← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2583/2002 od 7. srpnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2583/2002 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2583/2002 od
  3. srpnja
  4. NN 116/2003 (22.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2583/2002 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1629 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe G. H. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-3050/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, Gordani Husić, Hvarska 5, Zagreb, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak) u iznosu od 7.500,00 (sedam tisuća petsto) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je
  7. studenoga
  8. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u Zagrebu »zbog nedonošenja akta – sud­ske odluke u razumnom roku«. U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi da je tužbom od
  9. prosinca
  10. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu, pokrenula parnični postupak pod brojem: Pr-3050/94, radi poništenja odluka kojima joj je prestao radni odnos u »K.-NT« d.o.o. iz Z., za koje smatra da su nezakonite. Podnositeljica navodi da postupak do dana podnošenja tužbe Ustavnom sudu nije okončan, premda je riječ o radnom sporu za koje sporove je posebnim zakonom propisana hitnost u postupanju. Smatra da su, obzirom na okolnost da o njezinim pravima i obvezama sud nije odlučio u razumnom roku, ispunjene pretpostavke iz odredbe članka
  11. Ustavnog zakona te da joj je uslijed navedenog povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  12. stavka
  13. Ustava Republike Hrvatske. Navedenu dugotrajnost postupka, kao i činjenicu da je bila prisiljena radi egzistencije posuđivati novčana sredstva uz visoke kamate, prema podnositeljičinu mišljenju, treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u smislu odredbe članka
  14. stavka
  15. u svezi sa stavkom
  16. istog članka Ustavnog zakona, odnosno prilikom utvrđivanja visine pravične naknade. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  17. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  18. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  21. prosinca
  22. godine podnositljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »K.-NT« d.o.o. iz Z. radi poništenja odluke tuženika, od
  23. studenoga
  24. godine, kojom odlukom je podnositeljici prestao radni odnos iz razloga što podnositeljica nakon nekoliko usmenih opomena od strane poslodav­ca i premještaja s jednog radnog mjesta na drugo, nije poboljšala radni učinak, a nije prihvatila sporazumni raskid radnog odnosa, – prvo ročište zakazano za
  25. rujna
  26. godine nije održano zbog nedolaska odvjetnice podnositeljice, pa je ročište odgođeno i zakazano za
  27. veljače 1996., – na ročištu održanom
  28. veljače
  29. godine predan je pisani odgovor tuženika na tužbu, ročište je odgođeno, a tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana dostavi za sud i podnositeljicu kompletnu dokumentaciju u svezi predmeta spora, – ročište zakazano za
  30. svibnja
  31. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca, – podnositeljica podneskom od
  32. listopada
  33. godine moli zakazivanje rasprave i požuruje vođenje postupka, – na ročištu održanom dana
  34. svibnja
  35. godine puno­moćnica podnositeljice otkazala je daljnje zastupanje, a rasprava je odgođena, – novo ročište održano je
  36. srpnja
  37. godine, na kojem je proveden dokaz saslušanja tužiteljice kao stranke, te je zaprimljena dokumentacija tuženika koja je uručena podnositeljici radi očitovanja, – očitovanje podnositeljice zaprimljeno je
  38. listopada
  39. godine, – podnositeljica podneskom od
  40. lipnja
  41. godine požuruje zakazivanje rasprave i donošenje presude, – ročište zakazano za
  42. svibnja
  43. godine odgođeno je za
  44. rujna
  45. godine uz obvezu tuženika da dostavi sudu podatke o pripadajućoj plaći podnositeljice za razdoblje od
  46. prosinca
  47. godine do
  48. svibnja
  49. godine, a tužiteljici uz obvezu da dostavi potvrdu Zavoda za zapošljavanje, kopiju radne knjižice i podatke o ostvarenim plaćama koje je podnositeljica ostvarila za to vrijeme gdje je bila zaposlena, – na ročištu održanom
  50. rujna
  51. godine ponovno su zatraženi podaci i dokumentacija od tuženika u svezi ostvarene plaće tužiteljice za sporno razdoblje, – na ročištu održanom
  52. ožujka
  53. godine određeno je provođenje dokaza financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine plaće i pozvana je podnositeljica da predujmi troškove vještačenja, a što je ona učinila
  54. listopada
  55. godine, –
  56. listopada
  57. godine donijeto je rješenje o provo­đenju vještačenja i upućen je poziv vještaku da preuzme spis, što je on učinio
  58. siječnja
  59. godine, – stalni sudski vještak Z. R., u izvješću od
  60. lipnja
  61. godine izvijestio je sud da je bezuspješno u nekoliko navrata pokušao stupiti u kontakt s tuženikom radi dokumentacije potrebne za provođenje vještačenja, te je vratio spis sudu da on obveže tuženika na dostavljanje dokumentacije, – sud je rješenjem od
  62. srpnja
  63. godine pozvao tuženika da za potrebe provođenja vještačenja u roku od 8 dana dostavi u spis traženu dokumentaciju, – tuženik je sudu dostavio traženu dokumentaciju
  64. listopada
  65. godine, – sudski vještak pozvan je da preuzme spis s priloženom dokumentacijom
  66. prosinca
  67. godine, – nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaprimljeno je u sudu
  68. veljače
  69. godine, te je
  70. ožujka
  71. godine izvršena dostava tog nalaza i mišljenja punomoćniku tužiteljice i tužiteljici, međutim, dostava je vraćena s naznakom »odselila«, –
  72. ožujka
  73. godine tužiteljici je nalaz dostavljen preko oglasne ploče suda, a nakon toga je predmet bio kalendiran. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  74. Na temelju članka
  75. stavka
  76. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  77. siječnja
  78. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju Općinskog suda u Zagrebu od
  79. veljače
  80. godine, opisuje se kronologija rada na način opisan u točki
  81. obrazloženja ove odluke, te navodi da se na predmetu izmijenilo tri suca koji su ažurno postupali. Posebno se ističe da od
  82. ožujka
  83. godine do
  84. veljače
  85. godine (dan kada je zaprimljena ustavna tužba radi očitovanja) Općinski sud u Zagrebu nije primio niti jedan podnesak tužiteljice kao niti njezinog punomoćnika kojim bi obavijestio sud o adresama tužiteljice, odnosno njezina punomoćnika, a budući da tužiteljica nije primila nalaz sudskog vještaka, tako nije niti postavila konačan tužbeni zahtjev u ovom postupku. Ističe da je u konkretnom slučaju na dužinu trajanja postupka svakako utjecala tužiteljica. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  86. Odredbom članka
  87. stavka
  88. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  89. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. prosinca
  6. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Budući da je ustavna tužba podnijeta dana
  7. studenoga
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno sedam
(7)godina, deset
(10)mjeseci i dvadesetjedan
(21)dan. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem za povredu prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  16. studenoga
  17. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet
(5)godina, nula
(0)mjeseci i dva
(2)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu nije poduzimao odgovarajuće radnje u postupku. Naime, iz spisa predmeta vidljivo je da sud od održanog ročišta
  2. srpnja
  3. godine na kojem je saslušana tužiteljica kao stranka i zaprimljena dokumentacija tuženika, održao ročište tek
  4. svibnja
  5. godine na kojem je zatražio od tužiteljice i tuženika nove podatke i dokumentaciju, a isto je uči­njeno i na ročištu održanom
  6. rujna
  7. godine. Rješenje o provođenju dokaza financijskog vještačenja određeno je
  8. ožujka
  9. godine, koje nije provedeno do
  10. veljače
  11. godine, iz razloga što sudskom vještaku nije bila dostupna dokumentacija tuženika temeljem koje je trebalo provesti sudsko vještačenje. Na traženja sudskog vještaka sud je istu osigurao tek
  12. prosinca
  13. godine. Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi. 5.
  14. POSTUPNJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim je ponašanjem u određenoj mjeri pridonijela duljini sudskog postupka. Analizi­rajući tijek sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljica nije pravodobno obavje­štavala sud o promjenama u zastupanju, kao i o promjenama svoje adrese. Međutim, unatoč navedenom, ocjena je Ustavnog suda da se ponašanje podnositeljice u konkretnom slučaju ne može smatrati okolnošću koja opravdava trajanje prvostupanjskog sudskog postupka u kojem nije donesena presuda preko 7 godina. 5.
  15. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud ocjenuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari, međutim da navedeno ne opravdava dugotrajnost navedenog postupka, a obzirom na okolnosti da je riječ o radnom sporu za koje postupke je zakonom propisana hitnost u postupanju. U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut
  16. godine i od tada se nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja te u njemu nije još donijeta niti prvostupanjska odluka. 5.
  17. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud nije našao drugih okolnosti koje su bile od utjecaja na duljinu sudskog postupka.
  18. Imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, a posebno važnost sudskog postupka za podnositeljicu (prestanak radnog odnosa), Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem parničnog postupka preko sedam godina podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je u smislu odredbe članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  23. Sukladno odredbi članka
  24. stavka
  25. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  26. studenoga
  27. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  30. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  31. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2583/2002 Zagreb,
  32. srpnja
  33. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 116/2003-1629 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 116/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1629 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.7.
  34. ELI: /eli/sluzbeni/2003/116/1629 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  35. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.