← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1530/2000 od 23. listopada 2002. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1530/2000 od

  1. listopada
  2. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1530/2000 od
  3. listopada
  4. godine NN 129/2002 (6.11.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1530/2000 od
  5. listopada
  6. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2113 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. F. iz S., koju zastupa B. M., odvjetnik iz S., na sjednici Suda održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2026/1999-2 i Gzz-55/1999-2 od
  9. siječnja
  10. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. O b r a z l o ž e n j e
  11. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2026/1999-2, Gzz-55/1999-2 od
  12. siječnja
  13. godine, kojom je prihvaćena revizija Ministarstva obrane Republike Hrvatske i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske i preinačene su presuda Županijskog suda u S., broj: Gž-2445/98 od
  14. prosinca
  15. godine i presuda Općinskog suda u S., broj: P-1097/98 od
  16. rujna
  17. godine, na način da se tužbeni zahtjev podnositeljice odbija. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je da je tuženik - Ministarstvo obrane Republike Hrvatske dužno podnositeljici (tužiteljica u parničnom postupku) isplatiti iznos od 16.619,84 DEM u protuvrijednosti kuna po tečaju Narodne banke Republike Hrvatske na dan isplate s kamatama koje S. banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnog duga, a koje kamate teku od
  18. travnja
  19. godine do isplate. Sud je rješenjem odbacio dio tužbenog zahtjeva kojim je podnositeljica tražila da se utvrde ništavim odredbe članka
  20. točke
  21. Ugovora o kupoprodaji stana broj: 10502, zaključenog između podnositeljice i tuženika, a u dijelu iznosa od 61.732,62 kn, odnosno protuvrijednosti 16.619,84 DEM. Drugostupanjski sud odbio je žalbu tuženika i potvrdio zakonitost prvostupanjske presude.
  22. Protiv presude drugostupanjskog suda tuženik je izjavio reviziju, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je osporavanom presudom prihvatio te izvanredne pravne lijekove i preinačio nižestupanjske presude u pobijanom dosuđujućem dijelu, tako da je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice koji se odnosi na isplatu iznosa 16.619,84 DEM u kunskoj protuvrijednosti. Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da su podnositeljica i tuženik zaključili ugovor o kupoprodaji stana u S. na kojem je podnositeljica imala stanarsko pravo, za cijenu koja je bila utvrđena i ugovorena sukladno tada važećim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da je podnositeljica kao kupac jednokratno uplatila cijenu stana utvrđenu u ugovoru. U nastavku obrazloženja Vrhovni sud navodi da podnositeljica svoje potraživanje temelji na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-697/1995 od
  23. siječnja
  24. godine (»Na­rod­ne novine«, broj 11/97), kojom su ukinute određene odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 58/95, 11/97, 68/98 i 96/99), koje su ocijenjene nesuglasnim Ustavu, a među kojima su i odredbe koje se odnose na izračun cijene stana za višak u površini stana. Suprutno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, prema prosudbi Vrhovnog suda Republike Hrvat­ske djelovanje ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nastupa danom objave te odluke u »Narodnim novinama« i ne može imati povratno djelovanje na ugovorne odnose nastale uz primjenu tih odredbi, kao pravnog propisa prije prestanka njihovog važenja, već djeluje samo za ubuduće. Zbog navedenog Vrh­ov­ni sud zaključuje da je tužbeni zahtjev podnositeljice u cijelosti neosnovan.
  25. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da joj je osporenom presudom Vrhovnog suda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  26. stavka
  27. Ustava Republike Hrvatske. Podnositeljica navodi da je Ustavni sud svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od
  28. siječnja
  29. godine, ukinuo, s Ustavom nesuglasne, određene odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, između ostalih i one koje su se odnosile na višak u površini soba i izračun cijene stana za taj višak, iz razloga što su diskriminirale položaj kupaca tzv. »državnih« stanova i ostalih stanova. Mišljenje je podnositeljice da su ukinute odredbe o većoj cijeni stana bile protivne Ustavu od samog početka svojeg važenja, odnosno i u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, pa odbijanje njezinog tužbenog zahtjeva stavlja podnositeljicu u nejednak pravni položaj u odnosu ne samo na sve ostale kupce stanova na kojima postoji stanarsko pravo, već i u odnosu na sve kupce državnih stanova, koji su sklopili ugovor o kupoprodaji stana nakon navedene odluke Ustavnog suda. Prema mišljenju podnositeljice osporena odluka Vrhovnog suda je protivna propisima koji obvezuju Vrhovni sud na poštivanje već ranije donesenih odluka Ustavnog suda, te navodi odluku Ustavnog suda, broj: U-III-213/2000 od
  30. ožujka
  31. godine, kojom je rješavan slučaj identičan njenom. Ustavna tužba je osnovana.
  32. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom, broj: U-I-697/1995 od
  33. siječnja
  34. godine, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kao nesuglasne s Ustavom. Izme­đu ostalih, među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka
  35. stavka
  36. tog Zakona, koja se odnosila na izračun cijene stana za višak u površini stana. Prema toj odredbi, višak u površini stana se otkupljivao prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta, uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Prema stajalištima Ustavnog suda, pri propisivanju uvjeta za kupnju stana, država nije smjela bez posebnog razloga propisivati za stanare različite uvjete, a koji bi neke stanare dovodili u pravni položaj u kojem bi kupnja stana realno bila onemogućena ili bitno otežana. Osim toga, nije bilo ustavnog temelja da zakonodavac državu, kao pravnu osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova. Ujedno, nije bilo ustavnog temelja niti za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno o tome tko je nositelj prava vlasništva na stanu koji je predmet prodaje.
  37. U svojoj odluci, broj: U-III-731/1994 od
  38. travnja
  39. godine, Ustavni sud izrazio je i pravno stajalište prema kojem se zaštita ustavnih prava podnositelja u konkretnom slučaju ne može uskratiti samo iz razloga što je nesuglasnim s Ustavom utvrđen pravni propis prestao važiti na temelju ukidne odluke Ustavnog suda, nakon što je donesen pojedinačni osporavani akt utemeljen na neustavnoj zakonskoj odredbi.
  40. Slijedom navedenog, tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da je, u konkretnom slučaju, cijena iz ugovora o kupoprodaji stana, zaključenog na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno način njezinog utvrđivanja, bila propisana zakonskim odredbama koje su od početka svojeg važenja bile u nesuglasju s Ustavom Repub­like Hrvatske.
  41. Odredbom članka
  42. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) propisano je da, kad je ugovorena veća cijena od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika. Iz navedenog slijedi da se u predmetnom slučaju radilo o građanskopravnom sporu između podnositeljice, kao kupca stana i tuženika, kao prodavatelja stana, te da se podnositeljica radi zaštite svojih prava i pravnih interesa imala pravo obratiti nadležnom općinskom sudu, što je i učinila. Isto pravno stajalište Ustavni sud izrazio je i u odluci, broj: U-III-1341/1997 od
  43. travnja
  44. godine (»Narodne novine«, broj 66/98). Prema odredbi članka
  45. stavka
  46. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 42/02 - pročišćeni tekst), a što Vrhovni sud ističe u osporenoj presudi, ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. Međutim, već je navedeno stajalište Suda, da su ukinute zakonske odredbe bile nesuglasne s Ustavom i u vrijeme prije njihova ukidanja, točnije i
  47. veljače
  48. godine, odnosno u vri­jeme kada je podnositeljica sklopila ugovor o kupoprodaji stana.
  49. S obzirom na iznijeto Ustavni sud ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći osporenu odluku, postupio protivno odredbi članka
  50. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koja upućuje na obvezatnost poštivanja odluka i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, kada je, u konkretnom slučaju, prihvatio reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti, povrijeđujući time ustavna prava sadržana u članku
  51. stavku
  52. Ustava, kojim se jamči opća jednakost i jednakost građana pred zakonom. Povreda navedenih ustavnih prava proizlazi iz primjene na konkretan slučaj propisa za koji je utvrđeno da dovodi neo­prav­dano u neravnopravni položaj određene subjekte. Ovakvo pravno stajalište u materijalnopravno istovjetnom pred­metu Sud je izrazio i u svojoj odluci, broj: U-III-213/2000 od
  53. ožujka
  54. godine (»Narodne novine«, broj 58/00).
  55. Slijedom iznijetog, temeljem odredbi članaka
  56. i
  57. Us­tav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1530/2000 Zagreb,
  58. listopada
  59. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smiljko Sokol, v.r. Odluka, NN 129/2002-2113 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 129/2002 Broj dokumenta u izdanju: 2113 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.11.
  60. ELI: /eli/sluzbeni/2002/129/2113 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  61. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.