← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2874/2002 od 26. ožujka 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2874/2002 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2874/2002 od
  3. ožujka
  4. NN 59/2003 (9.4.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2874/2002 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 730 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe A. M. iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: II P-1462/78 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  7. studenoga
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u Splitu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. U obrazloženju ustavne tužbe podnositelj navodi da je nadležni sud propustio odlučiti o njegovim pravima i obvezama u razum­nom roku, odnosno ističe povredu odredbe članka
  9. stav­ka
  10. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da je ostavinska rasprava nakon smrti njegovog oca održana
  11. godine te da je rješenjem suda upućen u parnicu. Nadalje, da je od trenutka pokretanja konkretne parnice prošlo 23 godine, a da se parnica vodi još uvijek pred prvostupanjskim sudom. Ističe da je rođen
  12. godine i da je teški bolesnik te da mu je zbog toga neophodna mogućnost raspolaganja imovinom koja je predmet spora.
  13. Prema odredbi članka
  14. stavka
  15. Ustavnog zakona Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedi­načnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice. Stavcima
  16. i
  17. članka
  18. Ustavnog zakona ustanovljena je obveza Ustavnog suda da, u slučaju kada usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku, nadležnom tijelu istodobno odredi rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama podnositelja, kao i da Ustavni sud odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnog prava, na teret državnog proračuna. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  19. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  20. Ustavnog zakona, iz preslika prvostupnjskog spisa, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamče­nog člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  23. svibnja
  24. godine pokrenut je parnični spor tužbom N. M. radi utvrđivanja prava na nužni dio. Tuženi su bili A. M., M. M. i O. Z. M.; – rješenjem Okružnog suda u Splitu određen je Općinski sud u Splitu kao stvarno nadležan sud, jer je predsjednik Općinskog suda u Starom Gradu na Hvaru, kao jedini sudac tog suda, izuzet od postupanja u konkretnom predmetu; – dana
  25. ožujka
  26. godine održano je ročište, na kojem je udovoljeno punomoćniku tužitelja da mu se da rok od 15 dana radi izjašnjenja na navode odgovora na tužbu, tužitelj je pozvan da u roku od 8 dana dostavi uredne adrese predloženih svjedoka, te je odlučeno da će se zatražiti spisi predloženi u tužbi; – pismom od
  27. ožujka
  28. godine sutkinja M. R. je zatražila spis Općinskog suda u Starom Gradu, broj: O-161/73; – dana
  29. ožujka
  30. godine Općinski sud Stari Grad na Hvaru je poslao traženi spis; – pismom od
  31. rujna
  32. godine sutkinja R. je zamolila Općinski sud Stari Grad da sasluša svjedoka V. B. iz Hvara, zbog zdravstvenih razloga; – pismom od
  33. listopada
  34. godine sudac I. iz Općinskog suda Stari Grad je odgovorio da ne može udovoljiti zamolbi jer da je tražio izuzeće u predmetu; – pismom od
  35. listopada
  36. godine sutkinja je ponovila zamolbu upućenu Općinskom sudu Stari Grad radi saslušanja navedenog svjedoka; – dana
  37. studenoga
  38. godine dostavljen je zapisnik o saslušanju svjedoka V. B.; – dana
  39. siječnja
  40. godine zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je dao odgovore na navode tuženika; – dana
  41. veljače
  42. godine održano je ročište, na kojem je donijeto rješenje kojim je tužitelj pozvan da u roku od 15 dana uredi tužbeni zahtjev, a tuženi da dostave adrese svjedoka; – podneskom od
  43. ožujka
  44. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev; – dana
  45. ožujka
  46. godine održano je ročište; – sljedeće ročište održano je
  47. travnja
  48. godine; – tuženi su dostavili podnesak dana
  49. travnja
  50. godine; – sljedeće ročište je održano dana
  51. svibnja
  52. godine; predložena je daljnja odgoda ročišta radi eventualne nagodbe stranaka; – tužitelj je sljedeći podnesak uputio sudu dana
  53. siječnja
  54. godine; – dana
  55. siječnja
  56. godine zakazano je ročište, na ko­jem je rasprava odgođena za
  57. veljače
  58. godine; –
  59. veljače
  60. godine održano je ročište; – ročište je održano
  61. svibnja
  62. godine; – ročište je održano
  63. lipnja
  64. godine; – pismom od
  65. siječnja
  66. godine sutkinja R. uputila je zamolbu Općinskom sudu Stari Grad radi saslušavanja III.-tužene; – pismom od
  67. siječnja
  68. godine sutkinja R. uputila je zamolbu za saslušavanje svjedoka Općinskom sudu Korčula; – dana
  69. veljače
  70. godine Općinski sud u Starom Gradu dostavio je zapisnike o saslušavanju svjedoka; – ročište je održano
  71. rujna
  72. godine; izmijenjen je sastav vijeća, sutkinja G. A.; – ročište je održano
  73. veljače
  74. godine; – dana
  75. ožujka
  76. godine učinjen je uviđaj na licu mjesta; – dana
  77. svibnja
  78. godine održano je ročište; tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana dostavi svu potrebnu dokumentaciju; – pismom sutkinje G. tuženi je dana
  79. listopada
  80. godine pozvan da dostavi dokumentaciju; – ročište je održano
  81. prosinca
  82. godine, naređeno je tužitelju da uredi tužbeni zahtjev; – podneskom od
  83. prosinca
  84. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev; – ročište je održano
  85. veljače
  86. godine; novo će se zakazati nakon konzultacije s vještakom koji bi trebao procijeniti imovinu koja je u sporu; – ročište je zakazano za
  87. listopada
  88. godine, na kojem je tužitelju naređeno da uredi tužbeni zahtjev; tuženi su priopćili da je III.-tužena umrla dana
  89. svibnja
  90. godine; – podneskom od
  91. siječnja
  92. godine tužitelj je izvijestio sud da je ostavinski postupak iza III.- tužene okončan, a da će tužbeni zahtjev tužitelj naknadno urediti; – podneskom od
  93. siječnja
  94. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev; – rješenjem od
  95. travnja
  96. godine Općinski sud u Splitu riješio je da se rasprava zakazana za
  97. travnja
  98. godine neće održati zbog bolesti raspravnog suca; – podneskom od
  99. listopada
  100. godine tužitelj je zamolio sud dodjeljivanje predmeta drugom sucu, jer je predsjednica vijeća duže bolesna, a spor traje 12 godina; – rješenjem predsjednika Općinskog suda u Splitu od
  101. studenoga
  102. godine određeno je da se predmet dodijeli drugom sucu; – ročište zakazano za
  103. ožujka
  104. godine, odgođeno je za
  105. svibnja
  106. godine; – ročište je održano
  107. svibnja
  108. godine; izmijenjen je predsjednik vijeća, sutkinja je sada M. P.; – ročište je održano
  109. srpnja
  110. godine; – ročište
  111. listopada
  112. godine odgođeno je na zahtjev tuženika koji zbog situacije u državi nisu stupili u kontakt s punomoćnikom u Dubrovniku; – ročište od
  113. studenoga
  114. godine odgođeno je zbog stanja u državi, na zamolbu tuženika; – nakon mnogobrojnih zamolbi Općinskog suda Stari Grad, Općinski sud u Splitu učinio je službenu bilješku dana
  115. prosinca
  116. godine i vratio ostavinski spis; – podneskom od
  117. veljače
  118. godine tužitelj je tražio zakazivanje rasprave; – ročište je održano
  119. ožujka
  120. godine; –
  121. travnja
  122. godine tuženi, podnositelj ustavne tužbe, je dostavio preslike traženih dokumenata; – ročište je održano
  123. travnja
  124. godine; – ročište od
  125. svibnja
  126. godine odgođeno zbog nestanka električne energije; – ročište održano
  127. lipnja
  128. godine; zaključeno ras­prav­ljanje; – rješenjem Općinskog suda u Splitu od
  129. lipnja
  130. godine preotvoreno je raspravljanje radi dopune činjeničnog stanja i to vještačenjem; – ročište održano
  131. studenoga
  132. godine: izmjena suca i sastava vijeća; – ročište održano
  133. siječnja
  134. godine; stranke izjavile da će pokušati spor riješiti mirnim putem; – pismom od
  135. siječnja
  136. godine sutkinja A. R. zatražila ostavinski spis iza pok. M. M., od Općinskog suda u Starom Gradu; – ostavinski spis dostavljen
  137. siječnja
  138. godine; – ročište održano
  139. ožujka
  140. godine; – ročište održano
  141. svibnja
  142. godine; – Općinski sud u Splitu je dana
  143. svibnja
  144. godine donio djelomičnu presudu; – dana
  145. srpnja
  146. godine održano je ročište; tužitelju je dan rok od 30 dana da uredi tužbeni zahtjev; – ročište je održano
  147. studenoga
  148. godine; – sljedeće ročište je održano
  149. veljače
  150. godine; – ročište je održano
  151. travnja 2001.; pa
  152. kolovoza 2001.,
  153. studenoga
  154. i
  155. studenoga
  156. godine; – podneskom od
  157. prosinca
  158. godine sutkinja R. tražila je z.k. izvadak od Općinskog suda u Starom Gradu; potom je više puta požurivala dostavu tog z.k. izvatka; – z.k. izvadak učinjen je
  159. svibnja
  160. godine; – ročište zakazano za
  161. listopada
  162. godine odgođeno je jer je tužitelj molio kratki rok radi pregleda pristiglih izvadaka; – ročište od
  163. studenoga
  164. godine odgođeno je jer su tuženici tražili rok za očitovanje; – na ročištu
  165. veljače
  166. godine spis broj: II-P-142/03 pripojen je spisu broj: II-P-1462/78 te se vode pod jedinstvenim brojem: II-P-1462/78, ročiše je odgođeno, a sljedeće je zakazano za
  167. ožujka
  168. godine. Provjerom u sudskoj referadi nadležne sutkinje dobiven je podatak da je sljedeće ročište zakazano za
  169. travnja
  170. godine. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
  171. Na temelju članka
  172. stavka
  173. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  174. siječnja
  175. godine od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva. Pismom zaprimljenim u Ustavnom sudu dana
  176. veljače
  177. godine predsjednik Općinskog suda u Splitu je odgovorio na upit Ustavnog suda. U pismu je naveden slijed radnji od trenutka podnošenja tužbe Općinskom sudu u Splitu te su navedena održana ročišta. Predsjednik suda ne obrazlaže zašto od dana
  178. lipnja
  179. godine kada je donijeto izvanraspravno rješenje o preotvaranju glavne rasprave, pa do
  180. studenoga
  181. godine kada je sutkinja R. zakazala ročište, sud nije poduzimao nikakve radnje u predmetu. U pismu se napominje da svi dosadašnji suci u predmetu više nisu u sudbenoj vlasti. Zaključuje da je, kod navedenih utvrđenja i uz činjenicu da je održan veliki broj ročišta u predmetu te da je donijeta djelomična presuda, razvidno da je na predmetu rađeno kontinuirano. Ustavnu tužbu smatra neosnovanom. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  182. Odredbom članka
  183. stavka
  184. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Odredbom članka
  185. Ustavnog zakona propisano je slje­deće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 6.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. svibnja
  6. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. studenoga
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Splitu trajao ukupno 24 (dvadeset četiri) godine, 6 (šest) mjeseci i 26 (dva­deset­ šest) dana. Tijekom tog razdoblja nadležni prvostupanjski sud zakazao je 38 ročišta za glavnu raspravu počevši od
  9. ožujka
  10. godine do ročišta održanog
  11. veljače
  12. godine, a potom je sljedeće ročište zakazano za
  13. ožujka
  14. godine. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97 i 6/99 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  15. studenoga
  16. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  17. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  18. stavka
  19. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  20. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  21. studenoga
  22. godine, izmjenama članka
  23. stavka
  24. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  25. studenoga
  26. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  27. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  28. studenoga
  29. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđi­vanju Konvencije) do
  30. studenoga
  31. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi 5 (pet) godina i 24 (dvadeset četiri) dana. 6.
  32. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da je u predmetnom sporu Općinski sud u Splitu zakazivao ročišta u razdoblju od podnošenja tužbe
  33. godine do
  34. godine kada je rasprava preotvorena. Međutim, i u tom razdoblju je tek na poticaj tužitelja predmet dodijeljen drugom sucu jer je, čak i tužitelju, bilo poznato da je raspravni sudac na duljem bolovanju, a do tada je spor trajao već 12 godina. U razdoblju od
  35. veljače
  36. godine do
  37. rujna
  38. godine prvostupanjski sud nije učinio nikakvu radnju u predmetu. Potom je na ročištu održanom
  39. rujna
  40. godine izmijenjen sastav vijeća te je predmet preuzela sutkinja A. G. Nakon toga tužitelj je u više navrata morao uređivati tužbeni zahtjev, a
  41. svibnja
  42. godine tuženi su priopćili da je III.-tužena umrla. Od
  43. lipnja
  44. godine kada je preotvorena rasprava sud nije postupao u predmetu do ročišta
  45. studenoga
  46. godine, kada je ponovno izmijenjen sudac. Razlog toj neaktivnosti suda nije obrazložen u pismu predsjednika Općinskog suda u Splitu. Dana
  47. svibnja
  48. godine donijeta je djelomična presuda, ali je potom odgođen veliki broj ročišta, uključujući i posljednje održano prije podnošenja ustavne tužbe. 6.
  49. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe je tuženik u parničnom postupku i Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je svojim pona­šanjem otežavao postupanje u konkretnom parničnom postupku. 6.
  50. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog predmeta, u konkretnom predmetu, koji se od
  51. godine neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, nisu zadovoljena. Naime, radi se o tužbi radi utvrđenja prava na nužni dio, a vrijednost predmeta spora bila je tadašnjih 50.000,00 dinara. Svjedoci koje nije bio u mogućnosti saslušati nadležni Općinski sud u Splitu, nalazili su se na području općinskih sudova na Hvaru i na Korčuli, dakle, ne može se uzeti kao eventualno opravdanje za iznimno dugo vođenje parničnog postupka. 6.
  52. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U svezi navoda predsjednika Općinskog suda u Splitu da je održan veliki broj ročišta te da svi dosadašnji suci u predmetu više nisu u sudbenoj vlasti, Ustavni sud utvrđuje da takav tijek provođenja postupka ne opravdava njegovu iznimnu dugotrajnost. Okolnost da je u konkretnom slučaju održan toliki broj ročišta te upućivane zamolbe o saslušanju svjedoka putem Općin­skog suda u Starom Gradu na Hvaru te traženi podaci od toga suda u više navrata, ne ukazuje na neaktivnost suda u tom razdoblju, već na sporost i neučinkovitost suda. Potpuna neaktivnost suda postojala je u razdobljima od
  53. veljače
  54. godine do
  55. rujna
  56. godine te od
  57. lipnja
  58. godine do
  59. studenoga
  60. godine. Dakle, u dva navrata sud nije postupao po 5 godina, ukupno 10 godina u jednom parničnom postupku, koji traje, do sada 24 godine, prvostupanjski sud nije činio ništa. Dakle, dugotrajnost konkretnog parničnog postupka, u cjelokupnom trajanju od 24 godine, ukazuje na potrebu da se istakne i iznimno dugo trajanje postupka i prije
  61. godine. Međutim, niti nakon
  62. godine, odnosno unutar pravno relevantnog razdoblja za ocijenu razumnog roka glede trajanja postupka, sud nije postupao učinkovito niti je postupak dovršio.
  63. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  64. stavkom
  65. Ustava Republike Hrvatske.
  66. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  67. stavka
  68. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  69. Sukladno odredbi članka
  70. stavka
  71. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  72. studenoga
  73. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem članka
  74. stavka
  75. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i okolnost da je podnositelj u životnoj dobi od 75 godina te da je, kako navodi u ustavnoj tužbi, lošeg zdravstvenog stanja. Naime, odluka o nekretninama o kojima se radi u postupku nasljeđivanja prije 24 godine kada je postupak pokrenut, neovisno o ishodu postupka, sigurno bi imala kvalitativno drukčiji značaj za podnositelja da je donijeta u razumnom roku.
  76. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  77. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2874/2002 Zagreb,
  78. ožujka
  79. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 59/2003-730 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 59/2003 Broj dokumenta u izdanju: 730 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.4.
  80. ELI: /eli/sluzbeni/2003/59/730 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  81. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.