← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1397/2002 od 21. svibnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1397/2002 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1397/2002 od
  3. svibnja
  4. NN 97/2003 (11.6.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1397/2002 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1254 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vu­ko­jević i Milan Vuković, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. S. iz S. G., Republika Slovenija, koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
  7. svibnja 2003., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-3332/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. S. iz S. G., T. 37, Republika Slovenija, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 (pettisuća i petsto) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. O b r a z l o ž e n j e
  5. Ustavna tužba podnesena je temeljem odredaba članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), jer podnositeljica smatra da joj je predugim trajanjem parničnog postupka radi naknade štete, kojeg od
  7. godine vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u razumnom roku iz članka
  8. Ustava Republike Hrvatske. Podnositeljica predlaže da Sud naloži Općinskom sudu u Zagrebu da u roku od dva mjeseca donese meritornu presudu u predmetu posl. broj: Pn-3332/
  9. Ujedno predlaže da joj Sud dosudi naknadu u iznosu od 200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  10. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  11. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog u članku
  12. stavku
  13. Ustava: – podnositeljica je
  14. veljače
  15. podnijela protiv ZOIO »C.«, Z., ZOIL »S.«, T., »B. V.« i »I. V.«, tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete nastale u prometnoj nezgodi
  16. srpnja
  17. godine, a
  18. srpnja
  19. povukla je tužbu u odnosu na četvrtotuženog; – prvo ročište održano je
  20. prosinca
  21. na kojem je rasprava odgođena i riješeno je da se službenim putem od Temeljnog sodišća u Mariboru zatraži spis broj: P-615/86, čemu je udovoljeno
  22. rujna 1990.; – na ročištu
  23. ožujka
  24. punomoćnik podnositeljice pred­laže financijsko vještačenje radi revalorizacije osigurane svote na dan štetnog događaja, pa sud odgađa raspravu i određuje rok od 15 dana za uplatu predujma za financijsko vještačenje, o čemu punomoćnik podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu dostavlja dokaz
  25. srpnja 1991., a vještačenje je dostavljeno
  26. listopada 1991.; – na ročištu
  27. prosinca
  28. rasprava je odgođena, a iduća će se pismeno zakazati na prijedlog punomoćnika podnositeljice; – podneskom od
  29. studenoga
  30. podnositeljica povlači tužbu u odnosu na drugotuženika i predlaže zakazivanje rasprave; – na ročištu
  31. prosinca
  32. glavna rasprava je zaključena, a rješenjem od istog dana, broj: Pn-673/89, Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja,
  33. siječnja 1993., cijeli spis dostavio Okružnom privrednom sudu u Zagrebu; – pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu održano je ročište
  34. ožujka 1993., koje je odgođeno, a sljedeće je zakazano za
  35. travnja 1993.; – na ročištu
  36. travnja
  37. pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu punomoćnik podnositeljice traži rok za uređenje tužbenog zahtjeva te je sljedeće ročište zakazano za
  38. svibnja 1993.; – na ročištu
  39. svibnja
  40. Okružni privredni sud donosi presudu broj: P-289/93 na koju podnositeljica podnosi žalbu
  41. studenoga 1993.; – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbija podnositeljičinu žalbu presudom broj: Pž-1813/94 od
  42. rujna 1997., pa ona protiv te presude
  43. ožujka
  44. izjavljuje reviziju; – Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem broj: Rev-260/00 od
  45. svibnja
  46. prihvaća reviziju i predmet vraća Trgovačkom sudu u Zagrebu, koji se rješenjem broj: P-2652/02 od
  47. travnja
  48. oglašava stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti tog rješenja cijeli spis dostavlja Općinskom sudu u Zagrebu
  49. svibnja 2002.; – Općinski sud u Zagrebu donosi
  50. studenoga
  51. rješenje broj: Pn-3332/02, kojim poziva podnositeljicu da u roku 8 dana postavi tužbeni zahtjev u skladu s važećom valutom i dostavi presudu suda u Slovenj Gradcu, broj: P-615/86, prevedenu na hrvatski jezik i ovjerenu po sudskom tumaču i izjasni se o prigovoru presuđene stvari, a odvjetniku Bruni Spizu naređeno je da u roku 8 dana od dana dostave tog rješenja podnese urednu punomoć na hrvatskom jeziku za zastupanje tužiteljice (podnositeljice ustavne tužbe). OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  52. Na temelju članka
  53. stavka
  54. alineje
  55. Ustavnog zakona, Ustavni sud je
  56. rujna
  57. zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju Općinskog suda u Zagrebu, od
  58. studenoga
  59. opisuje se kretanje spisa i kronologija rada na predmetu te se ističe da se prvo taj sud oglasio stvarno nenadležnim, a isto je učinio i Trgovački sud u Zagrebu, nakon čega je predmet ponovno dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu,
  60. svibnja
  61. te da je referada zadužena s još 1100 predmeta. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  62. Odredbom članka
  63. stavka
  64. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  65. stavka
  66. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredaba članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. veljače
  6. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnijeta je
  7. lipnja
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest
(13)godina i četiri
(4)mjeseca. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6.,
  1. i
  2. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe čine, temeljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostalog, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  10. studenoga 2000., izmjenama članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  13. studenoga 1997., u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. lipnja
  18. (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, sedam
(7)mjeseci i petnaest
(15)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Podnositeljica je podnijela tužbu
  2. veljače
  3. Općin­skom sudu u Zagrebu, koji se nakon više ročišta, rješenjem od
  4. prosinca
  5. oglasio stvarno nenadležnim. Nakon toga postupak je tekao pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, pa ponovno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji se rješenjem od
  6. travnja
  7. oglasio stvarno nenadležnim, pa je cijeli spis opet dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu,
  8. svibnja
  9. Općinski sud u Zagrebu donio je
  10. studenoga
  11. rješenje kojim podnositeljicu poziva na poduzimanje radnji u cilju nastavljanja postupka. 5.
  12. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku koristila je svoje procesne ovlasti, predlagala vještačenje i koristila pravne lijekove, no samim time nije bitno pridonijela duljini sudskog postupka. 5.
  13. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Iz spisa predmeta je razvidno da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sud­skoj stvari. Naime, prvo se Općinski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim, da bi isto učinio i Trgovački sud u Zagrebu. U postupku je provedeno i vještačenje, a s obzirom da je jedan od tuženika strana pravna osoba, podnesci i pismena su morali biti prevođeni i dostavljani diplomatskim putem. 5.
  14. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu isticanja nadležnog prvostupanjskog suda o opterećenosti referade s još 1100 predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države – ugovornice ob­vezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  15. stavkom
  16. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv NjemačkeI od
  17. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  18. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  19. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  20. veljače
  21. i dr.).
  22. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanov­ljeni, neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  23. stav­kom
  24. Ustava Republike Hrvatske.
  25. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti te posebno sveukupno vrijeme trajanja sudskog postupka u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  28. Sukladno odredbi članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja trajanja sudskog postupka i prije
  31. studenoga 1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem članka
  32. stavka
  33. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, njegovu hitnost, a napose značaj koji postupak ima za podnositelja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  34. stav­ka
  35. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pn-3332/02, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
  36. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  37. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1397/2002 Zagreb,
  38. svibnja
  39. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 97/2003-1254 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 97/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1254 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 11.6.
  40. ELI: /eli/sluzbeni/2003/97/1254 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  41. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.