← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1905/2001 od 12. ožujka 2003.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1905/2001 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1905/2001 od
  3. ožujka
  4. NN 44/2003 (20.3.2003.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1905/2001 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 572 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, dopredsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, broj 28/92) u dijelu koji se odnosi na stavak
  10. članka 24a. Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Predlagatelj Radoš Miletić iz Kastava (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, broj 28/92). Člankom
  13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvat­skom državljanstvu dopunjen je Zakon o hrvatskom držav­ljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91) novim člankom 24a. Predlagatelj osporava odredbu članka 24a. stavka
  14. Zakona. Budući da se radi o članku
  15. zakonske novele iz
  16. godine, kojom je Zakon o hrvatskom državljanstvu iz
  17. godine dopunjen novim člankom 24a., u obrazloženju ovoga rješenja osporena odredba navodit će se pod oznakom članka 24a. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Obrazlažući stajalište zbog kojega podnosi prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 24a. stavka
  18. Zakona o hrvatskom državljanstvu, predlagatelj ističe da »odredba članka 24a. stavka
  19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu predstavlja temeljno načelo u smislu kada se smatra da se stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem, pa je propisano da je to danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. Ova zakonska odredba se u praksi primjenjuje i za slučajeve stjecanja hrvatskog državljanstva čiji uvjeti su propisani u odredbi članka
  20. stavka
  21. Zakona o hrvat­skom državljanstvu. Dakle, ista zakonska odredba se u praksi primjenjuje i u slučajevima kada se uz zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo prilaže izjava o odricanju stranog državljanstva«. Predlagatelj smatra da bi se hrvatsko državljanstvo - koje je stečeno u postupku prirođenja temeljem dane izjave o odricanju stranog državljanstva sukladno članku
  22. stavku
  23. Zakona o hrvatskom državljanstvu – trebalo stjecati danom davanja te izjave. U tom se slučaju, prema njegovom mišljenju, primjenjuje iznimka od pravila propisana u članku 24a. stavku
  24. Zakona o hrvat­skom državljanstvu, a ne opće pravilo propisano u članku 24a. stavku
  25. istog Zakona prema kojem se državljanstvo stječe pri­rođenjem danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko držav­ljanstvo. Predlagatelj tvrdi da se osporena odredba članka 24a. stavka
  26. Zakona o hrvatskom državljanstvu zbog njezine nepotpune i neprecizne formulacije »u praksi ne primjenuje što automatski dovodi do povrede ustavnog načela iz članka
  27. Ustava, tj. da su svi pred zakonom jednaki«, pa stoga predlaže ukidanje odredbe članka 24a. stavka
  28. Zakona o hrvatskom državljanstvu kako bi se omogućilo »donošenje nove odredbe tako formulirane i stilizirane da se u praksi imperativno ima primjenjivati u smislu da se hrvatsko državljanstvo stečeno na temelju dane izjave stječe danom davanja izjave.«
  29. Članak 24a. Zakona o hrvatskom državljanstvu u cijelosti glasi: Članak 24a. Prirođenjem hrvatsko državljanstvo stječe se danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. Hrvatsko državljanstvo stečeno na temelju dane izjave stječe se danom davanja izjave. Otpustom hrvatsko državljanstvo prestaje danom uručenja rješenja o otpustu iz hrvatskog državljanstva. Odricanjem hrvatsko državljanstvo prestaje danom davanja izjave o odricanju hrvatskog državljanstva. Prijedlog nije osnovan.
  30. U postupku ocjene osnovanosti prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene odredbe članka 24a. stavka
  31. Zakona o hrvatskom državljanstvu, Ustavni sud je pošao od mjerodavne odredbe članka
  32. stavka
  33. Ustava koja glasi: Članak
  34. stavak
  35. Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ure­đuje se zakonom. Prema odredbi članka
  36. Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatsko državljanstvo se stječe:
  37. podrijetlom,
  38. rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske,
  39. prirođenjem, te
  40. po međunarodnim ugovorima. Prirođenje je jedna od pravnih osnova za stjecanje hrvatskog državljanstva. Prirođenjem se u hrvatsko državljanstvo primaju punoljetni i poslovno sposobni stranci (strani državljani ili osobe bez državljanstva) koji na formalan način, upućivanjem pisanog zahtjeva nadležnom tijelu Republike Hrvatske, izraze pravnu volju za primitkom u hrvatsko državljanstvo. Primitak u hrvatsko državljanstvo prirođenjem uvijek pretpostavlja podnošenje zahtjeva nadležnom tijelu Republike Hrvatske za primitak u hrvatsko državljanstvo, provedbu upravnog postupka i donošenje upravnog akta (rješenja) kojim se rješava o pravu stranca (podnositelja zahtjeva) za primitak u hrvatsko državljanstvo. U rješenju, broj: U-I-206/1992, U-I-207/1992, U-I-209/1992, U-I-222/1992 od
  41. svibnja
  42. godine (»Narodne novine«, broj 49/1993), kojim je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  43. stavka
  44. Zakona o hrvatskom državljanstvu, Ustavni sud je utvrdio da »osoba prirođenjem (podomaćenjem, naturalizacijom) stječe državljanstvo na vlastiti zahtjev posebnim aktom nadležnog državnog organa. To je volja (zahtjev) određene osobe i odluka države.«
  45. Člankom
  46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu dopunjen je Zakon o hrvatskom držav­ljanstvu novim člankom 24a. kojim se određuje dan stjecanja hrvat­skog državljanstva, odnosno dan otpusta iz ili odricanja od hrvatskog državljanstva. Sukladno općim pravilima o notifikaciji upravnih akata, u članku
  47. stavku
  48. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se prirođenjem hrvatsko državljanstvo stječe danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. Osporena odredba članka
  49. stavka
  50. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koja propisuje da se hrvatsko državljanstvo stečeno na temelju dane izjave stječe danom davanja izjave, nije iznimka od općeg pravila propisanog člankom
  51. stavkom
  52. istog Zakona, kako u svom prijedlogu pogrešno zaključuje predlagatelj. Za sve slučajeve primitka u hrvatsko državljanstvo priro­đenjem, uređene u Glavi II. Zakona o hrvatskom državljanstvu pod nazivom »Stjecanje državljanstva«, mjerodavna je isključivo odredba članka 24a. stavka
  53. Zakona o hrvatskom državljanstvu, što znači da se u svim slučajevima prirođenja hrvatsko državljanstvo stječe danom dostave (uručenja) stranci rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. Izjava stranca (pripadnika hrvatskog naroda) dana u postupku beneficirane naturalizacije, pokrenutom njegovim zahtje­vom za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka
  54. Zakona o hrvatskom državljanstvu, samo je jedna od kumulativno postavljenih zakonskih pretpostavki koje moraju biti ispunjene da bi se zahtjev stranca mogao ocijeniti osnovanim. Isto tako, izjava stranca da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva (ako strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti), temeljem članka
  55. stavka
  56. Zakona o hrvatskom državljanstvu, također predstavlja samo jednu od kumulativno postavljenih zakonskih pretpostavki koje moraju biti ispunjene da bi se zahtjev stranca za primitkom u hrvatsko državljanstvo u postupku redovite naturalizacije mogao ocijeniti osnovanim. Na dan davanja tih izjava stranka ne stječe hrvatsko dr­žav­ljanstvo. Samo dostava rješenja o primitku stranca u hrvatsko državljanstvo temeljem članka
  57. ili članka
  58. Zakona o hrvat­skom državljanstvu, kojim je zahtjev stranke ocijenjen osnovanim, jer su ispunjene sve zakonske pretpostavke (uključujući i pisanu izjavu stranca sa sadržajem koji određuje Zakon), i u kojem je obrazloženo činjenično stanje i utvrđeno nepostojanje drugih razloga zbog kojih bi se zahtjev stranke trebao odbiti temeljem članka
  59. stavka
  60. Zakona o hrvatskom državljansvu, konstituira trajni pravni odnos državljanstva između dotadašnjeg stranca i Republike Hrvatske. Izjave podnositelja zahtjeva iz članka
  61. stavka
  62. i članka
  63. Zakona o hrvatskom državljanstvu nisu izjave kojima se stječe hrvatsko državljanstvo, a na koje se odnosi osporena odredba članka 24a. stavka
  64. istog Zakona.
  65. Osporena odredba članka 24a. stavka
  66. Zakona o hrvat­skom državljanstvu odnosi se u prvom redu na slučajeve stjecanja hrvatskog državljanstva propisane člankom
  67. stavcima
  68. do
  69. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Članak
  70. Zakona o hrvatskom državljanstvu sadrži pri­jelazne odredbe kojima se uređuje državljanski status osoba koje su na dan
  71. listopada
  72. godine bile državljani bivše SFRJ i državljani jedne od bivših socijalističkih republika. Uslijed raspada SFRJ i stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske, člankom
  73. Zakona o hrvatskom državljanstvu uređeno je pitanje tzv. zatečenog hrvatskog državljanskog korpusa, odnosno pitanje koji se državljani bivše SFRJ na dan stvaranja Republike Hrvat­ske smatraju državljanima Republike Hrvatske. Člankom
  74. stavkom
  75. Zakona u tom je smislu propisano da se hrvatskim državljaninom smatra i pripadnik hrvatskog naroda (državljanin bivše SFRJ) koji na dan
  76. listopada
  77. godine nije imao državljanstvo bivše Socijalističke Republike Hrvatske, a na dotični je dan imao prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. Ispunjenje navedenih pretpostavki dovodi po sili članka
  78. stavka
  79. Zakona o hrvatskom državljanstvu do priznavanja hrvat­skog državljanstva i takvim osobama bez prethodne provedbe upravnog postupka i bez donošenja pisanog rješenja. U takvim se slučajevima stranka odmah upisuje u evidenciju o hrvatskom državljanstvu, a dan davanja izjave smatra se danom kada je stranka stekla hrvatsko državljanstvo. Drugi slučaj na koji se primjenjuje osporena odredba članka 24a. stavka
  80. Zakona o hrvatskom državljanstvu uređen je člankom
  81. Zakona o hrvatskom državljanstvu. U tom se članku propisuju pretpostavke za ponovno stjecanje hrvatskog državljanstva osoba utvrđenih u člancima
  82. i
  83. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Radi se o osobama kojima je kao maloljetnima prestalo hrvatsko državljanstvo zbog toga što je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom ili odricanjem njihovim roditeljima, kao i o osobama kojima je kao maloljetnima prestalo otpustom ili odricanjem hrvatsko državljanstvo temeljem zahtjeva njihovih usvojitelja – stranih državljana, koji su ih kao djecu usvojili sa srodničkim učinkom. U oba navedena slučaja radi se o tzv. reintegraciji u hrvatsko državljanstvo u užem smislu, odnosno o vraćanju hrvatskog državljanstva osobama koje su ga imale, ali su ga na Zakonom predviđene načine izgubile. Zakonodavac za takve slučajeve izrijekom propisuje da osoba stječe ponovno hrvatsko državljanstvo ako najmanje jednu godinu neprekidno boravi na teritoriju Republike Hrvatske i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. U tom se slučaju danom ponovnog stjecanja hrvatskog državljanstva treba smatrati dan kada je takva osoba dala pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom (pod uvjetom da su ispunjene i ostale zakonske pretpostavke, odnosno da osoba posjeduje svojstva iz članka
  84. ili članka
  85. Zakona o hrvatskom državljanstvu i da neprekidno boravi na teritoriju Republike Hrvatske najmanje jednu godinu). Ako bi se u tom slučaju i donijelo rješenje o ponovnom primitku u hrvatsko državljanstvo, takvim rješenjem samo bi se utvrdila pravna valjanost dane izjave i ispunjenje ostalih zakonskih uvjeta, a samo rješenje imalo bi karakter deklaratornog upravnog akta s povratnim (retroaktivnim) djelovanjem.
  86. Budući da predlagatelj u svom podnesku osporava odredbu članka 24a. stavka
  87. Zakona o hrvatskom državljanstvu pogrešno smatrajući da se ta odredba primjenjuje i na slučaj uređen člankom
  88. stavkom
  89. Zakona o hrvatskom državljanstvu te izvodeći iz toga pogrešan zaključak da je primjena članka 24a. stavaka
  90. i
  91. Zakona o hrvatskom državljanstvu u praksi nepravilna (»neustavna«), Ustavni sud je prijedlog predlagatelja ocijenio u cijelosti neosnovanim i nije prihvatio pokretanje postupka za ocjenu sugalsnosti s Ustavom osporene odredbe članka 24a. stavka
  92. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
  93. Temeljem odredbe članka
  94. stavka
  95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci rješenja. Broj: U-I-1905/2001 Zagreb,
  96. ožujka
  97. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Rješenje, NN 44/2003-572 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 44/2003 Broj dokumenta u izdanju: 572 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.3.
  98. ELI: /eli/sluzbeni/2003/44/572 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  99. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.