← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2163/2002 od 17. siječnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2163/2002 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2163/2002 od
  3. siječnja
  4. NN 16/2003 (31.1.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2163/2002 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 216 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. R. iz S., koje­g zastupa Za­jednički odvjetnički ured V. G. K. i I. R. iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. siječ­nja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u S. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-660/00 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe I. R. pok. M. iz S., M. 106, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak) u iznosu od 10.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  5. Podnosite­lj ustavne tužbe, zastupan od Zajedničkog odvjetničkog ureda V. G. K. i I. R. iz S., teme­ljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  7. rujna
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u S. »zbog nedonoše­nja akta – sud­ske odluke u razumnom roku«. Zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku pod­nosite­lj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnosite­lj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u S. najkraći mogući rok, ne du­lji od 3 mjeseca, za donoše­nje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred sudom pod poslovnim brojem: P-660/00, te da odredi primjerenu naknadu podnosite­lju u iznosu od 44.000,00 kuna zbog povrede ­nje­govog ustavnog prava koju je Općinski sud u S. učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja nije odlučio u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustav­nog prava podnosite­lja zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  15. siječ­nja
  16. godine podnosite­lj je podnio tužbu Općinskom sudu u S. protiv M. R. i Općine S., radi utvrđe­nja i predaje isprave; – prvo raspravno ročište u predmetu, koji se pred Općinskim sudom u S. tada vodio pod brojem: P-45/80, održano je dana
  17. trav­nja
  18. godine. Na tom se ročištu tuženi M. R. očitovao na navode iz tužbe podnosite­lja, a sud je raspravnim rješe­njem naložio podnosite­lju kao tužite­lju da za iduće ročište dostavi u sud­ski spis zem­ljišnok­njižni izvadak za zem­ljište koje je predmet utuže­nja, te na idućem ročištu zakazanom za dan
  19. lip­nja
  20. godine odlučio izvesti dokaz sasluša­njem stranaka i jednog svjedoka; – na ročištu održanom dana
  21. lip­nja
  22. godine, na koje su pristupili svi pozvani svjedoci, sud je u dokaznom postupku saslušao samo stranke i zbog proteka vremena odgodio sasluša­nje prispjelih svjedoka te novo ročište zakazao za dan
  23. srp­nja
  24. godine; – na ročištu
  25. srp­nja
  26. godine, na koje su se ponovno odazvali svi pozvani svjedoci, dopunski je saslušan podnosite­lj kao tužite­lj, a radi sasluša­nja svjedoka glavna rasprava je ponovno odgođena za dan
  27. srp­nja
  28. godine; – na ročištu održanom
  29. srp­nja
  30. godine sud je ko­načno saslušao predložene svjedoke i raspravnim rješe­njem utvrdio da će iduća glavna rasprava biti zakazana naknadno, nakon što stranke sudu dostave pismene prijedloge za izvođe­nje da­lj­njih dokaza; – podneskom od
  31. srp­nja
  32. godine tužite­lj (podnosite­lj ustavne tužbe), u svrhu dokaza navoda iz tužbe predlaže sasluša­nje novih svjedoka; – podneskom od
  33. rujna
  34. godine tuženi također udo­vo­ljava nalogu suda s ročišta održanog
  35. srp­nja
  36. godine; – podneskom od
  37. siječ­nja
  38. godine tužite­lj se očituje na navode iz podneska tuženog od
  39. rujna
  40. godine, dostav­lja u sudski spis zem­ljišnok­njižni izvadak za nekretninu koja je predmet utuže­nja i požuruje zakaziva­nje novog ročišta; – dana
  41. ožujka
  42. godine održano je s­ljedeće ročište na kojem su saslušani novi svjedoci, a iduće je zakazano za dan
  43. svib­nja
  44. godine na kojem je određeno sasluša­nje preostalih svjedoka koji nisu pristupili na ovu glavnu raspravu; – na ročištu
  45. svib­nja
  46. godine saslušani su preostali svjedoci te nakon pre­gleda cjelokupne dokumentacije u spisu sud zak­ljučuje glavnu raspravu u predmetu i donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev podnosite­lja u cijelosti; – protiv prvostupa­njske presude tuženi M. R. izjav­ljuje žalbu; odlučujući o istoj Okružni sud u S., rješe­njem broj: Gž-781/83 od
  47. trav­nja
  48. godine, ukida navedenu presudu Općinskog suda u S. i predmet vraća prvostupa­njskom sudu na ponovno suđe­nje; – u ponov­ljenom prvostupa­njskom postupku, vođenom pod novim brojem: P-744/83, zakazano je ročište za dan
  49. srp­nja
  50. godine na kojem je određeno da će se od tadaš­nje­g Sekretarijata za komunalne poslove općine S. zatražiti dostava određene dokumentacije, da će se provesti dopunsko sasluša­nje stranaka i novog svjedoka, te da se iduće ročište određuje za dan
  51. listopada
  52. godine; – na ročištu
  53. listopada
  54. godine saslušan je novi svjedok, a radi dopunskog sasluša­nja stranaka i s­ljedeće­g svjedoka novo ročište je zakazano za
  55. studenoga
  56. godine; ono je odgođeno radi sasluša­nja svjedoka u ­nje­govom stanu uz obvezu tuženog da predujmi iznos za izlazak suda; – dana
  57. siječ­nja
  58. godine sud donosi prvostupa­njsko rješe­nje broj: Su-9-34/85 kojim kao neosnovan odbija zahtjev tužite­lja (podnosite­lja ustavne tužbe) za izuzeće raspravnog suca; –
  59. ve­ljače
  60. godine, po proteku više od tri godine nakon zad­nje­g održanog ročišta u predmetu (
  61. listopada 1984.) ponovno je održano ročište na kojem je raspravnim rješe­njem određeno da se isto odgađa, a novo se zakazuje za dan
  62. trav­nja
  63. godine, radi sasluša­nja od stranaka predloženih svjedoka; – ročište
  64. trav­nja
  65. godine odgođeno je zbog odsutnosti raspravnog suca, a novo je zakazano za dan
  66. svib­nja
  67. godine; budući da na to ročište nisu pristupili svi pozvani svjedoci isto je odgođeno i novo je zakazano za dan
  68. lip­nja
  69. godine; – na ročištu
  70. lip­nja
  71. godine sud je saslušao pristigle svjedoke i ponovno odredio tuženom obvezu za uplatu predujma za izlazak suda radi sasluša­nja bolesnog svjedoka u ­nje­govom stanu; – nakon sasluša­nja i tog svjedoka, novo ročište u predmetu održano je dana
  72. ve­ljače
  73. godine, na kojoj je sud rasprav­nim rješe­njem odredio sasluša­nje novih svjedoka i ročište odgodio za
  74. trav­nja
  75. godine; – na ročištu
  76. trav­nja
  77. godine sud saslušava pristigle svjedoke, te radi sasluša­nja svjedoka koji se nisu odazvali ovom ročištu, novo ročište zakazuje za dan
  78. svib­nja
  79. godine; –
  80. svib­nja
  81. godine sud saslušava preostale svjedoke i raspravnim rješe­njem određuje sasluša­nje novih svjedoka za dan
  82. lip­nja
  83. godine; – na ročištu
  84. lip­nja
  85. godine, nakon sasluša­nja svje­do­ka i tuženika, raspravnim rješe­njem sud određuje izvođe­nje dokaza građevinskim vještače­njem i tužite­lju (podnosite­lju) nalaže uplatu predujma; –
  86. srp­nja
  87. godine održan je očevid na licu mjesta uz prisutnost građevinskog vještaka, na kojem je sud obvezao vještaka na izradu nalaza; –
  88. ve­ljače
  89. godine vještak u sudski spis dostav­lja svoj nalaz i miš­lje­nje, a novo ročište sud određuje za dan
  90. srp­nja
  91. godine na kojem su se stranke očitovale o nalazu vještaka, te je s­ljedeće ročište u svrhu dodatnog sasluša­nja stranaka i dostave određene dokumentacije sud odredio za dan
  92. rujna
  93. godine; – na ročištu
  94. rujna
  95. godine pregledom dokumentacije u spisu sud zak­ljučuje glavnu raspravu u predmetu i presudom ponovno usvaja tužbeni zahtjev tužite­lja (podnosite­lja ustavne tužbe) u cijelosti; – protiv navedene presude žalbu izjav­ljuje tuženi M. R. i Okružni sud u S. ponovno, svojim rješe­njem broj: Gž-617/92 od
  96. svib­nja
  97. godine, ukida prvostupa­njsku presudu i predmet vraća na ponovni postupak; – ročište u ponov­ljenom postupku, koji se vodi pod novim brojem: P-1034/92, održano je
  98. lip­nja
  99. godine, a na ­njemu je sud raspravnim rješe­njem odredio da će radi dopunskog sasluša­nja stranaka novo ročište biti održano dana
  100. srp­nja
  101. godine; – na ročištu
  102. srp­nja
  103. godine dopunski su saslušane stranke i određeno je provođe­nje dokaza sasluša­njem novih svjedoka, te nova rasprava za dan
  104. rujna
  105. godine, budući da na ­nju nisu pristupili pozvani svjedoci sud određuje novo ročište za dan
  106. listopada
  107. godine; –
  108. listopada
  109. godine sud izvodi dokaze sasluša­njem pristiglih svjedoka i na prijedlog tuženika odlučuje da će se od Općine S., Odjela za urbanizam i građevinarstvo zatražiti odre­đena dokumentacija, nakon če­ga će novo ročište biti određeno pismeno; – novo ročište sud održava
  110. listopada
  111. godine, ali je ono također odgođeno radi dostave, službenim putem, dodatne dokumentacije; – na idućem ročištu održanom
  112. lip­nja
  113. godine tužite­lj (podnosite­lj ustavne tužbe) specificira svoj tužbeni zahtjev i raspravnim rješe­njem sud obvezuje tužite­lja da radi identifikacije nekretnina uplati predujam za izlazak suda i sudskog vještaka geometra; – očevid na licu mjesta sud je proveo
  114. srp­nja
  115. godine, te je na istom sudski vještak izvršio identifikaciju čestica, a novo ročište je sud odredio za dan
  116. kolovoza
  117. godine; – na ročištu
  118. kolovoza
  119. godine sud zak­ljučuje glavnu raspravu u predmetu i donosi presudu o ponovnom usvaja­nju tužbenog zahtjeva tužite­lja u cijelosti; – na naznačenu presudu žali se tuženi M. R. i Županijski sud u S. rješe­njem broj: Gž-1544/95 od
  120. studenoga
  121. godine ukida navedenu prvostupa­njsku presudu i predmet vraća na po­nov­ni postupak, pred izmije­njeno sudsko vijeće; – u ponov­ljenom postupku, vođenom pod novim brojem: P-2575/95, zakazano je ročište za dan
  122. siječ­nja
  123. godine (18 mjeseci nakon donoše­nja ukidnog drugostupa­njskog rješe­nja), na kojem je, s obzirom na okolnost da je u međuvremenu preminuo tuženi M. R., sud odredio tužite­lju da uredi tužbeni zahtjev na način da naznači pravne s­ljednike pok. tuženog; – podneskom od
  124. siječ­nja
  125. godine tužite­lj udovo­ljava nalogu suda s ročišta
  126. siječ­nja
  127. godine i uređuje tužbeni zahtjev na način da naznačuje pravne s­ljednike (nas­ljednike) pok. tuženog M. R.; – novo ročište, zakazano za dan
  128. listopada
  129. godine, sud odgađa sve dok tužite­lj ne dostavi u sudski spis točne adrese nas­ljednika pok. tuženog; – podneskom od
  130. listopada
  131. godine tužite­lj udovo­ljava nalogu suda, a podneskom od
  132. svib­nja
  133. godine požuruje nastavak postupka u predmetu i donoše­nje presude; – novo ročište održano je
  134. svib­nja
  135. godine, ali je zbog neuredne dostave za tužene odgođeno za dan
  136. ve­ljače
  137. godine; – na ročištu
  138. ve­ljače
  139. godine, ponovno zbog neuredne dostave za tužene, ročište je odgođeno za dan
  140. ve­ljače
  141. godine, ali je u međuvremenu, dana
  142. ve­ljače
  143. godine, sudu pristupio jedan od tuženika, I. K., i na zapisnik izjavio da priznaje tužbeni zahtjev; –
  144. ve­ljače
  145. godine sud donosi prvostupa­njsku presudu kojom u odnosu na tužene pod 1 do 4 (nas­ljednike pok. M. R.), usvaja tužbeni zahtjev tužite­lja u cijelosti; protiv te presude žalbu izjav­ljuje L. R. (jedan od nas­ljednika, tuženi koji se protivio tužbenom zahtjevu tužite­lja u predmetnom postupku) i Županijski sud u S. rješe­njem broj: Gž-2430/99 od
  146. svib­nja
  147. godine ponovno ukida naznačenu prvostupa­njsku presudu na teme­lju prizna­nja u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog L. R. i predmet u tom dijelu vraća prvostupa­njskom sudu na ponovno suđe­nje; – u ponov­ljenom postupku, sada pod novim brojem: P-660/00, dana
  148. siječ­nja
  149. godine održano je ročište na kojem je određeno da će se, radi utvrđe­nja zakonskih i oporučnih nas­ljednika, priklopiti ostavinski predmet vođen iza pok. M. R., a novo ročište zakazano je za dan
  150. ve­ljače
  151. godine; – ročište
  152. ve­ljače
  153. godine odgođeno je zbog toga što ostavinski predmet još nije bio priklop­ljen spisu, te je novo ročište zakazano za dan
  154. svib­nja
  155. godine; – na ročištu
  156. svib­nja
  157. godine raspravnim rješe­njem sud određuje izvođe­nje dokaza očevidom na licu mjesta i građevinskim vještače­njem, te obvezuje tužite­lja (podnosite­lja) na uplatu predujma za izlazak suda i troškove vještaka; – dana
  158. ožujka
  159. godine tužite­lj podneskom obavješ­tava sud da nije u mogućnosti udovo­ljiti raspravnom rješe­nju s ročišta od
  160. svib­nja
  161. godine (uplatiti zatraženi predujam), tim više što smatra da je nepotrebno provoditi očevid na licu mjesta i građevinsko vještače­nje, jer je u tom predmetu izvođe­nje dokaza očvidom na licu mjesta i građevinskim vještače­njem već ranije provedeno; – podneskom od
  162. trav­nja
  163. godine tužite­lj je pred­sjedniku Općinskog suda u S. uputio zahtjev za izuzeće raspravnog suca; – rješe­njem suda broj: SU-10-786/02 od
  164. svib­nja
  165. godine odbijen je podnosite­ljev zahtjev za izuzeće raspravnog suca u ovom predmetu; – podneskom od
  166. lip­nja
  167. godine tužite­lj požuruje zakaziva­nje novog ročišta. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U S.
  168. Na teme­lju članka
  169. stavka
  170. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  171. studenoga
  172. godine od Općinskog suda u S. da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva. Dostav­ljenim očitova­njem od
  173. prosinca
  174. godine Općin­ski sud u S. u bitnome navodi da je u predmetu podnosite­lja održano ukupno 22 ročišta, donijete četiri prvostupa­njske presude i četiri drugostupa­njska rješe­nja kojima su ukidane prvostupa­nj­ske presude, te je iz toga razvidno da je sud radio u predmetu podnosite­lja. Također, razvidno je da je predmet promijenio više sudaca, te da je nastavak postupa­nja u predmetu nemoguć, jer tužite­lj (podnosite­lj) odbija postupiti u smislu naloga suda s ročišta održanog
  175. svib­nja
  176. godine. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  177. Odredbom članka
  178. stavka
  179. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), propisano je s­ljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (....).« Odredbom članka
  180. stavka
  181. Ustavnog zakona propisano je s­ljedeće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u S., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postupa­nje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  5. siječ­nja
  6. godine, podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u S. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. rujna
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stup­nju nije bio okončan, Us­tav­ni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe prvostupa­njski postupak pred Općinskim sudom u S. trajao ukupno dvadeset dvije
(22)godine, osam
(8)mjeseci i sedamnaest
(17)dana. Ustavni sud napomi­nje, međutim, da je Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutar­nje­g pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvat­ske od toga dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje s­ljedeće: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000). Iz navedenih razloga ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  14. studenoga
  15. (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  16. rujna
  17. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, deset
(10)mjeseci i dvadeset sedam
(27)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdob­lju Općinski sud u S., od rad­nji koje su relevantne za meritorno odlučiva­nje o pravima i obvezama stranaka u predmetnom sud­skom postupku, donio presudu broj: P-2575/95 od
  2. ve­ljače
  3. godine. Ta je presuda, međutim, ukinuta rješe­njem Županijskog suda u S., broj: Gž-2430/99 od
  4. svib­nja
  5. godine, u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev podnosite­lja u odnosu na 1 do 4 tužene uz obrazlože­nje da je sud u prvom stup­nju, dono­seći presudu teme­ljem prizna­nja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka
  6. stavka
  7. točke
  8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). U ponov­ljenom postupku sud u prvom stup­nju trebao je u prvom redu obratiti pozornost na obrazlože­nje navedenog ukidnog rješe­nja Županijskog suda u S. (pravilno tumače­nje odredbe članka
  9. Zakona o nas­ljeđiva­nju). Međutim, nakon što tužite­lj (podnosite­lj ustavne tužbe) nije postupio u smislu raspravnog rješe­nja s ročišta održanog dana
  10. svib­nja
  11. godine (odbio je uplatiti predujam za izlazak suda na očevid i izvođe­nje dokaza građevinskim vještače­njem) u predmetnom parničnom postupku nije održana druga glavna rasprava, odnosno nije donesena prvostupa­njska presuda. Analizirajući postupa­nje nadležnog suda u konkretnoj pravnoj stvari, u razmatranom razdob­lju, Ustavni sud je utvrdio da se razdob­lje neaktivnosti Općinskog suda u S. proteže od
  12. svib­nja
  13. godine do
  14. svib­nja
  15. godine (od zad­nje održanog ročišta u predmetu do odluke suda u povodu zahtjeva tužite­lja – podnosite­lja za izuzeće raspravnog suca) i od
  16. svib­nja
  17. godine (kada je doneseno rješe­nje kojim je odbijen zahtjev podnosite­lja za izuzeće raspravnog suca) pa sve do danas. 5.
  18. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, u određenoj je mjeri pridonio du­ljini sudskog postupka (u dva navrata zatražio je izuzeće raspravnog suca). Te rad­nje podnosite­lja ustavne tužbe, međutim, u ma­njoj su mjeri utjecale na du­ljinu konkretnog sudskog postupka. Razdob­lje za koje je sam podnosite­lj ustavne tužbe pridonio du­ljini sudskog postupka Ustavni sud je uzeo u obzir pri ocje­njiva­nju je li u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja zajamčeno člankom
  19. stavkom
  20. Ustava. 5.
  21. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadaš­nji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Mjerila prema kojima se ocje­njuje složenost konkretnog sud­skog predmeta, u ovoj sudskoj stvari, koja se od
  22. godine nalazi u postupku, a do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak nije pravomoćno okončan (više od 22 godine), nisu zadovo­ljena. 5.
  23. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu istica­nja nadležnog prvostupa­njskog suda da bi se odbija­nje podnosite­lja da kao tužite­lj udovo­lji nalogu suda s ročišta od
  24. svib­nja
  25. godine moglo smatrati »objektivnom okolnošću koja opravdava nemogućnost nastavka postupka«, Ustavni sud utvrđuje da se isto ne može smatrati opravdanim razlogom za nedonoše­nje sudske presude u razumnom roku. Ustavni sud napomi­nje da je Općinski sud u S., kao sud u prvom stup­nju, u ponov­ljenom postupku trebao postupiti u smislu upute iz rješe­nja Županijskog suda u S. broj: Gž-2430/99 od
  26. svib­nja
  27. godine, što u konkretnom slučaju nije učinio.
  28. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocje­njuje da je nerazumno dugim traja­njem konkretnog sudskog postupka povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  29. stavkom
  30. Ustava Republike Hrvatske.
  31. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stup­nja u konkretnom sudskom predmetu u razmatranom razdob­lju, u smislu od­red­be članka
  32. stavka
  33. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
  34. Sukladno odredbi članka
  35. stavka
  36. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu moguć­nost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  37. studenoga
  38. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade teme­ljem članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slu­čaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten teme­ljem članka
  41. stav­ka
  42. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Općinskom sudu u S., teme­ljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-660/00, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  43. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  44. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2163/2002 Zagreb,
  45. siječ­nja
  46. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 16/2003-216 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 16/2003 Broj dokumenta u izdanju: 216 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.1.
  47. ELI: /eli/sluzbeni/2003/16/216 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  48. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.