← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1701/2000 od 3. lipnja 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1701/2000 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1701/2000 od
  3. lipnja
  4. NN 122/2003 (30.7.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1701/2000 od
  5. lipnja
  6. Ustavni sud Republike Hrvatske 1739 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom T.F. iz Š., kojeg zastupa Ž.Ž., odvjetnik iz Š., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-352/00 od
  9. listopada
  10. godine. III. Predmet se vraća Županijskom sudu u Zadru na ponovni postupak. Obrazloženje
  11. T.F. iz Š. (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u Zadru broj: Gž-352/00 od
  12. listopada
  13. godine. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Benkovcu, broj: P-79/98 od
  14. ožujka
  15. godine, usvojen je podnositeljev tužbeni zahtjev i donesena je presuda koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. U povodu žalbe tuženika Grada Benkovca, osporenom je presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev podnositelja pod točkom II. tužbe, kojim je traženo da presuda zamijeni ugovor o prodaji stana.
  16. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da je u drugostupanjskoj presudi, kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen njegov tužbeni zahtjev, pogrešno primijenjen zakon. Podnositelj smatra da je drugostupanjski sud zauzeo pogrešno pravno stajalište prema kojem za njegov konkretan slučaj nije mjerodavan Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 68/98, 96/99, 120/00 i 94/01, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova), nego Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 73/95, 91/96, u daljnjem tekstu: Zakon o davanju u najam stanova). Svoje stajalište podnositelj obrazlaže činjenicom da se sporni stan nalazi u Benkovcu, a da je on protjeran iz Benkovca u agresiji na Republiku Hrvatsku tijekom
  17. godine. Od protjerivanja iz Benkovca do kolovoza
  18. godine podnositelj je boravio u Šibeniku, a krajem kolovoza
  19. godine, nakon vojno-redarstvene akcije »Oluja« podnositelj se vratio u Benkovac. Stan iz kojega je protjeran
  20. godine, prema navodima podnositelja, bio je devastiran, opljačkan i neupotrebljiv za stanovanje, pa ga je podnositelj osobnim radom i sredstvima postupno počeo obnavljati. Tijekom tih radova podnositelj je teško obolio, te je ostao oduzet i potpuno ovisan o tuđoj njezi i pomoći. Podnositelj smatra da se na njegovu pravnu situaciju ne primjenjuje Zakon o davanju u najam stanova, nego Zakon o prodaji stanova. Podnositelj smatra da je Županijski sud u Zadru, primjenjujući na njegovu pravnu situaciju Zakon o davanju u najam stanova, »oduzeo njegov stan koji je dobio na korištenje još
  21. godine od prijašnje Općine Benkovac«. Ustavnom tužbom podnositelj od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su osporavanom drugostupanjskom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka
  22. stavka
  23. i članka
  24. stavka
  25. Ustava Republike Hrvatske, a na koja opisno ukazuje u ustavnoj tužbi. Također navodi da je osporena odluka suprotna članku
  26. i članku
  27. stavku
  28. Ustava. Ustavna tužba je osnovana.
  29. Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hr­vat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon). Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava podnositelja povri­jeđena. Prema članku
  32. podstavku
  33. Ustava i članku
  34. stavku
  35. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih ljud­skih prava i temeljnih sloboda (ustavno pravo).
  36. Razmatranjem spisa Općinskog suda u Benkovcu, broj: P-79/98, Ustavni sud je utvrdio sljedeće: U prvostupanjskom postupku utvrđena je nespornom činjenica da je podnositelj nositelj stanarskog prava na stanu na prvom katu stambene zgrade u Benkovcu, koji stan je podnositelj dobio na korištenje od bivše Općine Benkovac
  37. godine. Kao nositelj stanarskog prava, podnositelj je podnio zahtjev za otkup stana dana
  38. prosinca
  39. godine Gradskom poglavarstvu Grada Benkovca. Grad Benkovac odbio je zahtjev podnositelja za otkup stana i pozvao podnositelja da u roku od 30 dana pristupi sklapanju ugovora o najmu stana u svojstvu zaštićenog najmoprimca. U Zaključku Grada Benkovca, klasa: 022-05/98-01/644, urbroj: 2198/27-98-2 od
  40. rujna
  41. godine (u daljnjem tekstu: Zaključak), kojim se odbija podnositeljev zahtjev za otkup stana kao pravno neutemeljen, utvrđeno je da je podnositelju stanarsko pravo na stanu u Benkovcu, prestalo po sili članka
  42. Zakona o davanju u najam stanova jer je podnositelj, kao nositelj stanarskog prava, taj stan napustio i nije ga koristio dulje od 90 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. Podnositelj nije u roku određenom Zaključkom pristupio sklapanju ugovora o najmu stana u svojstvu zaštićenog najmoprimca, nego je
  43. listopada
  44. godine podnio tužbu protiv Grada Benkovca pred Općinskim sudom u Benkovcu i Upravnim sudom Republike Hrvatske zahtijevajući poništenje Zaključka i donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sukladno članku
  45. Zakona o prodaji stanova. U postupku pokrenutom tužbom podnositelja u svojstvu tužitelja protiv Grada Benkovca kao tuženika, prvostupanjski sud je donio rješenje i presudu. Rješenjem je odbacio tužbeni zahtjev podnositelja za poništenje Zaključka zbog nenadležnosti. Presudom je presudio da se usvaja tužbeni zahtjev podnositelja i da presuda zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo podnositelja. U obrazloženju presude kojom usvaja tužbeni zahtjev podnositelja za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, prvostupanjski sud je utvrdio da navodi tuženika (Grada Benkovca) u odgovoru na tužbu i u Zaključku, prema kojima je podnositelju temeljem članka
  46. Zakona o davanju u najam stanova prestalo stanarsko pravo, jer isti nije koristio stan 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona, nisu osnovani. Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrdio da podnositelju »kao neospornom nositelju stanarskog prava pred­metnog stana pripada pravo da isti otkupi, a sve u smislu odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo«.
  47. Drugostupanjski sud u Zadru uvažio je žalbu tuženika Grada Benkovca i preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev podnositelja zauzevši stajalište da se na konkretan slučaj kao mjerodavan primjenjuje Zakon o davanju u najam stanova, a ne Zakon o prodaji stanova. Navedeno stajalište drugostupanjski sud je obrazložio utvrđenjem da se Zakon o davanju u najam stanova primjenjuje »na sve građane Republike Hrvatske, a taj zakon, kao niti neki drugi propis, ne priznaju ili poznaju neke izuzetke za osobe koje su morale napustiti stan ili su teško bolesne da se ne mogu u navedenom roku vratiti u stan radi korištenja, s posljedicom da bi zadržali stanarsko pravo, odnosno da se na njih ne bi odnosila odredba o prestanku stanarskog prava po sili zakona iz članka
  48. stavak
  49. Zakona o davanju u najam«.
  50. Nakon razmatranja spisa Općinskog suda u Benkovcu, broj: P-79/98, u cijelosti, navoda ustavne tužbe, te odredaba Zakona o prodaji stanova i Zakona o davanju u najam stanova s pripadajućom dokumentacijom, u ustavnosudskom postupku postavilo se sljedeće temeljno pravno pitanje: – s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, a uvažavajući činjenično stanje utvrđeno u sudskom postupku, jesu li se u konkretnoj parničnoj stvari trebale primijeniti odredbe Zakona o prodaji stanova ili pak odredbe Zakona o davanju u najam stanova? Prvostupanjski sud je zauzeo pravno stajalište da se na konkretan slučaj trebaju primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o prodaji stanova. Temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, drugostupanjski sud je zauzeo drugačije pravno stajalište i na pravnu situaciju podnositelja primijenio kao mjerodavan Zakon o davanju u najam stanova.
  51. Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju donesen je
  52. rujna
  53. godine, objavljen je u »Narodnim novinama«
  54. rujna
  55. godine, a stupio je na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, to jest
  56. rujna
  57. godine. Zakon o davanju u najam stanova prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju. Taj je Zakon objavljen u »Narodnim novinama«, broj 101 od
  58. srpnja
  59. godine, a stupio je na snagu osmi dan od dana njegove objave u »Narodnim novinama«, to jest
  60. kolovoza
  61. godine.
  62. Ustavni sud utvrđuje da svaki pojedinačni akt nadležnog tijela kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranaka u konkretnom postupku (sudska presuda, upravni akt) mora biti donesen u skladu sa svrhom mjerodavnog zakona koji se na taj slučaj primjenjuje. Ako donositelj pojedinačnog akta (sud, upravno tijelo) podvede utvrđeno činjenično stanje pod propis koji za takvo stanje ne može vrijediti, jer je pogrešno protumačio svrhu zakona (pogrešna subsumcija), radi se o indirektnoj povredi materijalnog prava.
  63. Ustavni sud ocjenjuje da je u primjeni Zakona o davanju u najam stanova na konkretnu pravnu situaciju podnositelja drugostupanjski sud bio dužan uvažiti svrhu navedenog zakona i s njom povezan krug adresata na koji se taj zakon primjenjuje. Zakon o davanju u najam stanova, naime, donesen je
  64. godine, nakon što je Republika Hrvatska oslobodila dijelove dotada okupiranih dijelova državnog područja. U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o davanju u najam stanova (Pri­jedlog zakona, br. 545, klasa: 370-01/95-01/15, urbroj: 62-95-448 od
  65. rujna
  66. godine), Vlada Republike Hrvatske kao predlagatelj zakona navela je sljedeće: »Republika Hrvatska u vojno-redarstvenim akcijama »Bljesak« i »Oluja« oslobodila je i u hrvatski pravni sustav integrirala velik dio do tada okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Nakon oslobođenja, većina stanov­ništva (u pravilu građana srpske nacionalnosti) napustila je taj teritorij te otišla na još uvijek okupirani teritorij Republike Hrvat­ske, u tzv. SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) ili na okupirani teritorij Republike Bosne i Hercegovine. Njihovim odlaskom ostala je napuštena imovina u njihovom vlasništvu ili koju su po raznim osnovama koristili. Tako je, između ostalog, ostao napušten i velik broj stanova (u društvenom vlasništvu, državnom vlasništvu, vlasništvu pravnih osoba) na kojima su te osobe bile nositelji stanarskog prava. (...) Donošenjem predloženog Zakona stvorit će se pretpostavke za daljnju uporabu (najam), stanova koje su njihovi dosadašnji nositelji stanarskog prava napustili i ne koriste ga u roku propisanom Zakonom«. Navedena svrha Zakona, kao i krug njegovih adresata, sadržani su u odredbama članka
  67. stavka
  68. i članka
  69. stavka
  70. Zakona o davanju u najam stanova koje glase: Članak
  71. Ovim Zakonom uređuje se davanje u najam stanova na kojima sukladno odredbama ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo u društvenom vlasništvu, državnom vlasništvu, odnosno vlasništvu pravnih osoba koje su to vlasništvo stekle na temelju posebnih propisa, a nalaze se na ranije okupiranom, sada oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske. (...) Članak
  72. Stanarsko pravo na stanovima iz članka
  73. ovoga Zakona prestaje po sili zakona ako je nositelj stanarskog prava isti napustio i ne koristi ga dulje od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (...) Sukladno navedenom, Zakon o davanju u najam stanova odnosi se na osobe koje su nakon oslobođenja
  74. godine napustile dotada okupirani teritorij Republike Hrvatske. Podnositelj ustavne tužbe nije napustio Benkovac nakon njegova oslobođenja
  75. godine, nego je protjeran iz Benkovca
  76. godine. Stoga podnositelj, prema ocjeni Ustavnog suda, ne pripada kategoriji osoba na koju se odnosi Zakon o davanju u najam stanova. Drugostupanjski sud pogrešno je na konkretnu pravnu situaciju podnositelja primijenio kao mjerodavan Zakon o davanju u najam stanova. Slijedom toga, taj sud je u osporenoj presudi pogrešno utvrdio i da je po sili članka
  77. stavka
  78. Zakona o davanju u najam stanova – nakon isteka roka od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu (to jest,
  79. siječnja
  80. godine) – podnositelju prestalo stanarsko pravo na stanu u Benkovcu, Knezova Šubića Bribirskih broj
  81. Zbog navedenih razloga, osporenom presudom drugostupanjskog suda podnositelju je povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom
  82. stavkom
  83. Ustava, ali i ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom
  84. stavkom
  85. Ustava, prema kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama.
  86. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povrede članka
  87. i članka
  88. stavka
  89. Ustava. Članak
  90. Ustava propisuje da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlas­ništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Članak
  91. stavak
  92. Ustava propisuje da sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Ustavni sud utvrđuje da navedene odredbe Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem odredbe članka
  93. stavka
  94. Ustavnog zakona.
  95. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba članaka
  96. i
  97. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1701/2000 Zagreb,
  98. lipnja
  99. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 122/2003-1739 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 122/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1739 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.7.
  100. ELI: /eli/sluzbeni/2003/122/1739 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  101. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.