← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-739/1998 od 3. travnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-739/1998 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-739/1998 od
  3. travnja
  4. NN 64/2003 (16.4.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-739/1998 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 763 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Željko Potočnjak, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. V. iz R., zastupanog po T. M., odvjetniku iz R., na sjednici Vijeća održanoj
  7. travnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Usvaja se ustavna tužba. II. Ukidaju se: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2402/1996-8 od
  9. ožujka
  10. godine; – rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-410-10/95-01/602, urbroj: 513-07/96-2 od
  11. siječnja
  12. godine i – rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-18/95-001/7481, urbroj: 513-07-08-08/95-02 od
  13. srp­nja
  14. godine, te se predmet vraća na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  15. Podnositelj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tuž­bu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2402/1996-8 od
  16. ožujka
  17. godine, kojom je odbijena njegova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Re­publike Hrvatske – Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-410-10/95-01/602, urbroj: 513-07/96-2 od
  18. siječnja
  19. godine. Navedenim rješenjem odbijena je podnositeljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvat­ske – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-18/95-001/7481, urbroj: 513-07-08-08/95-02 od
  20. srpnja
  21. godine, kojim je podnositelju za
  22. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 16.207,14 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 19.647,67 kn, te mu je razrezan porez i prirez u iznosu od 10.393,11 kn.
  23. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja prigovore pogrešne primjene materijalnog prava, koje je iznosio tijekom žalbenog i upravnosudskog postupka, te ističe povrede odredaba članaka 3.,
  24. stavka 2.,
  25. stavka 1.,
  26. stavka 2.,
  27. i
  28. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj navodi da je nesporno da je vlasnik poslovnog prostora površine 42 m2, koji je razvrstan u III. kategoriju za trgovinsku djelatnost. Dana
  29. travnja
  30. sklopio je ugovor o zakupu poslovnog prostora, s primjenom od
  31. svibnja
  32. godine, te je ugovorio zakupninu u iznosu od 350 DEM u protuvrijednosti tadašnjih HRD, prema tečaju na dan isplate. Spornim podnositelj smatra primjenu Odluke o poslovnom prostoru Grada Rijeke (»Službene novine«, broj 33/94 – pročišćeni tekst), budući da ta Odluka propisuje pet puta viši iznos mjesečne zakupnine nego Zaključak Grada Rijeke, za koji smatra da je u konkretnom slučaju trebao biti primijenjen. Ovo tumači time da poslovni prostor koji je dao u zakup nije licitiran, te da je prijavljeni iznos ugovorene zakupnine od 350 DEM prihvaćen za obračun poreza u
  33. i
  34. godini, iako se ugovorni odnosi između zakupodavca i zakupoprimca nisu izmijenili. Za primijenjenu Odluku o poslovnom prostoru Grada Rijeke ističe da se ona odnosi na poslovne prostore u vlasništvu Grada Rijeke, a ne na privatne poslovne prostore, dok se Zaključak može smatrati kao »lex specialis« koji bi u konkretnom slučaju trebao biti primijenjen. Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporavane presude i rješenja upravnih tijela, te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ustavna tužba je osnovana.
  35. Prema odredbama članka
  36. stavka
  37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda čovjeka, zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode građana.
  38. Sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi ustavno jamstvo jednakosti, utvrđeno u članku
  39. stavku
  40. Ustava, bilo bi povrijeđeno u postupovnom smislu, ako stranke u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog pojedinačnog akta nisu imale ravnopravan položaj, dok bi u materijalnopravnom smislu bilo povrijeđeno ako sudovi, druga državna tijela i tijela s javnim ovlastima ne bi u istovrsnim slučajevima jednako odlučivali. Pri tome bi povreda tog ustavnog prava, u materijalnopravnom smislu, postojala ako bi se u osporenom pojedinačnom aktu, bez razboritih razloga (ili ne navodeći bilo kakve razloge) odstupilo od ustaljene prakse, odnosno ako taj akt ni s jednog mogućeg gledišta nije pravno prihvatljiv (posebice ako nije uzet u obzir propis koji je očigledno mjerodavan ili je propis na grubi način pogrešno shvaćen), pa se nameće zaključak da je akt donesen samovoljno. Iz osporavane presude Upravnog suda Republike Hrvatske i pribavljenih spisa predmeta proizlazi da je Upravni sud prihvatio razloge navedene u osporavanim rješenjima upravnih tijela, smatrajući da je pravilno primijenjena odredba članka
  41. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 109/93), kao i da je za utvrđenje iznosa najamnine odnosno zakupnine prema tržišnim cijenama pravilno primijenjena Odluka o poslovnom prostoru Grada Rijeke. Prema odredbi članka
  42. Zakona o porezu na dohodak, ako je iznos najamnine odnosno zakupnine iz članka
  43. stavka
  44. tog Zakona prijavljen u nerealnom iznosu, Porezna uprava može utvrditi iznos najamnine, odnosno zakupnine prema tržišnim cijenama za najam, odnosno zakup nekretnina i pokretnih stvari. Uvidom u spis predmeta točnom je utvrđena podnositeljeva tvrdnja o nedosljednoj primjeni podzakonskih materijalnih propisa u razrezima poreza za godine
  45. do
  46. U
  47. godini (za 8 mjeseci zakupa), podnositelju je utvrđen ukupni iznos poreza i prireza u iznosu od 10.393,11 kn, dok je u drugim poreznim rješenjima, uz ugovorene jednake uvjete zakupa i 12 mjeseci trajanja zakupa, razrezani porez iznosio svega 4.828,10 kn. U osporavanoj je presudi Upravni sud Republike Hrvatske prihvatio obrazloženje drugostupanjskog rješenja, pri čemu nije dao razloge kojima bi objasnio izbor mjerodavnog podzakonskog propisa, u situaciji kad se oba propisa odnose na prostore u vlasništvu Grada Rijeke. Tabela, na koju se u obrazloženju poziva tek drugostupanjsko rješenje, daje pregled prosječnih zakupnina po zonama i djelatnostima za licitirane poslovne prostore u razdoblju od
  48. siječnja
  49. do
  50. prosinca
  51. godine, izražene u DEM, i prema kojoj je poslovni prostor podnositelja vrednovan s 22,70 DEM po m
  52. Zaključkom Županije primorsko-goranske, Poglavarstva Grada Rijeke, od
  53. prosinca
  54. godine, za isto razdoblje, propisuje se za odgovarajući prostor u vlasništvu Grada Rijeke iznos od 4,08 DEM po m
  55. U osporavanoj presudi Upravni sud je zaključio da pri utvrđivanju tržišne cijene treba krenuti od licitirane cijene poslov­nog prostora, čime je u stvari podnositelju diktirao uvjete zakupa i iznos zakupnine (poreza) koji ovaj mora ostvariti iz ugovornog odnosa da bi mu se isplatilo rentabilno poslovati i stvarati dohodak od imovine i imovinskih prava. Na taj je način podnositelj u pogledu visine zakupnine stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na situaciju kada je zakupodavac Grad Rijeka, pri čemu ugovorom utvrđena volja, prava i obveze ugovornih strana i stvarna mogućnost postizanja cijene zakupa nije razmatrana. Na osnovi nevedenoga Ustavni je sud utvrdio da je ustavno pravo jednakosti povrijeđeno u materijalnopravnom smislu.
  56. Podnositelju je osporenim rješenjima nižih tijela povrije­đeno i ustavno pravo na žalbu. Odredbom članka
  57. stavka
  58. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata, donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Stajalište je ustaljene ustavnosudske prakse da se pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu, može učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje, koji se onda mogu pobijati u obrani žaliteljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa. Bez upućenosti u te razloge onemogućeno je ili bitno otežano učinkovito korištenje ustavnim pravom na žalbu. Samo građanin kojemu su razlozi rješenja poznati može ga uspješno pobijati, ali isto tako doći i do uvjerenja o bezizglednosti žalbe protiv takvog rješenja, čime se pridonosi načelima učinkovitosti i ekonomičnosti postupka. Niti iz jednog priloženog prvostupanjskog rješenja ne vidi se temeljem kojeg podzakonskog propisa su utvrđene osnovice za razrez poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava. Tek iz osporavanog drugostupanjskog rješenja vidljivo je da su elementi za izračun zakupnine po m2 utvrđeni primjenom Odluke o poslovnom prostoru Grada Rijeke – pročišćeni tekst (»Službene novine«, broj 33/94).
  59. Iz činjeničnopravnih okolnosti temeljem kojih su utvrđene naprijed navedene povrede ustavnih prava, proizlazi da je u postupcima u kojima su donesena osporavana rješenja i presuda počinjena i povreda odredbe članka
  60. Ustava (svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima; porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti).
  61. U ustavnoj tužbi podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava, kojim se jamči jednak pravni položaj državljana Republike Hrvatske i stranaca pred sudovima, u smislu odredbe članka
  62. Ustava, dok je u odnosu na istaknutu povredu odredbe članka
  63. stavka
  64. (zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti) Ustava ovaj Sud utvrdio da to ustavno pravo podnositelju nije povrijeđeno, budući da je koristio svoje pravo da nadležni sud odluči o zakonitosti pojedinačnog akta uprave kojim nije bio zadovoljan.
  65. Članak
  66. Ustava sadrži najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje se podrobnije razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, posebno onima kojima se jamče slobode i prava građana. Ova odredba ne sadrži ljudska prava ili temeljne slobode zajamčene Ustavom, pa se na toj odredbi ne može temeljiti ustavna tužba.
  67. Utvrdivši da su podnositelju povrijeđena prava navedena u ustavnoj tužbi, Ustavni sud Republike Hrvatske je, temeljem odredaba članaka
  68. i
  69. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci.
  70. Odluka o objavi (točka III. izreke odluke) temelji se na odredbi članka
  71. Ustavnog zakona. Broj: U-III-739/1998 Zagreb,
  72. travnja
  73. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 64/2003-763 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 64/2003 Broj dokumenta u izdanju: 763 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.4.
  74. ELI: /eli/sluzbeni/2003/64/763 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  75. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.