← Hrvatska

Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4765/200-7 od 31. listopada 2002.

Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4765/200-7 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4765/200-7 od
  3. listopada
  4. NN 68/2003 (22.4.2003.), Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4765/200-7 od
  5. listopada
  6. UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 816 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­­ljenom od sudaca Bože Gagre kao predsjednika vijeća, Alemke Brk­­ljačić-Radančević i Marine Kosović Marković kao članica vijeća, te više sudske savjetnice Sa­­nje Štefan kao zapisničarke, u upravnom sporu tužite­­lja HT-Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb, protiv rješe­­nja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­­nja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/99-01/125, urbroj: 580-02-00-20 od
  7. ožujka 2000., radi utvrđiva­­nja narušava­­nja slobodnog tržišnog natjeca­­nja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana
  8. listopada
  9. presudio je: I. Tužba se uvažava. Poništava se rješe­­nje Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­­nja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/99-01/125, urbroj: 580-02-00-20 od
  10. ožujka
  11. II. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­nje Osporenim rješe­­njem tuženog tijela, povodom zahtjeva poduzetnika FINTRADE d.o.o. Split, utvrđuje se zlouporaba monopolističkog položaja tužite­­lja do koje je došlo namjernim izravnim utvrđiva­­njem vrlo visokih cijena košta­­nja usluge telekomunikacijskih vodova (zakupa i pretplate) s ci­­ljem zadržava­­nja monopolističkog položaja (točka
  12. izreke), nalaže se tužite­­lju da izvrši vraća­­nje cijena zakupa i usluga telekomunikacijskih vodova na način i u iznosima koji su vrijedili na dan
  13. svib­­nja
  14. godine s rokom izvrše­­nja bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješe­­nja (točka
  15. izreke), nalaže se tužite­­lju da o izvrše­­nju naloga iz točke
  16. izreke ovoga rješe­­nja izvijesti Agenciju za zaštitu tržišnog natjeca­­nja, bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od izvrše­­nja mjere iz točke
  17. izreke rješe­­nja (točka
  18. izreke), te se određuje da će ovo rješe­­nje biti objav­­ljeno u »Narodnim novinama« (točka
  19. izreke). U tužbi protiv osporenog rješe­­nja tužite­­lj navodi kako je neprijeporno da je tuženo tijelo
  20. rujna
  21. godine zaprimilo zahtjev od poduzetnika FINTRADE d.o.o. za pokreta­­nje postupka protiv tužite­­lja zbog poviše­­nja cijena zakupa TK vodova u procije­­njenoj visini od oko 79%. Međutim, upravno tijelo, unatoč nedovo­­ljnom stručnom zna­­nju, bez utvrđiva­­nja svih relevantnih či­­njenica (između ostalog vještače­­nja) proširuje predmetni zahtjev navodeći da se radi o poviše­­nju cijene zakupa i usluga telekomunikacijskih vodova. Tuženo tijelo u rješe­­nju navodi da je provelo poseban ispitni postupak u ovom predmetu, ali tužite­­lj ističe da postupak nije proveden u skladu s odredbom članka
  22. stavak
  23. Zakona o općem upravnom postupku. Vodite­­ljica postupka obvezala je tužite­­lja na dostavu određene dokumentacije, a rok za dostavu svakog od pojedinih dokaza utvrđen je s obzirom na mogućnost da ga tužite­­lj u traženom roku dostavi. Tako je između ostalog tužite­­lj bio u obvezi dostaviti tuženom tijelu godiš­­nje izvješće za
  24. i
  25. godinu i to u roku od 7 dana od ­­nje­govog prihvaća­­nja. Usmena rasprava održana je
  26. siječ­­nja
  27. Savjet je donio odluku
  28. siječ­­nja 2000., a rješe­­nje je od
  29. ožujka
  30. godine. Ovako provedeni poseban ispitni postupak nije mogao dovesti do utvrđe­­nja svih relevantnih či­­njenica i okolnosti koje su značajne za rješe­­nje ovog predmeta. Tužite­­lj također osporava primjenu članka
  31. stavka
  32. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja po kojem bi tužite­­lj bio u nadmoćnijem položaju zbog uvođe­­nja novih cijena, čime bi bilo spriječeno slobodno natjeca­­nje na tržištu. U svom rješe­­nju tuženo tijelo navodi da je ispitivana osnovanost moguće zlouporabe monopolističkog položaja tužite­­lja, ali niti u tijeku postupka, pa niti u rješe­­nju tuženo tijelo nije izvršilo savjesnu i briž­­ljivu ocjenu svakog dokaza posebno, kao i svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka, čime je povrijedilo načelo ocjene dokaza. Nada­­lje, a glede zahtjeva tuženog tijela za očitova­­nje o poviše­­nju cijena telekomunikacijskih usluga zakupa TK vodova, tužite­­lj ističe da je postupao u skladu s tada važećim Zakonom o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 53/94), te s načelima utvrđiva­­nja cijena koja su određena Pravilnikom o općim uvjetima za obav­­lja­­nje telekomunikacijskih usluga (»Narodne novine«, broj 84/95). U nastavku tužbe tužite­­lj citira odredbu članka
  33. navedenog Zakona i odredbu članka
  34. navedenog Pravilnika, te ističe da je dana
  35. svib­­nja
  36. godine dostavio zahtjev Ministarstvu pomorstva, prometa i veza radi dava­­nja odobre­­nja na predmetne cijene. Tužite­­lj ima jedinstveni cjenik i isti je dostavio Ministarstvu na odobre­­nje. U ovom slučaju, teme­­ljem odredbe članka
  37. stavka
  38. Zakona o općem upravnom postupku, Ministarstvo je bilo obvezno svoje odobre­­nje dati u roku od mjesec dana od dana kada je zatraženo dava­­nje odobre­­nja, pa kako Ministarstvo nije dalo nikakvu obavijest, tužite­­lj je primjenom citirane odredbe postupio kao da je odobre­­nje dato. S tim u svezi tužite­­lj dodaje da prije ne­go što je završio postupak izdava­­nja rečenog odobre­­nja od strane Ministarstva, stupio je na snagu Zakon o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 76/99), a sukladno odredbi članka
  39. stavak
  40. toga Zakona, Ministarstvo više nije tijelo koje je nadležno za odlučiva­­nje o cjeniku telekomunikacijskih usluga. Tužite­­lj nada­­lje ističe da je tuženom tijelu dostavio podatke o broju pretplatnika Frame Relay (FR), usluge na Croline mreži na dan
  41. lip­­nja
  42. godine, te da je priložio usporedni pre­gled cijena iste usluge u Europi dopu­­njen s podacima za Sloveniju i Mađarsku, a iz kojih dokaza je razvidno da su cijene HT-a za istu uslugu znatno ma­­nje od cijena u zem­­ljama s velikom tržišnom konkurencijom, što ukazuje da je ponaša­­nje tužite­­lja u određiva­­nju cijena daleko od monopolističkog. Tuženo tijelo je u skladu s ovlastima iz članka
  43. stavka
  44. točke
  45. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja utvrdilo da je u predmetnom slučaju došlo do zlouporabe vladajuće­g položaja tužite­­lja izravnim utvrđiva­­njem vrlo visokih cijena za uslugu i zakup telekomunikacijskih vodova, i to u smislu članka
  46. točke
  47. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja, dakle, namjernim utvrđiva­­njem vrlo visokih cijena u ci­­lju zadržava­­nja mono­poli­stičkog položaja. Međutim, s obzirom na status tužite­­lja o primjeni rečenog članka, ne može biti niti govora, budući tužite­­lj posjeduje koncesiju do
  48. prosinca
  49. godine. Ugovorom o koncesiji utvrđeno je isk­­ljučivo pravo tužite­­lja da do
  50. prosinca
  51. godine obav­­lja telekomunikacijsku uslugu dava­­nja u najam telekomunikacijskih vodova, kao jedini operater nepokretne telekomunikacijske mreže u Republici Hrvatskoj. To isk­­ljučivo pravo tužite­­lj je imao i prema članku
  52. i
  53. Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 53/94). Tužite­­lj u djelatnosti iznajm­­ljiva­­nja telekomunikacijskih vodova posjeduje navedeno pravo i izmjenom cijena nisu se stekli uvjeti za mono­polističko djelova­­nje, jer bi nemogućnost izmjene cijena značilo nemogućnost tužite­­lja da vodi poslova­­nje. S obzirom na ugovor o koncesiji i s obzirom da je na taj način isk­­ljučena mogućnost primjene članka
  54. i 14., isk­­ljučuje se i primjena članka
  55. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja, prema kojem je vladajući položaj stekao svojim nazočnim položajem na tržištu, jer mu je na tržištu udio veći od 30%. Zbog sve­ga navedenog tužite­­lj predlaže Sudu da ­­nje­govu tužbu uvaži i osporeno rješe­­nje poništi. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje pri svim razlozima iznijetim u osporenom rješe­­nju, te dodaje da je, suprotno navodima tužbe, u postupku provedeno vještače­­nje prof. dr. sc. Branke Zovko Cihlar, da je tužite­­lj tijekom usmene rasprave dao odgovor kako izvješće za
  56. godinu nije usvojeno, iz koje­g razloga ga je tuženo tijelo obvezalo da isto dostavi tome tijelu nakon ­­nje­govog usvaja­­nja, u svrhu kasnijih rad­­nji u ovom predmetu koje se tiču mjera praće­­nja izvrše­­nja rješe­­nja, te konačno da je na raspravi i iz dokumentacije koja prileži predmetu nesporno utvrđeno da je tužite­­lj povisio cijene zakupa telekomunikacijskih vodova bez odobre­­nja nadležnih tijela. K tome se dodaje da je svrha naloga sadržana u točki
  57. izreke osporenog rješe­­nja upravo bila da se tužite­­lj obveže na vraća­­nje cijena zakupa telekomunikacijskih vodova na način i u iznosima koji su vrijedili na dan
  58. svib­­nja
  59. godine, što ujedno predstav­­lja i pos­­ljed­­nju razinu cijena koju je tužite­­lju odobrilo nadležno Ministarstvo, čime se nije priječilo tužite­­lja da po vraća­­nju cijena na naloženu razinu ponovno pokrene postupak u svezi s poviše­­njem cijena pred nadležnim tijelima na način propisan Zakonom o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 76/99). Sijedom izloženog tuženo tijelo predlaže Sudu da tužbu tužite­­lja odbije. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, FINTRADE d.o.o. Split, u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer je i po samom tužite­­lju nesporno da je riječ o monopolu i da je sa strane tužite­­lja – monopola došlo do jednostranog nerealno visokog poveća­­nja cijena. Tužba je osnovana. Ispitujući zakonitost osporenog rješe­­nja u granicama zahtje­va iz tužbe, pri čemu, sukladno članku
  60. stavku
  61. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), sud nije vezan razlozima tužbe, Sud nalazi da se osporeno rješe­­nje ne može ocijeniti zakonitim, posebice zbog bitnih povreda postupovnih odredaba. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je postupak za utvrđiva­­nje narušava­­nja slobodnog tržišnog natjeca­­nja tuženo tijelo pokrenulo povodom zahtjeva poduzetnika »FINTRADE« d.o.o. Split, ovdje zainteresirane osobe, podnesenog dana
  62. rujna
  63. godine radi zlouporabe monopolističkog položaja od strane tužite­­lja do koje­g je došlo jednostranom izmjenom cijene zakup­­ljenih telekomunikacijskih vodova za 79,49%. Nakon provedenog postupka po podnesenom zahtjevu zainteresirane osobe, tuženo tijelo je u osporenom rješe­­nju među inim zak­­ljučilo da je tržišna snaga tužite­­lja ocije­­njena utvrđiva­­njem udjela poduzetnika u ukupno ostvarenom prometu robe i usluga na tržištu ili dijelu tržišta, gospodarskog i financijskog sta­­nja poduzetnika, i to primjenom odredbe članka
  64. stavka
  65. točka
  66. i
  67. u svezi članka
  68. stavka
  69. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja (»Narodne novine«, broj 48/95, 52/97 i 89/98) te da se zlouporaba monopolističkog položaja tužite­­lja očituje na način da je zainteresiranoj osobi i ostalim poduzetnicima zaračunavao vrlo visoke cijene vezane uz usluge i zakup telekomunikacijskih vodova, bez suglasnosti nadležnog tijela za poveća­­nje istih cijena, s ci­­ljem zadržava­­nja vladajuće­g položaja na tržištu, čime je počinio povredu odredbe članka
  70. točke
  71. citiranog Zakona. Iz obrazlože­­nja osporenog rješe­­nja također proizlazi da je tužite­­lj tijekom prve polovine
  72. godine izvršio nadograd­­nju svojih mreža za prijenos podataka na način kojim je omogućeno poveziva­­nje korisnika većim brzinama, radi če­ga je povišena cijena usluga zakupa telekomunikacijskih vodova u iznosu od 79%, za koje poveća­­nje cijena, međutim, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza nije dalo odobre­­nje u skladu s propisima koji su vrijedili u trenutku podnoše­­nja takvog zahtjeva tužite­­lja tj. na dan
  73. svib­­nja
  74. godine. Dakle, iz rečenog slijedi da je u osporenom rješe­­nju tuženo tijelo rasprav­­ljalo i cijenilo ponaša­­nje tužite­­lja i ­­nje­gov položaj na tržištu isk­­ljučivo primjenom odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja. Pri tomu, međutim, tuženo tijelo nije vodilo računa o odredbama posebnih propisa kojima je re­gulirano područje telekomunikacija te kojima je, pored ostalog, propisano da je izgrad­­nja, održava­­nje i uporaba telekomunikacijskog sustava, kao i obav­­lja­­nje telekomunikacijskih usluga od interesa za Republiku Hrvatsku. Ovo tim više što je odredbom članka
  75. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja propisano da se ovaj Zakon ne primje­­njuje na pravne i fizičke osobe kojima je na teme­­lju posebnih propisa povjereno obav­­lja­­nje javnih službi ili im je posebnim propisima utvrđeno posebno, isk­­ljučivo pravo, koncesija, i to samo u slučajevima kada bi primjena ovoga Zakona priječila obav­­lja­­nje zadaće koje su im posebnim propisima utvrđene i zbog koje su te osobe osnovane, a tužite­­lj upravo ovo poto­­nje ističe u tužbi navodeći da nemogućnost izmjene cijena ima za pos­­ljedicu i nemogućnost vođe­­nja poslova­­nja tužite­­lja. Naime, vladajući ili monopolistički položaj tužite­­lja u konkretnom slučaju proizlazi već iz odredaba Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 76/99), kao posebnog propisa koji pored ostalog uređuje i odnose između davate­­lja i korisnika telekomunikacijskih usluga. Tako je odredbom članka
  76. stavka
  77. točke
  78. citiranog Zakona, koji je bio na snazi u vrijeme pokreta­­nja predmetnog postupka, propisano da HT-Hrvatske telekomunikacije d.d., dakle tužite­­lj, ima do
  79. prosinca
  80. godine isk­­ljučivo pravo biti operator nepokretne javne telekomunikacijske mreže. Operator je pak, u smislu odredbe članka
  81. stavka
  82. točke
  83. citiranog Zakona, davate­­lj usluga, pravna ili fizička osoba koja stvarno i pravno ostvaruje kontrolu nad svim funkcijama potrebnim za pruža­­nje telekomunikacijskih usluga putem telekomunikacija, telekomunikacijskog sustava, objekta ili opreme ili radijske postaje. Za obav­­ljenu uslugu, sukladno odredbi članka
  84. stavka
  85. navedenog Zakona, korisnik usluga plaća cijenu usluge prema cjeniku usluga davate­­lja usluga. Prema stavku
  86. istog članka citiranog Zakona, cijene usluga koje pruža samo jedan davate­­lj usluga na tržištu odobrava Hrvatski zavod za telekomunikacije (u da­­lj­­njem tekstu: Zavod) nakon pribav­­ljenog miš­­lje­­nja ministarstva mjerodavnog za telekomunikacije i ministarstva mjerodavnog za gospodarstvo. Odredbom pak članka
  87. stavka
  88. točke
  89. navedenog Zakona o telekomunikacijama propisano je da će Zavod onemo­gućiti zlouporabu nadmoćnog položaja na tržištu i spriječiti zlouporabe, a kod toga će, u smislu stavka
  90. istog članka, surađivati s tijelom državne uprave ili javnom ustavnom mjerodavnom za provedbu posebnog zakona kojim su uređena pita­­nja zaštite tržišnog natjeca­­nja, poglavito kad se odredbe toga zakona primje­­njuju na pravne i fizičke osobe koje pružaju telekomunikacijske usluge i obav­­ljaju drugu djelatnost telekomunikacija. Zavod će započeti s radom
  91. siječ­­nja
  92. godine, a do početka rada Zavod poslove iz ­­nje­govog djelokruga obav­­ljat će ministarstvo mjerodavno za telekomunikacije (članak
  93. stavak
  94. i
  95. Zakona o telekomunikacijama). Dos­­ljedno naprijed navedenom proizlazi da je, teme­­ljem odredaba Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 76/99), važeće­g u trenutku pokreta­­nja predmetnog postupka kod tuženog tijela, kao i teme­­ljem odredaba ranije važeće­g Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 53/94), koji je bio na snazi
  96. siječ­­nja
  97. godine dakle u vrijeme podnoše­­nja zahtjeva tužite­­lja Ministarstvu pomorstva, prometa i veza radi izmjene cjenika TK usluga, tužite­­lj bio dužan prije poviše­­nja cijena zakupa telekomunikacijskih vodova ishoditi za isto odobre­­nje nadležnog tijela, a sukladno uvjetima i postupku propisanom naprijed citiranim Zakonom, te Pravilnikom o općim uvjetima za obav­­lja­­nje telekomunikacijskih usluga (»Narodne novine«, broj 84/95), što tužite­­lj nesporno nije učinio. Okolnost, naime, da je tužite­­lj podnio Ministarstvu pomorstva, prometa i veza zahtjev za izdava­­nje predmetnog odobre­­nja, o kojem isto tijelo nije donijelo nikakvu odluku, nije dostatna za zak­­ljučak da se takvo odobre­­nje ima smatrati izdanim protekom roka od mjesec dana, kako to pogrešno smatra tužite­­lj pozivajući se pri tomu na odredbu članka
  98. stavka
  99. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91). Ovo iz razloga jer se citiranom zakonskom odredbom propisuje postupa­­nje tijela nadležnog za izdava­­nje odobre­­nja u slučaju kada to tijelo prije izdava­­nja zatraženog odobre­­nja mora pribaviti suglasnost odnosno miš­­lje­­nje drugog zakonom određenog tijela, a ista se ne odnosi na podnosite­­lja zahtjeva tj. tužite­­lja, koji bez propisanog odobre­­nja ne može povisiti cijene svojih usluga. Prema pak odredbi članka
  100. stavka
  101. točke
  102. važeće­g Zakona o telekomunikacijama, ako se prigodom pruža­­nja usluga ili obav­­lja­­nja djelatnosti davate­­lj usluga ne pridržava ovog Zakona, propisa donesenih na teme­­lju ovog Zakona i tehničkih uvjeta i normi, nadzornik telekomunikacija, koji obav­­lja poslove nadzora iz članka
  103. stavka
  104. ovog Zakona, ima ovlast rješe­­njem narediti ukla­­nja­­nje nedostataka s tim u svezi. Slijedom izloženog proizlazi da tuženo tijelo nije bilo ovlašteno, pozivom na odredbu članka
  105. točku
  106. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja, naložiti tužite­­lju da izvrši vraća­­nje cijena zakupa i usluga telekomunikacijskih vodova na način i u iznosima koji su vrijedili na dan
  107. svib­­nja
  108. godine, jer je u konkretnom slučaju obav­­lja­­nje usluga i drugih djelatnosti u telekomunikacijama re­gulirano odredbama posebnog zakona, koji je poslove nadzora nad ­­njihovom provedbom stavio u isk­­ljučivu nadležnost nadzornika telekomunikacija. Navedeno proizlazi i iz dopisa Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Uprave pošte i telekomunikacija klasa: 344-01/99-01/450 od
  109. listopada
  110. godine, koji prileži svezu spisa, a prema kojem odredba članka
  111. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja ne može biti osnova za utvrđiva­­nje narušava­­nja slobodnog tržišnog natjeca­­nja u svezi s izmjenom cijena zakupa TK vodova od
  112. lip­­nja
  113. godine. S obzirom da, u smislu članka
  114. stavka
  115. Zakona o općem upravnom postupku, svako tijelo pazi po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, to Sud nalazi da je tuženo tijelo postupajući na način opisan osporenim rješe­­njem, prekoračilo granice svoje stvarne nadležnosti, čime je počinilo bitnu povredu odredaba upravnog postupka, koja je od utjecaja na pravilno i zakonito rješe­­nje ove stvari. Imajući u vidu navedeno, va­­ljalo je, teme­­ljem članka
  116. stavka
  117. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točki I izreke ove presude tj. tužbu tužite­­lja uvažiti, dok se točka II izreke, koja se odnosi na objavu presude u »Narodnim novinama«, teme­­lji na odredbi članka 37a. stavka
  118. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­nja. Broj: Us-4765/2000-7 Zagreb,
  119. listopada
  120. Predsjednik Vijeća Božo Gagro, v. r. Odluka, NN 68/2003-816 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 68/2003 Broj dokumenta u izdanju: 816 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.4.
  121. ELI: /eli/sluzbeni/2003/68/816 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  122. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.