← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2881/2002 od 1. srpnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2881/2002 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2881/2002 od
  3. srpnja
  4. NN 111/2003 (15.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2881/2002 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1520 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe S. J. iz V., M. Š. iz Z., I. Ž. iz Z., Š. K. iz B., R. H. iz Z., J. F. iz Z., M. B. iz B., A. V. iz Z., B. Ž. iz Z., S. M. iz Z. i V. R. iz Z., koje zastupa Z. N., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-7189/95, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest

(12)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02– pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst): – S. J. iz V., T. P. S. 5, u iznosu od 1.000,00 kuna, – M. Š. iz Z., K. 5a, u iznosu od 1.000,00 kuna, – I. Ž. iz Z.,
  5. R. 3a, u iznosu od 1.000,00 kuna, – Š. K. iz B., N. M. 10/1, u iznosu od 1.000,00 kuna, – R. H. iz Z., K. 291/1, u iznosu od 1.000,00 kuna, – J. F. iz Z., M. 111, u iznosu od 1.000,00 kuna, – M. B. iz B., D. B. 8, u iznosu od 1.000,00 kuna, – A. V. iz Z., Lj. Š. 10, u iznosu od 1.000,00 kuna, – B. Ž. iz Z., I. S. 5, u iznosu od 1.000,00 kuna, – S. M. iz Z., Č. c. 19, u iznosu od 1.000,00 kuna i – V. R. iz Z., M. 14d, u iznosu od 1.000,00 kuna. IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  6. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  7. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana
  8. prosinca
  9. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlažu da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-7189/95, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljima zbog povrede ustavnog prava iz članka
  10. stavka
  11. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  12. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  13. Ustavnog zakona, uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-7189/95, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  14. stavkom
  15. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  16. listopada
  17. godine podnositelji su protiv »Z.« d.o.o. financijski inžinjering i marketing, M. 111, Z. i Ž. M. iz Z., A. 9, podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi povrata novca i isplate. Uz svoju tužbu, podnositelji su sudu dostavili potvrde o imovnom stanju pozivom na koje mole osobođenje od snašanja sudskih pristojbi, te potvrde o uplaćenim iznosima za koje tužbom traže isplatu od tuženih; – dana
  18. ožujka
  19. godine, podnositelji kao tužitelji u sudski spis dostavljaju podnesak kojim predlažu sudu da rubricirani predmet, temeljem odredbe članka
  20. stavka
  21. Zakona o parničnom postupku, spoji na predmet koji se kod istog suda vodi pod brojem: P-2532/95 iz razloga što se oba predmeta temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, protiv istih tuženika. Ujedno, privitkom tog podneska tužitelji u sudski spis dostavljaju preslik rješenja Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnice Trešnjevka, Centra za socijalni rad, klasa: UP/I-552-02/96-01/141, ur.broj: 2207-51-04-96-2 od
  22. ožujka
  23. godine, kojim je II.-tuženiku iz razloga nepoznatog prebivališta u Republici Hrvatskoj postavljen staratelj za poseban slučaj, te mole da se isti uključi u predmetni postupak; –
  24. travnja
  25. godine održana je prva glavna rasprava u predmetu, međutim sud nije postupio u smislu podneska tužitelja (podnositelja) od
  26. ožujka
  27. godine i rasprava je odgođena zbog neuredne dostave za oboje tuženih; – podneskom od
  28. siječnja
  29. godine (više od devet mjeseci nakon ročišta od
  30. travnja 1996.), tužitelji, zbog proteka vremena, požuruju zakazivanje nove glavne rasprave u pred­metnom postupku; – dopisom od
  31. travnja
  32. godine (više od dva mjeseca nakon požurnice tužitelja za zakazivanje rasprave), sud poziva tužitelje da u roku od 30 dana dostave Izvod iz sudskog registra za I.-tuženog i točnu adresu za II.-tuženog, premda su već tužitelji (podneskom od
  33. ožujka 1996.) obavijestili sud da je II.-tuženom zbog nepoznatog boravišta u Republici Hrvatskoj postavljen staratelj za poseban slučaj i naznačili njegovo ime i prezime; – podneskom od
  34. svibnja
  35. godine tužitelji obavje­štavaju sud da zbog slabog imovnog stanja nisu u mogućnosti udovoljiti traženju suda i mole da sud, temeljem odredbe članka
  36. stavka
  37. Zakona o parničnom postupku službenim putem pribavi Izvod iz sudskog registra za I.-tuženog; – dopisom od
  38. lipnja
  39. godine, tužitelji udovoljavaju traženju suda i u sudski spis dostavljaju preslik Izvoda iz sud­skog registra za I.-tuženog, ponovno preslik rješenja Centra za socijalni rad o imenovanom staratelju za poseban slučaj za II.-tuženog i mole nastavak postupka u predmetu; – dopisom od
  40. studenoga
  41. godine, tužitelji ponovno mole nastavak postupka u predmetu; – dana
  42. travnja
  43. godine zakazana je druga glavna rasprava u predmetu, međutim ista je odgođena jer je za I.-tuženog dostava vraćena s naznakom »ne postoji više«, a za II.-tuženog nije se odazvao uredno pozvan staratelj za poseban slučaj. Raspravnim rješenjem sud poziva tužitelje da u sudski spis doprinesu dokaz o pasivnoj legitimaciji za I.-tuženog, odnosno ovlaštenje II.-tuženog da zastupa I.-tuženog kao njegov direktor; –
  44. travnja
  45. godine tužitelji udovoljavaju nalogu suda i mole zakazivanje novog ročišta; –
  46. svibnja
  47. godine tužitelji požuruju nastavak postupka u predmetu; – dopisom od
  48. veljače
  49. godine tužitelji ulažu novu požurnicu u sudski spis; – zbog proteka vremena tužitelji dopisom od
  50. siječnja
  51. godine ponovno mole zakazivanje nove glavne rasprave; – rješenjem od
  52. ožujka
  53. godine, sud poziva tužitelje da u spis dostave točnu adresu za I.-tuženika; –
  54. travnja
  55. godine, tužitelji udovoljavaju nalogu suda, uz naznaku da pozive za I.-tuženika upućuje na adresu D. T. iz Z., M. 111, kao direktora i osobe ovlaštene za zastupanje I.-tuženika; – dana
  56. lipnja
  57. godine održano je treće ročište u pred­metu, koje je zbog neuredne dostave za tužene odgođeno, a određeno je da će se od MUP-a zatražiti točne adrese zastupnika I.-tuženika; – dopisom od
  58. lipnja
  59. godine, MUP udovoljava traženju suda i dostavlja adresu za D. T. iz S., S. V. 21; – sljedeća glavna rasprava u predmetu održana je dana
  60. veljače
  61. godine (četvrta), na koju je pristupio imenovani D. T. iz S., S. V. 21, koji se očitovao da nikada nije bio direktor I.-tuženika, te je ustanovljeno da su sudu dostavljeni pogrešni podaci (različiti JMBG) i ponovno je određeno da će se od MUP-a zatražiti novi podaci uz naznaku ispravnog JMBG-a; – dopisom od
  62. veljače
  63. godine MUP udovoljava traženju suda i naznačuje adresu u P., o. k. 42, međutim, dostava poziva za imenovanog na navedenu adresu ponovno je vraćena sudu, uz naznaku »odselio«; – rješenjem od
  64. ožujka
  65. godine, sud ponovno poziva tužitelje da dostave točnu adresu za navedenog zastupnika I.-tuženog; – dopisom od
  66. travnja
  67. godine tužitelji udovoljavaju nalogu i obavještavaju sud da imenovni nema prebivalište na području Republike Hrvatske; – posljednje ročište u predmetu (peto) održano je
  68. listopada
  69. godine, međutim isto je odgođeno zbog neuredne dostave za I.-tuženika i ponovno su (usprkos podnesku tužitelja od
  70. travnja 2002.) obvezani tužitelji da u roku od 30 dana u sudski spis dostave točnu adresu za I.-tuženika. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  71. Na temelju članka
  72. stavka
  73. alineje
  74. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Općinski sud u Zagrebu je
  75. veljače
  76. godine dostavio ovom Sudu svoje očitovanje o navodima ustavne tužbe u kojemu je navedena kronologija postupanja u predmetu. Uz očitovanje Sudu je dostavljena i preslika spisa, broj: P-7189/
  77. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  78. Odredbom članka
  79. stavka
  80. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«. Odredbom članka
  81. Ustavnog zakona propisano je slje­deće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-7189/95, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. listopada
  6. godine, podnošenjem tužbe podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika »Z.« d.o.o. financijski inžinjering i marketing, M. 111, Z. i Ž. M. iz Z., A. 9, radi povrata novca i isplate. Ustavna tužba podnijeta je dana
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam
(7)godina, jedan
(1)mjesec i dvadeset sedam
(27)dana. Tijekom tog razdoblja prvostupanjski sud je održao pet ročišta za glavnu raspravu. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. prosinca
  16. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina i dvadeset sedam
(27)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, za provođenje radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, nije održao niti jedno ročište za glavnu raspravu. Sve aktivnosti suda bile su usmjerene na pozivanje podnositelja na postupanje po ranijim raspravnim rješenjima suda (premda su podnositelji, kao tužitelji, uvijek udovoljavali nalogu suda) kao i na pribavljanje određenih podataka iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu. Iz spisa predmeta razvidno je da se razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u razmatranom razdoblju, proteže od
  2. studenoga
  3. godine do
  4. travnja
  5. godine, tj. pet
(5)mjeseci i jedan
(1)dan, zatim od
  1. travnja
  2. godine do
  3. ožujka
  4. godine, tj. dvije
(2)godine, jedanaest
(11)mjeseci i sedamnaest
(17)dana, zatim od
  1. lipnja
  2. godine do
  3. veljače
  4. godine, tj. osam
(8)mjeseci i naposljetku od
  1. travnja
  2. godine do
  3. listopada
  4. godine, tj. pet
(5)mjeseci i dvadeset dva
(22)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nisu pridonijeli duljini sudskog postupka. Analizirajući tijek sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da su podnositelji uvijek nastojali udovoljiti nalozima i traženju suda s održanih glavnih rasprava, kao i iz rješenja koja im je sud dostavljao, te su u više navrata požurivali (
  2. siječnja 1997.,
  3. lipnja 1997.,
  4. studenoga 1997.,
  5. svibnja 1998.,
  6. veljače
  7. i
  8. siječnja
  9. godine), nastavak sudskog postupka. 5.
  10. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Polazeći od činjenice da postupak pred sudom prvog stupnja traje preko 7 godina, a da nije donesena niti prvostupanjska presuda, te imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju (održano pet ročišta na kojima nije meritorno raspravljano, pa čak niti odlučeno o zahtjevu tužitelja za oslobađanje od sudskih pristojbi), Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u konkretnom sudskom predmetu.
  11. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem predmetnog sudskog postupka pred sudom prvog stupnja povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  12. stavkom
  13. Ustava Republike Hrvatske.
  14. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a posebno važnost sudskog postupka za podnositelje, u smislu odredbe članka
  15. stavka
  16. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
  17. Sukladno odredbi članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  20. studenoga
  21. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju naknade podnositeljima, Ustavni sud je uzeo u obzir i sljedeća razdoblja potpune neaktivnosti suda: – od
  22. studenoga
  23. godine do
  24. travnja
  25. godine, tj. pet
(5)mjeseci i jedan
(1)dan, – od
  1. travnja
  2. godine do
  3. ožujka
  4. godine, tj. dvije
(2)godine, jedanaest
(11)mjeseci i sedamnaest
(17)dana, – od
  1. lipnja
  2. godine do
  3. veljače
  4. godine, tj. osam
(8)mjeseci – i od
  1. travnja
  2. godine do
  3. listopada
  4. godine (posljednje održane glavne rasprave u tom predmetu), tj. pet
(5)mjeseci i dvadeset dva
(22)dana. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud je, utvrđujući visinu naknade uzeo u obzir i činjenicu da su podnositelji uz svoju tužbu sudu dostavili u privitku svu potrebu dokumentaciju kao dokaz navoda iz tužbe, žurno udovoljavali svim traženjima i nalozima suda, te u više navrata požurivali nastavak postupka u predmetu.
  3. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  4. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2881/2002 Zagreb,
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 111/2003-1520 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 111/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1520 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 15.7.
  7. ELI: /eli/sluzbeni/2003/111/1520 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  8. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.