← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2127/2001 od 26. ožujka 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2127/2001 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2127/2001 od
  3. ožujka
  4. NN 64/2003 (16.4.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2127/2001 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 764 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vu­ko­jević i Milan Vuković, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe V. P. iz T., zastupanog od H. i D. N., odvjetnika u Z., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10301/2000-6 od
  9. srpnja
  10. godine, – rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-42-UP/I-5/2477/8-98 od
  11. kolovoza
  12. godine. III. Predmet se vraća na ponovni postupak Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Pravodobnom i dopuštenom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10301/2000-6 od
  14. srpnja
  15. godine.
  16. Podnositelj, talijanski državljanin s prebivalištem u T., V. S.P. 38, I., dana
  17. ožujka
  18. godine, putem Generalnog konzulata Republike Hrvatske u T. – Italija, podnio je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Navedenom zahtjevu podnositelj je priložio izvod iz matice rođenih br. 55/1932 iz kojeg je razvidno da je rođen
  19. listopada
  20. godine u M. L., od oca O. P. i majke I. B. Također je priložio i izjavu u kojoj navodi da je do
  21. godine imao hrvatsko državljanstvo, te da je nakon toga kao malodoban, preselio s obitelji u Italiju. Nadalje, navodi da je živio na području današnje Republike Hrvatske od
  22. godine pa do
  23. godine, te od
  24. godine do
  25. godine. Ističe da je završio srednju školu, Pomorski tehnikum,
  26. godine, te da je prije preseljenja radio 9 mjeseci i 15 dana u GRO »G.« iz M. L., a o čemu je priložio potvrde mjerodavnih tijela. Zaključno navodi da je vlasnik kuće u M. L. koju je naslijedio od svoje preminule majke. Postupajući po zahtjevu stranke, Ministarstvo unutarnjih poslova svojim dopisima od
  27. rujna
  28. godine i
  29. studenoga
  30. godine, izvijestilo je podnositelja da u svom podnesku nije naveo zakonsku osnovu na kojoj temelji zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Nadalje se ističe da s obzirom na iznesene činjenice, podnositelj hrvatsko državljanstvo može steći isklju­čivo na temelju odredbe članka
  31. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91 28/92 i 113/93). Slijedom iznijetoga, podnositelj je pozvan svom zahtjevu priložiti dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, pri čemu nadležno upravno tijelo nije navelo koji bi to dokaz podnositelj trebao dostaviti. Postupajući po nalogu upravnog tijela podnositelj je naveo da je staro prezime njegove obitelji P-ić. promijenjeno tijekom II. Svjetskog rata u P.-ini. Ističe da je njegov otac optirao za talijansko državljanstvo u svoje ime, ali i u ime tada malodobnog podnositelja. Nadalje ističe da se je uvijek osjećao pripadnikom hr­vat­skog naroda, tim više što je njegova majka i nakon preseljenja u Italiju zadržala tadašnje SFRJ i republičko, hrvatsko državljanstvo. Podnositelj je naveo da jednako dobro govori hrvatski i talijanski jezik, te zaključno navodi da su mu roditelji pokopani na mjesnom groblju u M. L. Tijekom upravnog postupka koji je prethodio sudskoj kontroli zakonitosti akata državne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojim rješenjem, broj: 511-01-42-UP/I-5/2477/8-98 od
  32. kolovoza
  33. godine, odbilo je zahtjev podnositelja ustavne tužbe za primitak u hrvatsko državljanstvo kao neosnovan. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen iz razloga što podnositelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu. Donoseći svoje rješenje upravno tijelo posebno je cijenilo činjenicu da je člankom
  34. Ugovora o miru s Italijom (»Službeni list FNRJ«, broj 74/47), pravo optiranja za talijansko državljanstvo imala osoba čiji je govorni jezik talijanski. Protiv konačnog upravnog akta podnositelj je pokrenuo upravni spor. Upravni sud Republike Hrvatske osporavanom presudom u cijelosti je odbio tužbu podnositelja kao neosnovanu, potvrdivši zakonitost osporavanog rješenja.
  35. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome ponavlja ospora­vajuće razloge isticane tijekom upravnosudskog postupka. Smatra da su osporavanom presudom, kao i njoj prethodećim upravnim aktom, uslijed nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom
  36. Ustava Republike Hrvatske. Člankom
  37. Ustava jamči se opća jednakost građana kao i jednakost svih pred zakonom. U ustavnoj tužbi podnositelj upućuje i na postojanje povreda članka
  38. i članka
  39. stavka
  40. Ustava.
  41. Slijedom navedenoga, podnositelj predlaže njegovu ustavnu tužbu usvojiti i osporavanu presudu ukinuti.
  42. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-5/2477/8-
  43. Ustavna tužba je osnovana.
  44. Prema odredbama članka
  45. stavaka
  46. i
  47. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili prav­ne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda čovjeka, zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, odlučuje je li u postupku presuđivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode građana.
  48. Prema članku
  49. Zakona o hrvatskom državljanstvu, pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka
  50. stavka
  51. točaka
  52. i
  53. tog Zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. Naznačenim odredbama članka
  54. Zakona o hrvatskom dr­žav­ljanstvu propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvat­sko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, te da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.
  55. U konkretnom slučaju, nije sporno da je podnositelj ustav­ne tužbe državljanin Republike Italije. Državljanstvo druge države nije prema članku
  56. Zakona o hrvatskom državljanstvu smetnja za primitak u hrvatsko državljanstvo. Bitna činjenica za ostvarenje ovog prava prema navedenoj zakonskoj odredbi jest pripadnost hrvatskom narodu. U spisu upravnog tijela nema dokumentacije iz koje bi se dalo nedvojbeno zaključiti da je podnositelj ustavne tužbe pripad­nik hrvatskog naroda, ali nisu utvrđene ni okolnosti koje bi ukazivale da podnositelj nije pripadnik hrvatskog naroda.
  57. Odredbom članka
  58. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-248/1994 od
  59. studenoga
  60. – 103/96; u nastavku: ZUP), propisano je da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (načelo materijalne istine). Odredbom članka
  61. tog Zakona propisano je da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja (načelo saslušanja stranke). U skladu s odredbom članka
  62. ZUP-a, tijelo koje vodi postupak brinut će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Odredbom članka
  63. ZUP-a propisano je da je službena osoba koja vodi postupak dužna, po potrebi, upozoriti stranku na njezina prava u postupku, te joj ukazati na pravne posljedice njezinih radnji i propuštanja u postupku.
  64. Upravno tijelo je odbilo podnositelja ustavne tužbe sa zahtjevom za primitak u hrvatsko državljanstvo s obrazloženjem da stranka nije dokazala svoju pripadnost hrvatskom narodu, a da ga pritom u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije pozvalo na dopunu podneska naznačivši što se može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskom narodu. Istodobno u svom obrazloženju upravno tijelo nije ni spomenulo isprave koje je podnositelj podnio u upravnom postupku smatrajući ih dokazima pripadnosti hrvatskom narodu. Također, upravno tijelo je svoje rješenje temeljilo isključivo na činjenici optiranja za talijansko državljanstvo, a koje je u ime malodobnog podnositelja svojom izjavom učinio njegov otac. Propustivši provesti postupak sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a, te propustivši utvrditi bitne činjenice za ostvarivanje prava podnositelja, upravno tijelo izvršilo je povredu temeljnih načela iz članka
  65. i članka
  66. ZUP-a, što je u konkretnom slučaju imalo za posljedicu povredu ustavnog prava podnositelja iz članka
  67. stavka
  68. Ustava. Ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom ne može se učinkovito ostvarivati ukoliko podnositelju, suprotno zakonu, nije omogućeno znati koji su uvjeti (dokumenti) potrebni za ostvarivanje nekog prava i ukoliko podnositelj nije upoznat s razlozima kojima se nadležno upravno tijelo vodilo pri rješavanju upravne stvari. Nepravilnosti u postupanju upravnog tijela protežu se i na os­poravanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske. Potvr­divši zakonitost pojedinačnog upravnog akta, a u slučaju kada je nadležno upravno tijelo propustilo provesti postupak na način utvrđen ZUP-om, i Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio je ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom. Tim više što su u obrazloženju presude Upravnog suda Republike Hrvatske iznesene određene činjenice koje nisu sadržane u obrazloženju rješidbe upravnog tijela, a što je u suprotnosti s odredbom članka
  69. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92). Prema navedenoj odredbi Upravni sud Republike Hrvatske kontrolu zakonitosti izvršava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
  70. Ovdje se smatra potrebnim naglasiti da su osporavane rješidbe donesene isključivo na prosudbi da podnositelj nije pripadnik hrvatskog naroda, utemeljenoj na činjenici optiranja oca podnositelja za talijansko državljanstvo u vrijeme kada je podnositelj bio malodoban. Međutim, prema ocjeni Suda, propusti ili radnje roditelja u statusnim stvarima, učinjene za vrijeme malodobnosti djeteta, ne smiju ići neposredno na njegovu štetu pri ostvarivanju prava koja mu iz zakona proizlaze. Činjenica je da je stavak
  71. članka
  72. Ugovora o miru s Italijom sadržala pravo oca čiji je razgovorni jezik talijanski optirati za talijansko državljanstvo. Međutim, tom odredbom je utvrđen automatizam u optiranju i za svu njegovu djecu mlađu od 18 godina, ukoliko nisu zaključila brak, bez obzira na razgovorni jezik djeteta i bez obzira na činjenicu je li predviđenu opciju prihvatila i majka djece. Iz odredaba stavka
  73. članka
  74. Ugovora o miru s Italijom, odnosno okolnosti da je razgovorni jezik oca podnositelja bio talijanski, ne proizlazi nedvojbeno da je razgovorni jezik podnositelja bio isti. Također, činjenicu da majka podnositelja nije optirala za talijansko državljanstvo nadležna državna tijala nisu uzela u razmatranje, niti su se na tu nesumnjivo bitnu okolnost očitovala.
  75. Iz navedenoga proizlazi da je zahtjev podnositelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen na temelju činjenice koja nije bila neposredno mjerodavna za odlučivanje o postojanju zakonskih uvjeta propisanih člankom
  76. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga je nadležno upravno tijelo u ponovljenom postupku dužno uputiti podnositelja koje dokaze ovaj mora tijekom postupka pridonijeti, držeći se pri tome pravnih stajališta ovog Suda izrečenih u ukidnoj odluci, sukladno odredbi članka
  77. stavka
  78. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
  79. Slijedom iznijetoga, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske podnositelju povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
  80. stavkom
  81. Ustava.
  82. Člankom
  83. stavkom
  84. Ustava propisano je da se hrvat­sko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuju zakonom. Prema odredbi članka
  85. stavka
  86. Ustava, državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi. U postupku za stjecanje hrvatskog državljanstva nije ustavnopravno relevantno isticanje povreda odredaba članka
  87. Ustava.
  88. Na isticanim povredama odredaba članka
  89. stavka
  90. Ustava ne može se zasnivati ustavna tužba. Ovo iz razloga što navedena ustavna odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje Sud štiti sukladno odredbi članka
  91. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
  92. Na temelju odredbe članka 73., članka
  93. i članka
  94. stavka
  95. i stavka
  96. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točki I., točki II. i točki III. Izreke. Točka IV. izreke utemeljena je na odredbi članka
  97. stavka
  98. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-2127/2001 Zagreb,
  99. ožujka
  100. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 64/2003-764 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 64/2003 Broj dokumenta u izdanju: 764 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.4.
  101. ELI: /eli/sluzbeni/2003/64/764 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  102. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.