← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-666/2002 od 13. prosinca 2002.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-666/2002 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-666/2002 od
  3. prosinca
  4. NN 9/2003 (17.1.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-666/2002 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 117 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe J.D. iz R., kojeg zastupa I.D., odvjetnik u R., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u R. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-100/95, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J.D. iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 1.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe na temelju ovlaštenja iz odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je dana
  7. ožujka
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u R. zbog nedonošenja sud­ske odluke u razumnom roku. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da je nedonošenjem presude u razumnom roku tuženik povrijedio odredbu članka
  9. stav­ka
  10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. Navedena odredba, između ostaloga, određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Navedeno načelo sadržano je i u članku
  11. stavku
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01-ispravak, u daljnjem tekstu: Ustav), prema kojemu svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Također, podnositelj ističe da su zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku povrijeđene i ustavne odredbe sadržane u članku 3., članku
  13. stavku 2., članku 26., članku
  14. i članku
  15. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u R. rok od tri mjeseca za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-100/
  16. Podnositelj od suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 3.800,00 kuna zbog povrede njegovih ustavnih prava, a koje je Općinski sud u R. prouzročio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  17. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  18. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositelja: – dana
  19. svibnja
  20. godine podnositelj je po puno­moćniku sastavio tužbu protiv tuženika S.Ž. i M.Ž., oba iz R., kojom je od Općinskog suda u R. zahtijevano obvezati tuženike na platež novčanog iznosa od 2.495,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na ime izvršenih vodoinstalaterskih radova. – podnesena tužba zaprimljena je u Općinskom sudu u R.
  21. svibnja
  22. godine, – u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, – nakon proteka šest godina od dana podnošenja tužbe podnositelj je požurnicom zatražio zakazivanje prvog raspravnog ročišta, – podnositelj je dana
  23. ožujka
  24. godine podnio ustavnu tužbu, – nakon podnošenja ustavne tužbe, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u R., zakazano je prvo ročište za dan
  25. listopada
  26. godine. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U S.
  27. Na temelju članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  30. rujna
  31. godine od Općinskog suda u R. izjasniti se o navodima ustavne tužbe u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva. U očitovanju dostavljenom
  32. listopada
  33. godine Op­ćin­ski sud u R. ističe: – da u parničnom predmetu male vrijednosti, koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-100/95, nije donesena prvostupanjska rješidba, – da je u konkretnom slučaju prvo ročište zakazano za dan
  34. listopada
  35. godine, – da je ročište zakazao sudac Općinskog suda u V., gospodin M.M., koji je privremeno raspoređen u Općinski sud u R. radi ažuriranja spisa, a iz razloga što u Općinskom sudu u R. postoji »kroničan problem nepopunjenosti sudačkih mjesta«. Zaključno, Općinski sud u R. cijeni ustavnu tužbu podnositelja, podnijetu na temelju ovlasti iz članka
  36. Ustavnog zakona, neosnovanom, te istu predlaže odbiti. Obrazlažući iznijeti stav, tuženi sud ističe da je i podnositelj pridonio dužini trajanja postupka, jer da je u tužbi pogrešno naznačio adresu drugotuženika, uslijed čega drugotuženome nije uručen poziv na zakazano ročiš­te. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  37. U konkretnom slučaju, Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositelja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka
  38. stavka
  39. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Odredbom članka
  40. stavka
  41. Ustavnog zakona propisano je sljedeće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u R., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak, u sporu male vrijednosti, započeo je
  5. svibnja
  6. godine, podnošenjem tužbe Općin­skom sudu u R. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. ožujka
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općin­skim sudom u R. trajao ukupno šest
(6)godina, deset
(10)mjeseci i tri
(3)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  8. studenoga
  9. godine, izmjenama članka
  10. stavka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. ožujka
  18. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, četiri
(4)mjeseca i dvadeset tri
(23)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdoblju Općinski sud u R. nije poduzeo niti jednu radnju koja bi bila relevantna za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. 5.
  2. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije pridonio duljini prvostupanjskog sudskog postupka. Podnositelj se pisanim podneskom obraćao nadležnom sudu, požurujući postupak i zahtijevajući od nadležnog suda pro­vo­đenje odgovarajućih radnji u tom postupku. Pogrešno navođe­nje adrese drugotuženika u parničnom postupku nije okolnost koja bi bila relevantna za doprinos podnositelja dužini trajanja parničnog postupka iz razloga što je ta okolnost po tuženom sudu utvrđena poslije podnošenja ustavne tužbe ovom Sudu. 5.
  3. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva podnositelja postav­ljenog u parničnom postupku, ovaj Sud cijeni da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari. Ovakav zaključak se poglavito nameće i uslijed činjenice da se u spornoj pravnoj situaciji radi o sporu male vrijednosti, za kojega je Zakon o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99) predvidio i poseban postupovni režim. 5.
  4. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu tvrdnje tuženog suda o postojanju »kroničnog problema nepopunjenosti sudačkih mjesta«, a što bi trebalo predstav­ljati objektivnu okolnost koja opravdava neažurnost u radu, Us­tav­ni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ili sudstva u pravilu ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje sudova u sud­skim postupcima. Navedeno pravno stajalište Ustavnog suda sukladno je pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, koji je u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  5. stavkom
  6. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  7. svibnja
  8. godine, Guincho protiv Portugala od
  9. srpnja
  10. godine, Union Alimentaria Sanders SA od
  11. srpnja
  12. godine, Brigandi protiv Italije od
  13. veljače
  14. godine i dr.).
  15. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Rabu povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  16. stavkom
  17. Ustava Republike Hrvatske. Utvrdivši postojanje povrede ustavnog prava iz članka
  18. stavka
  19. Ustava, postojanje povreda drugih ustavnih odredaba na koje je podnositelj u ustavnoj tužbi upućivao, Sud nije ocjenjivao. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  20. stavka
  21. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
  22. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  23. studenoga
  24. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o vrijednosti predmeta spora, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske. Dosuđe­na naknada nije ovisna niti o činjenici hoće li postavljeni tužbeni zahtjev pred nadležnim tijelom sudbene vlasti biti ocijenjen osnovanim. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka
  27. stav­ka
  28. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u S., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Ip-394/94, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, kojeg je podnositelj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim. Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka
  29. stav­ka
  30. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  31. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  32. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-666/2002 Zagreb,
  33. prosinca
  34. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 9/2003-117 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 9/2003 Broj dokumenta u izdanju: 117 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.1.
  35. ELI: /eli/sluzbeni/2003/9/117 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  36. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.