← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIA-659/2003 od 9. srpnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIA-659/2003 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIA-659/2003 od
  3. srpnja
  4. NN 112/2003 (16.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIA-659/2003 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1549 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. K. iz Sv. I. Z., koje­g zastupa N. R., odvjetnik iz Z., na sjednici Suda održanoj dana
  7. srp­nja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu, u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4351/95, u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, D. K., I. Ž. P. 16, Sv. I. Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetstotina) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  5. Podnosite­lj ustavne tužbe podnio je dana
  6. ve­ljače
  7. godine, teme­ljem odredbe članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku. Podnosite­lj predlaže da Ustavni sud odredi rok za donoše­nje presude u predmetu, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pn-4351/95, te da odredi primjerenu naknadu podnosite­lju zbog povrede ustavnog prava iz članka
  9. stavka
  10. Ustava, koju je Općinski sud u Zagrebu počinio ne odlučivši o pravima i obvezama podnosite­lja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4351/95, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava: – tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade nematerijalne štete protiv »I. c.«, Z., S. t. 1, podnosite­lj je podnio
  15. svib­nja
  16. godine (u tužbi ističe da je kao radnik tuženika na poslovima sigurnosti prilikom intervencije ispred lokala »K.«, smirivajući grupu mladića koji su stvarali nered, zadobio teške tjelesne povrede); – na ročištu održanom
  17. prosinca
  18. godine, tuženik, zastupan po odvjetniku I. F. iz Z., dao je odgovor na tužbu, a punomoćniku podnosite­lja dodije­ljen je traženi rok za očitova­nje i predlaga­nje dokaza; – podneskom od
  19. ve­ljače
  20. godine, podnosite­lj požu­ru­je postupa­nje suda, a podneskom od
  21. ve­ljače
  22. godine dos­tav­lja određenu dokumentaciju; – podneskom od
  23. svib­nja
  24. godine, tuženik, »I. c.«, S. t. 1, izvješćuje sud da opoziva punomoć odvjetniku I. F. te opunomoćuje odvjetnicu Z. B.; – na ročištu
  25. svib­nja
  26. godine, očitujući se na navode tuženika, punomoćnik podnosite­lja naznačuje točan naziv tuženika »I.« d.o.o. za građevinarstvo, inže­njering, trgovinu, turizam i usluge, T. N.Š. Z. 17; smatrajući da se radi o subjektivnom preinače­nju tužbe, tuženik se protivi upušta­nju u parnicu; – sud je, rješe­njem od
  27. lip­nja
  28. godine, odbio prigovor tuženika, ocijenivši da se ne radi o preinače­nju tužbe te odredio ročište za dan
  29. srp­nja
  30. godine; – na raspravi, održanoj
  31. prosinca
  32. pred novim raspravnim sucem, proveden je dokaz sasluša­njem svjedoka te je određeno provođe­nje medicinskog vještače­nja (vještaci su svoj nalaz dostavili sudu
  33. svib­nja
  34. godine); – na raspravi održanoj
  35. studenoga
  36. godine saslušan je podnosite­lj, ujedno mu je dodije­ljen rok da dostavi izvod iz Re­gistra Trgovačkog suda za tuženika (s obzirom da tuženik i da­lje ističe prigovor promašene pasivne le­gitimacije, tj. ističe da se radi o dvije različite pravne osobe) i dodatnu medicinsku dokumentaciju te da specificira tužbeni zahtjev, čemu je podnosite­lj udovo­ljio podneskom od
  37. siječ­nja
  38. godine; – sud je službenim putem, dopisom od
  39. siječ­nja
  40. godine, zatražio potvrdu od Doma zdrav­lja Sv. Ivan Zelina o liječe­nju podnosite­lja povodom predmetnog štetnog događaja; – rješe­njem od
  41. lip­nja
  42. godine, sud je pozvao tuženika da postupi po raspravnom rješe­nju i dostavi imena i adrese pred­loženih svjedoka; – na raspravi održanoj
  43. listopada
  44. godine saslušan je jedan od predloženih svjedoka; – s­ljedeća glavna rasprava održana je
  45. ožujka
  46. godine pred novim raspravnim sucem: saslušan je svjedok, a podnosite­lju je naloženo dostaviti kompletan izvod sudskog re­gistra za tuženika, čemu je podnosite­lj udovo­ljio podneskom od
  47. trav­nja
  48. godine; – podneskom od
  49. lip­nja
  50. godine, podnosite­lj požu­ruje rješava­nje predmeta: dok podneskom od
  51. srp­nja
  52. godine pojaš­njava naziv tuženika »I.« d.o.o.; – raspravu
  53. lip­nja
  54. godine vodila je sudska savjetnica, opunomoćeniku podnosite­lja podije­ljen je rok za očitova­nje na navode tuženika, kojima osporava pasivnu le­gitimaciju – podneskom od
  55. rujna
  56. godine podnosite­lj je udovo­ljio tom raspravnom rješe­nju; – i u podnesku od
  57. studenoga
  58. godine tuženik osporava pasivnu le­gitimaciju, na što se podnosite­lj očitovao podnescima od
  59. i
  60. prosinca
  61. godine; – na ročištu održanom
  62. siječ­nja
  63. godine sud je donio rješe­nje da će se predmet prenijeti na upisnik–signaturu »PR« budući da se radi o šteti iz radnog odnosa (iz spisa predmeta je razvidno da predmetni parnični postupak i da­lje ima signaturu »PN«); – s­ljedeće ročište, određeno za dan
  64. listopada
  65. godine, odgođeno je zbog nepristupa­nja tuženika – naime sud je konstatirao da je kao tuženik naznačen »I.« d.o.o., koje­g zastupa odvjetnik I. F., dok se u spisu nalazi punomoć za zastupa­nje »I. c.« po punomoćnici Z. B.; – odgođeno je i ročište
  66. studenoga
  67. godine – punomoćnik tuženika istaknuo je da ne odobrava rad­nje koje je poduzimala odvjetnica Z. B., kao punomoćnik »I. c.«, te otkazuje punomoć za zastupa­nje tuženika »I.« d.o.o.; – dopisom od
  68. prosinca
  69. godine, sud je zatražio od podnosite­lja da dostavi točnu adresu tuženika, čemu je udovo­ljeno podneskom od
  70. prosinca
  71. godine; – na ročište određeno za dan
  72. siječ­nja
  73. godine, kao punomoćnik tuženika pristupio je odvjetnik F. S., tražeći rok za uvid u spis i očitova­nje odobrava li rad­nje koje je za tuženika poduzimala odvjetnica Z. B.; – rješe­njem od
  74. ožujka
  75. godine, sud je pozvao tuženika da se očituje kao što se obvezao na ročištu
  76. siječ­nja
  77. godine; – podneskom od
  78. ožujka
  79. godine, tuženik ističe da ne daje pristanak da stupi u predmetnu parnicu, smatra da se radi o subjektivnom preinače­nju tužbe te traži da sud posebnim rješe­njem odluči radi li se o subjektivnom preinače­nju tužbe, ujedno ističe da odobrava sve rad­nje koje je za tuženika poduzela odvjetnica Z. B.; – ročište
  80. srp­nja
  81. godine, sud je odgodio te riješio da će odluka o provođe­nju novog vještače­nja po drugim vještacima, što predlaže tuženik, uslijediti pismenim putem; – podneskom od
  82. srp­nja
  83. godine, podnosite­lj požuruje zak­ljučiva­nje glavne rasprave, a podneskom od
  84. siječ­nja
  85. godine upućenom predsjedniku građanskog odjela, podnosite­lj moli da se predmet dodijeli u rad drugom sucu, budući da je sutki­nja R. već duže vrijeme na bolova­nju (iz očitova­nja Općinskog suda proizlazi da je tom zahtjevu podnosite­lja udovo­ljeno). OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  86. Na teme­lju članka
  87. stavka
  88. alineje
  89. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
  90. ožujka
  91. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitova­nju od
  92. svib­nja
  93. godine uredujući sudac iznosi kronologiju rada na predmetu te ističe da se u predmetu postupalo ažurno »onoliko koliko je to moguće«, zatim da je na predmetu radilo nekoliko sudaca te da je postupak vođen u skladu sa zakonom. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  94. Odredbom članka
  95. stavka
  96. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...).«. Odredbama članka
  97. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u spis pred­meta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postupa­nje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  5. svib­nja
  6. godine podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je
  7. ve­ljače
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stup­nju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe prvostupa­njski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno sedam godina i devet mjeseci. Ustavni sud napomi­nje, međutim, da je Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio na snagu
  9. studenoga
  10. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  12. stavka
  13. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  14. studenoga
  15. godine). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  16. studenoga
  17. godine, izmjenama članka
  18. stavka
  19. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije
  20. studenoga
  21. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, teme­ljenih na članku
  22. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem, s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka, smatra razdob­lje od
  23. studenoga
  24. (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  25. ve­ljače
  26. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja), što ukupno iznosi pet
(5)godina, tri
(3)mjeseca i devetnaest
(19)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razbo­lju Op­ćinski sud u Zagrebu, od rad­nji koje su relevantne za meritorno odlučiva­nje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao devet ročišta za glavnu raspravu. Prije tog razdob­lja održao je tri ročišta te proveo medicinsko vještače­nje. U prosudbi osnovanosti ustavne tužbe, Ustavni sud je u svezi s postupa­njem nadležnog suda, bitnim cijenio i s­ljedeće: Na ročištu
  2. svib­nja
  3. godine, podnosite­lj je naznačio točan naziv tuženika, a prigovor tuženika da se radi o subjektivnom preinače­nju sud je rješe­njem od
  4. lip­nja
  5. godine odbio. Ujedno je podnosite­lj u nekoliko navrata, na traže­nje suda, dostavio izvod iz Re­gistra Trgovačkog suda za tuženika te se očitovao na navode tuženika, kojima osporava pasivnu le­gitimaciju. Unatoč navedenom, u postupku se i da­lje spornim pojav­ljuje pita­nje pasivne le­gitimacije te sud tek na ročištu
  6. listopada
  7. godine konstatira da je kao tuženik naznačen »I.« d.o.o., a odvjetnica Z. B., koja sudjeluje u postupku zastupajući tuženika, ima punomoć za zastupa­nje »I. c.«. Na iduće ročište
  8. studenoga
  9. godine sud, kao punomoćnika tuženika, poziva odvjetnika I. F., koji otkazuje punomoć tuženiku, a na ročište
  10. siječ­nja
  11. godine, kao punomoćnik tuženika, pristupio je odvjetnik F. S. Dakle, nakon što je još na ročištu
  12. svib­nja
  13. godine podnosite­lj točno naznačio tuženika, a što je na neki način potvrđeno i rješe­njem suda od
  14. lip­nja
  15. godine, i nakon što je provedeno medicinsko vještače­nje i sasluša­nje svjedoka na okolnost nastanka štetnog događaja – rad­nje relevantne za meritorno odlučiva­nje o tužbenom zahtjevu podnosite­lja, sud tek
  16. godine utvrđuje da je tuženik zastupan po »pogrešnom« punomoćniku. Nada­lje, na ročištu
  17. siječ­nja
  18. godine, sud donosi rješe­nje da će se predmet prenijeti na upisnik »PR«, a da će da­lj­nja odluka uslijediti pisanim putem. Nakon toga određuje ročište za dan
  19. listopada
  20. godine, no, iz spisa je razvidno da se predmet i da­lje vodi pod signaturom »PN«. Du­ljini sudskog postupka svakako je pridonijela i či­njenica da su se u postupku u podnosite­ljevoj pravnoj stvari izmijenila čak četiri suca Općinskog suda u Zagrebu. 5.
  21. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe svojim ponaša­njem nije pridonio du­ljini sudskog postupka, bez obzira što je on tek na ročištu
  22. svib­nja
  23. godine točno naznačio osobu tuženika. Uostalom, ova okolnost i nije odlučna jer je to bilo prije početka pravno relevantnog razdob­lja. Iz spisa predmeta je razvidno da je podnosite­lj postupio po svim rješe­njima suda, dostavio traženu dokumentaciju i očitova­nja te podnescima požurivao određiva­nje ročišta. 5.
  24. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Imajući u vidu vrstu spora (naknada štete) i dosadaš­nji tijek sudskog postupka, Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom pred­metu ne radi o složenoj sudskoj stvari.
  25. S obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu da je kroz razdob­lje od ukupno sedam godina i devet mjeseci, koliko traje postupak od podnoše­nja tužbe Općinskom sudu do podnoše­nja ustavne tužbe, Općinski sud održao ukupno dvanaest ročišta za glavnu raspravu, Ustavni sud utvrđuje da postupa­nje suda u konkretnom slučaju ne ukazuje na neaktivnost suda u razmatranom razdob­lju, već na neučinkovitost suda. To, stoga, što u konkretnoj pravnoj stvari još uvijek nije donesena niti prvostupa­njska odluka. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocje­njuje da je nerazumno dugim traja­njem sudskog postupka radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: PN-4351/95, povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  26. stavkom
  27. Ustava Republike Hrvatske.
  28. Iz tih razloga, na teme­lju odredbi članka
  29. stavaka
  30. i
  31. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  32. Sukladno odredbi članka
  33. stavka
  34. Ustavnog suda, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  35. studenoga
  36. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka
  37. stavka
  38. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, teme­ljem članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, teme­ljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pn-4351/95, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, koje­g je podnosite­lj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
  41. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  42. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-659/2003 Zagreb,
  43. srp­nja
  44. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 112/2003-1549 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 112/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1549 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.7.
  45. ELI: /eli/sluzbeni/2003/112/1549 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  46. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.