← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-740/2002 od 13. prosinca 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-740/2002 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-740/2002 od
  3. prosinca
  4. NN 9/2003 (17.1.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-740/2002 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 116 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući u postupku povodom ustavne tužbe B. B. iz Z., koju zastupa T. B. G., odvjetnica iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Z. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-1006/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, B. B., Č. 29, Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak) u iznosu od 8.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, nastavno: Ustavni zakon), podnijela je
  7. travnja
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u Z. »zbog nedonošenja akta – sudske odluke u razumnom roku«.
  9. U ustavnoj tužbi ističe da je tužbom od
  10. travnja
  11. godine pred Općinskom sudom u Z., pokrenula parnični postupak pod brojem Pr-1006/1992, a koji postupak do dana podnošenja tužbe Ustavnom sudu nije okončan, premda je riječ o radnom sporu za koje sporove je posebnim zakonom propisana hitnost u postupanju. Slijedom navedenog, smatra da su, obzirom na okolnost da o njezinim pravima i obvezama sud nije odlučio u razumnom roku, ispunjene pretpostavke iz odredbe članka
  12. Ustavnog zakona te da joj je uslijed navedenog povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  13. stavka
  14. Ustava Republike Hrvatske. Također, napominje da je predmetni postupak pokrenula iz razloga jer je tražila poništenje odluka kojima joj je prestao radni odnos u Osnovnoj školi »J.«, a uslijed koje odluke četiri godine nije radila, da bi se potom zaposlila i radila u više različitih škola, ali samo nekoliko sati dnevno. Napominje da je u međuvremenu umirovljena (zbog starosti) te da joj je stoga uslijed dugotrajnosti postupka i onemogućeno vraćanje na posao. Navedenu dugotrajnost postupka, kao i činjenicu da je otišla u mirovinu, prema podnositeljičinu mišljenju, treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u smislu odredbe članka
  15. stavka
  16. u svezi sa stavkom
  17. istog članka Ustavnog zakona, odnosno prilikom utvrđivanja visine pravične naknade. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  18. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  19. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom
  20. stavkom
  21. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  22. travnja
  23. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Z. protiv Osnovne škole »J.« radi poništenja odluke tužene, broj: 05-ŠO-30/2-1992 od
  24. ožujka
  25. godine, kojom odlukom je podnositeljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, – prvo ročište održano je
  26. lipnja
  27. godine, a drugo
  28. rujna
  29. godine, – na ročištu održanom
  30. rujna
  31. godine rješenjem Suda ostavljen je tužiteljici (podnositeljici ustavne tužbe) rok od 30 dana da specificira tužbeni zahtjev te je određeno da će se sljedeća rasprava zakazati pisanim putem, – dana
  32. listopada
  33. godine podnositeljica dostavlja sudu podnesak, nazvan tužbeni zahtjev, koji je bio nepodoban za raspravljanje te je rješenjem suda od
  34. prosinca
  35. godine vraćen podnositeljici da ga ispravi u roku od 8 dana, uz upozorenje da će u suprotnom biti odbačen, primjenom odredbe članka
  36. stavaka 2 –
  37. Zakona o parničnom postupku, – podnositeljica je navedeno rješenje primila
  38. ožujka
  39. godine, a podnesak kojim ispravlja tužbeni zahtjev dostavila je sudu
  40. ožujka
  41. godine, – na sljedećem održanom ročištu
  42. studenoga
  43. godine nije bila nazočna tužiteljica (podnositeljica ustavne tužbe) te je utvrđeno da je dostava poziva tužiteljici pokušana 5 puta i da je svaki put vraćana s naznakom »nije tražio«. Sljedeće ročište zakazano je za dan
  44. veljače
  45. godine, – dana
  46. veljače
  47. godine tužiteljica dostavlja sudu punomoć kojom opunomoćuje odvjetnika za zastupanje, – na ročištu održanom
  48. veljače
  49. godine nije bio nazočan tuženik, a punomoćnik tužiteljice predložio je Sudu pribavljanje određenih podataka od tuženika te je, stoga, rješenjem sljedeće ročište zakazano za dan
  50. svibnja
  51. godine, – na sljedećem ročištu tuženik, kojem je dostava uredno iskazana, nije bio nazočan niti je pridonio tražene podatke, dok se je punomoćnik tužiteljice obvezao specificirati tužbeni zahtjev i staviti daljnje dokazne prijedloge te je doneseno rješenje kojim se ročište odgađa s time da će se sljedeće zakazati pisanim putem, – nakon toga Sud je od tuženika tražio dostavu određenih podataka u pet navrata (dopisima od
  52. svibnja 1994.,
  53. kolovoza 1994.,
  54. prosinca 1994.,
  55. svibnja
  56. i
  57. rujna
  58. godine), a koji su mu dostavljeni
  59. rujna
  60. godine, – podneskom tužiteljice od
  61. siječnja
  62. godine, punomoćnik je otkazao punomoć za zastupanje tužiteljice da bi nakon toga, podneskom od
  63. veljače
  64. godine, opozvao otkaz punomoći, – nakon toga, sve do
  65. svibnja
  66. godine, kada je održana rasprava pred izmijenjenim vijećem, nije bilo nikakvih aktivnosti u postupku od strane suda. Na tom ročištu utvrđeno je da spisu prileži disciplinski spis koji je vođen protiv tužiteljice. Na ročištu je naloženo tuženiku da jedan primjerak disciplinskog spisa dostavi punomoćniku tužiteljice, dok je ponomoćnik tužite­ljice predložio saslušanje tužiteljice, kao svjedoka, te se obvezao daljnje dokazne prijedloge dostaviti pisanim putem. Na istom ročištu sud je donio rješenje kojim se rasprava odgađa s tim da će se sljedeća zakazati pisanim putem po dostavi podneska puno­moć­nika tužiteljice, – punomoćnik tužiteljice dostavio je traženi podnesak sudu dana
  67. svibnja
  68. godine te je sud zakazao ročište za
  69. rujna
  70. godine. Međutim, to je ročište odgođeno za
  71. listopada
  72. godine, zbog izvođenja radova na zgradi suda. Na to ročište nije, iako je uredno pozvan, pristupio punomoćnik tužiteljice, a tužiteljica je pozvana da uskladi tužbeni zahtjev, – podneskom od
  73. studenoga
  74. godine, tužiteljica traži od suda da naloži tuženiku dostavu podataka o plaći tužiteljice, koju bi ostvarivala da je radila kod tuženika, nakon čega će precizirati tužbeni zahtjev, –
  75. prosinca
  76. godine, sud je zatražio od tuženika dostavu tih podataka u roku od 15 dana, a što je tuženik učinio
  77. prosinca 2000., – nakon toga, dana
  78. veljače
  79. godine, tužiteljica podneskom obavještava sud o promjeni u osobi punomoćnika, – sljedeće ročište održano je
  80. travnja
  81. godine, kada, zbog izmjene raspravnog vijeća, glavna rasprava počinje iznova. Na toj raspravi ispitan je jedan od predloženih svjedoka te je doneseno rješenje o provođenju daljnjih dokaza na ročištu koje je zakazano za
  82. rujna
  83. godine te su od stranaka zatražena određena očitovanja, – tužiteljica (podnositeljica ustavne tužbe) na ročištu održa­nom
  84. rujna
  85. godine ostala je kod ranije predloženih dokaznih prijedloga i predložila neke nove. Sud je raspravnim rješenjem ponovno pozvao stranke u postupku da postupe po raspravnom rješenju od
  86. travnja
  87. godine te pozvao tužiteljicu i tuženika da se očituju na neke od dokaza, odnosno da dostave određene podatke. Istim rješenjem sud se obvezao službenim putem zatražiti određene podatke potrebne za rješenje predmeta spora, a što je i učinio svojim dopisima od
  88. listopada
  89. godine i
  90. studenoga
  91. godine, – podneskom od
  92. siječnja
  93. godine, tužiteljica (podnositeljica ustavne tužbe) obavijestila je Sud da ne može dostaviti određene podatke, zatražene raspravnim rješenjem od
  94. travnja
  95. godine, te je predložila da ih sud zatraži službenim putem te djelomično udovoljila traženju suda, – nakon što se je tuženik podneskom od
  96. ožujka
  97. godine očitovao na navode iz podneska tužiteljice od
  98. siječnja
  99. godine, tužiteljica je podneskom od
  100. travnja
  101. godine udovoljila jednom dijelu preostalog zahtjeva iz raspravnog rješenja od
  102. travnja
  103. godine te predložila zakazivanje novog ročišta. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U Z.
  104. Na temelju članka
  105. stavka
  106. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  107. svibnja
  108. godine od Općinskog suda u Z. da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, što je učinjeno u ostavljenom roku. U očitovanju od
  109. svibnja
  110. godine, navodi se da je i iz ustavne tužbe vidljivo da punomoćnica tužiteljice ne zna kakav je tužbeni zahtjev postavljen u postupku te da je obzirom na tako postavljeni tužbeni zahtjev u tijeku cijelog parničnog postupka bilo potrebno pribavljati određene podatke, kao i od tužiteljice tražiti određena očitovanja, a koja ona nije dostavljala u ostav­ljenom roku. Također, ističe da je sud, po obavijesti tužiteljice da ne može pribaviti određene podatke, iste pribavljao službenim putem. Ističe da nije sporno kako je razuman rok za donošenje presude u takvoj vrsti predmeta svakako kraći od 10 godina, ali da je u konkretnom slučaju na dužinu trajanja postupka svakako utjecala tužiteljica. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  111. Odredbom članka
  112. stavka
  113. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, pročišćeni tekst, broj 41/01), propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  114. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Z., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 6.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. travnja
  6. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Z. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. travnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Z. trajao ukupno devet
(9)godina, jedanaest
(11)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih pos­tupaka temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona jer u dota­dašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije) do
  16. travnja
  17. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, četiri
(4)mjeseca i dvadeset devet
(29)dana. 6.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdoblju Općinski sud u Z. nije poduzimao odgovarajuće radnje u postupku. Naime, iz spisa predmeta vidljivo je da su podaci, koje je sud tražio od tuženika, sudu dostavljeni
  2. svibnja
  3. godine, te da nakon opozivanja otkaza punomoći podnositeljičina punomoćnika (dana
  4. veljače
  5. godine) sud nije zakazivao ročišta te je tako sljedeće ročište zakazano i održano tek
  6. svibnja
  7. godine. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. 6.
  8. POSTUPNJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU) Iz predmeta spisa razvidno je da je duljini postupka dijelom pridonijela i podnositeljica ustavne tužbe. Podnositeljica je tije­kom postupka mijenjala tužbeni zahtjev i nije dostavljala tražene podatke sudu o ostavljenim rokovima. 6.
  9. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud ocjenuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari, međutim da navedeno ne opravdava dugotrajnost navedenog postupka, a obzirom na okolnosti da je riječ o radnom sporu za koje postupke je zakonom propisana hitnost u postupanju. U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut
  10. godine i od tada se nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja te u njemu nije još donesena niti prvostupanjska odluka. 6.
  11. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud nije našao drugih okolnosti koje su bile od utjecaja na duljinu sudskog postupka.
  12. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Z. povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske.
  15. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  16. stavka
  17. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  18. Sukladno odredbi članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  21. studenoga
  22. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  23. stavka
  24. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka
  25. stav­ka
  26. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Z., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pr-1006/92, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  27. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  28. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-740/2002 Zagreb,
  29. prosinca
  30. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 9/2003-116 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 9/2003 Broj dokumenta u izdanju: 116 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.1.
  31. ELI: /eli/sluzbeni/2003/9/116 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  32. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.