← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-949/1999, U-I-223/2000, U-I-897/2000, U-I-979/2000, U-I-1008/2000, U-I-1371/2000, U-I-372/2002, od 26. v

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-949/1999, U-I-223/2000, U-I-897/2000, U-I-979/2000, U-I-1008/2000, U-I-1371/2000, U-I-372/2002, od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-949/1999, U-I-223/2000, U-I-897/2000, U-I-979/2000, U-I-1008/2000, U-I-1371/2000, U-I-372/2002, od
  3. veljače
  4. NN 36/2003 (11.3.2003.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-949/1999, U-I-223/2000, U-I-897/2000, U-I-979/2000, U-I-1008/2000, U-I-1371/2000, U-I-372/2002, od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 503 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, dopredsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici Suda održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske: – odredbe članka
  9. Zakona o dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 72/95); – odredaba članaka 2., 3., 4., 5., 6.,
  10. i
  11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 129/99); – odredaba poglavlja
  12. »Zastupnička mirovina« (članci
  13. do 17.) Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru (»Narodne novine«, broj 55/00) te – odredaba članaka
  14. i
  15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvat­skom saboru (»Narodne novine«, broj 107/01). II. Odbacuju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom: – Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 39/92, 75/92, 86/92 – pročišćeni tekst, 87/94, 72/95, 14/96 – ispravak i 129/99) u cijelosti; – članka
  16. Zakona o dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 72/95) te – odredaba članaka 2., 3., 4., 5., 6.,
  17. i
  18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 129/99). III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  19. Prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom osporena je ustavnost odredaba sljedećih propisa: – Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 39/92, 75/92, 86/92 – pročišćeni tekst, 87/94, 72/95, 14/96 – ispravak i 129/99) u cijelosti, što je predložila Matica umirovljenika Hrvatske, – članka
  20. Zakona o dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 72/95), što su predložili Tomo Cupar, Matica umirovljenika Hrvatske i Boris Požega; – članaka 2., 3., 4., 5., 6.,
  21. i
  22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 129/99), što su predložili Matica umirovljenika Hrvatske i Savez samostalnih sindikata Hrvatske; – poglavlja
  23. »Zastupnička mirovina« (članci
  24. do 17.) Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, broj 55/00), što su predložili Tomo Cupar, Strahinja Đuričić i Hrvatska kršćansko–demokratska unija, Gradska pod­ruž­nica Split, te – članaka
  25. i
  26. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, broj 107/01), što je predlo­žio Đuro Panjan.
  27. Zakon o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 39/92, 75/92, 86/92 – pročišćeni tekst, 87/94, 72/95, 14/96 – ispravak i 129/99, u daljnjem tekstu: Zakon o pravima zastupnika), prestao je važiti
  28. lipnja 2000., kada je stupio na snagu Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, broj 55/00). Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, broj 107/01), koji se primjenjuje od
  29. siječnja
  30. godine, u nazivu i cijelom tekstu Zakona riječi »Hrvatski državni sabor« zamijenjene su riječima »Hrvatski sabor«, tako da od tog dana osporeni Zakon nosi naziv »Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru«.
  31. Prijedlozi glede ustavnosti cjelokupnog Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske te navedenih odredaba Zakona o dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 72/95), kao i odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 129/99) odnose se na zakone koji više nisu na snazi (prestali su važiti
  32. lipnja 2000.). Od podnositelja, koji su prijedloge podnijeli prije prestanka važenja tih Zakona (Tomo Cupar
  33. studenoga
  34. i Matica umirovljenika Hrvatske
  35. veljače 2000.), zatraženo je očito­vanje o tome ostaju li pri svojim prijedlozima i u odnosu na novi Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru. Podnositelj Tomo Cupar se izjasnio da svoj prijedlog proširuje i na članke
  36. do
  37. tog Zakona, dok je Matica umirovljenika Hrvatske obavijestila Ustavni sud da ostaje pri svom ranije datom prijedlogu.
  38. Ustavni sud je odbacio prijedloge Tome Cupara i Matice umirovljenika Hrvatske (točka II. izreke) jer se odnose na zakone koji više nisu na snazi, a ne postoje pretpostavke za primjenu članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, nastavno: Ustavni zakon). Naime, prema toj odredbi, Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godinu dana. Istovjetna odredba sadržana je i u članku
  41. stavku
  42. podstavku
  43. Ustava. Ustavni sud je, međutim, uzeo u razmatranje prijedloge za ocjenu ustavnosti navedenih zakona koji su prestali važiti budući da su ti prijedlozi podnijeti u roku iz članka
  44. stavka
  45. Ustavnog zakona. To je prijedlog Borisa Požege od
  46. lipnja
  47. te prijedlog Saveza samostalnih sindikata Hrvatske od
  48. srpnja
  49. godine.
  50. Predlagatelji, u bitnome, ukazuju na neustavnost zakonskog uređenja načina stjecanja zastupničkih mirovina te smatraju da su odredbe zakona, kojima se stjecanje mirovina zastupnika Hrvatskog sabora uređuje pod drugačijim (povoljnijim) uvjetima nego što je uređeno stjecanje mirovine svih ostalih osiguranika sustava mirovinskog osiguranja, u nesuglasju s ustavnim nače­lima jednakosti, socijalne pravde i vladavine prava (članak
  51. Ustava), načelom ustavnosti (članak
  52. stavak
  53. Ustava) te jednakošću svih pred zakonom (članak
  54. stavak
  55. Ustava). U obrazloženjima prijedloga predlagatelji su isticali i slje­deće: radi se o zlouporabi zastupničkog mandata, neopravdanom uvođenju posebnih kriterija za stjecanje prava na zastupničku mirovinu, različitih od onih koji važe za ostale građane prema općim propisima iz područja mirovinskog osiguranja; osporene odredbe stvaraju veliki nerazmjer u visini mirovine; grubo se vrijeđaju ljudska prava i temeljne slobode; stječu se privilegiji koji nemaju temelja u Ustavu; nejednakost pred zakonom dovodi do nejednakosti svih građana u istom pravnom položaju – položaju umirovljenika; pravo na naknadu plaće zastupnicima nakon prestanka obnašanja dužnosti, zastupnički paušal i besplatan prijevoz sredstvima javnog prometa neopravdani su i nerazmjerni u usporedbi s pravima, primjerice, nezaposlenog radnika; zastupnička mirovina mora se odrediti na isti način kao i mirovina svih ostalih zaposlenika u Republici Hrvatskoj. Predlagatelj Strahinja Đuričić, osporavajući ustavnost članaka 8.,
  56. i
  57. Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, posebno je ukazao na povratno djelovanje odredaba članka
  58. tog Zakona s obzirom da se njegove odredbe o ostvarivanju prava na zastupničku mirovinu načelno primjenjuju na sve zastupnike koji su tu dužnost obnašali na dan
  59. listopada
  60. pa nadalje, kao i na bivše hrvatske delegate u Saveznom vijeću i Vijeću republika i pokrajina bivše Skupštine SFRJ u razdoblju od
  61. svibnja
  62. do
  63. listopada
  64. godine. Hrvatska kršćansko–demokratska unija, kao i Tomo Cupar u dopuni svoga prijedloga, osporili su ustavnost svih odredaba glave
  65. Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, koja ima naziv »Zastupnička mirovina« te sadrži članke
  66. do
  67. Osobito se ukazuje na nesuglasje navedenih odredaba s načelima jednakosti, socijalne pravde i izjednačenosti pravnog položaja pripadnika istih društvenih kategorija. Uz prihvaćanje nužnosti da zastupnici u Saboru, kao izabrani predstavnici naroda, dok tu dužnost obnašaju, imaju pravo na primanja primjerena stupnju angažmana i odgovornosti, istaknuto je kao neprihvatljivo da se zastupnički privilegiji proširuju i na razdoblje kada bi bivši zastupnici trebali dijeliti pravni položaj svih ostalih umirov­ljenika. Predlagatelj Đuro Panjan, korisnik zastupničke mirovine, smatra neustavnim smanjenje te mirovine, učinjeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru jer da se radi o stečenim pravima. Tim je Zakonom, smatra predlagatelj, povrijeđeno načelo pravne sigurnosti. Neustavnost navedenih zakonskih odredaba predlagatelji su obrazlagali i usporedbama s odredbama drugih zakona, kao što su Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika (»Narodne novine«, broj 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01 i 116/01), Zakon o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01 i 109/01) te Zakon o najvišoj mirovini (»Narodne novine«, broj 162/98 i 82/01). Prijedlozi nisu osnovani.
  68. Pravo zastupnika Hrvatskog sabora na mirovinu uređeno je Zakonom o dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske iz
  69. godine. Osporenim člankom
  70. tog Zakona iza članka
  71. Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske iz
  72. godine dodani su novi članci 24a. do 24e., kojima je utvrđeno: pravo zastupnika na starosnu mirovinu nakon prestanka zastupničkog mandata, uvjete za ostvarivanje tog prava glede mirovinskog sta­ža i godina života, pravo na invalidsku mirovinu, način odre­đivanja zastupničke mirovine, mirovinska osnovica od koje se određuje mirovina, pravo članova obitelji na obiteljsku mirovinu u slučaju smrti zastupnika, odgovarajuća primjena propisa iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, državno tijelo nadležno za pokretanje postupka i ostvarivanje prava na mirovinu te obveza naknade sredstava nadležnom državnom tijelu iz državnog proračuna za isplaćena sredstava. Daljnjim odredbama Zakona (članak 2.) bilo je propisano da se navedene odredbe članaka 24a. do 24e. primjenjuju na sve zastupnike od prvog saziva Sabora Republike Hrvatske pa nadalje, te vrijeme stupanja Zakona na snagu (članak 3.).
  73. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika iz
  74. godine promijenjen je naziv zakona u »Zakon o pravima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru« (članak 1.) te su člancima 2., 3., 4.,
  75. i
  76. tog Zakona izmijenjene odredbe navedenih članaka 24a. do 24e. Prema tim odredbama zastupnik je nakon prestanka zastupničkog mandata i nadalje imao pravo na starosnu mirovinu prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje te mirovine prema propisima iz mirovinskog osiguranja (najmanje 20 godina mirovinskog staža i navršenih 55 (muškarac), odnosno 50 (žena) godina života, mirovinsku osnovicu 85% iznosa plaće u prethodnom, odnosno posljednjem mjesecu rada i dr.). Člankom
  77. tog Zakona propisano je da ta prava mogu ostvarivati svi zastupnici koji su obnašali dužnost na dan
  78. listopada
  79. i nadalje ako su zastupničku dužnost obnašali neprekidno najmanje osamnaest mjeseci. Člankom
  80. istog Zakona uređeno je pravo zastupnika na plaću i naknadu nakon prestanka zastupničke dužnosti. Člankom
  81. Zakona utvrđeno je vrijeme njegova stupanja na snagu.
  82. Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, koji je sada na snazi, uređuju se prava i dužnosti zastupnika koja se odnose na plaću, mirovine, naknade, ostala primanja i druga prava na osnovi obnašanja zastupničke dužnosti (članak 1.). Prema članku
  83. stavku
  84. točki
  85. tog Zakona, zastupnik po osnovi obnašanja zastupničke dužnosti uz prava i obveze utvrđene posebnim propisima ima pravo na zastupničku mirovinu prema uvjetima utvrđenim tim Zakonom. Zastupnička mirovina uređena je u Poglavlju
  86. Zakona, odredbama članaka
  87. do 17., od kojih se kao relevantne u odnosu na navode predlagatelja citiraju sljedeće: Članak
  88. »

(1)Zastupnik nakon prestanka zastupničkog mandata ima pravo na zastupničku mirovinu prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako je najmanje u jednom zastupničkom mandatu obnašao dužnost zastupnika dulje od polovice vremena od vremena trajanja zastupničkog mandata propisanog Ustavom Republike Hrvatske, te ima najmanje 20 godina mirovinskog staža i 55 godina života – muškarac, odnosno 50 godina života – žena.
(2)Zastupniku se u vrijeme trajanja mandata iz stavka 1. ovoga članka uračunava i vrijeme u kojem mu je mandat mirovao jer je kao zastupnik bio izabran ili imenovan na dužnost čije je obavljanje nespojivo s obnašanjem zastupničke dužnosti u skladu sa zakonom.
(3)Zastupniku koji ispunjava uvjete utvrđene u stavku
  1. ovoga članka zastupnička mirovina iznosi 65% od osnovice i povećava se za 2% za svaku daljnju navršenu godinu mirovinskog staža.« Članak
  2. »
(1)Zastupnik koji je zastupničku dužnost obnašao tri mandata uzastopce i ako je u svakom mandatu obnašao zastupničku dužnost dulje od polovice vremena od vremena trajanja mandata propisanog Ustavom Republike Hrvatske ima pravo na zastup­ničku mirovinu ako ima najmanje 15 godina mirovinskog staža.
(2)Zastupniku koji ispunjava uvjete utvrđene u stavku
  1. ovog članka zastupnička mirovina iznosi 55% od osnovice i povećava se za 2% za svaku daljnju navršenu godinu mirovinskog staža.« Članak
  2. »
(1)Osnovica za određivanje zastupničke mirovine je neto plaća zastupnika koju je ostvario, ili bi ostvario, u mjesecu koji je prethodio podnošenju zahtjeva za utvrđivanje prava na zastup­ničku mirovinu.
(2)Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka ako je u vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje prava na zastupničku mirovinu prema ovom Zakonu to povoljnije, osnovica za odre­đivanje zastupničke mirovine je neto plaća koju ostvaruje zastupnik, odnosno neto plaća koju ostvaruje dužnosnik u Hrvatskom državnom saboru u to vrijeme.
(3)Iznos zastupničke mirovine ne može biti veći od 85% od osnovice.« Članak 15. »
(1)Prava iz članka 8., 9.,
  1. i
  2. ovoga Zakona mogu ostvarivati svi zastupnici koji su obnašali zastupničku dužnost na dan
  3. listopada
  4. godine i nadalje bez obzira jesu li primali plaću kao zastupnici ili ne ako su zastupničku dužnost obnašali dulje od polovice vremena trajanja zastupničkog mandata propisanog Ustavom Republike Hrvatske.
(2)Pravo na zastupničku mirovinu pod uvjetima utvrđenim člankom
  1. stavkom
  2. ovoga Zakona imaju i bivši delegati u Saveznom vijeću i Vijeću republika i pokrajina Skupštine bivše SFRJ iz Republike Hrvatske koji su te dužnosti obnašali u interesu neovisnosti Republike Hrvatske u razdoblju od
  3. svibnja 1990., odnosno od
  4. lipnja
  5. do
  6. listopada 1991., te su na poziv Vlade Republike Hrvatske napustili dužnost delegata u tim vijećima i stavili se na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske.«.
  7. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru iz
  8. godine utvrđeno je smanjenje iznosa zastupničke mirovine (članci
  9. i 2.); obvezan je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da po službenoj dužnosti donese novo rješenje sukladno tom smanjenju (članak 3.); riječi »Hrvatski državni sabor« zamijenjene su riječima »Hrvatski sabor« (članak 4.) te je određeno stupanje Zakona na snagu i njegova primjena od
  10. siječnja
  11. godine. Osporene odredbe članaka
  12. i
  13. tog Zakona glase: Članak
  14. »U Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, br. 55/00) iza članka
  15. dodaje se članak 16.a koji glasi: »Članak 16.a Svota zastupničke mirovine određene prema članku
  16. do
  17. ovoga Zakona smanjuje se ovisno o visini, i to: 1) za 8% razlika od 2.500,01 – 3.000,00 kuna, 2) za 12% razlika od 3.000,01 – 4.000,00 kuna, 3) za 16% razlika od 4.000,01 – 5.000,00 kuna, 4) za 20% iznos od 5.000,01 i nadalje. Svota mirovine smanjena prema stavku
  18. ovoga članka, ne može iznositi manje od svote mirovine određene prema općim propisima o mirovinskom osiguranju.« Članak
  19. »Korisnicima zastupničke mirovine kojima je mirovina odre­đena do
  20. prosinca
  21. prema Zakonu o pravima i dužno­stima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru za koje se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, svota mirovine koja im je pripadala na dan
  22. rujna
  23. smanjuje se prema članku
  24. ovoga Zakona. Tako smanjena svota mirovine ne može iznositi manje od svote mirovine određene prema općim propisima o mirovinskom osiguranju. Svota mirovine određena prema stavku
  25. ovoga članka pripada korisniku od
  26. siječnja 2002.«.
  27. Razmotrivši podnesene prijedloge te odredbe osporenih propisa, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje ustavnopravno relevantni razlozi za pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporenih odredaba s Ustavom jer te odredbe nisu u nesuglasju s odred­bama Ustava. Odredbe Ustava mjerodavne za ovaj postupak sadržane su u članku
  28. stavku
  29. podstavku 1., članku 3., članku
  30. stavku 1., članku
  31. stavku 2., članku
  32. stavku 1., članku
  33. stavku
  34. i članku
  35. stavku
  36. podstavku
  37. Ustava, koji glase: – članak
  38. stavak
  39. podstavak 1.: »Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlu­čuje: – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;« – članak 3.: »...jednakost, ...socijalna pravda, ...vladavina prava....« najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.« – članak
  40. stavak 1.: »U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.« – članak
  41. stavak 2.: »Svi su pred zakonom jednaki.« – članak
  42. stavak 1.: »Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.« – članak
  43. stavak 2.: »Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.« – članak
  44. stavak
  45. podstavak 1.: »Ustavni sud Republike Hrvatske: – odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom.«.
  46. Pravo na mirovinu spada u krug prava kojima se ostvaruje socijalna sigurnost zaposlenih i članova njihovih obitelji. Prema odredbi članka
  47. stavka
  48. Ustava, pravo na socijalnu sigurnost se ostvaruje pod uvjetima koje propisuje zakon. Zakonom je stoga, uvažavajući odredbu članka
  49. stavka
  50. Ustava, uređeno pravo zastupnika Hrvatskog sabora na mirovinu. Sukladno ustavnoj ovlasti Hrvatskog sabora na samostalno uređivanje pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj, zakonodavac je utvrdio uvjete stjecanja te način i postupak ostvarivanja zastup­ničke mirovine Zakonom o pravima zastupnika, kao i drugim zakonima i na zakonu utemeljenim propisima.
  51. U razmatranju ustavnosti zakonskih odredaba kojima je uređena zastupnička mirovina, Ustavni sud je pošao od stajališta da pravni položaj saborskog zastupnika u obnašanju zastupničke dužnosti ima svoje posebnosti. Poseban pravni položaj zastupnika Hrvatskog sabora u pravnom sustavu Republike Hrvatske proizlazi iz odredbi Ustava kojima je utvrđeno da u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika (članak
  52. stavci
  53. i
  54. Ustava), zatim da je Hrvatski sabor predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj (članak
  55. Ustava) te da se zastupnici Hrvatskog sabora biraju na vrijeme od četiri godine (članak
  56. stavak
  57. Ustava) i imaju imunitet (članak
  58. stavak
  59. Ustava).
  60. Uređivanje zastupničkih mirovina na način koji je različit od općeg uređivanja mirovina, prema ocjeni Ustavnog suda, ima svoje utemeljenje u posebnom pravnom položaju zastupnika, koji proizlazi iz načina stjecanja mandata, predstavničke funkcije i pravne prirode mandata, povećane odgovornosti u obnašanju zastup­ničke dužnosti, javnosti rada, ograničenosti mandata, nespojivosti bavljenja nekim drugim poslovima, napuštanju dota­dašnje profesije i sl. Prava zastupnika, zajedno s njihovim dužnostima i odgovornostima, moraju stoga biti na odgovarajući način razmjerna tim posebnostima, kao i općim socijalnim prilikama pa je, sukladno tim okvirima, dopušteno odstupanje od pravila općeg sustava mirovinskog osiguranja.
  61. Neosnovani su i navodi glede povratnog djelovanja članka
  62. osporenog Zakona protivno Ustavu. Prema odredbama članka
  63. stavcima
  64. i
  65. Ustava, zakoni ne mogu imati povratno djelovanje, već iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Osporeno zakonsko uređenje ne ukazuje se neustavnim s gledišta zabrane povratnog djelovanja zakona budući da se radi o pojedinačnoj zakonskoj odredbi u smislu članka
  66. Ustava.
  67. Nisu osnovani niti navodi glede neustavnosti članaka
  68. i
  69. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, kojima je od
  70. siječnja
  71. smanjen iznos zastupničke mirovine. Pravo na socijalnu sigurnost uređuje se zakonom. Temeljem ustavne ovlasti na samostalno uređivanje pravnih odnosa zakonodavac može zakonom te odnose urediti i na način da smanji visinu nekog ranije priznatog prava ukoliko ocijeni da je to potrebno s obzirom na ukupne gospodarske mogućnosti i socijalne prilike države. U konkretnom slučaju, taj zakon sadrži i zaštitnu klauzulu, prema kojoj sma­njena mirovina ne može biti manja od mirovine određene po općim propisima o mirovinskom osiguranju, što ukazuje da ustavno pravo na socijalnu sigurnost tim smanjenjem nije povri­jeđeno.
  72. Navodi predlagatelja o nesuglasju navedenih zakonskih odredaba s odredbama drugih zakona, posebice Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o najvišoj mirovini, u postupku nisu posebno razmatrani s obzirom da, sukladno svojoj ustavnoj nadležnosti (članak
  73. stavak
  74. podstavak
  75. Ustava), Ustavni sud odlučuje samo o suglasnosti zakona s Ustavom, ali ne i o međusobnoj suglasnosti dvaju ili više zakona.
  76. Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da nema osnove za pokretanje postupka ustavnosudske ocjene osporenih propisa te je, na temelju odredaba članka
  77. stavaka
  78. i
  79. Ustavnog zakona, a u svezi s člankom
  80. stavkom
  81. podstavkom
  82. Ustava, riješio kao pod točkom I. izreke. Odbačaj prijedloga (točka II. izreke) temelji se na članku
  83. Ustavnog zakona. Objava ovog rješenja (točka III. izreke) temelji se na članku
  84. Ustavnog zakona. Broj: U–I–949/1999 U–I–223/2000 U–I–897/2000 U–I–979/2000 U–I–1008/2000 U–I–1371/2000 U–I–372/2002 Zagreb,
  85. veljače
  86. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Suda dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Rješenje, NN 36/2003-503 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 36/2003 Broj dokumenta u izdanju: 503 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 11.3.
  87. ELI: /eli/sluzbeni/2003/36/503 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  88. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.