← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1688/2002 od 16. siječnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1688/2002 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1688/2002 od
  3. siječnja
  4. NN 23/2003 (14.2.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1688/2002 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 341 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vu­kojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi G. F. J. iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. siječ­nja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Z. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P2-1016/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od tri mjeseca, računajući od prvog iduće­g dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, G. F. J. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  13. Podnosite­lj ustavne tužbe, teme­ljem odredbe članka
  14. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Us­tav­ni zakon), podnio je dana
  15. srp­nja
  16. godine ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku. Podnosite­lj predlaže da Ustavni sud odredi rok za donoše­nje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Z. pod poslovnim brojem: P2-1204/96 (novi broj: P2-1016/02), te da odredi primjerenu naknadu podnosite­lju zbog povrede ustavnog prava iz članka
  17. stavka
  18. Ustava, koju je Općinski sud u Z. počinio ne odlučivši o pravima i obvezama podnosite­lja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  19. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  20. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Z., broj: P2-1016/02, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom
  21. stavkom
  22. Ustava: – dana
  23. ve­ljače
  24. godine, malobodni podnosite­lj (rođen
  25. siječ­nja
  26. godine), zastupan po majci i zz M. F., podnio je tužbu Općinskom sudu u Z., protiv tuženika I. J. (s prebivalištem u SRNj), radi uzdržava­nja, – prvo raspravno ročište u predmetu održano je
  27. travnja
  28. godine, – s­ljedeće ročište održano je
  29. rujna
  30. godine, na kojemu je sud raspravnim rješe­njem naložio tuženiku da dostavi sudu porezno uvjere­nje za
  31. godinu, te odredio da će od Matičnog ureda rođenih, SO Č., zatražiti podatak na teme­lju koje isprave je tuženik upisan kao otac mldb. tužite­lja u matične k­njige rođenih. Istim raspravnim rješe­njem sud je odredio da će iduće raspravno ročište biti održano nakon pribav­lja­nja zatraženih podataka, – podneskom od
  32. trav­nja
  33. godine podnosite­lj je povisio tužbeni zahtjev, – postupak je nastav­ljen ročištima za glavnu raspravu
  34. prosinca
  35. (na koje nije pristupio nitko za tužite­lja),
  36. siječ­nja
  37. (na koje nije pristupio nitko ni za tužite­lja ni za tuženika), – dana
  38. siječnja
  39. godine zakonska zastupnica mldb. podnosite­lja povukla je tužbu, jer je pokrenula postupak poviše­nja uzdržava­nja pred nadležnim sudom u SRNj, pa je Općinski sud u Z., istog dana donio rješe­nje broj: P-1041/85 kojim je utvrdio da je tužba povučena, – rješe­njem Okružnog suda u Z., broj: Gž-2535/1987-2 od
  40. trav­nja
  41. godine, povodom žalbe tuženika, ukinuto je prvostupa­njsko rješe­nje od
  42. siječ­nja
  43. godine, kojim je utvrđeno da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari povučena, te je predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na ponovni postupak, – na ročištu održanom
  44. ožujka
  45. godine punomoćnik podnosite­lja je izjavio da povlači tužbu, dok se punomoćnik tuženika usprotivio povlače­nju tužbe, – rješe­njem Općinskog suda u Z., broj: P3-897/87 od
  46. ožujka
  47. godine, utvrđeno je da je tužba povučena, – rješe­njem Okružnog suda u Z., broj: Gž-4352/88-2 od
  48. kolovoza
  49. godine, ukinuto je prvostupa­njsko rješe­nje o povlače­nju tužbe, te je predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na ponovni postupak, – na ročištu održanom dana
  50. studenoga
  51. godine, zz podnosite­lja je, zbog dugotrajnosti postupka, zatražila izuzeće predsjednika vijeća, – rješe­njem Općinskog suda u Z., broj: 9-Su-1608/88 od
  52. studenoga
  53. godine, odbijen je podnosite­ljev zahtjev za izuzeće, – zamolnicom od
  54. siječ­nja
  55. godine, Općinski sud u Z. je zamolio nadležni sud u SRNj da sasluša tuženika na okolnost o prihodu tuženika na koji plaća porez kao samostalni stomatolog, za razdob­lje od
  56. ve­ljače
  57. godine nada­lje, – u nastavku postupka održana su ročišta
  58. siječ­nja
  59. godine i
  60. ve­ljače
  61. godine, – prva prvostupa­njska presuda (Općinskog suda u Z., broj: P3-1444/88) kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnosite­lja, donijeta je
  62. ve­ljače
  63. godine, – rješe­njem Okružnog suda u Z., broj: Gž-6952/90-2 od
  64. listopada
  65. godine, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka
  66. stavka
  67. točke
  68. Zakona o parničnom postupku, (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u da­lj­njem tekstu: ZPP) i zbog nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, ukinuta je prvostupa­njska presuda i predmet vraćen drugom vijeću Općinskog suda u Z. na ponovni postupak, – postupak je nastav­ljen ročištima održanim
  69. ve­ljače
  70. i
  71. prosinca
  72. godine, – zamolnicom od
  73. prosinca
  74. godine Općinski sud u Z. je zamolio nadležni sud u SRNj da mu dostavi podatak o visini prima­nja tuženika, odnosno o visini poreznog zaduže­nja tuženika za razdob­lje od
  75. ve­ljače
  76. godine nada­lje, – nakon zaprima­nja zapisnika nadležnog suda SRNj o sasluša­nju tuženika, Općinski sud u Z. je održao ročišta
  77. lip­nja
  78. i
  79. srp­nja
  80. godine, – s­ljedeće ročište je zakazano za dan
  81. listopada
  82. godine (iz spisa predmeta nije vid­ljiv razlog neodržava­nja ro­čišta), – dana
  83. trav­nja
  84. godine, podnosite­lj ustavne tužbe zatražio je pisanim podneskom od Općinskog suda u Z. da zakaže novo ročište, – dana
  85. rujna
  86. godine, pred izmije­njenim vijećem, održano je ročište, potom su održana ročišta
  87. studenoga
  88. i
  89. prosinca
  90. godine, – dana
  91. prosinca
  92. godine, Općinski sud u Z. je donio presudu, broj: P3-1512/90, kojom je usvojio podnosite­ljev tužbeni zahtjev u cijelosti, – presudom Županijskog suda u Gradu Z., broj: Gž-9691/95-2 od
  93. rujna
  94. godine, zbog bitne povrede odredaba parnič­nog postupka iz članka
  95. stavka
  96. točke
  97. ZPP-a, ukinuta je presuda Općinskog suda u Z. od
  98. prosinca
  99. godine i predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na ponovno suđe­nje, – s­ljedeće ročište održano je dana
  100. rujna
  101. godine na kojemu je raspravnim rješe­njem podnosite­lju određen rok od 8 dana da dostavi sudu specificirani tužbeni zahtjev, – podneskom od
  102. rujna
  103. godine, podnosite­lj je pred­ložio financijsko vještače­nje na okolnost revalorizacije, a podneskom od
  104. rujna
  105. godine, specificirao je tužbeni zahtjev, – rješe­njem Općinskog suda u Z., broj: P2-1204/96 od
  106. studenoga
  107. godine, određeno je provođe­nje vještače­nja u predmetu, uz određiva­nje roka od 30 dana za dostavu nalaza i miš­lje­nja, – dana
  108. siječ­nja
  109. godine, Općinski sud u Z. je zaprimio dopis u kojemu je vještak naveo razloge zbog kojih nije moguće obaviti vještače­nje, – zamolnicom od
  110. siječ­nja
  111. godine, Općinski sud u Z. je (treći put) zamolio nadležni sud u SRNj da mu dosavi podatak o visini prima­nja tuženika odnosno o visini poreznog zaduže­nja tuženika za razdob­lje od
  112. ve­ljače
  113. godine nada­lje, – dana
  114. svib­nja
  115. godine, Općinski sud u Z. je zaprimio dopise nadležnog suda SRNj od
  116. prosinca 1998.,
  117. siječ­nja
  118. i
  119. ve­ljače
  120. godine iz kojih je razvidno da tuženik nije predočio ­njemačkom sudu tražene podatke, – dopisom od
  121. lip­nja
  122. godine, Općinski sud u Z. poziva Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske da ponovno zatraži od nadležnog suda u SRNj podatke bez kojih nije moguće nastaviti postupak u konkretnom predmetu, – dana
  123. rujna
  124. godine, Općinski sud u Z. je zaprimio dopis nadležnog suda SRNj od
  125. kolovoza
  126. godine, u kojemu su iznijeti razlozi neudovo­lje­nju zamolnici Općinskog suda u Z. od
  127. siječ­nja
  128. godine, (po ­njemačkom pravu, tuženik u postupku radi uzdržava­nja, može slobodno odlučiti hoće li dati podatke o svojim prihodima, osim ako je na teme­lju pravomoćne sudske presude dužan dati takvu obavijest), – na ročištu održanom
  129. trav­nja
  130. godine, Općinski sud je donio raspravno rješe­nje kojim je odredio da će putem nadležnog suda u SRNj za obite­ljska pita­nja, od nadležnog poreznog organa u SRNj zatražiti podatke o visini prima­nja tuženika odnosno o visini poreznog zaduže­nja, – dana
  131. ve­ljače
  132. godine, Općinski sud u Z. je zaprimio od nadležnog suda u SRNj tražene podatke, – podneskom od
  133. lipnja
  134. godine, podnosite­lj je specificirao tužbeni zahtjev, – dana
  135. srp­nja
  136. godine i
  137. rujna
  138. godine, održana su ročišta, – presudom Općinskog suda u Z., broj: P2-1204/96 od
  139. rujna
  140. godine, usvojen je dio tužbenog zahtjeva podnosite­lja (tuženiku je naložena isplata iznosa od 547.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od
  141. prosinca
  142. godine do isplate), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u visini 186.900,00 kn odbijen, – rješe­njem Županijskog suda u Gradu Z., broj: Gž-165/02-2 od
  143. lip­nja
  144. godine, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka
  145. stavka
  146. točke
  147. ZPP-a i zbog nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, ukinuta je presuda Općinskog suda u Z., broj: P2-1204/96 od
  148. rujna
  149. godine u dijelu kojim je usvojen dio tužbenog zahtjeva, te je predmet vraćen drugom vijeću prvostupa­njskog suda na ponovni postupak, – dopisom Općinskog suda u Z. od
  150. rujna
  151. godine, pozvane su parnične stranke da se u roku od 15 dana od primitka dopisa očituju na drugostupa­njsku odluku i da istaknu da­lj­nje prijedloge. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U Z.
  152. Na teme­lju članka
  153. stavka
  154. alineje
  155. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  156. listopada
  157. godine, od Općinskog suda u Z. da se u roku od 15 dana izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitova­nju od
  158. listopada
  159. godine, sudac kojemu je nakon ukidne odluke Županijskog suda u Gradu Z., broj: Gž-165/02-2 od
  160. lip­nja
  161. godine, predmet dodije­ljen u rad, navodi da mu je spis u povodu koje­g je podnijeta ustavna tužba, dodije­ljen
  162. rujna
  163. godine, te se o ranijem radu na predmetu ne može očitovati. Pored toga ističe da je
  164. rujna
  165. godine pozvao stranke da se očituju na drugostupa­njsku odluku od
  166. lip­nja
  167. godine i da istaknu da­lj­nje prijedloge, te smatra da je time u svemu postupio po zakonu. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  168. Odredbom članka
  169. stavka
  170. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je s­ljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…).« Odredbom članka
  171. stavka
  172. Ustavnog zakona propisano je s­ljedeće: »

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja i uvida u spis Općinskog suda u Z., broj: P2-1016/02, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje teme­ljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  5. ve­ljače
  6. godine, podnoše­njem tužbe radi uzdržava­nja Općinskom sudu u Z. Ustavna tužba podnijeta je dana
  7. srp­nja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno sedamnaest
(17)godina, pet
(5)mjeseci i četiri
(4)dana. Tijekom tog razdob­lja prvostupa­njski sud je dva puta donio rješe­nje kojim je utvrđeno da je tužba povučena (ta su rješe­nja ukinuta rješe­njima tadaš­nje­g Okružnog suda u Z.), rješe­nje kojim je odbijen podnosite­ljev prijedlog za izuzeće predsjednika vijeća, koji je održao devetnaest ročišta za glavnu raspravu i tri puta donio presudu (koje su povodom žalbe tuženika bile ukinute). Pored toga, cjelokupna aktivnost suda tijekom postupka (do
  1. ve­ljače
  2. godine) bila je usmjerena na (bezuspješno) pribav­lja­nje podataka o visini tuženikovih prima­nja od nadležnih tijela u SRNj. Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske, dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje s­ljedeće: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj«. Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  10. studenoga
  11. godine (dana proglaše­nja Ustava). Ispitiva­nje razumnosti trajanja sud­skih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske pravo na donoše­nje odluke u razumnom roku nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  15. studenoga
  16. (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  17. srp­nja
  18. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, osam
(8)mjeseci i dvanaest
(12)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdob­lju Općinski sud u Z., od rad­nji koje su relevantne za meritorno odlučiva­nje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, odredio financijsko vještače­nje (
  2. studenoga
  3. godine), tri puta tražio od nadležnog suda u SRNj podatak o visini tuženikovih prima­nja, odnosno visini poreznog zaduže­nja (
  4. siječ­nja 1998.,
  5. lip­nja
  6. i
  7. trav­nja 2000.), održao tri ročišta za glavnu raspravu (
  8. trav­nja 2000.,
  9. srp­nja
  10. i
  11. rujna 2002.) i donio presudu (broj: P2-1204/96 od
  12. rujna 2001.), koja je, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, ukinuta u dijelu kojim je usvojen podnosite­ljev tužbeni zahtjev. Analizirajući postupa­nje nadležnog suda u konkretnoj pravnoj stvari u razmatranom razdob­lju, Ustavni sud je utvrdio da se razdob­lje neaktivnosti Općinskog suda u Z. proteže od
  13. siječ­nja
  14. godine do
  15. svib­nja
  16. godine (u kojem razdob­lju je sud čekao dostavu podataka iz Savezne Republike Njemačke), te od
  17. listopada
  18. (kada je sud zaprimio prijevod dopisa nadležnog ­njemačkog suda u kojemu su iznijeti razlozi neudovo­lje­nju zamolnici Općinskog suda u Z.) do
  19. trav­nja
  20. godine, kada je održano raspravno ročište. Odredbom članka
  21. stavka
  22. Obite­ljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98), koji se primje­njuje od
  23. srp­nja
  24. godine, propisano je da se odredbe Obite­ljskog zakona primje­njuju i na one obite­ljske odnose koji su nastali prije dana početka ­nje­gove primjene ako samim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka
  25. stavka
  26. Obite­ljskog zakona propisano je da su postupci iz stavka
  27. tog članka hitni (posebni parnični, izvanparnični i posebni postupci ovrhe i osigura­nja u kojima se odlučuje u bračnim, obite­ljskim i drugim stvarima koje se uređuju Obite­ljskim zakonom). Polazeći od tih zakonskih odredaba, sud prvog stup­nja je u svom postupa­nju nakon početka primjene Obite­ljskog zakona, morao voditi računa o obvezi hitnog postupa­nja u sporovima o uzdržava­nju, pogotovo imajući u vidu či­njenicu da je predmetni parnični postupak, do početka primjene Obite­ljskog zakona, trajao četrnaest
(14)godina, četiri
(4)mjeseca i sedamnaest
(17)dana. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da sud prvog stup­nja nije postupio sukladno zakonskoj obvezi hitnog postupa­nja u tom sporu. Takav zak­ljučak proizlazi iz či­njenice da je od dana zaprima­nja prijevoda dopisa nadležnog ­njemačkog suda (
  1. listopada
  2. godine) u kojemu su iznijeti razlozi neudovo­lje­nju zamolnici Općinskog suda u Z. od
  3. siječ­nja
  4. godine, do s­ljedeće rad­nje u postupku (ročište održano
  5. trav­nja
  6. godine), proteklo šest
(6)mjeseci i pet
(5)dana. Na tom je ročištu donijeto raspravno rješe­nje kojim je određeno da će sud, putem nadležnog suda u SRNJ zatražiti podatke o visini prima­nja tuženika odnosno o visini poreznog zaduže­nja. Do s­ljedeće rad­nje u postupku (ročište održano 9. srp­nja 2001. godine) protekla je jedna
(1)godina, dva
(2)mjeseca i dvadeset
(20)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, u određenoj je mjeri pridonio du­ljini sudskog postupka (povlače­njem tužbe, nepristupa­njem raspravnim ročištima, predlaga­njem nepotrebnog vještače­nja i sl.). Međutim, ­nje­gov je utjecaj znatno ma­nji od utjecaja prvostupa­nj­skog suda na du­ljinu konkretnog sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadaš­nji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenom sudskom postupku. Mjerila prema kojima se ocje­njuje složenost sudskog predmeta (opsežnost izvođe­nja potrebnih dokaza, broj mogućih svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještače­nja, vrijeme potrebno za kola­nje spisa u predmetima koji zahtijevaju surad­nju više organa, provođe­nje sudskog postupka u više stup­njeva, odnosno vraća­nje stvari na ponovno odlučiva­nje sudu niže­g stup­nja te ostale rad­nje i postupci, koji bi mogli dovesti do zak­ljučka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u pojedinom stup­nju opravdano mogao trajati du­lje vrijeme), u konkretnom predmetu nisu zadovo­ljena. Či­njenice da je u postupku određeno vještače­nje (koje nije provedeno), da je prvostupa­njska presuda tri puta ukidana i predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na ponovno odlučiva­nje, te da je sud pet puta od nadležnih tijela u SRNJ tražio podatke o visini tuženikovih prima­nja odnosno visini ­nje­govog poreznog zaduže­nja, ne utječu na prosudbu Ustavnog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom sudskom predmetu, već ukazuju na nedovo­ljnu učinkovitost suda koji je u predmetu postupao.
  3. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud ocje­njuje da dugotrajnost parničnog postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku, nije pos­ljedica neaktivnosti, ne­go nedovo­ljne učinkovitosti prvostupa­njskog suda u postupa­nju. Razlozi za takvo stajalište mogu se svesti na s­ljedeće: Kao što je navedeno pod točkom 5.
  4. ovog obrazlože­nja, Općinski sud u Z. je dva puta donio rješe­nja (broj: P-1041/85 od
  5. siječ­nja
  6. godine i P-3897/87 od
  7. ožujka
  8. godine), kojima je utvrđeno da je u konkretnoj pravnoj stvari tužba povučena. Ta su rješe­nja ukinuta rješe­njima Okružnog suda u Z., broj: Gž-2535/1987-2 od
  9. trav­nja
  10. godine i Gž-4352/88-2 od
  11. kolovoza
  12. godine, jer je utvrđeno da su donijeta suprotno mjerodavnim odredbama ZPP-a. Sud prvog stup­nja održao je devetnaest ročišta za glavnu raspravu i tri puta donosio presude kojima je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva podnosite­lja (broj: P3-1444/88 od
  13. ve­ljače
  14. godine, P3-1512/90 od
  15. prosinca
  16. godine i P2-1204/96 od
  17. rujna
  18. godine), a koje su ukinute zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja. Pritom va­lja naglasiti da je drugo­stupa­njski sud, u obrazlože­nju svojih rješe­nja kojima je ukinuo prvostupa­njske presude, dao konkretne naputke sudu prvog stup­nja za da­lj­nje postupa­nje, a koje sud prvog stup­nja nije slijedio. Iz sve­ga iznijetog proizlazi zak­ljučak da je unatoč velikom broju ročišta i unatoč či­njenici da je drugostupa­njski sud, u obrazlože­nju svojih rješe­nja kojima je ukinuo prvostupa­njske presude, dao konkretne naputke sudu prvog stup­nja za da­lj­nje po­stupa­nje, či­njenično sta­nje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što uka­zuje na nedovo­ljnu učinkovitost u postupa­nju, koja (uz nedovo­ljnu efikasnost u pribav­lja­nju podataka potrebnih za okonča­nje sudskog postupka) ima za pos­ljedicu dugotrajnost sud­skog postupka.
  19. Ustavni sud ocije­njuje da je zbog sve­ga navedenog u vezi s postupa­njem Općinskog suda u Z. u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  20. stavkom
  21. Ustava.
  22. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  23. stavka
  24. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  25. Sukladno odredbi članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. I IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  28. studenoga
  29. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade teme­ljem članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Stoga je pri utvrđiva­nju naknade podnosite­lju, Ustavni sud uzeo u obzir či­njenicu da je postupak radi uzdržava­nja malo­ljetnog djeteta, postupak čije je obi­lježje hitnost postupa­nja, te da je nerazumno dugim traja­njem postupka izostala svrha postupka.
  32. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  33. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1688/2002 Zagreb,
  34. siječ­nja
  35. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 23/2003-341 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 23/2003 Broj dokumenta u izdanju: 341 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.2.
  36. ELI: /eli/sluzbeni/2003/23/341 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  37. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.