Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-89/2002 od 17. rujna 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-89/2002 od

1. rujna
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-89/2002 od
3. rujna
4. NN 159/2003 (10.10.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-89/2002 od
5. rujna
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2303 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, koju je podnijelo »V. k.« d.o.o. iz Ž., koje zastupa direktor A. L., a ­nje­ga D. Š., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj dana
7. rujna
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Visokog trgo­vačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-2285/01 od
10. listopada 2001., kojom je kao neosnovana odbijena žalba podnosite­lja, izjav­ljena protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, broj: P-103/00 od
11. ve­ljače
12. Navedenom prvostupa­njskom presudom, donesenom u pravnoj stvari tužite­lja »J.« d.d. u stečaju iz Ž., protiv tuženika »V.k.« d.o.o. iz Ž., radi pobija­nja pravnih rad­nji stečajnog dužnika, utvrđuje se (točka I. izreke) da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ugovor o zakupu stvari – sredstava rada na principu leasinga, sklop­ljen
13. srp­nja
14. između tužite­lja i tuženika (ovdje podnosite­lja ustavne tužbe). Također se nalaže (točka II. izreke) tuženiku da u stečajnu masu vrati određene, u presudi taksativno navedene, pokretne stvari.
15. Donesene presude obrazlažu se, u bitnome, či­njenicom da je tužite­lja – stečajnog dužnika pri sklapa­nju navedenog ugovora zastupao predsjednik uprave S. L., sin, a tuženika bivši predsjednik uprave tužite­lja, A. L., otac. Pritom se sudovi pozivaju na odredbe članka
16. stavka
17. i članka
18. stavka
19. Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 44/96). Prema navedenim odredbama Stečajnog zakona, naplatni ugo­vor, sklop­ljen između dužnika i ­njemu bliske osobe, može se pobijati ako se ­njime izravno oštećuju stečajni vjerovnici i ako je takav ugovor sklop­ljen u roku od dvije godine prije podnoše­nja prijedloga za otvara­nje stečajnog postupka. Bliskim osobama dužnika smatraju se (članak
20. stavak
21. Stečajnog zakona) članovi upravnih i nadzornih tijela i osobno odgovorni članovi dužnika, osobe koje u kapitalu dužnika sudjeluju s više od 1/4, osobe i društva koja zbog svoje položajno-pravne ili radno-ugovorne veze s dužnikom imaju priliku biti upoznati s gospodarskim položajem dužnika te osobe koje stoje u osobnoj vezi (bračni drug, srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji, osobe koje su živjele ili žive u zajedničkom domaćinstvu itd.) s jednom od prethodno navedenih osoba iz stavka
22. članka
23. Stečajnog zakona. Sudovi suglasno smatraju da su u konkretnoj pravnoj stvari ostvarene sve pretpostavke pobojnosti sklop­ljenog ugovora.
24. U ustavnoj tužbi podnosite­lj ističe niz či­njenica i okolnosti, koje je isticao i u tijeku parničnog postupka, a kojima osporava utvrđe­nje sudova da bi predmetnim ugovorom, iako je nesporno sklop­ljen među bliskim osobama, bio oštećen stečajni dužnik, odnosno ­nje­govi vjerovnici. Navodi da se radi o naplatnom pravnom poslu, da je iznos zakupnine u ugovoru utvrđen sukladno stvarnoj vrijednosti pokretnina, procije­njenoj u stečajnom postupku po ovlaštenom vještaku, da je, kao zakupoprimac, svoje novčane obveze iz ugovora u cijelosti podmirio, bilo neposrednom uplatom na račun stečajnog dužnika, bilo posredno cesijom ili drugim oblicima plaća­nja u svoje ime, a za račun stečajnog dužnika. Stoga da imovina stečajnog dužnika nije uma­njena, već je samo promijenila oblik – iz pokretnina u ­njihov novčani ekvivalent. Pored toga, navodi da nije utvrđeno postoja­nje namjere nanoše­nja štete stečajnoj masi, odnosno vjerovnicima stečajnog dužnika. Budući da sudovi niti jednu od navedenih okolnosti nisu uzeli u obzir, podnosite­lj smatra da su povrijeđene odredbe članaka 14., 26.,
25. stavka 1.,
26. stavka 1.,
27. stavka
28. i
29. stavka
30. Ustava Republike Hrvatske te predlaže ukida­nje obiju donesenih presuda. Ustavna tužba nije osnovana.
31. Nakon analize spisa predmeta, osporenih odluka, mjero­dav­nih zakonskih odredaba, kao i navoda i razloga ustavne tužbe. Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u konkretnom slučaju presudama Trgovačkog suda u Osijeku i Visokog trgo­vačkog suda Republike Hrvatske nisu povrijeđena ustavna prava podnosite­lja propisana člancima 14., 26.,
32. stavkom 1.,
33. stavkom
34. i
35. stavkom
36. Ustava Republike Hrvatske, na koja ukazuje ustavnom tužbom. Ustavni sud nije utvrdio postoja­nje či­njenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan parnični položaj podnosite­lja ili na ­nje­govu nejednakost pred zakonom (članak
37. stavak
38. Ustava). U spornoj pravnoj situaciji presuđivali su zakonom ustanov­ljeni sudovi unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz dokumentacije o provedenom parničnom postupku razvidno je da je prvostupa­njski sud proveo postupak iscrpno i sukladno mjerodavnom zakonu te da je drugostupa­njski sud meritorno odgovorio na žalbene navode podnosite­lja. Također je razvidno kako je podnosite­lju bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u ­njemu. Ujedno, podnosite­lj je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne rad­nje, dok su osporavane presude va­ljano obrazložene te donesene pravovremeno i u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava Republike Hrvatske. Iz navedenog je utvrđeno da osporavanom presudom podnosite­lju nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka
39. stavka
40. Ustava, a slijedom toga niti ustavno pravo iz članka
41. stavka
42. Ustava. U ustavnoj tužbi podnosite­lj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postoja­nje povrede ustavnog prava, kojim se jamči jednak pravni položaj držav­ljana Republike Hrvatske i stranaca pred sudovima, u smislu odredaba članka
43. Ustava. Člankom
44. stavkom
45. Ustava jamči se pravo vlasništva. Ustavni sud navedeno pravo na ustavnopravnoj razini štiti na način da priječi tijelima državne vlasti ograničava­nje ili oduzima­nje tog prava, ako je ograničava­nje ili oduzima­nje zasnovano na zakonu. U slučaju zadira­nja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda zajamčenih Ustavom, uteme­ljena na nepravilnom ili neprihvat­ljivom pravnom stajalištu. Međutim, u konkretnom slučaju nadležna tijela sudbene vlasti postupala su sukladno postupovnom i materijalnom zakono­dav­stvu Republike Hrvatske, iznijevši relevantne razloge za donoše­nje svojih odluka. Također, razlozi podnosite­lja, izneseni u ustavnoj tužbi, ne upućuju na sum­nju glede postoja­nja povrede ustavnog jamstva vlasništva, u smislu odredbe članka
46. stavka
47. Ustava. Člankom
48. stavkom
49. (i stavkom 2.) Ustava jamči se poduzima­nje gospodarske djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim građanima. Jamstvo slobode podu­zetništva i jednakosti pravnog položaja poduzetnika ne može biti povrijeđeno pravilnom primjenom mjerodavnih zakona na konkretan slučaj.
50. Odredba članka
51. stavka
52. Ustava, na čiju povredu podnosite­lj ustavne tužbe također ukazuje, ne sadrži ­ljudska prava i teme­ljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavno­sud­skom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.
53. Slijedom izloženog, a na teme­lju odredaba članaka
54. i
55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), donesena je odluka kao u točki I. izreke.
56. Odluka o objavi (točka II. izreke) teme­lji se na odredbi članka
57. Ustavnog zakona. Broj: U-III-89/2002 Zagreb,
58. rujna
59. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 159/2003-2303 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 159/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2303 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.10.
60. ELI: /eli/sluzbeni/2003/159/2303 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
61. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.