno čelnik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.
(7)Kad sudac ili druga osoba sazna da je stavljen zahtjev za njezino izuzeće, dužna je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o izuzeću iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. IzuzeĆe ostalih sudionika u postupku Članak 104.
(1)Odredbe o izuzeću suca primjenjivat će se i na državne odvjetnike i druge službene osobe ovlaštene za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka, zapisničara, vještake, tumače i stručne osobe ako za njih nije što drugo određeno.
(2)O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe, vještaka i branitelja odlučuje predsjednik vijeća Visokoga prekršajnog suda, sudac prekršajnog suda prvog stupnja, odnosno voditelj prekršaj­nog postupka pred upravnim tijelom ili predsjednik upravno-pre­kršajnog vijeća, ovisno o tom pred kojim se tijelom postupak vodi. XIII. STRANKE U POSTUPKU, OŠTEĆENIK, I NJIHOVO ZASTUPANJE 1. Okrivljenik i njegov branitelj Okrivljenik i njegova prava Članak 105.
(1)Okrivljenik je fizička ili pravna osoba protiv koje je započet postupak pred sudom ili upravnim tijelom zbog prekršaja.
(2)Okrivljenik ima pravo u tijeku postupka upozoriti na sve činjenice i predlagati dokaze koji su važni za utvrđivanje prekršaja, postavljati pitanja osobama koje daju iskaze, razmatrati spise i razgledati predmete te davati primjedbe, objašnjenja i druge izjave i prijedloge. Okrivljenik ima pravo na žalbu i druga pravna sredstva predviđena ovim Zakonom.
(3)Za okrivljenika koji nema potpunu poslovnu sposobnost radnje u postupku obavlja zakonski zastupnik.
(4)Okrivljenika se mora upozoriti prije prvog ispitivanja da nije dužan iskazivati, da ima pravo uzeti branitelja po svojem izboru te da branitelj može biti nazočan ispitivanju. Okrivljenika koji je zadržan sud će upoznati da će nadležno tijelo na njegov zahtjev o zadržavanju izvijestiti njemu bliske osobe.
(5)Ako je okrivljenik u pisanom pozivu upozoren na to da ima pravo uzeti branitelja, glavna rasprava, odnosno ispitivanje okrivljenika neće se odložiti ako branitelj nije došao na raspravu, odnosno na ispitivanje okrivljenika. U opravdanim slučajevima, na zamolbu okrivljenika, zastat će se s njegovim ispitivanjem do jedan sat, te omogućiti da kontaktira s braniteljem radi dolaska.
(6)Ako okrivljenik nije upozoren prema stavku 4. ovoga članka ili upozorenje ili okrivljenikova izjava povodom upozorenja nije upisana u zapisnik, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti odluka o prekršaju. Predstavnik okrivljenika – pravne osobe Članak 106.
(1)Za okrivljenika koji je pravna osoba u postupku nastupa njezin predstavnik koji za nju obavlja radnje u postupku. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dužni su utvrditi identitet predstavnika i njegove ovlasti za predstavljanje.
(2)Pravna osoba dužna je pisanim podneskom odrediti predstavnika u prekršajnom postupku između osoba koje su je ovlaštene predstavljati ili zastupati prema općim propisima na dan započi­nja­nja postupka, odnosno u vrijeme vođenja postupka. Uz podnesak pravna će osoba dostaviti dokaze o ovlasti predstavnika za predstavljanje. Kao predstavnik može nastupati i osoba koja osobno dođe pred tijelo koje vodi postupak i pruži odgovarajuće dokaze o ovlasti za predstavljanje ili zastupanje (izvadak iz sudskog ili drugog registra ili drugi odgovarajući dokaz).
(3)Neće se za predstavnika odrediti osoba koja je u istom postupku okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi ili koja je pozvana da sudjeluje u postupku kao svjedok, osim ako ta osoba nije jedina osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje te pravne osobe. Ako je osoba koja je pozvana kao svjedok jedina osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje pravne osobe, neće se saslušati kao svjedok, već će se na njeno ispitivanje primijeniti odredbe o ispitivanju okrivljenika.
(4)U slučaju da pravna osoba odredi predstavnika protivno stavku
  1. ovoga članka, prekršajno će je tijelo pozvati da u roku od osam dana odredi drugog predstavnika. Ako pravna osoba ne odredi predstavnika u tom roku, prekršajno će tijelo samo odrediti predstavnika prema članku
  2. ovoga Zakona. OdreĐivanje i zamjena predstavnika Članak 107.
(1)Ako pravna osoba do početka glavne rasprave ili u dodatnom roku koji odredi sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ne odredi predstavnika, predstavnika će rješenjem odrediti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak između osoba ovlaštenih za predstavljanje ili zastupanje pravne osobe u vrijeme vođenja postupka ili u vrijeme kada je postupak započeo. Ako takve osobe nema, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odredit će rješenjem pravnoj osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe. Protiv tako postavljenog branitelja ne mogu se primjenjivati prisilne mjere koje se prema zakonu mogu primijeniti prema predstavniku okrivljenika – pravne osobe.
(2)Osoba koju je pravna osoba odredila za svog predstavnika ili koja je kao predstavnik određena prema stavku
  1. ovoga članka u pravilu ostaje predstavnikom do kraja prekršajnog postupka. Iznimno, kada za to postoje osobito opravdani razlozi, tijelo prekršaj­nog postupka može rješenjem na zamolbu dotadašnjeg predstavnika ili pravne osobe, kao i po službenoj dužnosti osloboditi dužnosti dotadašnjeg predstavnika te odobriti, odnosno naložiti da pravna osoba odredi drugog predstavnika ili će samo odrediti predstavnika prema stavku
  2. ovoga članka. U svojoj zamolbi, pravna je osoba dužna odrediti novog predstavnika koji nastupa u slučaju da zamolba bude prihvaćena.
(3)Rješenje iz stavka 1., kao i rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se osobi koja je određena za predstavnika ili branitelja po službenoj dužnosti, osobi koja je oslobođena dužnosti predstavnika te pravnoj osobi. Te osobe na rješenje imaju pravo žalbe koja ne odlaže izvršenje.
(4)U prekršajnom postupku neće se određivati predstavnik pravne osobe prema stavku 1. ovoga članka ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljenika. Branitelj Članak 108.
(1)Branitelj okrivljene fizičke ili pravne osobe može biti samo odvjetnik. Odvjetnika u postupku pred sudom ili u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom može zamijeniti odvjetnički vježbenik.
(2)Branitelj je dužan podnijeti potpisanu punomoć sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak za radnje poduzete u postupku.
(3)Branitelj može u korist okrivljenika poduzeti sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, osim što ne može biti ispitan kao okrivljenik, niti okrivljenika može tijekom ispitivanja upućivati kako da odgovori na pojedina pitanja. Sa zadržanim okrivljenikom branitelj se može neometano dopisivati i razgovarati. Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć.
(4)Branitelj ne može biti oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug oštećenika, ili oštećenika kao tužitelja, ni njihov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja.
(5)Branitelj ne može biti ni osoba koja je pozvana kao svjedok, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti.
(6)Branitelj ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik, ili kao voditelj postupka ili član vijeća u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom ili koja je sudjelovala u inspekcijskom ili drugom nadzoru koji je doveo do pokretanja prekršajnog postupka.
(7)U postupku za prekršaje za koje se može izreći kazna zatvora sud može okrivljeniku na njegov zahtjev postaviti branitelja, ako je to nužno radi njegove obrane i ako okrivljenik prema svom imovnom stanju nije u mogućnosti podmiriti njegove troškove. Zahtjev se, zajedno s dokazima o imovnom stanju, podnosi najkasnije do početka rasprave. Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu nije dopuštena posebna žalba. 2. Državni odvjetnik i drugo tijelo nadležno za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka kao stranke u postupku NadleŽnost drŽavnog odvjetnika za postupanje u prekrŠajnom postupku Članak 109.
(1)Temeljno pravo i dužnost državnog odvjetnika jest progon prekršaja kao kažnjivih djela.
(2)U prekršajnim predmetima državni je odvjetnik stranka i u njegov djelokrug spada poduzimanje potrebnih mjera radi njihovog otkrivanja, pronalaženja počinitelja i pribavljanje potrebnih dokaza za uspješno vođenje postupka pred prekršajnim sudom i upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, podizanje i zastupanje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka pred nadležnim prekršajnim sudom i upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, te podnošenje žalbe protiv nepravomoćnih odluka prekršajnog suda, odnosno izvanrednih pravnih lijekova protiv pravomoćnih odluka prekršajnog suda, kao i poduzimanje drugih radnji na koje je ovlašten ovim Zakonom i posebnim propisima.
(3)Općinski državni odvjetnik stvarno je nadležan postupati u prekršajnom postupku ukoliko je podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ako je u tom slučaju zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka već podnijela druga ovlaštena osoba, državni odvjetnik ne može podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ni nastupati u prekršajnom postupku. Ako je državni odvjetnik prvi podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, postupak će se voditi po njegovom zahtjevu, a nastaviti po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka drugog podnositelja ako državni odvjetnik odustane od progona. Mjesno je nadležan općinski državni odvjetnik prema odredbama koje važe za mjesnu nadležnost prekršajnog suda onog područja za koje je državni odvjetnik postavljen. Pred Visokim prekršajnim sudom postupa Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ili osoba koja ga je po zakonu ovlaštena zastupati.
(4)Državni odvjetnik poduzima sve radnje u prekršajnom postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje imaju zakonske ovlasti zastupati ga.
(5)Osim kada ustanovi da postoje zakonske smetnje za progon osobe prijavljene za prekršaj, državni odvjetnik može odbaciti prijavu za prekršaj ili odustati od progona za prekršaj do završetka glavne rasprave pred prekršajnim tijelom ako ustanovi da zbog nižeg stupnja krivnje odnosno odsutnosti ili neznatnosti štetnih posljedica progon te osobe nije u javnom probitku.
(6)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka državni će odvjetnik u roku od osam dana obavijestiti oštećenika i drugo tijelo nadležno za pokretanje postupka, koji mogu u roku od petnaest dana od dana dostave te obavijesti započeti, odnosno nastaviti postupak. Ako je drugi ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka već bio podnio zahtjev, postupak će se nastaviti po tom zahtjevu. Drugo tijelo nadleŽno za podnoŠenje zahtjeva za pokretanje prekrŠajnog postupka Članak
  2. Kada je prema ovom Zakonu za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležno drugo tijelo ili oštećenik, ima prava koja ima državni odvjetnik kao stranka, osim prava koja državni odvjetnik ima prema posebnom zakonu.
  3. Oštećenik OŠteĆenik i njegovo zastupanje Članak 111.
(1)Oštećenik je pravna ili fizička osoba čije je kakvo imovinsko ili osobno pravo prekršajem povrijeđeno ili ugroženo.
(2)Oštećenik može pred sudom u prekršajnom postupku ostvarivati imovinskopravni zahtjev, a pred sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak također predlagati dokaze i davati druge izjave koje upućuju na okrivljenikovu krivnju.
(3)Oštećenik svoja prava u postupku ili poduzimanje radnji može ostvarivati preko opunomoćenika. Za maloljetnog oštećenika do šesnaest godina ili osobu kojoj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, izjave daje i obavlja radnje u postupku njegov zakonski zastupnik, osim iskaza koji oštećenik kao svjedok daje sam. Oštećenik izvršavanje svojih prava može prenijeti na opuno­moće­nika. Pravo na podnoŠenje zahtjeva za pokretanje prekrŠajnog postupka Članak 112.
(1)Oštećenik je ovlašten podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka uvijek kada zakonom nije određeno da je za neke prekršaje za podnošenje zahtjeva isključivo ovlašteno neko državno tijelo. Ako u tom slučaju državno tijelo ne podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, može to učiniti oštećenik u skladu s odredbama ovoga Zakona. Oštećenik u povodu čijeg se zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka vodi prekršajni postupak ima položaj stranke u prekršajnom postupku.
(2)Ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnijelo nadležno državno tijelo prije nego što je po zahtjevu oštećenika započeo postupak, postupat će se po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka nadležnoga državnog tijela.
(3)Oštećenik koji je podnio prijavu za prekršaj nadležnom državnom odvjetniku može, ako to državni odvjetnik ne učini, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom sam podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ako državni odvjetnik odustane od progona, oštećenik na glavnoj raspravi može preuzeti progon, ostajući kod prijašnjeg zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ili ga može promijeniti. Imovinskopravni zahtjev oŠteĆenika Članak 113.
(1)Oštećenikov imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog prekršaja raspravit će sud ako se time ne bi znatno odugovlačio postupak. Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete ili povrat stvari, a prijedlog za njegovo ostvarivanje oštećenik može podnijeti sudu najkasnije do završetka glavne rasprave. Prijedlog od kojega je oštećenik odustao, ne može se pred sudom ponovno staviti.
(2)Sud će ispitati okrivljenika o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidjeti okolnosti važne za odlučivanje; ako bi se izvidima znatno odugovlačio postupak, sud će se ograničiti samo na one podatke kojih prikupljanje kasnije ne bi bilo moguće.
(3)Sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomice ako je okrivljenika proglasio krivim. Sa viškom zahtjeva oštećenik će se uputiti u parnicu. Ako prikupljeni podaci ne daju pouzdanu osnovu ni za potpunu ni za djelomičnu dosudu, sud će oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici.
(4)Kad sud donese rješenje o obustavi prekršajnog postupka protiv okrivljenika uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici. Jednako će postupiti i u slučaju kad se oglasi nenadležnim za vođenje postupka.
(5)Na prijedlog oštećenika sud može prema odredbama ovršnoga postupka odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja prekršaja. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba koja ne odgađa izvršenje rješenja a o kojoj odlučuje vijeće iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona. XIV. Podnesci, zapisnici, razgledanje spisa I dostava 1. Podnesci Podnesci i naČin njihova podnoŠenja Članak 114.
(1)Podnesci su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka, prijedlozi, prigovori, žalbe, izvanredni pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja koje okrivljenik, oštećenik, državni odvjetnik i drugi sudionici postupka podnose sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak.
(2)Podnesci se predaju, u pravilu, neposredno ili se šalju poštom, a mogu se dati i na zapisnik. Kratka i hitna priopćenja mogu se dati telefaksom, teleksom, telefonski, elektroničkom poštom ili na drugi primjeren način, ako je to po prirodi stvari moguće. Tijelo koje je zaprimilo priopćenje telefonski ili na drugi način koji nije u pisanom obliku, načinit će o tome zabilješku i priložiti je u spis predmeta. SadrŽaj podnesaka Članak 115.
(1)Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. On osobito sadrži: naznaku tijela kojem se podnosi, predmet na koji se odnosi, u kojem svojstvu se podnesak podnosi te ime i prezime i boravište (adresu) podnositelja.
(2)Podnositelj vlastoručno potpisuje podnesak, osim u slučaju kada to tehnologija dostave onemogućuje. Nepismenog potpisuje druga osoba, koja naznačuje da podnesak potpisuje za podnositelja te zapisuje svoje ime, prezime i boravište (adresu).
(3)Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak pozvat će podnositelja nerazumljivog ili nepotpunog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili drugog podneska da ga ispravi u roku od 3 dana. Ako podnositelj ne ispravi podnesak na odgovarajući način, tijelo koje vodi postupak odbacit će rješenjem podnesak kao nerazumljiv ili nepotpun. 2. Zapisnici Zapisnik o radnjama u postupku Članak 116.
(1)Zapisnik se sastavlja o svakoj radnji u prekršajnom postupku pred sudom. U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom sastavlja se zapisnik o usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku odnosno o važnijim usmenim izjavama. O manje važnim radnjama, izjavama i priopćenjima u tome postupku ne sastavlja se zapisnik nego se u spisu stavlja zabilješka koju potvrđuje voditelj postupka ili druga službena osoba, uz naznaku dana i sata.
(2)Zapisnik piše zapisničar. Zapisničar mora biti osoba s najmanje srednjom stručnom spremom i poznavanjem programa za računalnu obradu teksta, ako posebnim propisom nije određeno drukčije. Za izuzeće zapisničara vrijede isti propisi kao za suca ili voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.
(3)U zapisnik se unosi naziv suda ili drugoga državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne, te naznaka prekršajnog pred­meta u kojem se poduzima radnja. Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid, te dan i sat kad se radnja nastavlja.
(4)Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan. Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.
(5)Zapisnik se mora voditi uredno; u njemu se ništa ne smije dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Ako zapisnik ima više listova, oni će se označiti rednim brojevima.
(6)Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku, te stranke, branitelj i oštećenik ako su nazočni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Ako je bilo prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.
(7)Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.
(8)Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više stranica ispitana osoba potpisuje svaku stranicu, a na kraju zapisnika potpisat će se i tumač, ako ga je bilo. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je poduzela radnju i zapisničar. Zapisnik o vijeĆanju i glasovanju Članak 117.
(1)O vijećanju i glasovanju sastavit će se poseban zapisnik.
(2)Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena.
(3)Zapisnik o vijećanju i glasovanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasovanju ako nisu unesena u zapisnik.
(4)Zapisnik o vijećanju i glasovanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je zapisnik ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je razgledao zapisnik. Izdvajanje odreĐenih zapisnika i drugih pisanih akata iz spisa predmeta Članak 118.
(1)Kad je u ovom Zakonu određeno da se na iskazu okriv­ljenika, svjedoka ili vještaka ne može utemeljiti odluka u postupku, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljenika donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o tim iskazima iz spisa odmah.
(2)Na jednak način postupit će sud najkasnije do zakazivanja glavne rasprave u prekršajnom postupku i u pogledu službenih bilješki policije i drugih upravnih tijela koje sadrže izjave počinitelja prekršaja te osoba koje se ne mogu ispitati kao svjedoci ili su oslobođene dužnosti svjedočenja u postupku. Ova se odredba ne odnosi na iskaze koje su u skladu sa zakonom navedene osobe dale u prekršajnom postupku pred sudom ili pred upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak.
(3)Protiv rješenja kojim se prijedlog okrivljenika za izdvaja­nje prema stavku
  1. i
  2. ovoga članka odbija dopuštena je posebna žalba u roku od tri dana, o kojoj odlučuje vijeće Visokog prekršajnog suda. Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni se zapisnici zatvaraju u poseban omot i čuvaju odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati ili koristiti u postupku.
(4)U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom zapisnike i druge pisane akte iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka izdvaja voditelj postupka ili predsjednik upravno-prekršajnog vijeća. O žalbi protiv njegove odluke odlučuje drugostupanjsko vijeće za prekršajni postupak.
  3. Razgledanje i prepisivanje spisa Pravo razgledanja i prepisivanja spisa Članak 119.
(1)Državni odvjetnik, okrivljenik i njegov zakonski zastupnik, predstavnik i opunomoćenik pravne osobe, branitelj, oštećenik i njegov opunomoćenik imaju pravo razgledati spise predmeta za prekršaje i o svom ih trošku prepisivati i preslikavati. Razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa obavlja se pod nadzorom određene službene osobe. Razgledavanje i prepisivanje spisa dopušta i nadzire tijelo pred kojim se vodi postupak.
(2)Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnici o vijećanju i glasovanju te nacrti odluka. Iznimno, sudac ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može okrivljeniku i njegovu branitelju rješenjem uskratiti uvid u pojedine spise ako postoji osnovana sumnja da bi se okrivljenik time koristio radi nastavljanja činjenja prekršaja. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi protiv odluke suca odlučuje vijeće prekršajnog suda, a protiv odluke upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak drugostupanjsko upravno-prekršajno vijeće. Ograničenje razgledavanja i prepisivanja spisa može trajati najdulje do početka glavne rasprave. 4. Dostava odluka, podnesaka i dopisa OpĆenito o dostavi Članak 120.
(1)Odluke, pozivi, i drugi pisani akti dostavljaju se u pravilu poštom. Dostava se može obaviti i preko službene osobe suda ili tijela prekršajnog postupka koje je odluku donijelo ili neposredno kod tog tijela.
(2)Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može i usmeno dati osobi koja se nalazi pred njim, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv predan na taj način zabilježit će se u zapisniku, koji će pozvana osoba potpisati, osim ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glav­noj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljana.
(3)Dostavom se fizičkim osobama pisani akti uručuju osobno, na adresu njihova prebivališta i boravišta ili kod pravne ili fizičke osobe gdje su zaposlene, odnosno na drugo mjesto gdje je vjeroja­tno da će se zateći.
(4)Dostava pravnim osobama obavlja se u njezino sjedište predajom bilo kojemu zaposleniku ili osobnom dostavom pred­stavn­iku pravne osobe.
(5)U slučajevima koji nisu ovim Zakonom propisani dostava se obavlja prema odredbama koje važe za dostavu u kaznenom postupku. Pravovaljanost dostave Članak 121.
(1)Dostava je pravovaljana kad pravna ili fizička osoba kojoj se pisani akt dostavlja ili osoba koja je za nju ovlaštena primiti dostavu, primi pisani akt i svojim potpisom ovjeri potvrdu o dostavi (dostavnica) uz naznaku dana i sata kada je primila dostavu.
(2)Pravovaljanost dostave dokazuje se uredno ovjerenom dostavnicom. Osoba koja je obavila dostavu vratit će bez odlaganja dostavnicu prekršajnom tijelu koje ga prilaže u spis predmeta.
(3)Ako pravna ili fizička osoba, odnosno osoba koja je za nju ovlaštena primiti dostavu, odbije primiti pisani akt, osoba koja obavlja dostavu naznačit će uz svoj potpis to na dostavnici zajedno s danom i satom odbijanja dostave, pisani akt će ostaviti u prostorijama pravne ili fizičke osobe, ili će ga ostaviti ispred fizičke osobe, ili će pisani akt zalijepiti na ulazna vrata prostorija pravne osobe ili stana fizičke osobe, a dostavnicu bez odlaganja vratiti prekršajnom tijelu. U tom slučaju dostava se smatra pravovaljanom.
(4)U slučaju da osoba koja obavlja dostavu ne zatekne osobu kojoj se pisani akt šalje ili osobu koja je u njeno ime ovlaštena primiti dostavu, ili dostava nije moguća zbog drugih razloga, vratit će pisani akt tijelu postupka koje ga šalje, a na dostavnici će uz svoj potpis naznačiti razlog zbog kojeg dostava nije obavljena.
(5)U slučaju da dostava nije obavljena, ali se s obzirom na okolnosti može očekivati da će to biti moguće kasnije, osoba koja obavlja dostavu neće odmah vratiti pisani akt i dostavnicu tijelu koje vodi postupak, već će dostavu pokušati ponovno. Ako dostava nije uspjela ni nakon proteka 15 dana od kada je dostava prvi put pokušana, ili ako je dostava s obzirom na protek rokova postala bespredmetna, postupit će se prema stavku 4. ovoga članka. Posebna dostava i oglaŠavanje Članak 122.
(1)Osim na način predviđen člankom
  1. stavkom
  2. i
  3. ovoga Zakona (dostavom poštom i usmenim pozivanjem), sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavu može povjeriti na temelju javnog natječaja fizičkoj ili pravnoj osobi registriranoj za poslove dostave, koja za poslove dostave u prekršajnom postupku ima posebno dopuštenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
(2)Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će uvjete koje mora ispunjavati osoba za obavljanje dostave prema stavku 1. ovoga članka.
(3)Ako stranka nije obavijestila sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak o promjeni adrese ili stranku na adresi koju je dala sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak nije moguće pronaći, odluka protiv koje postoji pravo žalbe, osim rješenja o prekršaju, će se staviti na oglasnu ploču suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak. Protekom roka za žalbu odluka će postati pravomoćna. XV. ROKOVI I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE 1. Rokovi OpĆenito o rokovima Članak 123.
(1)Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okriv­ljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom, ili na isti način izraze svoju suglasnost da se rokovi skrate.
(2)Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi.
(3)Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim sredstvom (teleks, telefaks i sl.), dan predaje pošti smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.
(4)Okrivljenik koji je uhićen ili zadržan može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod tijela koje vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene zaštitne mjere ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik odnosno kad je izjava predana upravi ustanove smatra se danom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.
(5)Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom prekršajnom tijelu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme. RaČunanje rokova Članak 124.
(1)Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.
(2)Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se dvadeset četiri sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.
(3)Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo (sukladno stavku 2.). Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4)Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga sljedećeg radnog dana. 2. Povrat u prijašnje stanje Uvjeti za povrat u prijaŠnje stanje Članak 125.
(1)Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv rješenja o prekršaju ili rješenja o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi ili propusti u roku podnijeti prigovor protiv prekršajnog naloga sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak iznimno će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, odnosno izdavatelj prekršajnog naloga radi podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu ili prigovor protiv prekršajnog naloga.
(2)Nakon proteka jednog mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. OdluČivanje o molbi za povrat u prijaŠnje stanje Članak 126.
(1)O molbi za povrat u prijašnje stanje odlučuje sud ili uprav­no tijelo koje vodi prekršajni postupak, koje je donijelo rješenje koje se pobija žalbom, te sud ili drugo tijelo koje je donijelo prekršajni nalog protiv kojega je podnesen prigovor.
(2)Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se povrat u prijašnje stanje ne dopušta može se podnijeti žalba Visokom prekršajnom sudu.
(3)Kada dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavu prigovora sud ili drugo tijelo koje je izdalo prekršajni nalog istovremeno će odlučiti i o prigovoru ako je za to nadležno. U protivnom dostavit će predmet zajedno s prigovorom nadležnom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak na rješavanje.
(4)Kada dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavu žalbe na rješenje o prekršaju, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavit će predmet zajedno sa žalbom Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.
(5)Kad je podnesena žalba protiv rješenja kojim se ne dopušta povrat u prijašnje stanje, sud je dužan tu žalbu, zajedno sa žalbom protiv rješenja o prekršaju ili protiv rješenja o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, i sa svim spisima, dostaviti Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.
(6)Kada je podnesena žalba protiv rješenja kojim se u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom ne dopušta povrat u prijašnje stanje, upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavit će žalbu zajedno sa žalbom protiv rješenja o prekršaju i sa svim spisima Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.
(7)Kada Visoki prekršajni sud odlučuje o žalbi na rješenje kojim povrat u prijašnje stanje nije dopušten i žalbu uvaži, ukinut će pobijano rješenje i predmet vratiti na rješavanje sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak nadležnom za rješavanje po prigovoru, a ako je sam nadležan odlučivati o podnesenoj žalbi ili prigovoru iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, istovremeno će odlučiti i o toj žalbi, odnosno prigovoru. Nesuspenzivnost zahtjeva za povrat u prijaŠnje stanje Članak
  3. Zahtjev za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje rješenja o prekršaju, odnosno rješenje o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, te izdanog prekršajnog naloga, ali sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, odnosno izdavatelj prekršajnog naloga nadležan za rješavanje zahtjeva može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o zahtjevu. XVI. Mjere za osiguranje provedbe postupka i izvrŠenja kazni za prekrŠaje
  4. Zajedničke odredbe Svrha mjera i ograniČenja njihove primjene Članak 128.
(1)U postupku za prekršaje mogu se radi osiguranja nazoč­nosti okrivljenika, drugih osoba, sprječavanja prekršaja i radi osiguranja izvršenja odluka poduzeti samo mjere predviđene ovim Zakonom.
(2)Mjere iz stavka 1. ovoga članka poduzimaju se tako da će se uvijek primijeniti blaža mjera ako se njome može postići ista svrha, te ako su razmjerne težini prekršaja i kazni koja se u određenom slučaju može očekivati.
(3)Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak po službenoj će dužnosti ukinuti mjeru iz stavka 1. ovoga članka ili je zamijeniti blažom ako su prestali zakonski uvjeti za njezinu primjenu ili su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.
(4)Pri određivanju mjera, tijelo postupka vodit će se raz­mjernošću u odnosu na težinu prekršaja izraženu kroz za­pri­jećenu kaznu, te u odnosu na odluku koja se može očekivati u konkretnom slučaju. 2. Poziv Svrha poziva i njegov sadrŽaj Članak 129.
(1)Nazočnost okrivljenika i drugih osoba u postupku za prekršaje osigurava se njihovim pozivanjem. Poziv im upućuje sud odnosno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ili poduzima radnje u postupku.
(2)Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva. Poziv suda, odnosno poziv upravnog tijela sadrži naziv prekršajnog suda, odnosno upravnog tijela koje poziva, vrijeme kada se pozvani mora javiti, predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu (kao okrivljenik, svjedok, vještak,...), te službeni pečat i potpis suca, odnosno voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.
(3)Okrivljenik, odnosno druga osoba koja se poziva, upozorit će se u pozivu da je dužna nakon primitka prvog poziva izvijestiti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak o promjeni adrese te da se za skrivljeni propust te obavijesti može kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna. Protiv rješenja o kažnjavanju dopuštena je posebna žalba. Poziv okrivljeniku Članak 130.
(1)Osim sadržaja iz članka
  1. stavka
  2. i
  3. ovoga Zakona poziv okrivljeniku sadrži obavijest o prekršaju za koji ga se tereti, upozorenje da mora osobno pristupiti, te upozorenje da će se u slučaju nedolaska izdati dovedbeni nalog ili da će se, ako za raspravu pred prekršajnim sudom nazočnost okrivljenika nije potrebna, odluka donijeti i bez njegove nazočnosti.
(2)U prekršajnom postupku sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može, ako je to prema stanju predmeta primjereno, u pozivu navesti da okrivljenik može ili doći osobno ili svoju obranu izložiti u pisanom podnesku. Ako u tom slučaju okrivljenik ne dođe i ne iznese svoju obranu u pisanom podnesku, smatrat će se da ne želi dati iskaz i da se brani šutnjom. Okrivljenik kojemu je dana mogućnost da svoju obranu izloži u pisanom podnesku može se u kasnijem tijeku postupka pozvati da dođe osobno.
(3)Kad se okrivljenik prvi put poziva, dostavit će mu se zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja te da branitelj može biti nazočan njegovu ispitivanju. Poziv svjedocima, vjeŠtacima i drugim osobama Članak 131.
(1)U pozivu svjedocima i vještacima i drugim osobama različitim od okrivljenika naznačit će se u kojem se svojstvu pozivaju i upozorit će ih se da će se u slučaju nedolaska prisilno dovesti te da će snositi troškove odgode njihovog ispitivanja kao i troškove dovođenja.
(2)Poziv pripadnicima policije, vojnim osobama i pripadnicima pravosudne policije može se dostaviti i putem njihovog zapovjedništva. Ako se oni neopravdano ne odazovu pozivu, o tome će se obavijestiti zapovjedništvo, a mogu se i kazniti i dovesti u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(3)Ako se oštećenik poziva kao svjedok, to će se u pozivu posebno naznačiti uz upozorenje na posljedice njegova neopravdanog izostanka.
(4)Svjedok i vještak koji se bez opravdanja ne odazovu pozivu ili raspravu napuste bez odobrenja prekršajnog suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak mogu se kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna. Protiv rješenja o kažnjavanju dopuštena je posebna žalba. 3. Dovođenje Svrha dovoĐenja i njegovo izvrŠenje Članak 132.
(1)Ako se uredno pozvana osoba ne odazove pozivu i svoj nedolazak ne opravda, a njezina je nazočnost u postupku prijeko potrebna, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može izdati dovedbeni nalog. Dovedbeni nalog može se izdati i ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da osoba koja se poziva izbjegava primiti poziv. Nalog se može izdati samo ako je pozvana osoba bila upozorena da može biti dovedena, osim ako se poziv nije mogao uručiti zbog izbjegavanja pozvane osobe da ga primi. U slučaju kada je pravna osoba okriv­ljenik, odredbe ovoga članka odnosit će se na njenog predstavnika.
(2)Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži ime i prezime osobe koju treba dovesti, JMBG, ime oca i druge poznate podatke, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog, odnosno potpis voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.
(3)Dovedbeni nalog izvršava policija. Ona predaje nalog okriv­ljeniku ili pozvanoj osobi i poziva ga da pođe s njom. Ako ona to odbije, dovest će ju prisilno. Policija će bez odgode izvijestiti tijelo koje je izdalo dovedbeni nalog o razlozima zbog kojih taj nalog nije bilo moguće izvršiti.
(4)Ako je tijelu prekršajnog postupka poznato da je osoba protiv koje se prema ovom Zakonu može donijeti nalog o dovođenju vojna osoba, vojni službenik ili vojni namještenik, do­ved­beni nalog izvršava vojna policija.
  1. Potraga, tjeralica i objava Potraga Članak
  2. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može naložiti policiji da okrivljenika ili svjedoka kojima se ne zna prebivalište ili boravište potraže i da tijelo postupka obavijeste o njihovoj adresi. Tjeralica Članak 134.
(1)Tijelo pred kojim se vodi prekršajni postupak naložit će policiji raspisivanje tjeralice za okrivljenikom protiv kojega se vodi prekršajni postupak za prekršaje za koje se može izreći kazna zatvora od 60 dana ako postoji nalog za njegovo dovođenje ili ako postoje razlozi za njegovo zadržavanje.
(2)Tjeralica će se naložiti u slučaju bijega okrivljenika radi izbjegavanja izvršenja kazne zatvora, odnosno bijega iz kaznene ustanove u kojoj se kazna izvršava. Objava Članak
  1. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak naložit će policiji izdavanje objave radi pronalaženja predmeta od važnosti za vođenje postupka ili prikupljanja podataka o njima. Policija će pronađene predmete i prikupljene podatke bez odlaganja dostaviti sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak koje je naložilo izdavanje objave, sukladno nalogu. Opoziv potrage, tjeralice i objave Članak
  2. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak koje je naložilo potragu, te izdavanje tjeralice i objave povući će nalog odmah kada se tražena osoba ili predmet pronađu, kada se prikupe traženi podaci, kada nastupi zastara progona ili izvršenja kazne, ili kada nastupe druge okolnosti zbog kojih potraga, tjeralica ili objava nisu više potrebni.
  3. Mjere opreza Vrste mjera opreza Članak
  4. Mjere opreza jesu:
  5. nalog okrivljeniku da obeća da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak i da neće izbjegavati dostavu poziva i da neće mijenjati boravište (adresu) a da to ne prijavi,
  6. privremeno oduzimanje putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole ili druge isprave za utvrđivanje osobne istovjetnosti i prelazak državne granice,
  7. zabrana okrivljeniku da posjećuje određena mjesta,
  8. privremeno ograničenje ili zabrana djelatnosti ili zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje. OdreĐivanje mjera opreza Članak 138.
(1)Mjere opreza određuje rješenjem sud.
(2)U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom mjere opreza određuje tijelo koje vodi prekršajni postupak.
(3)Mjere opreza mogu trajati do pravomoćnosti rješenja o prekršaju. Mjere opreza koje odredi tijelo prekršajnog postupka pred upravnim tijelom može trajati najdulje tri mjeseca, ali sud na obrazloženi prijedlog upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak može trajanje tih mjera produljiti do pravomoćnosti rješenja o prekršaju.
(4)Mjere opreza može naložiti i policija, ali ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, samo do tri dana. Nakon isteka toga roka policija može od prekršajnog suda zatražiti njihovo produljenje ako je postavljen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
(5)Protiv rješenja o određivanju mjera opreza okrivljenik ima pravo žalbe u roku od tri dana. Žalba ne zadržava izvršenje. Privremeno ograniČenje i zabrana djelatnosti, odnosno zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje Članak 139.
(1)Inspekcijska i druga upravna tijela mogu privremeno ograničiti ili privremeno zabraniti obavljanje određene djelatnosti u slučaju osnovane sumnje da je počinjen prekršaj ako je to neophodno radi sprječavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti po život ili zdravlje građana ili radi zaštite imovine većeg opsega, ili ako postoji opasnost od višestrukog ponavljanja ili kontinuiranog činjenja prekršaja.
(2)Upravna tijela privremeno ograničenje i zabranu djelatnosti određuju obrazloženom naredbom najdulje na 8 dana. Protiv takve naredbe može se u roku od tri dana podnijeti žalba nadležnom prekršajnom tijelu.
(3)U slučaju kada su privremeno ograničili ili zabranili određene djelatnosti, upravna tijela u roku od tri dana uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, o ograničenju ili zabrani djelatnosti obavještavaju nadležno tijelo prekršajnog postupka. Nadležni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može rješenjem odrediti ili produljiti privremeno ograničenje ili zabranu djelatnosti do okončanja postupka, s tim da sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mora svoju odluku preispitati svaka tri mjeseca, te o njezinom produljenju donijeti posebno rješenje.
(4)Sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može odrediti privremeno ograničenje ili zabranu neke djelatnosti tijekom prekršajnog postupka prema uvjetima predviđenim ovim člankom.
(5)U slučaju da nakon isteka roka iz stavka 3. ovoga članka osoba kojoj je privremeno ograničena ili zabranjena djelatnost i dalje čini prekršaje takvom ili drugom djelatnošću, ili na drugi način ne poštuje zabranu, ponovo će se postupiti prema odredbama ovoga članka ili će se odrediti druga mjera.
(6)Protiv rješenja suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak o ograničenju ili zabrani djelatnost dopuštena je posebna žalba koja ne zadržava izvršenje. Postupanje za sluČaj nepoŠtivanja naloŽenih mjera opreza Članak 140.
(1)Osobu koja postupa protivno određenim mjerama opreza sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. Na to će se osoba upozoriti u rješenju kojim se mjere opreza određuju. Ako i nakon izrečene kazne nastavi s postupanjem protivno zabrani, kaznit će se ponovno.
(2)Okrivljenik koji odbije obećati da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, odnosno da neće izbjegavati dostavu poziva ili da neće mijenjati boravište bez prethodne obavijesti sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, neće se zbog toga kazniti, ali sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mu može izdati poseban nalog da se odazove pozivu, da ne napušta boravište bez obavijesti o tome sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, odnosno da ne izbjegava primitak poziva. Ako okrivljenik postupi protivno tome nalogu, može se novčano kazniti do 10.000,00 kuna.
(3)Kazna se izriče rješenjem, na koje je dopuštena posebna žalba. 6. Jamstvo Uvjeti za odreĐivanje jamstva i njegov sadrŽaj Članak 141.
(1)Okrivljenik protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je ono već određeno može se ostaviti na slobodi ili pustiti na slobodu, ako on ili tko drugi za njega da jamstvo da do kraja postupka odnosno izvršenja rješenja o prekršaju neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, da neće izbjegavati primitak poziva i da neće mijenjati boravište, a da o tome ne obavijesti tijelo pred kojim se vodi postupak.
(2)Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, a iznimno i vrijednosnih papira, dragocjenosti i drugih vrijednosti. Određuje ga sud pisanim i obrazloženim rješenjem. Ako sud odredi zadržavanje i odbije jamstvo, u rješenju će posebno obrazložiti razloge zbog kojih nije primijenio blažu mjeru.
(3)U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom jamstvo određuje tijelo koje vodi postupak. Ako okrivljenik ne pristane dati jamstvo ili postupi protivno rješenju o jamstvu, upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može zatražiti od suda da odluči o zadržavanju okrivljenika, te naložiti policiji da okrivljenika dovede pred sud radi donošenja potrebne odluke.
(4)Iznimno, jamstvo može odrediti i policija u onim slučajevima kad ima ovlast zadržati okrivljenika. Policija može odrediti jamstvo i u drugim slučajevima, ali je dužna okrivljenika na njegov zahtjev dovesti pred sud radi odlučivanja o jamstvu. Na to pravo policija će upozoriti okrivljenika i upozorenje unijeti u zapisnik odnosno rješenje o jamstvu.
(5)Ako okrivljenik ili osoba koja je to obećala učiniti za okriv­ljenika ne položi jamstvo, neće se kazniti, ali će sud o toj činjenici voditi računa prilikom odlučivanja o zadržavanju.
(6)Rješenje o određivanju jamstva na temelju odredbe članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona može se pobijati posebnom žalbom. Visina jamstva Članak 142.
(1)Jamstvo se određuje do visine najviše novčane kazne koja se može izreći za prekršaj za koji se vodi postupak. Ako se postupak vodi za više prekršaja istog okrivljenika, jamstvo će se odrediti do visine kazne koja se može izreći za prekršaje u stjecaju.
(2)Ako je za jedan ili više prekršaja propisana mogućnost izricanja zaštitnih mjera, jamstvo se može odrediti u iznosu dvostruke najviše propisane novčane kazne.
(3)Ako je za jedan ili više prekršaja propisana mogućnost izricanja zaštitnih mjera oduzimanja predmeta veće vrijednosti odnosno vrijednosti koja znatno premašuje najviši iznos propisane novčane kazne, ili ako su prekršajem prouzročeni nerazmjerno visoki troškovi postupka u odnosu na najviši iznos propisane novčane kazne, jamstvo se može zatražiti u iznosu vrijednosti oduzetih predmeta odnosno visine prouzročenih troškova postupka.
(4)Iznos jamstva može se u slučajevima kada je prekršajem počinjena šteta, ako postoji bojazan da će okrivljenik odlaskom iz Republike Hrvatske ili na drugi način izbjeći njezinu naplatu, uvećati za procijenjenu visinu štete. Ako je oštećenik podnio imovinskopravni zahtjev, a prekršajno tijelo odlučilo o njemu ne raspravljati, iznos jamstva stavlja se na polog radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Ako oštećenik u roku od mjesec dana ne pokrene parnicu ili drugi odgovarajući postupak radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva, polog se vraća okrivljeniku ili drugoj osobi koja je dala jamstvo. Jamstvo za sluČaj odlaska u inozemstvo Članak 143. Ako je prekršaj počinila osoba koja nema boravište u Republici Hrvatskoj i želi je napustiti prije pravomoćnosti rješenja o prekršaju, jamstvo se na njezin prijedlog može odrediti neovisno o postojanju uvjeta iz članka 141. stavka 1. ovoga Zakona, a visina jamstva određuje se sukladno članku 142. ovoga Zakona, s time da se uveća za iznos potreban za osiguranje naknade štete oštećeniku. Postupanje s jamstvom Članak 144.
(1)Ako se ne pokrene postupak ili se postupak obustavi, jamstvo se vraća okrivljeniku ili osobi koju je on odredio, odnosno drugoj osobi koja je dala jamstvo. Na isti način postupit će se i kada je prestala potreba za jamstvom.
(2)Ako okrivljenik ne postupi po obećanju koje je dao prilikom određivanja jamstva ili u slučaju iz članka
  1. ovoga Zakona ne plati novčanu kaznu ili ne nastupi na izvršenje kazne zatvora ili zaštitne mjere ili ne naknadi štetu oštećeniku, sud će rješenjem utvrditi da novac ili druge vrijednosti dane kao jamstvo prihod su državnog proračuna nakon podmirenja troškova postupka, izrečene kazne i naknade štete oštećeniku.
  2. Uhićenje Razlozi uhiĆenja i postupanje s uhiĆenikom Članak 145.
(1)Policija može uhititi osobu zatečenu u činjenju prekršaja za koju postoje razlozi za zadržavanje te je bez odgode dovesti sucu.
(2)Policija može uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog.
(3)Iznimno, policija može zadržati osobu iz stavka 1. ovoga članka najdulje 12 sati ako je to potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, ako ta osoba nema prebivalište ili boravište na području gdje je prekršaj počinjen, a postoji osnovana sumnja da će pokušati bijeg te ako ta osoba, unatoč upozorenju, nastavi činjenjem prekršaja ili ga pokuša ponoviti ili postoji opravdana bojazan da će nastaviti s činjenjem prekršaja. Do isteka toga roka moraju tu osobu predati sucu.
(4)Rokovi iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka mogu se prekoračiti samo zbog nepredvidivih i neotklonjivih razloga, koji se posebno pisano obrazlažu.
  3. Zadržavanje Razlozi i trajanje zadrŽavanja Članak 146.
(1)Sud može sam ili na prijedlog podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane zakonom pisanim i obrazloženim rješenjem zadržati osobu za koju postoji osnovana sumnja da je počinila prekršaj:
  1. čiju istovjetnost ne može utvrditi ili ako okrivljenik nema stalnog boravišta u Republici Hrvatskoj ili ako postoje druge okolnosti koje opravdavaju bojazan da će pobjeći i time izbjeći odgovornost,
  2. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će utje­cajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ometati provo­đenje prekršajnog postupka,
  3. ako je zatečena pri počinjenju prekršaja protiv javnog reda i mira ili je u pitanju prekršaj koji se odnosi na nasilje u obitelji za koje se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna od 2.000,00 kuna ili veća, a postoji osnovana bojazan da će nastaviti s činjenjem prekršaja.
(2)Zadržavanje prema stavku 1. ovoga članka može trajati do prestanka razloga zbog kojih je određeno, ali najdulje osam dana, a prema maloljetniku najdulje 24 sata, a računa se od trenutka lišenja slobode. Okrivljenik se mora ispitati u roku od 24 sata, a prekršajni postupak započeti prvoga narednoga radnog dana nakon dana kada je okrivljenik ispitan.
(3)Zadržavanje u prekršajnom postupku može se odrediti ili produljiti i nakon donošenja odluke kojom je izrečena kazna zatvora zbog prekršaja protiv javnog reda i mira ili nasilja u obitelji, ako se s obzirom na okolnosti može očekivati da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja. Tako određeno zadržavanje traje do stupanja okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje 15 dana i uračunava se u kaznu.
(4)Rješenje o zadržavanju odmah se predaje okrivljeniku. Na to rješenje okrivljenik i njegov branitelj mogu se žaliti u roku od 48 sati vijeću prekršajnog suda, koje će o žalbi odlučiti bez odgode. Žalba nema odgodne moći. Zadržanoj će se osobi bez odgode dopustiti da o zadržavanju obavijesti rođaka ili koju osobu od povjerenja odnosno branitelja, ako branit

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.