← Hrvatska

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7273/2000 od 22. svibnja 2003.

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7273/2000 od 22. svibnja 2003. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7273/2000 od 22. svibnja 2003. NN 155/2003 (1.10.2003.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7273/2000 od 22. svibnja 2003. UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2239 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Ljubice Kemfe­lja Zentner kao predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Bože Gagre kao članova vijeća, te sudske savjetnice Vande Fra­njić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužite­lja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. koje­ga zastupa odvjetničko društvo Škarica i partneri, protiv rješe­nja tuženog Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja, klasa: UP/I-030-02/2000-01/88, urbr: 580-02/00-01/8 od 19. lip­nja 2000., radi zaštite tržišnog natjeca­nja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 22. svib­nja 2003. presudio je Tužba se odbija. Obrazlože­nje Osporenim rješe­njem u točki I proglašavaju se ništavim Uvjeti dobiva­nja kredita za fizičke osobe Hypo Banke Croatia d.d. (raniji naziv za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sa sjedištem u Zagrebu, Koturaška 47, od 24. ožujka 1999., u dijelu kojim se kao instrument osigura­nja povratka kredita utvrđuje polica životnog osigura­nja kod Prima osigura­nja d.d., a ukoliko ju korisnik kredita već ima, prihvaćaju se police većih osiguravajućih kuća, odnosno police Croatia osigura­nja d.d., Osigura­nja Zagreb d.d. i Merkur osigura­nja d.d., vinkulirane u korist Hypo Banke Croatia d.d. Točkom II osporenog rješe­nja proglašavaju se ništavim Uvjeti stambenog kreditira­nja za fizičke osobe Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Koturaška 47, od 1. listopada 1999., u dijelu kojim se kao instrument osigura­nja povratka kredita utvrđuje: II

  1. a)polica osigura­nja nekretnine od uobičajenih rizika kod osiguravajuće kuće Prima osigura­nje d.d., a polica se vinkulira u korist Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. nakon odobre­nja kredita, a prije isplate; II
  2. b)osim osigura­nja nekretnine sklapa­njem police životnog osigura­nja kreditoprimca također kod Prima osigura­nja d.d., ali i Croatia osigura­nja d.d., Osigura­nja Zagreb d.d. i Merkur osigura­nja d.d. ako su sklop­ljene ranije i vinkulirane u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Točkom III. osporenog rješe­nja nalaže se Hypo Alpe Adria Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Koturaška 47, da kao instrument osigura­nja povrata kredita prilikom zak­ljučiva­nja ugovora o stambenom kreditu prihvati police osigura­nja prvorazrednog osiguravajuće­g društva po izboru korisnika kredita, ali i ostalih osiguravajućih društava ukoliko bi banke prihvatile police od istih, uz jednaki uvjet vinkulira­nja police u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i u slučaju Prima osigura­nja d.d. s rokom izvrše­nja: po donoše­nju Odluke Uprave banke, bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od dana dostav­lja­nja tog rješe­nja. Točkom IV. dispozitiva osporenog rješe­nja određeno je da se u smislu točke I. i II. obvezuje Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb da kao dokaz izvrše­nja ovog rješe­nja Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja dostavi odluku Uprave banke, kao i primjerak Izmjena i dopuna Uvjeta stambenog kreditira­nja za fizičke osobe Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb s rokom izvrše­nja 15 dana od dana dostave tog rješe­nja. Točkom V dispozitiva osporenog rješe­nja je određeno da će se sukladno odredbama članka 37.a Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, rješe­nje objaviti u »Narodnim novinama«. Tužite­lj u tužbi navodi da se rješe­nje zasniva na postoja­nju zabra­njenog sporazuma kojem je ci­lj, pos­ljedica i mogući učinak ograničava­nje ili sprječava­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja. Postoja­nje takvog sporazuma, koji bi bio povod takvom rješe­nju, nije uči­njeno vjerojatnim niti dokazano. Neupitno je da uvjetima za dobiva­nje kredita obuhvaćena osiguravajuća društva nisu rezultat zabra­njenih sporazuma već poslovne politike i poslovnih odluka tužite­lja. Smatra da je u potpunosti ispunio sve zakonske obveze kao i prihvatio sugestiju Hrvatske narodne banke na način da je uputio pismenu ponudu svim prvorazrednim osi­guravajućim društvima u Republici Hrvatskoj pozivajući ih da se očituju o načinima izdava­nja polica kao i o bonitetu i kvaliteti pojedinog osiguravajuće­g društva na što su pozitivno odgovorile isk­ljučivo Prima osigura­nje d.d., Croatia osigura­nje d.d., Osigura­nje Zagreb d.d. i Merkur osigura­nje d.d., te naknadno i Allianz osigura­nje d.d. čime su sve zainteresirane strane, koje su pokazale interes za surad­nju s tužite­ljem, prihvaćene kao ravnopravni partneri tužite­lja. Smatra da bi ovakvim postupa­njem tuženog tijela čitav niz uobičajenih i neupitnih slučajeva u praksi bio okarakteriziran kao nedozvo­ljeni sporazum i doveden u pita­nje. Kao, očiti primjer tužite­lj navodi slučaj prodajnih mjesta, bilo dućana, robnih kuća, trgovačkih centara i sl. koji prihvaćaju samo određene kreditne kartice kao način plaća­nja. Smatra da bi ovakvo rješe­nje bio presedan kojim se otvara niz nelogičnih i ne­gativnih situacija u svakodnevnoj poslovnoj praksi. Naprotiv, ističe da sudska praksa dozvo­ljava odabir osigura­nja poslovnih rizika, pogotovo nakon pravova­ljane ponude svim relavantnim potencijalnim partnerima, što služi očuva­nju tržišnog natjeca­nja i pridonosi razvitku slobod­nog poduzetništva, što bi trebalo biti interes same Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja. Predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da je prema osporenim Uvjetima dobiva­nja kredita za fizičke osobe Hypo Alpe- -Adria-Bank d.d. od 24. ožujka 1999. i od 1. listopada 1999. sklapa­nje polica osigura­nja bilo moguće samo kod četiri osiguravate­lja u Republici Hrvatskoj, dok ostali prvorazredni osiguravate­lji nisu navedeni u Uvjetima. Na taj način ograničen je pristup ostalim osiguravate­ljima da ­njihove police izabere korisnik kredita što je u suprotnosti s odredbama članka 7. stavak 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja te članka 76. Zakona o bankama i točke V. Odluke o raspoređiva­nju plasmana i izvanbilančnih rizičnih stavki i utvrđe­nju izloženosti banke. Predlaže da se tužba odbije. Tužba nije osnovana. Prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja (»Narodne novine«, br. 48/95, 51/97 i 89/98) za rad­nje kojima se sprečava ili ograničava tržišna natjeca­nja ili zlouporab­ljuje monopolistički ili vladajući položaj, ravnate­lj će rješe­njem naložiti obustavu takvog postupa­nja. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, rješe­njem iz stavka 1. ovog članka, odredit će se rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja, odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta. Iz podataka spisa predmeta, dostav­ljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužite­lj u Uvjetima za dobiva­nje kredita za fizičke osobe od 24. ožujka 1999. i Uvjetima stambenog kre­ditira­nja za fizičke osobe od 1. listopada 1999. propisao i uvjetovao sklapa­nje ugovora o kreditu postoja­njem police životnog osigura­nja i police osigura­nja nekretnine od uobičajenih rizika kod Prima osigura­nja d.d. odnosno Croatia osigura­nja d.d., Osigura­nja Zagreb d.d. ili Merkur osigura­nja d.d., ukoliko kreditoprimac već posjeduje ­njihovu policu. Prema odredbi članka 7. stavak 1. točka 3. Zakona, zabra­njeni su sporazumi kojima je ci­lj, pos­ljedica ili mogući učinak ograničava­nja ili sprječava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja, a osobito sporazumi kojima se uvjetuje sklapa­nje ugovora kup­njom robe i usluga ili preuzima­njem drugih obveza, koje po svojoj prirodi ili prema običajima u trgovini nemaju neposredne veze s predmetom ugovora, a prema točki 6. citiranog članka Zakona i sporazumi kojima se ograničava pristup tržištu ili isk­ljučuje s tržišta poduzetnike koji nisu sudionici sporazuma. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, ništavi su sporazumi zabra­njeni stavkom 1. ovoga članka. Naime, uvjetova­nje korisniku kredita da sklopi policu životnog osigura­nja i osigura­nja nekretnine kod Prima osigura­nja d.d., ili ukoliko kreditoprimac već posjeduje životno osigura­nje kod Croatia osigura­nja d.d., Osigura­nja Zagreb d.d. ili Merkur osigura­nja d.d., a koje će banka prihvatiti pod uvjetom da budu vinkulirane u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a ta polica životnog osigura­nja je instrument osigura­nja povrata kredita, ne daje mogućnost korisniku kredita da odabere osiguravajuće društvo kod sklapa­nja police osigura­nja. Takvim propisiva­njem uvjeta je ograničen pristup tržištu poduzetnicima, drugim osiguravate­ljima koji nisu sudionici sporazuma Hypo Alpe- -Adria-Bank d.d. i Prima osigura­nja d.d. (posredno Croatia osi­gura­nja, Osigura­nja d.d., Osigura­nja Zagreb d.d. i Merkur osigura­nja d.d.) kako to pravilno zak­ljučuje tuženo tijelo, pa je povrijeđena odredba članka 7. stavak 1. točke 3. i 6. citiranoga Zakona. Svojim tužbenim navodima tužite­lj nije doveo u sum­nju utvrđe­nje tuženog tijela da je Uvjetima dobiva­nja kredita za fizičke osobe od 24. ožujka 1999. i od 1. listopada 1999. sklapa­nje police osigura­nja moguće samo kod četiri osiguravate­lja u Republici Hrvatskoj, dok ostali prvorazredni osiguravate­lji nisu navedeni u Uvjetima. Takvim Uvjetima je ograničen pristup ostalim osiguravate­ljima da njihove police izabere korisnik kredita, te je pravilno osporenim rješe­njem utvrđeno da su ništavi Uvjeti dobiva­nja kredita za fizičke osobe Hypo Banke Croatia d.d. od 24. ožujka 1999. i Uvjeti stambenog kreditira­nja za fizičke osobe Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 1. listopada 1999. Nada­lje, pravilno je tuženo tijelo naložilo tužite­lju da kao instrument osigura­nja povrata kredita prilikom zak­ljučiva­nja ugovora o stambenom kreditu prihvati police osigura­nja prvorazrednog osiguravajuće­g društva po izboru korisnika kredita, ali i ostalih osiguravajućih društava ukoliko bi banke prihvatile police od istih, uz jednaki uvjet vinkulira­nja police u korist Hypo Alpe-Adria-Banke d.d. kao i u slučaju Prima osigura­nja d.d. Imajući u vidu navedeno osporeno rješe­nje se ne može ocijeniti nezakonitim. Trebalo je stoga teme­ljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu. Broj: Us-7273/2000. Zagreb, 22. svib­nja 2003. Predsjednica Vijeća Ljubica Kemfe­lja Zentner, v. r. Presuda, NN 155/2003-2239 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Presuda Izdanje: NN 155/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2239 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 1.10.2003. ELI: /eli/sluzbeni/2003/155/2239 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.