Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-686/1999 od 24. listopada 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-686/1999 od

1. listopada
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-686/1999 od
3. listopada
4. NN 134/2002 (19.11.2002.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-686/1999 od
5. listopada
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2159 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući u povodu ustavne tužbe Z. G. iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. listopada
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5704/97 od
9. ožujka
10. godine. III. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje. Obrazloženje
11. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5704/97 od
12. ožujka 1999., kojim je, kao nedopuštena, odbačena tužba pod­nositelja u upravnom sporu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-529-IV/95 od
13. veljače
14. Tim je rješenjem usvojen prigovor podnositelja protiv rje­šenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-529-IV/95 od
15. siječnja 1996., te je rješenje poništeno. Navedenim poništenim rješenjem bio je izvršen izbor izme­đu kandidata koji su se prijavili na oglas Vrhovnog suda za slobodno radno mjesto namještenika III. vrste zvanja te je između prijavljenih kandidata, za koje je u obrazloženju navedeno da svi udovoljavaju traženim uvjetima, izabrana osoba koja je, kako se u obrazloženju dalje navodi, već radila u Vrhovnom sudu.
16. Podnositelj ustavne tužbe, koji se je također kandidirao za slobodno radno mjesto, podnio je prigovor protiv rješenja o izboru kandidata, u kojem je ustvrdio da nije točno kako svi kandidati udovoljavaju uvjetima budući da svi nisu niti priložili potrebnu dokumentaciju, a nije obavljena ni provjera znanja niti razgovor s kandidatima. Predsjednik Vrhovnog suda, odlučujući o prigovoru podnositelja, ocijenio je prigovor osnovanim te poništio doneseno rje­šenje o izboru kandidata. Podnositelj se, kako navodi u ustavnoj tužbi, u više navrata obraćao predsjedniku Vrhovnog suda radi požurivanja odluke o izboru kandidata, ali bez uspjeha pa se stoga obratio tužbom Upravnom sudu, pozivajući se na odredbu članka
17. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92, nastavno: ZUS). Tužba je odbačena rješenjem, koje se osporava ustavnom tužbom, uz obrazloženje Upravnog suda da podnositelj nema prav­nog interesa za pokretanje upravnog spora budući da je, u povodu njegovog prigovora, doneseno rješenje kojim je pobijano rješenje poništeno.
18. Podnositelj u ustavnoj tužbi, u bitnome, ističe da je Vr­hov­­ni sud Republike Hrvatske morao donijeti meritornu odluku o izboru kandidata i da je odbačaj njegove tužbe pred Upravnim sudom nezakonit. Smatra da mu je time povrijeđeno ustavno pravo na rad (članak
19. Ustava) i predlaže ukidanje rješenja Upravnog suda. Ustavna tužba je osnovana.
20. Nakon analize cjelokupnog spisa predmeta, svih donesenih odluka, napose osporavanog rješenja Upravnog suda, mjerodavnih zakonskih odredaba te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud Republike Hrvatske je stajalište o osnovanosti ustav­ne tužbe zauzeo zbog sljedećih razloga: Upravni sud Republike Hrvatske, obrazlažući u osporavanom rješenju o odbačaju tužbe svoje stajalište, poziva se na od­red­bu članka
21. ZUS-a, prema kojoj pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu, a kako je u konkretnom slučaju po prigovoru podnositelja pobijano rješenje o izboru kandidata poništeno, to da ne postoji njegov pravni interes za pokretanje upravnog spora.
22. Uvidom u spis predmeta Vrhovnog suda Republike Hrvat­ske, Ustavni je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju, odlučujući u povodu prigovora podnositelja, predsjednik Vrhovnog suda naveo uočene propuste učinjene u postupku izbora kandidata, zbog čega je rješenje o izboru i poništio, međutim, postupak nije upotpunjen niti je tim, kao niti posebnim rješenjem odlučeno o izboru drugog kandidata. Također nije donesen niti akt kojim bi, s obzirom na to da niti jedan od prijavljenih kandidata nije izabran, bio poništen cjelokupan postupak. Iz dokumentacije u spisu predmeta također proizlazi da se je podnositelj ustavne tužbe, nakon poništenja rješenja o izboru kandidata, a prije podnošenja tužbe Upravnom sudu, ukupno pet puta obraćao Vrhovnom sudu pisanim podnescima, tražeći da se postupak po oglasu okonča. Odgovorima na navedene podneske, koje je tajništvo Vrhovnog suda uputilo podnositelju ustavne tužbe u obliku dopisa, izvješćuje se podnositelja da je radno mjesto na koje se odnosio objavljeni oglas popunjeno preraspoređivanjem djelatnika unutar Suda, čime je postupak okončan. Izražava se i stajalište da Zakon o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 74/94) propisuje dužnost donošenja formalnog akta o poništenju natječaja (kada nema prijavljenih kandidata ili niti jedan od prijavljenih kandidata ne bude izabran) samo u postupcima kada se slobodna radna mjesta popunjavaju putem natječaja. Stoga da i ne postoji obveza formalnog okončanja postupka kada se radi o popunjavanju radnog mjesta putem oglasa. Uvidom u mjerodavne odredbe navedenog Zakona utvrđeno je da je njime uređen postupak prijama državnih službenika, kada se radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju putem natječaja, te da je (člankom
23. stavkom 3.) propisana obveza donošenja odluke o poništenju natječaja, kada se na natječaj ne prijavi niti jedan kandidat ili niti jedan od prijavljenih ne bude izabran. Zakon sadrži (u članku 20.) i taksativno nabrojene slučajeve kada raspisivanje natječaja nije obvezno (što se ne odnosi na konkretan slučaj), a ostavlja mogućnost i samom tijelu državne vlasti da donese podzakonski akt kojim uređuje slučajeve i postupak prijama u državnu službu na radna mjesta za čiju se popunu ne raspisuje natječaj. U tijeku ustavnosudskog postupka utvrđeno je, međutim, da Vrhovni sud nije donio takav akt.
24. Slijedom svega navedenog, neutemeljeno je stajalište, izraženo u osporavanom rješenju Upravnog suda, da nisu po­vrijeđena prava ili neposredni na zakonu utemeljeni osobni interesi svakog od prijavljenih kandidata u konkretnom slučaju pa tako i podnositelja ustavne tužbe. Također je neutemeljeno stajalište da je poništenjem rješenja o izboru jednog od kandidata prestao pravni interes podnositelja za pokretanje upravnog spora. Rješenjem, kojim je samo poništeno rješenje o izboru kandidata zbog propusta u utvrđivanju činjenica, postupak je vraćen u raniji stadij, u kojem je potrebno razmotriti podnesene dokaze, potpuno i pravilno utvrditi činjenice i na tom temelju donijeti odluku o biti stvari, dakle o tome da je jedan od kandidata izabran, a ostali nisu ili, pak, da niti jedan od prijavljenih kandidata nije izabran (tj. poništiti postupak). Za postupanje i odlučivanje u postupku izbora kandidata za popunu slobodnog namješteničkog radnog mjesta u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nadležan je predsjednik tog Suda, sukladno mjerodavnim odredbama (tada važećih) Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94) i Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Prema članku
25. stavku
26. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, akt kojim se odlučuje, pored ostalog, o pitanjima prijama u državnu službu jest upravni akt, što znači da su za njegovo donošenje, pravne lijekove i sudsku zaštitu mjerodavni propisi o upravnom postupku, odnosno upravnom sporu. Način postupanja po žalbi (prigovoru) podnesenoj protiv upravnog akta, u slučaju kada se taj akt poništava, izričito je propisan odredbama članaka
27. i
28. stavka
29. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, odluka Ustav­nog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-248/1994, »Narodne novine«, broj 103/96, nastavno: ZUP). Tim je odredbama, između ostalog, određeno da će drugostupanjsko tijelo, kada utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, upotpuniti postupak samo ili preko prvostupanjskog tijela. Ako nađe da se na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostupanjskim rješenjem, to će tijelo svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko i samo riješiti stvar. To tijelo može svojim rješenjem samo poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na po­nov­ni postupak, pri čemu je dužno dati prvostupanjskom tijelu uputu u kojem pravcu treba upotpuniti postupak. Prvostupanjsko tijelo vezano je tako datim uputama, kao i zakonskim rokom od 30 dana za donošenje novog rješenja. Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi ili da je izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ono će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko i samo riješiti stvar. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske u konkretnom je slučaju, postupajući po prigovoru podnositelja, utvrdio učinjene propuste i naveo ih u obrazloženju rješenja o poništenju. Pritom se izričito pozvao na odredbe članka
30. stavka
31. ZUP-a, ali nije riješio stvar na način predviđen odredbom na koju se pozvao, kao niti na način predviđen ostalim odredbama ZUP-a koje se odnose na poništavanje rješenja po žalbi (prigovoru). Također nije niti okončao postupak u smislu odredbe članka
32. stavka
33. Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Stoga se, prema ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske, u ovoj pravnoj stvari radi o slučaju tzv. šutnje administracije. Za slučajeve šutnje administracije, tj. za slučajeve kada nadležno tijelo, suprotno svojoj zakonom propisanoj obvezi, ne donese upravni akt ili ga ne donese u propisanom roku, Zakon o općem upravnom postupku (članak
34. stavak 2.) i Zakon o upravnim sporovima (članak 26.) predviđaju pravni put koji stoji na raspolaganju pojedincu, odnosno pravnoj osobi o čijim je pravima i dužnostima tim aktom trebalo biti odlučeno. Pravo pokretanja upravnog spora pred Upravnim sudom, u slučaju nedonošenja rješenja o žalbi (prigovoru) stranke, uređeno je člankom
35. ZUS-a na sljedeći način: »