← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1283/2000 od 12. veljače 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1283/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1283/2000 od
  3. veljače
  4. NN 34/2003 (6.3.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1283/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 452 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe V. C. iz B., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz V., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž-3/00-2 od
  9. svibnja
  10. godine. III. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje. Obrazloženje
  11. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž-3/00-2 od
  12. svibnja
  13. godine, kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u V., broj: P-1/98-6 od
  14. studenoga
  15. godine i odbačena tužba.
  16. Podnositelj navodi da su osporavanim rješenjem povri­je­đene ustavne odredbe članaka
  17. stavka
  18. i
  19. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositelj iznosi kronologiju postupanja sudova u konkretnoj pravnoj stvari te ističe da rješenje Vrhovnog suda, protiv kojeg je podnijeta ustavna tužba, nije utemeljeno na zakonu. Neprihvatljivim smatra stajalište Vrhovnog suda (izraženo u osporavanom rješenju) da spor, kojim se traži ocjena zakonitosti odluke Poljoprivredne zadruge I. o njegovom isključenju iz Zadruge, ne spada u sudsku nadležnost. Smatra da je Vrhovni sud trebao predmet ustupiti Upravnom sudu Republike Hrvatske na daljnji postupak. Prema mišljenju podnositelja, Vrhovni sud je odbacivanjem tužbe onemogućio ostvarivanje njegovog prava na sudsku zaštitu. Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporavanog rješenja i vraćanje predmeta Vrhovnom sudu na ponovni postupak. Ustavna tužba je osnovana.
  20. Uvidom u spise Općinskog suda u I., broj: P-505/93 i P-573/94 te spis Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4802/95, utvrđeno je: Podnositelj ustavne tužbe podnio je
  21. listopada
  22. godine Općinskom sudu u I. tužbu radi poništenja odluke Upravnog odbora Poljoprivredne zadruge I., broj: 213/92 od
  23. srpnja
  24. godine, kojom je podnositelj isključen iz Zadruge, te protiv odluke Skupštine Zadruge, broj: 234/2-92 od
  25. rujna
  26. godine, kojom je odbijen podnositeljev prigovor protiv odluke o isključenju. Pored toga, podnositelj je tražio utvrđenje da je zadrugar kod tužene (Poljoprivredne zadruge I.) te da ga je tužena dužna upisati u popis zadrugara kod Okružnog privrednog suda u V. Utvrdivši da je odluka o isključenju podnositelja iz Zadruge donijeta na pravno valjan način, Općinski sud u I. je presudom, broj: P-641/92-7 od
  27. travnja
  28. godine, odbio podnositeljev tužbeni zahtjev kao neosnovan. Rješenjem Okružnog suda u V., broj: Gž-826/93-2 od
  29. kolovoza
  30. godine, u povodu podnositeljeve žalbe, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen Općinskom sudu u I. na ponovni postupak jer Statutom Zadruge nije propisano pravo zadrugara na sudsku zaštitu. Prema pravnom stajalištu drugostupanjskog suda, podnositelj u konkretnom slučaju ima pravo na tužbu zbog nezakonite radnje, u smislu odredbe članka
  31. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92, u daljnjem tekstu: ZUS). Budući da o tužbi zbog nezakonite radnje odlučuje Okružni sud na čijem je području radnja učinjena (članak
  32. ZUS-a), stajalište je drugostupanjskog suda da je Općinski sud u I. odlučio o tužbenom zahtjevu o kojem je nadležan viši sud te je, stoga, ukinuo prvostupanjsku presudu. Postupajući po ukidnom rješenju Okružnog suda u V., Općinski sud u I. (rješenjem broj: P-505/93-11 od
  33. listopada
  34. godine) oglasio se nenadležnim i odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Okružnom sudu u V., kao stvarno nadležnom sudu. Nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94), kojim je promijenjena nadležnost u sporovima za zaštitu od nezakonite radnje, Županijski sud u V. ustupio je predmet Općinskom sudu u I. kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u predmetu. Smatrajući da je za postupanje po podnositeljevoj tužbi nadležan Upravni sud Republike Hrvatske, podnositelj je predložio Općinskom sudu u I. da predmet ustupi Upravnom sudu. Rješenjem, broj: Us-4802/1995-2 od
  35. siječnja
  36. godine, Upravni sud se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u predmetu te predmet dostavio Vrhovnom sudu, radi rješavanja negativnog sukoba o nadležnosti. Rješenjem Vrhovnog suda, broj: Gr-236/1996-2 od
  37. studenoga
  38. godine, određena je nadležnost Županijskog suda u V. za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari. U obrazloženju tog rješenja, Vrhovni sud ističe da je podnositelj, u podnesku od
  39. prosinca
  40. godine, zatražio zaštitu od nezakonite radnje, a što proizlazi iz njegove tvrdnje da su nezakonitim radnjama službenih organa tužene, kojom su ga isključili iz Zadruge, povrijeđena njegova Ustavom zajamčena prava i slobode. Polazeći sa sta­jališta da je podnositelj u konkretnoj pravnoj stvari odabrao pravni put zaštite, propisan odredbom članka
  41. ZUS-a, a imajući u vidu činjenicu da Vrhovni sud u rješavanju sukoba o nadležnosti ne može cijeniti dopustivost izabranog pravnog puta zaštite, nego može odrediti sud koji je nadležan za postupanje u odabranom putu pravne zaštite, Vrhovni sud je odredio koji je sud stvarno nadležan za postupanje po tužbi zbog nezakonite radnje. Presudom Županijskog suda u V., broj: P-1/98-6 od
  42. studenoga
  43. godine, odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev za zaštitu od nezakonite radnje kao neosnovan. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž-3/00-2 od
  44. svibnja
  45. godine, u povodu kojeg je podnijeta ustavna tužba, ukinuta je presuda Županijskog suda u V., broj: P-1/98-6 od
  46. studenoga
  47. godine, i odbačena tužba. U obrazloženju osporavanog rješenja, Vrhovni sud ističe da podnositeljeva žalba nije osnovana, ali je u povodu žalbe presuda ukinuta i tužba odbačena jer se ne radi o predmetu zahtjeva za zaštitu od nezakonite radnje. Naime, podnositelj je podnio tužbu tražeći od suda utvrđenje da su nezakonite radnje Upravnog odbora i Skupštine tužene, kojima je podnositelj isključen iz Zadruge. Međutim, prema stajalištu Vrhovnog suda, odluke Poljoprivredne zadruge, kojima je podnositelj isključen iz Zadruge, ne predstavljaju radnju već konačni i pojedinačni akt pa spor, u kojem se traži ocjena zakonitosti i pravilnosti odluka o isklju­čenju iz Zadruge, ne spada u sudsku nadležnost.
  48. Uvidom u spise predmeta, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelj
  49. listopada
  50. godine Općinskom sudu u I. podnio tužbu radi poništenja odluke Upravnog odbora Poljoprivredne zadruge I., kojom je podnositelj isključen iz Zadruge, te poništenja odluke Skupštine Zadruge, kojom je odbijen podnositeljev prigovor protiv odluke o isključenju. Pored toga, podnositelj je tražio utvrđenje da je zadrugar kod tužene te da ga je tužena dužna upisati u popis zadrugara kod Okružnog privrednog suda u V. Općinski sud je odbio podnositeljev tužbeni zahtjev. Ta je presuda ukinuta rješenjem Okružnog suda u V., koje polazi sa stajališta da podnositelj ima pravo na tužbu zbog nezakonite radnje, u smislu odredbe članka
  51. ZUS-a. Sukladno navedenom stajalištu drugostupanjskog suda, Općinski sud u I., u nastavku postupka, poziva podnositelja da »točno naznači i opiše nezakonitu radnju kojom je povrijeđeno tužiteljevo Ustavom zajamčeno pravo, u čemu se ta radnja sastoji kao i da tužbeni zahtjev uskladi s odredbom članka
  52. stavka
  53. preuzetog Zakona o upravnim sporovima«. Postupajući po nalogu suda, podnositelj je, podneskom od
  54. prosinca
  55. godine, izmijenio tužbeni zahtjev, tražeći do­nošenje presude kojom će Okružni sud u V.: – utvrditi da su nezakonite radnje Upravnog odbora i Skupštine tužene, kojima su isključili podnositelja iz Zadruge, te da je podnositelj zadrugar kod tužene, – poništiti odluku Upravnog odbora tužene, broj: 213/92 od
  56. srpnja
  57. godine, i odluku Skupštine tužene, broj: 234/2-92 od
  58. rujna
  59. godine, – naložiti tuženoj zabranu daljnjeg vršenja i provođenja isključenja podnositelja iz Zadruge, – naložiti tuženoj da upiše podnositelja u popis zadrugara kod Okružnog privrednog suda u V. Slijedom iznijetog, Ustavni sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda, izraženo osporavanim rješenjem, da je podnositelj zatražio sudsku zaštitu u svezi s odlukama Upravnog odbora i Skupštine Poljoprivredne zadruge I., kojima je isključen iz Zadruge, te da te odluke ne predstavljaju radnju već konačni pojedinačni akt pa, stoga, podnositelj nema pravo na sudsku zaštitu zbog nezakonite radnje, u smislu odredbe članka
  60. ZUS-a.
  61. Protiv odluka kojima je isključen iz Zadruge podnositelj je imao pravo podnijeti zahtjev Upravnom sudu Republike Hrvatske temeljem članka
  62. ZUS-a. Prema odredbi članka
  63. ZUS-a, o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, odlučuje sud nadležan za upravne sporove odgovarajućom primjenom tog Zakona.
  64. Osporavano rješenje Vrhovnog suda utemeljeno je na odredbama članka
  65. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP). Stavkom
  66. članka
  67. ZPP-a propisano je da sud, u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego kakav drugi domaći ili inozemni organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu (stavak
  68. članka
  69. ZPP-a). Polazeći od činjenice da je za odlučivanje u konkretnom slučaju nadležan Upravni sud Republike Hrvatske, a imajući u vidu odredbe članka
  70. ZPP-a na kojima je Vrhovni sud utemeljio osporavano rješenje, Ustavni sud utvrđuje da je rješenje Vrhovnog suda, u povodu kojeg je podnijeta ustavna tužba, donijeto suprotno mjerodavnim propisima. Vrhovni sud je, u konkretnom slučaju, trebao postupiti prema odredbi članka
  71. stavka
  72. ZPP-a, kojom je propisano da će drugostupanjski sud, ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka
  73. ZPP-a (među kojima je i povreda koja se odnosi na stvarnu nadležnost), rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i ustupiti predmet nadležnom sudu.
  74. Ustavno jamstvo jednakosti pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti (članak
  75. Ustava), u materijalnopravnom smislu, povrijeđeno je ako je sud bez ikakvih ili bez valjanih razloga odstupio od ustaljene prakse, ako nije uzeo u obzir propis koji je očigledno mjerodavan ili je mjerodavan propis na grubi način pogrešno shvaćen, a što bi moglo izazvati sumnju da je osporavana odluka donijeta samovoljno. Ustavni sud utvrđuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odbacivši podnositeljevu tužbu, smatrajući da konkretni spor ne spada u sudsku nadležnost (a koje stajalište Ustavni sud ne prihvaća) i propustivši ustupiti predmet nadležnom sudu, postupio suprotno mjerodavnim propisima te povrijedio podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred sudovima u materijalnopravnom smislu.
  76. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu odredbe članka
  77. stavka
  78. Ustava, koja propisuje da se sloboda i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud utvrdio postojanje povrede ustavnog prava, zajamčenog odredbom članka
  79. Ustava, eventualnu povredu odredbe članka
  80. stavka
  81. Ustava, Sud nije razmatrao.
  82. Slijedom iznijetog, temeljem odredaba članaka
  83. i
  84. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1283/2000 Zagreb,
  85. veljače
  86. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 34/2003-452 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 34/2003 Broj dokumenta u izdanju: 452 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.3.
  87. ELI: /eli/sluzbeni/2003/34/452 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  88. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.