← Hrvatska

Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1511/2002 od 14. svibnja 2003.

Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1511/2002 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1511/2002 od
  3. svibnja
  4. NN 90/2003 (31.5.2003.), Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1511/2002 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1148 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući u povodu ustavne tužbe V. O.-T. iz V. G., kojeg zastupa J. M., odvjetnica iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. svibnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-3084/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, V. O.-T. iz V. G., Z. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske, u iznosu od 5.500,00 (pet tisuća i pet stotina) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe podnio je dana
  6. srpnja
  7. godine ustavnu tužbu, temeljem odredbe članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, radi naknade štete koju trpi radi štetnog događaja koji se je dogodio
  9. listopada
  10. godine. Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositelj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Zagrebu primjeren rok od dva mjeseca za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3084/90 te da odredi primjerenu naknadu podnositelju u iznosu od 41.000,00 kuna zbog povrede njegovog ustavnog prava iz članka
  13. stavka
  14. Ustava, koju je Općinski sud u Zagrebu učinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  15. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  16. Ustavnog zakona, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  17. stavkom
  18. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  19. listopada
  20. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C.« ZOIO Z. i Z., Z. e. t., radi naknade štete; – do
  21. rujna
  22. godine održano je devet
(9)ročišta (
  1. siječnja 1991.,
  2. travnja 1991.,
  3. rujna 1991.,
  4. rujna 1992.,
  5. ožujka 1993.,
  6. travnja 1993.,
  7. studenoga 1993.,
  8. svibnja
  9. i
  10. lipnja
  11. godine), izvršena promjena u osobi raspravnog suca, te obavljena dva medicinska i dva financijska vještačenja; – u razdoblju od
  12. lipnja
  13. do
  14. rujna
  15. godine podnositelj ustavne tužbe tri puta požuruje postupanje suda (
  16. studenoga 1996.,
  17. siječnja
  18. i
  19. lipnja
  20. godine); – na ročištu održanom
  21. rujna
  22. godine, kojim predsjedava novi raspravni sudac (treći po redu) sud donosi rješenje kojim traži od podnositelja ustavne tužbe da u roku od 30 dana pribavi određene podatke i dostavi ih sudu, te se pozivaju tuženici da se očituju na nalaze vještaka u istom roku, nakon čega će se zakazati ročište; – potom je novo ročište zakazano
  23. srpnja
  24. godine, ali ono je odgođeno zbog nedolaska tuženika za
  25. rujan
  26. godine; – na ročištu održanom
  27. rujna
  28. godine, doneseno je rješenje kojim se traži da podnositelj ustavne tužbe dostavi određene podatke i zakazano je novo ročište za
  29. studenoga
  30. godine; – na ročištu od
  31. studenoga
  32. godine, glavna rasprava je zaključena, da bi istog dana rješenjem suda bila preotvorena i zakazano novo ročište za
  33. ožujka
  34. godine; – na ročištu
  35. ožujka
  36. godine, rješenjem suda traži se dostava određenih podataka od podnositelja u roku od 30 dana i određuje se da će se novo ročište zakazati pisanim putem; –
  37. svibnja
  38. godine podnositelj udovoljava rješenju suda od
  39. ožujka
  40. godine; – na ročištu održanom
  41. rujna
  42. godine, saslušan je podnositelj ustavne tužbe, te je određeno dopusko vještačenje po vještaku financijske struke; –
  43. rujna
  44. i
  45. listopada
  46. godine sud poziva vještaka da pristupi vještačenju; –
  47. siječnja
  48. godine, vještak vraća spis sudu bez obav­ljenog vještačenja, te navodi da u spisu nema podataka o potencijalnoj plaći, nema podataka o primljenoj mirovini, nema podataka o primljenoj naknadi za tjelesno oštećenje, nema definiranog datuma odlaska podnositelja u starosnu mirovinu, nema podataka o 19 najpovljnijih godišnjih plaća za starosnu mirovinu, te ističe da je uplaćeni predujam premali; – na ročištu održanom
  49. ožujka
  50. godine sud donosi rješenje kojim poziva podnositelja ustavne tužbe da u roku od 15 dana dostavi dokumentaciju potrebnu za izradu nalaza vještaka, kao i da uplati dodatni iznos u novcu za potrebe vještačenja; – podnositelj traženo dostavlja
  51. travnja
  52. godine, kada i precizira tužbeni zahtjev; – dana
  53. ožujka
  54. godine opet (već četvrti put) dolazi do promjene raspravnog suca; – dana
  55. travnja
  56. godine sud donosi rješenje kojim nalaže podnositelju uplatu predujma za trošak vještačenja; –
  57. travnja
  58. godine podnositelj dostavlja u spis podat­ke o dobivenoj mirovini, uplaćuje razliku predujma za vještačenje i pokušava sam izračunati svoju izgubljenu zaradu; – podneskom od
  59. lipnja
  60. godine, podnositelj dostav­lja i podatke o isplaćenoj naknadi za tjelesno oštećenje. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  61. Na temelju članka
  62. stavka
  63. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  64. rujna
  65. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva. U očitovanju, dostavljenom
  66. listopada
  67. godine, Općinski sud u Zagrebu ističe da je tužitelj (podnositelj ustavne tužbe) brojnim povećanjima tužbenog zahtjeva i isticanjem novih za razdoblje tijeka te parnice, sam doprinjeo njezinom trajanju, umjesto da se ograničio na izvjesno vremensko razdoblje, te je stoga višestruko bilo potrebno izrađivati nalaze vještaka. Također iz očitovanja je vidljivo da su postupak po tužbi podnositelja vodila četiri raspravna suca. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  68. Odredbom članka
  69. stavka
  70. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  71. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. listopada
  6. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. srpnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno jedanaest
(11)godina, osam
(8)mjeseci i četrnaest
(14)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvr­đi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  16. srpnja
  17. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, sedam
(7)mjeseci i dvadesetosam
(28)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA U razdoblju od
  2. rujna
  3. godine do srpnja
  4. godine (dakle, gotovo tri
(3)godine), nije zakazano niti jedno ročište. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. Također, sud je zaključivao i preotvarao glavnu raspravu u istom danu, a da nakon navedenog nije bilo znatnijih pomaka u cilju donošenja prvostupanjske presude (nakon donošenja rješenja o provođenju financijskog vještačenja na ročištu održanom
  1. rujna
  2. godine do dana podnošenja ustavne tužbe,
  3. srpnja
  4. godine, navedeno vještačenje nije ni započelo). 5.
  5. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, svojim ponašanjem pridonio je duljini prvostupanjskog sudskog postupka, ali bez obzira na to, predmetni postupak traje daleko više od uobičajenih standarda za predmetnu vrstu postupka. Također, podnositelj se u više navrata pisanim podnescima obra­ćao nadležnom sudu požurujući postupak i zahtijevajući od nadležnog suda provođenje odgovarajućih radnji u tom postupku (v. točku
  6. obrazloženja ove odluke). 5.
  7. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u kon­kretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Naime, u konkretnom slučaju podnositelj je podnio tužbu kojom je tražio od tuženika naknadu štete uslijed štetnog događaja koji se je dogodio
  8. godine, a za koji su tuženi još tijekom
  9. godine u cijelosti priznali odgovornost, te je tijekom postupka bila sporna samo visina odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut
  10. godine i od tada se nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja te u njemu nije još donesena niti prvostupanjska odluka. Dakle, radi se o neučin­kovitosti prvostupanjskog suda. 5.
  11. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve, propisane člankom
  12. stavkom
  13. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v. primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  14. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  15. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  16. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  17. veljače
  18. i dr.).
  19. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Zagrebu po­vri­je­đeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koja su zajamčena člankom
  20. stavkom
  21. Ustava Republike Hrvatske.
  22. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  23. stavka
  24. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  25. Sukladno odredbi članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogu­ćnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  28. studenoga
  29. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  32. stav­ka
  33. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pn-3084/90, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka, kao i da Općinski sud u Zagrebu ni nakon više od 11 godina vođenja postupka nije donio prvostupanjku odluku o tužbi podnositelja ustavne tužbe.
  34. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  35. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1511/2002 Zagreb,
  36. svibnja
  37. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 90/2003-1148 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 90/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1148 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.5.
  38. ELI: /eli/sluzbeni/2003/90/1148 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  39. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.