← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2312/2002 od 17. lipnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2312/2002 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2312/2002 od
  3. lipnja
  4. NN 106/2003 (2.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2312/2002 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1394 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Matija, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. H. iz G., zastupanog od I. B. A., odvjetnice iz G., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. lip­nja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-12716/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, M. H. iz G., P. S. 15, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak) u iznosu od 6.000,00 (slovima: šest tisuća) kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlož­enje
  5. Podnosite­lj ustavne tužbe, na teme­lju ovlašte­nja iz odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  7. listopada
  8. godine ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, podnosite­lj je pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pokrenuo parnični postupak radi isplate cijene za prodaju udjela u »ZM-METAL« d.o.o. Herce­govac, koji se vodio pod poslovnim brojem: P-964/95-
  9. Tužba je podnijeta
  10. listopada
  11. godine protiv I-tuženika »ZM-METAL« d.o.o. Herce­govac i II-tuženika »ZAGREB-MONTAŽA« d.d. Zagreb. Uz tužbeni zahtjev na isplatu, podnosite­lj je podnio i prijedlog za osigura­nje privremenom mjerom.
  12. U ustavnoj tužbi podnosite­lj ističe kako je dana
  13. listopada
  14. godine primio rješe­nje Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj: P-964/95 od
  15. listopada
  16. godine, kojim se isti sud oglašava nenadležnim i ustupa predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom. Na to rješe­nje da se nije žalio iz razloga da ne bi odugovlačio cijeli postupak. Prvo ročište pred Trgovačkim sudom u Zagrebu da je bilo zakazano i održano
  17. lip­nja
  18. godine, tj. nakon više od dvije godine nakon prve požurnice, odnosno četiri godine nakon zaprima­nja spisa. Nakon tog ročišta, navodi da­lje podnosite­lj da je
  19. rujna
  20. godine primio rješe­nje kojim se Trgovački sud u Zagrebu oglašava stvarno nenadležnim i predmet ustupa Općinskom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Kod Općinskog suda u Zagrebu predmet je zaprim­ljen dana
  21. rujna
  22. godine pod brojem: P-12716/
  23. Prvo ročište pred tim sudom, ističe podnosite­lj, zakazano je
  24. rujna
  25. godine, zatim
  26. siječ­nja
  27. godine, ali nije održano, te
  28. ožujka
  29. godine i konačno
  30. studenoga
  31. godine. Ističe kako je odmah udovo­ljio svim traže­njima suda, a ono što posebno podvlači je či­njenica da je još u tužbi predložio osigura­nje privremenom mjerom, ali da o tome nikada nije bilo odlučeno. Predlaže da ovaj Sud usvoji ­nje­govu ustavnu tužbu te da Općinskom sudu u Zagrebu odredi rok za donoše­nje presude u predmetu broj: P-12716/99, kao i da mu odredi primjerenu naknadu u visini od 10.000,00 kn, koja bi se isplatila iz državnog proračuna. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  32. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  33. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredama ustavnih prava podnosite­lja: – parnični postupak u konkretnom slučaju pokrenut je tužbom
  34. listopada
  35. godine podnijetom Trgovačkom sudu u Bjelovaru, – isti sud svojim rješe­njem, broj: P-964/95-2 od
  36. listopada
  37. godine, oglasio se mjesno nenadležnim za suđe­nje u tom predmetu te je spis po pravomoćnosti ustup­ljen Trgovačkom sudu u Zagrebu, – Trgovački sud u Zagrebu spis Trgovačkog suda u Bjelovaru zaprimio je
  38. prosinca
  39. godine te se rješe­njem, broj: P-8282/95 od
  40. srp­nja
  41. godine, oglasio stvarno nenadležnim za postupa­nje u tome predmetu te nakon pravomoćnosti predmet ustupio Općinskom sudu u Zagrebu, – Općinski sud u Zagrebu zaprimio je ustup­ljeni spis
  42. rujna
  43. godine; prvo ročište na tom sudu održano je
  44. rujna
  45. godine, na kojem je podnosite­lju ostav­ljen rok od 15 dana da se očituje na prigovore istaknute od strane tuženika, –
  46. listopada
  47. godine podnosite­lj je izvijestio sud da povlači tužbu u odnosu na I-tuženika, – s­ljedeće ročište određeno je za dan
  48. siječ­nja
  49. godine, ali je isto zbog bolesti suca odgođeno, tako da je naredno ročište određeno za dan
  50. ožujka
  51. godine, – na ročištu od
  52. ožujka
  53. godine proveden je dokaz sasluša­njem svjedoka, a podnosite­lj je na istome predložio pribavu podataka od Erste&Steiermarkische bank d.d. Filijala Garešnica o kreta­njima sredstava, odnosno uplatama na žiro-račun podnosite­lja, – podneskom od
  54. ožujka
  55. godine, podnosite­lj je dostavio sudu točnu adresu banke i svoj broj žiroračuna, dok je sud dopisom od
  56. ve­ljače
  57. godine zatražio podatke od predmetne banke i iste dobio
  58. ve­ljače
  59. godine, – naredno ročište u istom predmetu sud je zakazao za dan
  60. siječ­nja
  61. godine. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  62. Na teme­lju članka
  63. stavka
  64. točke
  65. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  66. studenoga
  67. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se u roku od 15 dana izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitova­nju, dostav­ljenom ovom Sudu dana
  68. prosinca
  69. godine, Općinski sud u Zagrebu ističe da je predmetni spis zaprim­ljen kod tog suda
  70. rujna
  71. godine, a uredujući sudac da ga je preuzeo
  72. studenoga
  73. godine. Prvo ročište da je zakazano za dan
  74. rujna
  75. godine te je na istome podnosite­lju dodije­ljen rok od 15 dana radi očitova­nja na prigovore istaknute od strane tuženika. S­ljedeće ročište da je bilo zakazano za
  76. siječ­nja
  77. godine, ali je isto zbog bolesti suca moralo biti odgođeno pa je iduće bilo zakazano za dan
  78. ožujka
  79. godine. Na tom ro­čištu da je proveden dokaz sasluša­njem svjedoka, a podnosite­lj je na istome predložio pribavu podataka od Erste&Steiermarkische bank d.d. Filijale Garešnica o kreta­njima sredstava, odnosno uplatama na žiroračun podnosite­lja. Tražene podatke sud je dobio
  80. ve­ljače
  81. godine te je
  82. trav­nja
  83. godine odredio ročište u tom predmetu za dan
  84. siječ­nja
  85. godine. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  86. Odredbom članka
  87. stavka
  88. Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (Rim,
  89. studenoga
  90. godine, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 6/99 – pročišćeni tekst, i 8/99 – ispravak), između ostaloga, propisano je da radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podiza­nja optužnice za kazneno djelo svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj. Navedeno načelo sadržano je i u članku
  91. stavku
  92. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« – pročišćeni tekst, broj 41/01, u da­lj­njem tekstu: Ustav), koji glasi: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  93. stavka
  94. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postupa­nje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 6.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak, u sporu radi isplate, započeo je
  5. listopada
  6. godine podnoše­njem tužbe Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. listopada
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stup­nju nije okončan, Ustavni sud utvrđuje da do dana podnoše­nja ustavne tužbe prvostupa­njski postupak traje ukupno sedam godina i osam dana. Ustavni sud napomi­nje, međutim, da je Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio na snagu
  9. studenoga
  10. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutar­nje­g pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  12. stavka
  13. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  14. studenoga
  15. godine). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  16. studenoga
  17. godine, izmjenama članka
  18. stavka
  19. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije
  20. studenoga
  21. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  22. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  23. studenoga
  24. godine (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  25. listopada
  26. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja), što ukupno iznosi četiri godine, jedanaest mjeseci i dvadeset jedan dan. 6.
  27. POSTUPANJE SUDOVA S obzirom na pravno relevantno razdob­lje, Ustavni sud je u konkretnom slučaju prosuđivao postupa­nje Trgovačkog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Zagrebu. Trgovački sud u Zagrebu, nakon zaprima­nja spisa Trgovačkog suda u Bjelovaru (
  28. prosinca 1995.), zakazao je i održao jedno ročište (
  29. lip­nja 1999.), dakle, nakon tri godine, šest mjeseci i dva dana od zaprima­nja spisa te
  30. srp­nja
  31. godine donio rješe­nje kojim se oglasio nenadležnim. Općinski sud u Zagrebu, od zaprima­nja spisa Trgovačkog suda u Zagrebu (
  32. rujna 1999.) do podnoše­nja ustavne tužbe (
  33. listopada 2002.), zakazao je tri ročišta, od kojih je dva održao, i to:
  34. rujna
  35. godine i
  36. ožujka
  37. godine, na kojem je proveden dokaz sasluša­njem svjedoka, dok je ročište zakazano za dan
  38. siječ­nja
  39. godine bilo odgođeno zbog bolesti suca. Procje­njujući, dakle, postupa­nje sudova kroz pravno relevantno razdob­lje, ovaj Sud utvrđuje da su navedeni sudovi imali razdob­lja potpune neaktivnosti i to: Trgovački sud u Zagrebu u vremenu od
  40. studenoga
  41. do prvog ročišta
  42. lip­nja
  43. godine, što iznosi jednu godinu, sedam mjeseci i dvanaest dana, dok je Općinski sud u Zagrebu bio potpuno neaktivan od zaprima­nja predmeta
  44. rujna
  45. do održa­nja prvog ročišta
  46. rujna
  47. godine, što je razdob­lje od jedanaest mjeseci i dvadeset jednog dana, te od
  48. ve­ljače 2002., kada je sud od Erste & Steiermarkische bank d.d. dobio tražene podatke, do zakaziva­nja narednog ročišta za
  49. siječ­nja
  50. godine, što je iznosilo jedanaest mjeseci i trinaest dana. Sukladno navedenom, utvrđeno je da su sudovi bili potpuno neaktivni tri godine, šest mjeseci i sedam dana, odnosno uzimajući u obzir pravno relevantno razdob­lje (od
  51. studenoga
  52. do
  53. listopada 2002.), o tužbi podnosite­lja nije odlučeno niti u razdob­lju od gotovo pet godina. 6.
  54. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJ U SUDSKOM POSTUPKU) Iz podataka, koji pri­liježu spisu, ne proizlazi da bi podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, svojim ponaša­njem posebno pridonio du­ljini postupka. 6.
  55. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva podnosite­lja postav­ljenog u parničnom postupku, ovaj Sud cijeni da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari. 6.
  56. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U pravno relevantnom razdob­lju, Ustavni sud, osim navedenog, nije utvrdio postoja­nje drugih okolnosti koje bi utjecale na du­ljinu sudskog postupka.
  57. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocje­njuje da je navedenim postupa­njem sudova – Trgovačkog suda u Zagrebu, koji je nakon 3 godine i 7 mjeseci utvrdio da nije stvarno nadležan, odnosno Općinskog suda u Zagrebu, koji je u dva navrata imao razdob­lja potpune neaktivnosti od gotovo 2 godine – podnosite­lju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje pravo je zajamčeno člankom
  58. stavkom
  59. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  60. stavka
  61. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
  62. Sukladno odredbi članka
  63. stavka
  64. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu moguć­nost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  65. studenoga
  66. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka
  67. stavka
  68. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, teme­ljem članka
  69. stav­ka
  70. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, teme­ljem točke II. izreke ove odluke, određen kraći rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-12716/99, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  71. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  72. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2312/2002 Zagreb,
  73. lip­nja
  74. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 106/2003-1394 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 106/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1394 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.7.
  75. ELI: /eli/sluzbeni/2003/106/1394 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  76. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.