← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1520/2002 od 19. veljače 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1520/2002 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1520/2002 od
  3. veljače
  4. NN 41/2003 (17.3.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1520/2002 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 539 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe I. L. iz D., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u D. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-213/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. L., B. 23, D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 1.500,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe podnio je dana
  6. srpnja
  7. godine, temeljem odredbe članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Podnositelj predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu, koji se vodi pred Općinskim sudom u D., pod poslovnim brojem: P-213/93 te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnog prava iz članka
  9. stavka
  10. Ustava, koju je Općinski sud u D. počinio ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u D., broj: P-213/93, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava: – podnositelj je
  15. ožujka
  16. godine Općinskom sudu u D. podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete jer su, prema navodima podnositelja, dvojica pripadnika Oružanih snaga izvršila provalu u podnositeljev dom, oštetivši pritom vrata, – rješenjem suda od
  17. srpnja
  18. godine tužba je vraćena podnositelju radi dopune (tj. da naznači kojoj vojnoj jedinici pripadaju osobe koje su počinile štetu), – ispravljenu i dopunjenu tužbu podnositelj je podnio
  19. rujna
  20. godine, – podneskom od
  21. siječnja
  22. godine tužena je odgovorila na navode tužbe, – pripremno ročište je održano
  23. veljače
  24. godine, a riješeno je da će se službenim putem zatražiti potrebne obavijesti od nadležnih tijela, – sljedeće ročište, na kojem su saslušani predloženi svjedoci, održano je
  25. svibnja
  26. godine, – dopisom od
  27. svibnja
  28. godine, sud je od Ureda za obranu D. zatražio podatke o osobama koje su spornog dana bile raspoređene na zadatak dostave mobilizacijskih poziva, – i na ročištu održanom
  29. lipnja
  30. godine proveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, – dopisom od
  31. srpnja
  32. godine, sud je od Vojne policije D. zatražio potrebne podatke, – postupak je nastavljen održavanjem ročišta
  33. rujna
  34. i
  35. rujna
  36. godine, – podneskom od
  37. listopada
  38. godine, podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužene traži: I. utvrđenje da su pripadnici Hrvatske vojske nasilno provalili u podnositeljev stan II. utvrđenje da je podnositelj protuzakonito lišen slobode »vojnim pritvaranjem« III. utvrđenje da je podnositelj protuzakonito upućivan u rat u Bosnu i Hercegovinu IV. naknadu materijalne štete (565,51 kn) i nematerijalne štete (85.700,90 kn) V. naknadu troška – na ročištu, održanom
  39. listopada
  40. godine, razdvojen je postupak u odnosu na tužbeni zahtjev podnositelja naznačen pod točkama II., III. i djelomično točkom IV. podnositeljevog podneska od
  41. listopada
  42. godine, koji će se voditi pod drugom oznakom spisa, a rasprava je odgođena na prijedlog podnositelja budući da je svjedok kojeg je trebalo saslušati teško bolestan, – s obzirom na rješenje o razdvajanju predmeta, podneskom od
  43. prosinca
  44. godine, podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev koji potražuje u predmetnoj parnici, – podneskom od
  45. siječnja
  46. godine, podnositelj, između ostalog, obavještava sud da je svjedok ozdravio te predlaže određivanje rasprave, – podnescima od
  47. ožujka 1995.,
  48. travnja 1995.,
  49. listopada 1995.,
  50. ožujka 1996.,
  51. travnja 1996.,
  52. svibnja 1996.,
  53. svibnja
  54. i
  55. ožujka
  56. godine, podnositelj požuruje zakazivanje glavne rasprave. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U D.
  57. Na temelju članka
  58. stavka
  59. alineje
  60. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
  61. rujna
  62. godine zatražio od Općinskog suda u D. da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  63. rujna
  64. godine iznosi se kronologija rada na predmetu te se ističe da iza ročišta
  65. listopada
  66. godine sud nije postupao, da se na predmetu do sada izmijenilo više sudaca zbog odlaska sudaca s dužnosti iz tog suda, a da se podnositelj zbog nezakazivanja ročišta nije obraćao predstavkom uredu predsjednika suda, kao što je to znao činiti u brojnim drugim postupcima pred tim sudom. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  67. Odredbom članka
  68. stavka
  69. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  70. stavka
  71. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u D., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. ožujka
  6. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u D. Ustavna tužba podnesena je dana
  7. srpnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u D. trajao ukupno devet
(9)godina, tri
(3)mjeseca i trinaest
(13)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvr­đivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Za­kon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  16. srpnja
  17. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, sedam
(7)mjeseci i dvadesetsedam
(27)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdoblju Općinski sud u D. nije poduzeo niti jednu radnju koja bi bila relevantna za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sud­skom postupku. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. 5.
  2. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije ni u čemu pridonio duljini prvostupanjskog sudskog postupka. Dapače, podnositelj se u više navrata pisanim podnescima obraćao nadležnom sudu požurujući postupak i zahtijevajući od nadležnog suda provođenje odgovarajućih radnji u tom postupku. 5.
  3. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA S obzirom na činjenicu da konkretni sudski postupak nije došao u stadij raspravljanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o složenosti sudskog predmeta nije moguće govoriti. 5.
  4. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu isticanja nadležnog prvostupanjskog suda da bi se na predmetu izmijenilo više sudaca zbog odlazaka sudaca s dužnost iz tog suda, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  5. stavkom
  6. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  7. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  8. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  9. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  10. veljače
  11. i dr.).
  12. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nera­zum­no dugim nepostupanjem Općinskog suda u D. povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske.
  15. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  16. stavka
  17. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  18. Sukladno odredbi članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  21. studenoga
  22. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  23. stavka
  24. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, njegovu hitnost, a napose značaj koji postupak ima za podnositelja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  25. stav­ka
  26. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u D., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-213/93, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, kojeg je podnositelj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
  27. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  28. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1520/2002 Zagreb,
  29. veljače
  30. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 41/2003-539 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 41/2003 Broj dokumenta u izdanju: 539 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.3.
  31. ELI: /eli/sluzbeni/2003/41/539 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  32. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.