← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1100/2002 od 17. siječnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1100/2002 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1100/2002 od
  3. siječnja
  4. NN 16/2003 (31.1.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1100/2002 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 217 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. R. iz M., R. S. i D. K. iz Lj., R. S., obojice zastupanih po mr. N. V., odvjetniku iz R., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u P. dužan je donijeti odluku o tužbenim zahtjevima u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-166/02 (ranije P-27/90), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak), podnositeljima ustavne tužbe, A. R. iz M., G. 38, R. S. i D. K. iz Lj., B. 7, R. S., određuje se primjerena naknada u iznosu od po 2.500,00 kuna svakome. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. O b r a z l o ž e n j e
  13. Ustavna tužba podnesena je temeljem odredbe članka 59a. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Na­rodne novine«, broj 99/99), zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u povodu revizije pod­nositelja ustavne tužbe izjavljene protiv pravomoćne presude Općinskog suda u P., broj: P-27/90 od
  14. prosinca
  15. godine. U ustavnoj tužbi podnositelji navode da postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno dvanaest godina, pri čemu se već šest godina nalazi u revizijskom stadiju. Stoga podnositelji smatraju da im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje propisano član­kom
  16. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te Protokola broj 1, 4, 6 i 7 uz Europsku konvenciju. Pozivajući se na praksu Ustavnog suda, podnositelji predlažu usvajanje ustavne tužbe, te određivanje roka Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u kojem bi taj sud bio dužan donijeti odluku o njihovoj reviziji, odnosno određivanje roka Općinskom sudu u P. u kojem bi taj sud bio dužan odlučiti o tužbenom zahtjevu. Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog za­kona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novi­ne«, broj 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) izmijenjen je članak 59a. na koji su se pozvali podnositelji ustavne tužbe. Izmijenjene odredbe o postupanju Ustavnog suda u slučaju zaprimanja ustavne tužbe zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku sadržane su u novom članku
  17. Ustavnog zakona. Ustavni sud u ovom predmetu postupa prema odredbama novog članka
  18. Ustavnog zakona. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  19. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka
  20. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske: – parnični postupak u ovoj sudskoj stvari pokrenut je tužbom podnositelja podnesenom
  23. veljače
  24. godine, – prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja (Općinski sud u P., broj: P-27/90) donesena je
  25. prosinca
  26. godine, – ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u G., broj: Gž-98/95 od
  27. lipnja
  28. godine, – revizija podnositelja protiv pravomoćne presude predana je Općinskom sudu u P. dana
  29. listopada
  30. godine, –
  31. rujna
  32. godine Općinski sud u P. proslijedio je reviziju nadležnom županijskom, odnosno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, – revizija je zaprimljena u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (neutvrđenog datuma)
  33. godine, pod brojem: Rev-1770/97, – do dana podnošenja ustavne tužbe,
  34. svibnja
  35. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske o reviziji nije donio odluku, – rješenjem broj: Rev-1770/97-2 od
  36. lipnja
  37. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Županijskog suda u G., broj: Gž-98/95 od
  38. lipnja
  39. godine i presudu Općinskog suda u P., broj: P-27/90 od
  40. prosinca
  41. godine, te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, – novi postupak pred prvostupanjskim sudom vodi se pod brojem: P-166/02, time da predmet (u vrijeme donošenja ove odluke) nije raspoređen u rad sucu, niti je u njemu zakazano ročište. OČITOVANJE VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE
  42. Na temelju članka
  43. stavka
  44. Ustavnog zakona, u tijeku ustavnosudskog postupka zatraženo je, dopisom od
  45. lipnja
  46. godine, očitovanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U očitovanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dostav­ljenog dana
  47. lipnja
  48. godine, navedeno je sljedeće: Revizija tužitelja-protutuženika (podnositelja ustavne tužbe) dostavljena je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske
  49. godine i nije riješena, ali je predmet dodijeljen u rad referentu. Bit će riješen u najkraćem roku, jer se revizijski predmeti, koji nisu hitne naravi, a datiraju iz
  50. godine, upravo nalaze u procesu odlučivanja. Okolnost što predmet iz
  51. nije riješen u
  52. godini, ističe se u očitovanju, ne predstavlja okolnost na koju se odnose odredbe članka
  53. Ustavnog zakona, jer neažurnost u rješavanju predmeta u Vrhovnom sudu nije posljedica njegove neaktivnosti. Vrhovni sud, naprotiv, rješava veći broj predmeta od broja zaostataka (Ustavnom sudu je uz očitovanje dostavljen i odgo­varajući statistički pregled predmeta pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske). Neažurnost u rješavanju predmeta posljedica je objektivnih i općepoznatih čimbenika, kao što su veliki zaostaci i veliki priljev novih predmeta. Zbog navedenog, predmeti se rješavaju kronološkim redom, prema tome kada su zaprimljeni, s izuzetkom hitnih, koji se rješavaju prioritetno. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  54. Europska konvencija i Protokoli na snazi su u Republici Hrvatskoj od
  55. studenoga
  56. godine, temeljem Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Europske konvencije). Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Europske konvencije, odredbe Europske konvencije čine, temeljem članka
  57. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­njeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  58. stavka
  59. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u ra­zumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  60. studenoga
  61. godine, izmjenama članka
  62. stavka
  63. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000). Odredba članka
  64. stavka
  65. Ustava propisuje: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Odredbe članka
  66. Ustavnog zakona propisuju: »

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Sukladno navedenom, ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  2. studenoga
  3. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  4. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Repub­like Hrvatske takvo pravo nije postojalo niti kao konvencijsko niti kao ustavno. Ustavna tužba je osnovana.
  5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja, dostav­ljenog očitovanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1770/1997 od
  6. lipnja
  7. godine, Ustavni sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje u smislu odredbe članka
  8. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  9. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je tužbom podno­sitelja kao tužitelja, podnesenom
  10. veljače
  11. godine Općin­skom sudu u P., te je prvostupanjska presuda donesena
  12. prosinca
  13. (Općinski sud u P., broj P-27/90), što znači da je prvostupanjski postupak trajao četiri
(4)godine, deset
(10)mjeseci i osamnaest
(18)dana. Pravomoćno je u ovom parničnom postupku presuđeno
  1. lipnja
  2. godine (Županijski sud u G., broj: Gž-98/95), što znači da je drugostupanjski postupak trajao daljnju jednu
(1)godinu, pet
(5)mjeseci i dvadeset dva
(22)dana, a prvostupanjski i drugostupanjski postupak zajedno ukupno šest
(6)godina, četiri
(4)mjeseca i šest
(6)dana. Revizija protiv pravomoćne presude predana je Općinskom sudu u P. dana
  1. listopada
  2. godine, da bi tek
  3. rujna
  4. godine taj sud proslijedio reviziju nadležnom županijskom, odnosno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, pa je sama dostava revizije i spisa sudu nadležnom za odlučivanje o reviziji trajala deset
(10)mjeseci i dvadeset šest
(26)dana. Od dostave spisa Vrhovnom sudu do dana podnošenja ustavne tužbe,
  1. svibnja
  2. godine, Vrhovni sud o reviziji nije donio nikakvu odluku. Prema tome, revizijski postupak je u konkretnom predmetu, do podnošenja ustavne tužbe, trajao četiri
(4)godine, osam
(8)mjeseci i jedan
(1)dan. Nakon pokretanja ustavnosudskog postupka, Vrhovni sud je rješenjem, broj: Rev-1770/97-2 od
  1. lipnja
  2. godine, ukinuo presude Županijskog suda u G. i Općinskog suda u P., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. To znači da postupak u ovom predmetu, koji je započet
  3. godine, započinje iznova
  4. godine. Sukladno utvrđenjima navedenim u točki
  5. obrazloženja ove odluke, pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka treba se smatrati razdoblje od
  6. studenoga
  7. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Europske konvencije) do
  8. svibnja
  9. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i jedanaest
(11)dana. Zbog osobite pravne prirode revizijskog postupka, međutim, Ustavni sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju iznimno treba ispitivati i duljina cjelokupnog sudskog postupka. To stoga što je revizija izvanredno pravno sredstvo u sudskim parničnim postupcima građanske naravi. Ona se – pod pretpostavkama i iz razloga propisanim zakonom – može podnijeti samo protiv pravomoćne sudske presude kojom je prethodno već meritorno odlučeno o pravima i obvezama stranaka. Podnošenje revizije ne sprječava, prema tome, nastup pravo­moćnosti sudskih presuda kojima je meritorno odlučeno o pravima i obvezama stranaka u prethodno provedenim, pravo­moćno okončanim sudskim parničnim postupcima. Stoga duljina trajanja revizijskih postupaka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u pravilu ne bi mogla biti zaseban i samostalan predmet ispitivanja temeljem članka
  1. Ustavnog zakona, jer se sudski parnični postupci građanske naravi u pravnom poretku Republike Hrvatske smatraju pravomoćno okončanim neovisno o eventualnom pravu stranke na podnošenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Ustavni sud dužan je u primjeni članka
  2. Ustavnog zakona uvažiti navedenu osobitost revizijskog postupka za čije je vođenje nadležan najviši sud u zemlji, jer se time ujedno štiti i institut pravomoćnosti sudske presude važan za ostvarenje načela pravne sigurnosti u Republici Hrvatskoj. 5.
  3. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Sudski parnični postupak u ovom je predmetu pravomoćno okončan
  4. lipnja
  5. godine, donošenjem presude nadležnog županijskog (drugostupanjskog) suda kojom je potvrđena presuda nadležnog općinskog (prvostupanjskog) suda od
  6. prosinca
  7. godine, a kojom je meritorno odlučeno o pravima i obve­zama stranaka u tom postupku. Prema tome, sudski parnični postupak u konkretnoj sudskoj stvari građanske naravi pravomoćno je okončan prije stupanja na snagu Europske konvencije (to jest, prije
  8. studenoga
  9. godine). U razdoblju od
  10. studenoga
  11. godine konkretni predmet nalazio se u postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji do podnošenja ustavne tužbe nije odlučio o reviziji podno­sitelja. Odluka o reviziji donesena je nakon što je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske pokrenut ustavnosudski postupak povodom ustavne tužbe podnositelja. Postupanje Ustavnog suda temeljem članka
  12. Ustavnog zakona temelji se na činjenici da je u konkretnoj sudskoj stvari Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud u zemlji, svo­jom revizijskom odlukom ukinuo presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda iz
  13. i
  14. godine kojima je sudski postupak pravomoćno okončan, vrativši cjelokupni predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Činjenica da parnični postupak u konkretnoj sudskoj stvari građanske naravi traje od
  15. godine, a da je
  16. godine cjelokupni predmet iznova vraćen na prvostupanjsko odlučivanje, čini utemeljenim stajalište Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju iznimno bilo potrebno uzeti u obzir i cjelokupno razdoblje trajanja postupka, koje Ustavni sud ocjenjuje nerazumno dugim. 5.
  17. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE Podnositelji ustavne tužbe, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nisu pridonijeli duljini postupka, već su većim brojem požurnica upućenih Općinskom sudu u P., radi ubrzanja dostave revizije nadležnom sudu, odnosno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, radi ubrzanja donošenja revizijske odluke, pokušavali potaknuti rješavanje spora. 5.
  18. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog pred­meta (opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj mogućih svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještačenja, vrijeme potrebno za kolanje spisa u predmetima koji zahtijevaju suradnju više organa, provođenje sudskog postupka u više stupnjeva, odnosno vraćanje stvari na ponovno odlučivanje sudu nižeg stupnja te ostale radnje i postupci, koji bi mogli dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u poje­dinom stupnju opravdano mogao trajati dulje vrijeme), u konkretnom predmetu nisu zadovoljena. 5.
  19. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Iz očitovanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (točka
  20. obrazloženja) razvidno je stajalište da konkretan slučaj ne udo­voljava uvjetima potrebnim za postupanje Ustavnog suda temeljem odredaba članka
  21. Ustavnog zakona, jer se ne radi o neaktivnosti tog suda. Neažurnost u rješavanju predmeta obraz­laže se objektivnim okolnostima, to jest općepoznatim uvjetima u kojima funkcionira pravosuđe u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud ističe da se pozivanje na organizacijske proble­me suda, pa ni pravosuđa u cjelini, ne može smatrati opravdanim razlogom za nedonošenje sudskih odluka u razumnom roku. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice ob­vezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  22. stavkom
  23. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  24. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  25. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  26. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  27. veljače
  28. i dr.).
  29. Ustavni sud ocjenjuje da je zbog svih navedenih razloga u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, zajamčeno član­kom
  30. stavkom
  31. Ustava Republike Hrvatske.
  32. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  33. stavka
  34. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.
  35. Sukladno odredbi članka
  36. stavka
  37. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu vezuje uz datum stupanja na snagu Europske konvencije u Republici Hrvat­skoj, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  38. studenoga
  39. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  40. stavka
  41. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i soci­jalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  42. stavka
  43. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u P., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj Sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-166/02, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  44. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  45. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1100/2002 Zagreb,
  46. siječnja
  47. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 16/2003-217 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 16/2003 Broj dokumenta u izdanju: 217 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.1.
  48. ELI: /eli/sluzbeni/2003/16/217 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  49. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.