← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IX-2534/2003 od 14. kolovoza 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IX-2534/2003 od

  1. kolovoza
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IX-2534/2003 od
  3. kolovoza
  4. NN 133/2003 (20.8.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IX-2534/2003 od
  5. kolovoza
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1952 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za odlučiva­nje o žalbama protiv odluka Državnog sudbenog vijeća, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu žalbe I. N. iz Š., protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o ste­govnoj odgovornosti broj: Sp-28/02 od
  7. svib­nja
  8. godine, na sjednici Vijeća održanoj
  9. kolovoza
  10. godine, većinom glasova je donio ODLUKU I. Žalba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  11. Županijski sud u Šibeniku podnio je Državnom sudbenom vijeću zahtjev za pokreta­nje ste­govnog postupka broj: 9 Su-508/02 od
  12. studenoga
  13. godine, protiv I. N., suca Županijskog suda u Šibeniku, ovdje žalite­lja. Državno sudbeno vijeće pokrenulo je ste­govni postupak svojom odlukom broj: Sp-28/02 od
  14. ožujka
  15. godine. Po provedenom postupku Državno sudbeno vijeće donijelo je odluku broj: Sp-28/02 od
  16. svib­nja
  17. godine. Nazna­čenom odlukom žalite­lj je oglašen odgovornim za poči­nje­nje ste­govnog djela propisanog odredbama članka
  18. stavka
  19. točke
  20. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 58/93., 49/
  21. i 129/00.), pa je na teme­lju članka
  22. stavka
  23. točke
  24. istog zakona izrečena novčana kazna oduzima­nja 1/3 plaće ostvarene u trav­nju mjesecu
  25. godine, kroz razdob­lje od šest

(6)mjeseci.
  1. Protiv prvostupa­njske odluke žalite­lj je dana
  2. lip­nja
  3. godine uložio pravodobnu i dopuštenu žalbu na teme­lju ovlašte­nja sadržanog u članku
  4. stavku
  5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 49/02 – pročišćeni tekst). U svojoj žalbi žalite­lj ističe da je izrečena maksimalna novčana kazna, propisana Zakonom o Državnom sudbenom vije­ću, iako se u obrazlože­nju prvostupa­njske odluke navodi da je Državno sudbeno vijeće pri donoše­nju odluke, kao olakotne okolnosti, cijenilo djelomično prizna­nje žalite­lja i ­nje­govo dosadaš­nje nekaž­njava­nje. Žalite­lj smatra da je izrica­njem maksimalne kazne, uprkos postoja­nja olakotnih okolnosti, prvostupa­njsko tijelo povrijedilo opća pravila o izboru vrste i mjere kazne. Žalite­lj predlaže žalbu uvažiti i preinačiti prvostupa­njsku odluku na način da se izrekne mjera ukora ili ma­nja novčana kazna.
  6. Za potrebe ovog postupka pribav­ljen je spis Državnog sudbenog vijeća broj: Sp-28/
  7. Žalba nije osnovana.
  8. Iz zapisnika Državnog sudbenog vijeća sastav­ljenog u ovom predmetu od
  9. svib­nja
  10. godine, razvidno je da je podnosite­lj zahtjeva prekvalificirao ste­govno djelo iz teškog ste­govnog djela u ste­govno djelo. Prema članku
  11. stavku
  12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, odluka kojom se utvrđuje da je sudac ste­govno odgovoran i kojom je izrečena ste­govna kazna može se odnositi samo na ste­govno djelo i osobu koje je podnosite­lj zahtjeva označio u svom zahtjevu. Člankom
  13. stavkom
  14. točkom
  15. i točkom
  16. propisano je da se za ste­govna djela može izreći kazna ukora ili novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz najdu­lje šest mjeseci.
  17. Člankom
  18. stavkom
  19. i stavkom
  20. točkom
  21. Zakona o Državnom sudbenom vijeću propisano je: »Sudac odgovara za poči­njena ste­govna djela. Ste­govna djela jesu: (...)
  22. nanoše­nje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način.« Člankom
  23. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 59/96 – pročišćeni tekst) propisano je: »
(1)Ovlaštena službena osoba može vozača, putnika na moto­­ciklu ili pred­njem sjedištu osobnog automobila, a pod uvje­tom da svojim ponaša­njem ometa ili ugrožava promet – i drugog sudionika u prometu – podvrgnuti ispitiva­nju pomoću odgova­rajućih sredstava i aparata (alkometar i dr.) ili ga odvesti na stručni pre­gled radi provjere ima li alkohola u organizmu, ili pokazuje li znakove alkoholne poremećenosti, odnosno nalazi li se pod utjecajem opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotreb­ljavati prije ni za vrijeme vož­nje.
(2)Sudionici u prometu iz stavka 1. ovoga članka dužni su podvrgnuti se ispitiva­nju, odnosno stručnom pre­gledu.
(3)Krv i urin analizirat će se kod sudionika u prometu koji poriče da je pod utjecajem alkohola ili da u organizmu ima alkohola ili poriče da se nalazi pod utjecajem opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotreb­ljavati prije ni za vrijeme vož­nje ako zbog toga ne bi nastupile štetne pos­ljedice za ­nje­govo zdrav­lje.
(4)Ako je ispitiva­njem provedenim prema odredbama ovoga članka utvrđeno da je sudionik u prometu pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotreb­ljavati prije ni za vrijeme vož­nje, troškove ispitiva­nja snosi sudionik u prometu.« Tijekom ste­govnog postupka je utvrđeno da je žalite­lj dana
  1. studenoga
  2. godine, kao vozač automobila »Fiat Stilo« re­gistarskih oznaka ŠI ... u 14,25 sati, bio sudionik prometne nesreće na J. cesti u nase­lju B. Nakon nesreće, žalite­lj je odbio postupiti po zahtjevu ovlaštene službene osobe i pristupiti ispitiva­nju alkometrom, odnosno odbio je obaviti stručni liječni-čki pre­gled – vađe­nje krvi i uzima­nje urina, i time postupio protivno članku
  3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U Zapisniku o ispitiva­nju alkoholiziranosti službena osoba navela je da je žalite­lj u vidno alkoholiziranom sta­nju.
  4. U svojoj obrani žalite­lj ističe da je istina da je odbio alkotestira­nje na mjestu događaja, ali iz razloga što nije konzumirao alkohol. Nada­lje navodi da je ­nje­govo čudno ponaša­nje slično alkoholiziranom sta­nju bilo pos­ljedica stresa, jer mu se prvi puta u trideset godina koliko uprav­lja motornim vozilima dogodila prometna nesreća. Ne poriče da je zapisnik o alkotestu potpisao, ali tvrdi da nije bio upoznat s ­nje­govim sadržajem, jer da ga je potpisao bez prethodne provjere, u sumrak, želeći što prije napustiti mjesto događaja. Glede dava­nja krvi i urina radi analize, žalite­lj ističe da se nakon odbija­nja podvrgava­nja alkotestu, od ­nje­ga naknadno nije niti tražilo podvrgava­nje ovakvom stručnom liječnikom pre­gledu.
  5. Biće ste­govnog djela u konkretnom slučaju je nanoše­nje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. Žalite­lj je istražni sudac Županijskog suda u Šibeniku. Po samoj prirodi stvari, kao istražnom sucu, žalite­lju je morala biti poznata dužnost svih osoba podvrgnuti se potrebnim pretragama na zahtjev službene osobe. Člankom
  6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana obveza ne ovisi o vo­lji sudionika u prometu i ona je neovisna o či­njenici stvarnog uzima­nja zabra­njenih sredstava. Odbija­nje žalite­lja podvrgnuti se alkotestu nije ni prihvat­ljivo ni logično, jer bi se ­nje­gova tvrd­nja o navodnoj nealkoholiziranosti mogla na licu mjesta brzo i nedvojbeno utvrditi. Postupajući kraj­nje neprofesionalno na način opisan u prvostupa­njskoj presudi, žalite­lj je ispunio ste­govno biće djela opisano u članku
  7. stavku
  8. točki
  9. Zakona o Državnom sudbenom vijeću.
  10. Glede žalbenih razloga žalite­lja ovaj Sud cijeni da bi postoja­nje olakotnih okolnosti na strani žalite­lja opravdavalo izrica­nje kazne blaže od one utvrđene prvostupa­njskom odlukom. Međutim, prema ocjeni ovog Suda olakotne okolnosti u konkretnom slučaju nisu postojale, što određujući najvišu novčanu kaznu niti Državno sudbeno vijeće nije uvažilo. Suprotno utvrđe­nju Državnog sudbenog vijeća ovaj Sud cijeni da žalite­lj nije djelomično priznao poči­nje­nje ste­govnog djela, a to je nanoše­nje štete ugledu suda i sudačke dužnosti. Tijekom postupka žalite­lj nije pokazao svijest da je svojim ponaša­njem nanio štetu ugledu suda u kojem obnaša dužnost istražnog suca, kao i ugledu sudačke dužnosti uopće, niti je iskazao ža­lje­nje zbog svoga kraj­nje neprofesionalnog ponaša­nja. Navode žalite­lja kojima je pokušao opravdati svoje postupke ovaj Sud ocje­njuje neuvjer­ljivim, neživotnim i malo vjerojatnim s obzirom na ­nje­gova osobna svojstva. Žalite­lj je priznao poči­nje­nje samo jedne rad­nje, a to je faktično odbija­nje podvrgava­nja alkotestu, čije postoja­nje je već nedvojbeno zak­ljučeno iz zapisnika o alkotestu sači­njenog na licu mjesta. Stoga se ovo prizna­nje prema ocjeni Suda ne može smatrati olakotnom okolnošću od utjecaja na odmjerava­nje visine novčane kazne. Odredbom članka
  11. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/9., 131/
  12. i 129/00.) propisano je: »Sudac se mora ponašati tako da ne uma­nji svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pita­nje svoju nepristranost i neovisnost u suđe­nju i samostalnost sudbene vlasti.«. Navedenom zakonskom odredbom, koja je po pravnoj prirodi stroge naravi, utvrđena je obveza sudaca ponašati se na način kojim se ne uma­njuje ugled suca ili sudbene vlasti i to neovisno o vremenu i mjestu na kojem se nalazi. Prema ocjeni ovog Suda ponaša­nje suca protivno zakonskoj obvezi, u konkretnom slučaju ne može se smatrati olakotnom okolnošću pri poči­nje­nju djela koje je predmet ste­govnog postupka. Stoga nije prihvat­ljivo ni obrazlože­nje osporene odluke u dijelu koji glasi: »Kao olak­šavajuće okolnosti uzete su ... i ­nje­govo dosadaš­nje nekaž­njava­nje za ste­govna djela.«.
  13. S obzirom na či­njenicu nedvojbenog utvrđe­nja da je žalite­lj počinio ste­govno djelo iz članka
  14. stavka
  15. točke
  16. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, što on u žalbi niti ne osporava, te s obzirom na utvrđe­nje nepostoja­nja olakotnih okolnosti na strani žalite­lja, potvrđuje se prvostupa­njska odluka u dijelu u kojem se određuje visina izrečene novčane kazne. Slijedom sve­ga iznijetoga, na teme­lju odredbe članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točki I. izreke. Točka II. izreke teme­lji se na odredbi članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-IX-2534/2003 Zagreb,
  21. kolovoza
  22. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 133/2003-1952 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 133/2003 Broj dokumenta u izdanju: 1952 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.8.
  23. ELI: /eli/sluzbeni/2003/133/1952 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  24. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.