← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2309/2002 od 17. lipnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2309/2002 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2309/2002 od
  3. lipnja
  4. NN 106/2003 (2.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2309/2002 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1395 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučiva­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­­njski, Ivan Matija, Že­­ljko Potoč­­njak, Agata Račan i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe M. N. iz K., na sjednici Vijeća održanoj
  7. lip­­nja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem P-1999/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­­ljici ustavne tužbe, M. N. iz K., T. 12 b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.500,00 (pet tisuća petsto) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­­nja zahtjeva podnosite­­ljice za ­­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­nje
  5. Ustavna tužba podnijeta je, teme­­ljem odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­­lj­­njem tekstu: Ustavni zakon), zbog povrede odredaba članaka 3.,
  8. stavka 2., 19., 20., 26., 35., 48.,50., 54., 55.,
  9. i
  10. Ustava. Podnosite­­ljica navodi da je
  11. ožujka
  12. godine izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda u Karlovcu, broj: Gž-68/93 od
  13. siječ­­nja
  14. godine, kojom je odbijena žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-755/92 od
  15. studenoga
  16. godine. Budući da Vrhovni sud do podnoše­­nja ustavne tužbe (
  17. listopada 2002.) nije donio odluku o povodu izjav­­ljene revizije, podnosite­­ljica je predložila da Ustavni sud donese odluku kojom će usvojiti ustavnu tužbu te naložiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske donoše­­nje odluke o reviziji u najkraćem roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  18. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  19. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Karlovcu, broj: P-1999/02 (ranije: P-755/92), utvrdio s­­ljedeće či­­njenice koje su pravno relevatne za odlučiva­­nje o povredi ustavnog prava podnosite­­ljice, zajamčenog člankom
  20. stavkom
  21. Ustava: – dana
  22. lip­­nja
  23. godine, Općina Karlovac podnijela je tužbu Općinskom sudu u Karlovcu protiv M. i M. N., radi otkaza stanarskog prava, teme­­ljem članka
  24. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93 i 91/96); – s obzirom na či­­njenicu da su tuženici bili nepoznata boravišta, rješe­­njem Centra za socijalni rad, Podružnice Karlovac, klasa: UP/I-552-02/92-01/300, urbroj: 2133-20-06-92-2-S-290 od
  25. VI.
  26. godine, imenovan im je starate­­lj za poseban slučaj, koji ih je zastupao u parničnom postupku radi otkaza stanarskog prava; – raspravna ročišta u predmetu održana su
  27. srp­­nja 1992.,
  28. listopada
  29. i
  30. studenoga
  31. godine; – prvostupa­­njska presuda, kojom je usvojen tužbeni zahtjev Općine Karlovac, donijeta je
  32. studenoga
  33. godine; – presudom Okružnog suda u Karlovcu, broj: Gž-68/93-2 od
  34. siječ­­nja
  35. godine, odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupa­­njska presuda; – dana
  36. ožujka
  37. godine, podnosite­­ljica je izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda u Karlovcu, broj: Gž-68/93-2 od
  38. siječ­­nja
  39. godine; –
  40. svib­­nja
  41. godine, Općinski sud u Karlovcu proslijedio je reviziju nadležnom županijskom, odnosno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, – revizija je zaprim­­ljena u Vrhovnom sudu Republike Hrvat­ske pod brojem: Rev-1566/1993; – dopisom od
  42. lip­­nja
  43. godine, Vrhovni sud Repub­like Hrvatske zatražio je od Općinskog suda u Karlovcu da utvrdi vrijednost predmeta spora, tj. visinu jednogodiš­­nje najamnine, odnosno stanarine za sporni stan, koja je mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije; – nakon što je utvrđena vrijednost predmeta spora, predmet je
  44. siječ­­nja
  45. godine proslijeđen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske; – dana
  46. svib­­nja
  47. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ponovno vratio spis prvostupa­­njskom sudu radi razjaš­­njava­­nja pita­­nja zastupa­­nja tuženika; – dana
  48. ve­­ljače
  49. godine predmet je ponovno proslijeđen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske; – Vrhovni sud Republike Hrvatske je
  50. kolovoza
  51. godine ponovno vratio spis Općinskom sudu u Karlovcu da se utvrdi je li i kada tužite­­lj prestao postojati te ako je prestao postojati, tko je ­­nje­gov pravni s­­ljednik; – dopisom od
  52. ožujka
  53. godine, Općinski sud u Karlovcu zatražio je od Grada Karlovca podatak je li Općina Karlovac prestala postojati i kada te ako je, tko je ­­njezin pravni s­­ljednik; – dopisima od
  54. trav­­nja 1999.,
  55. lip­­nja 1999.,
  56. ožujka
  57. i
  58. svib­­nja
  59. godine, Općinski sud u Karlovcu je tražio od Grada Karlovca dostavu ranije traženih podataka; – dana
  60. svib­­nja
  61. godine, Općinski sud u Karlovcu zaprimio je tražene podatke; – dana
  62. rujna
  63. godine, spis je proslijeđen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odlučiva­­nja o podnosite­­ljičnoj reviziji; – rješe­­njem broj: Rev-2241/00-2 od
  64. studenoga
  65. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Okružnog suda u Karlovcu, broj: Gž-68/93 od
  66. siječ­­nja
  67. godine i presudu Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-775/92 od
  68. studenoga
  69. godine, te vratio predmet prvostupa­­njskom sudu na ponovno suđe­­nje; – Općinski sud u Karlovcu zaprimio je navedeno rješe­­nje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dana
  70. prosinca
  71. godine; – novi postupak pred prvostupa­­njskim sudom vodi se pod brojem: P-1999/02, u kojemu je održano jedno ročište na kojemu su suslušana dva svjedoka; – s­­ljedeće ročište zakazano je za
  72. lip­­nja
  73. godine. OČITOVANJE VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE
  74. Na teme­­lju članka
  75. stavka
  76. alineje
  77. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio
  78. studenoga
  79. godine od Vrhov­nog suda Republike Hrvatske da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitova­­nju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od
  80. prosinca
  81. godine, navedeno je da je revizijska odluka donijeta
  82. studenoga
  83. godine. Uz očitova­­nje, Ustavnom sudu je dostav­­ljena i preslika rješe­­nja Vrhovnog suda Republike Hrvat­ske, kojim je odlučeno o podnosite­­ljičnoj reviziji. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  84. Odredbom članka
  85. stavka
  86. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­­nje­govim pravima i obvezama (…).« Odredom članka
  87. Ustavnog zakona, propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­­lja. Rok za donoše­­nje akta poči­­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­­lju zbog povrede ­­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­­nja zahtjeva stranke za ­­njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­­njem razloga ustavne tužbe podnosite­­ljice i uvida u spis Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-1999/02, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­­nje teme­­ljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­­ljedećim utvrđe­­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­­njski parnični postupak započeo je tužbom Općine Karlovac, podnesenom
  5. lip­­nja
  6. godine Općinskom sudu u Karlovcu. Prvostupa­­njska presuda donesena je
  7. studenoga
  8. godine (Općinski sud u Karlovcu, broj: P-775/92), što znači da je prvostupa­­njski postupak trajao pet
(5)mjeseci i deset
(10)dana. U ovom parničnom postupku pravomoćno je presuđeno
  1. siječ­­nja
  2. godine (Okružni sud u Karlovcu, broj: Gž-68/93-2), što znači da je drugostupa­­njski postupak trajao dva
(2)mjeseca i dva
(2)dana, a prvostupa­­njski i drugostupa­­njski postupak zajedno ukupno sedam
(7)mjeseci i dvanaest
(12)dana. Revizija protiv pravomoćne presude predana je Općinskom sudu u Karlovcu dana
  1. ožujka
  2. godine, a rješe­­nje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je odlučeno o reviziji, broj: Rev-2241/00-2, doneseno je
  3. studenoga
  4. godine. Dakle, revizijski je postupak trajao osam
(8)godina, osam
(8)mjeseci i pet
(5)dana. S obzirom na či­njenicu da je navedenim rješe­njem Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presude Okružnog suda u Karlov­cu i Općinskog suda u Karlovcu te predmet vratio prvostupa­nj­skom sudu na ponovno odlučiva­nje, postupak u ovom predmetu, koji je započet 1992. godine, teče iznova do 2001. godine i do podnoše­nja ustavne tužbe (9. listopada 2002. godine) traje ukupno deset
(10)godina i četiri
(4)mjeseca. Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lje­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«. Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  7. studenoga
  8. godine (dana proglaše­nja Promjene Ustava). Ispitiva­nje razumnosti traja­nja sud­skih postupaka prije
  9. studenoga
  10. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, teme­ljenih na članku
  11. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske pravo na donoše­nje odluke u razumnom roku nije postojalo. Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju, pravno relevantnim razdob­ljem za povredu prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  12. studenog
  13. (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  14. listopada
  15. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­ljice), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, jedanaest
(11)mjeseci i četiri
(4)dana. Zbog osobite pravne prirode revizijskog postupka, međutim, Ustavni sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju iznimno treba ispitivati du­ljina cjelokupnog sudskog postupka. To stoga što je revizija izvanredno pravno sredstvo u sudskim parničnim postupcima građanske naravi. Ona se – pod pretpostavkama i iz razloga propisanim zakonom – može podnijeti samo protiv pravomoćne sudske presude kojom je prethodno već meritorno odlučeno o pravima i obvezama stranaka. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Sudski postupak u ovom je predmetu pravomoćno okončan
  2. siječ­nja
  3. godine, donoše­njem presude nadležnog drugostupa­njskog suda kojom je potvrđena presuda prvostupa­nj­skog suda, a kojom je meritorno odlučeno o pravima i obvezama stranaka u tom postupku. Prema tome, sudski postupak u konkretnoj sudskoj stvari građanske naravi pravomoćno je okončan prije stupa­nja na snagu Europske konvencije (to jest, prije
  4. studenoga
  5. godine). Nakon
  6. studenoga
  7. godine, predmet se nalazio u postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji je
  8. studenoga
  9. godine odlučio o reviziji tužite­lja. Tu je odluku Općinski sud u Karlovcu zaprimio
  10. prosinca
  11. godine, dakle, jednu
(1)godinu i trinaest
(13)dana nakon ­njezina donoše­nja, dok je punomoćnik podnosite­ljice odluku primio 3. ve­ljače 2003. godine, tj. jednu
(1)godinu, dva
(2)mjeseca i šest
(6)dana nakon ­njezina donoše­nja. Postupa­nje Ustavnog suda, teme­ljem članka
  1. Ustavnog zakona, teme­lji se na či­njenici da je u konkretnoj sudskoj stvari Vrhovni sud Republike Hrvatske, svojom revizijskom odlukom, ukinuo presude prvostupa­njskog i drugostupa­njskog suda, kojima je sudski postupak pravomoćno okončan, vrativši cjelokupni pred­met prvostupa­njskom sudu na ponovno odlučiva­nje. Či­njenica da postupak, u konkretnoj pravnoj stvari, traje od
  2. godine te da je
  3. godine cjelokupni predmet iznova vraćen na prvostupa­njsko odlučiva­nje, čini uteme­ljenim stajalište Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju iznimno bilo potrebno uzeti u obzir cjelokupno razdob­lje traja­nja postupka, koje Ustavni sud ocje­njuje nerazumno dugim. 5.
  4. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽENICE U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­ljica ustavne tužbe, kao tuženica u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, nije pridonijela du­ljini sudskog postupka. 5.
  5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadaš­nji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u ovom slučaju radi o složenom sudskom postupku. U prilog ovakvom stajalištu govori i či­njenica da je o predmetu pravomoćno odlučeno u izuzetno kratkom roku. Traja­nje revizijskog postupka (preko osam godina) pos­ljedica je, prije sve­ga, određenih postupovnih propusta prvostupa­njskog suda, zbog kojih je Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet vraćao prvostupa­njskom sudu. Pored toga, na traja­nje revizijskog postupka utjecala je i či­njenica da je Vrhovni sud Republike Hrvatske vraćao spis prvostupa­njskom sudu tri puta, tražeći od tog suda otkla­nja­nje postupovnih propusta, iako je, po ocjeni ovog Suda, sve potrebne podatke mogao zatražiti odjednom. Stoga, Ustavni sud ocje­njuje da se navedena okolnost ne može smatrati takvom okolnošću koja je konkretni sudski postupak učinila složenim, već ona ukazuje na nedjelotvornost nadležnih sudova u postupa­nju. 5.
  6. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Analizirajući postupa­nje nadležnih sudova u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, Ustavni sud je ocijenio da je či­njenica što je tužite­lj u tijeku postupka prestao postojati, a uslijed koje je bilo potrebno utvrditi ­nje­govog pravnog s­ljednika, u određenoj mjeri utjecala na du­ljinu traja­nja postupka. Međutim, ta okolnost ne može opravdati traja­nje postupka preko deset godina.
  7. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, a posebno važnost sudskog postupka za podnosite­ljicu (postupak radi otkaza stanarskog prava), Ustavni sud je utvrdio da je traja­njem parničnog postupka preko deset godina podnosite­ljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  8. stavkom
  9. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
  12. Sukladno odredbi članka
  13. stavka
  14. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu moguć­nost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  15. studenoga
  16. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.
  19. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  20. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2309/2002 Zagreb,
  21. lip­nja
  22. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 106/2003-1395 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 106/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1395 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.7.
  23. ELI: /eli/sluzbeni/2003/106/1395 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  24. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.