← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3005/2002 od 11. lipnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3005/2002 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3005/2002 od
  3. lipnja
  4. NN 106/2003 (2.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3005/2002 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1393 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vu­ko­jević i Milan Vuković, odlučujući u povodu ustavne tužbe M. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-2659/95, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest

(12)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe, M. M. iz Z., F. B. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 1.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  7. prosinca
  8. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-2659/95, te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnog prava iz članka
  9. stavka
  10. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2659/95, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  15. ožujka
  16. godine, podnositelj (kao I. tužitelj), II. tužitelj Lj. G., III. tužiteljica V. Č. i IV. tužiteljica A. K. pod­nijeli su tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv I. tuženika B.B.D.A. d.o.o. Z., II. tuženika I. B. i III. tuženika F. Š., radi povrata novca kojeg su dali tuženicima temeljem međusobnog poslovnog odnosa, te su predložili izdavanje privremene mjere na način da se II. i III. tuženicima zabrani poduzimanje pravnih radnji u svrhu otuđenja ili opterećenja nekretnina, – dana
  17. studenoga
  18. godine, Općinski sud u Zagrebu održao je pripremno ročište na koje nije pristupio nitko za tuženike, te je tužiteljima određen rok od 30 dana za provjeru adrese III. tuženika te za pribavljanje izvoda iz trgovačkog registra u odnosu na I. tuženika, – podneskom od
  19. prosinca
  20. godine, tužitelji udovoljavaju raspravnom rješenju suda od
  21. studenoga
  22. godine, te predlažu da u slučaju ponovnog bezuspješnog pokušaja dostave poziva, sud postavi privremenog zastupnika tuženicima u smislu odredbe članka
  23. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP), – na ročište održano dana
  24. ožujka
  25. godine nisu pristupili I. tuženik (dostava poziva nije bila uredna) te uredno pozvan III. tuženik. Na tom ročištu tužitelji su predložili da sud u odnosu na II. tuženika donese presudu zbog izostanka te da se I. tuženiku postavi privremeni zastupnik, – podneskom od
  26. ožujka
  27. godine tužitelji su se očitovali na odgovor na tužbu III. tuženika, – dopisom od
  28. lipnja
  29. godine, Općinski sud u Zagrebu obavijestio je tužitelje da I. tuženiku neće biti postavljen privremeni zastupnik, jer se prema odredbama ZPP-a pravnoj osobi ne može postavljati privremeni zastupnik, – podneskom od
  30. kolovoza
  31. godine, tužitelji su ponovno predložili sudu da I. tuženiku postavi privremenog zastupnika te da donese presudu zbog izostanka u odnosu na I. i II. tuženika, a u odnosu na III. tuženika da što prije zakaže ročište, – podnescima od
  32. siječnja i
  33. svibnja
  34. godine, tužitelji mole sud da zakaže ročište, – postupak je nastavljen ročištem održanim
  35. studenoga
  36. godine na kojemu je raspravnim rješenjem, punomoćniku II. tuženika određen rok od 15 dana za očitovanje na tužbu, – podneskom od
  37. veljače
  38. godine punomoćnik II. tuženika se očitovao na tužbu, – sljedeće ročište održano je
  39. listopada
  40. godine na kojemu su tužitelji predložili postavljanje privremenog zastupnika I. tuženiku, – raspravnim rješenjem od
  41. veljače
  42. godine, tužitelji su pozvani na uplatu predujma radi dostave poziva I. tuženiku putem sudskog dostavljača, – kako tužitelji nisu postupili po raspravnom rješenju od
  43. veljače
  44. godine, zakazano je ročište za
  45. prosinca
  46. godine na kojemu su tužitelji zatražili kraći rok za dostavu adrese I. tuženika (određen im je rok od 30 dana), – rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2659/95-35 od
  47. veljače
  48. godine, pozvan je punomoćnik tužitelja da postupi po raspravnom rješenju suda od
  49. prosinca
  50. godine, – nakon rješenja od
  51. veljače
  52. godine do
  53. veljače
  54. godine, tj. do dana očitovanja Općinskog suda u Zagrebu na navode ustavne tužbe, nije bilo nikakvog postupanja nadležnog suda u predmetu. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  55. Na temelju članka
  56. stavka
  57. alineje
  58. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Općinski sud u Zagrebu dostavio je
  59. ožujka
  60. godine ovom Sudu očitovanje o navodima ustavne tužbe. U očitovanju je navedena kronologija postupanja u predmetu kao i činjenica da je raspravni sudac bio na bolovanju od
  61. lipnja
  62. do
  63. prosinca
  64. godine, te od
  65. siječnja
  66. do
  67. veljače
  68. godine. Uz očitovanje Sudu je dostavljena i preslika spisa, broj: P-2659/
  69. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  70. Odredbom članka
  71. stavka
  72. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  73. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2659/95, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. ožujka
  6. godine, podnošenjem tužbe podnositelja (i još troje tužitelja) Općinskom sudu u Zagrebu, protiv I. tuženika B.B.D.A. d.o.o. Z., II. tuženika I. B. i III. tuženika F. Š., radi povrata novca kojeg su tužitelji dali tuženicima temeljem međusobnog poslovnog odnosa, uz prijedlog za izdavanje privremene mjere zabranom poduzimanja pravnih radnji II. i III. tuženika u svrhu otuđenja ili opterećenja određenih nekretnina u njihovom vlasništvu. Ustavna tužba podnijeta je dana
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam
(7)godina, osam
(8)mjeseci i devet
(9)dana. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst i 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. prosinca
  16. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina, jedan
(1)mjesec i četiri
(4)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao četiri ročišta za glavnu raspravu (
  2. studenoga 1997.,
  3. listopada 1998.,
  4. veljače
  5. i
  6. prosinca
  7. godine). Na svim održanim ročištima sud je raspravljao isključivo o postupovnim pitanjima ne ulazeći u raspravu o meritumu spora. Iz spisa predmeta razvidno je da se razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u razmatranom razdoblju, proteže: – od
  8. veljače
  9. do
  10. listopada
  11. godine, tj. osam
(8)mjeseci i osam
(8)dana, – od
  1. veljače
  2. do
  3. prosinca
  4. godine, tj. dvije
(2)godine, deset
(10)mjeseci i dva
(2)dana, te – od
  1. veljače
  2. do
  3. prosinca
  4. godine, tj. devet
(9)mjeseci i dvanaest
(12)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Unatoč činjenici da su se tužitelji (među kojima je i podnositelj ustavne tužbe) više puta pisanim podnescima obraćali nadležnom sudu požurujući postupanje u predmetu, Ustavni sud je utvrdio da su tužitelji u određenoj mjeri, pridonijeli duljini sudskog postupka na način da u više navrata nisu postupili po raspravnim rješenjima suda. Međutim, po ocjeni ovog Suda, doprinos tužitelja znatno je manji od doprinosa prvostupanjskog suda trajanju sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA S obzirom na činjenicu da je u dosadašnjem tijeku sudskog postupka, sud prvog stupnja raspravljao isključivo o postupovnim pitanjima (ne ulazeći u meritum spora), složenost sudskog predmeta se ne može smatrati okolnošću koja je utjecala na trajanje postupka. 5.
  3. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu isticanja Općinskog suda u Zagrebu da je raspravni sudac dulje vrijeme bio na bolovanju, valja istaknuti da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za trajanje ovog sudskog postupka preko sedam godina.
  4. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je trajanjem sudskog postupka pred sudom prvog stupnja preko sedam
(7)godina, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  1. stavkom
  2. Ustava Republike Hrvatske.
  3. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  4. stavka
  5. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
  6. Sukladno odredbi članka
  7. stavka
  8. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  9. studenoga
  10. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  11. stavka
  12. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uključujući i doprinos podnositelja trajanju sudskog postupka, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  13. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  14. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-3005/2002 Zagreb,
  15. lipnja
  16. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 106/2003-1393 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 106/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1393 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.7.
  17. ELI: /eli/sluzbeni/2003/106/1393 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  18. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.