← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-86/2001 od 17. rujna 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-86/2001 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-86/2001 od
  3. rujna
  4. NN 159/2003 (10.10.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-86/2001 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2305 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. B. iz Š., koju zastupa K. K., odvjetnica u Š., na sjednici održanoj dana
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz 26/1999 od
  9. ožujka
  10. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  11. Ustavna tužba je podnijeta protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz 26/1999-2 od
  12. ožujka
  13. godine, kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i preinačene su presude Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-310/98 od
  14. rujna
  15. godine, i Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1744/97 od
  16. trav­nja
  17. godine, tako da se tužbeni zahtjev podnosite­ljice ustavne tužbe u pravnoj stvari radi utvrđe­nja i isplate odbija u cijelosti. Revizija tuženika, Republike Hrvatske, odbačena je kao nedo­puštena. Osporenom presudom preinačene su presude Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-310/98 od
  18. rujna 1998., i Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1744/97 od
  19. trav­nja
  20. godine. Presuda Općinskog suda u Šibeniku je glasila: »
  21. Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o kupoprodaji stana, koji je zak­ljučen između stranaka dana
  22. svib­nja 1996., broj 19783, u dijelu točke
  23. članka
  24. kojim je utvrđena cijena stana u iznosu od 118.223,10 kn, jer je ista 68.444,32 kn, pa je slijedom toga ništava odredba ugovora u točkama
  25. i
  26. članka 4., jer je iznos
  27. obroka 2.053,33 kn, a mjesečnog obroka 241,74 kn do revalorizacije, pa se ovlašćuje tužite­ljica da umjesto dosadaš­nje­g iznosa mjesečnog obroka otplate od dana pravo­moćnosti ove presude, uplaćuje tuženiku iznos od 241,74 kn, kao i da zatraži izmjenu uk­njižbe založnog prava (hipoteke) u C. listu za česticu br. 3086/12 k.o. Šibenik.
  28. Dužan je tuženik vratiti tužite­ljici na ime dosad uplaćene obročne otplate iznos više prim­ljenog od 5.526,64 kune, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.493,36 kuna teku od
  29. lip­nja
  30. godine, a na iznose od 175,81 kune mjesečno počev od
  31. srp­nja
  32. godine od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate.
  33. Odbija se tužite­ljica s preostalim dijelom tužbenog zah­tjeva za isplatu preplaćenog iznosa.«.
  34. Iz osporavane presude vid­ljivo je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno stajalište da je u presudama niže­stupa­njskih sudova pogrešno primije­njeno materijalno pravo, osobito zbog pogrešnog tumače­nja pravnih pos­ljedica odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-697/1995 od
  35. siječ­nja
  36. godine, kojom su, pored ostalih ukinute i odredbe članka 20a. i članka
  37. stavka
  38. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96, u da­lj­njem tekstu: ZPS). Naime, Vrhovni sud je utvrdio osnovanim navode iznesene u zahtjevu za zaštitu zakonitosti da pravni učinci odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nastaju tek danom objave odluke u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi neki drugi rok. Polazeći od toga, ukida­nje zakona ili pojedinih zakonskih odredaba nema, u konkretnom slučaju, retroaktivni učinak, već isto djeluje samo za ubuduće jer Ustavni sud nije drugačije odredio. Iz toga slijedi da ugovorna odredba o cijeni spornog stana nije ništava te na strani tuženice nije došlo ni do stjeca­nja bez osnove, ocijenio je Vrhovni sud.
  39. Podnosite­ljica u ustavnoj tužbi navodi kako je odredba članka
  40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 58/95), koja se odnosi na članak 20a., ukinuta odlukom Ustavnog suda zbog toga što je od dana stupa­nja na snagu bila protivna Ustavu. Ističe da je protuustavnost ukinute odredbe postojala i prije ­njenog ukida­nja. Podnosite­ljica smatra da su presudom Vrhovnog suda povri­jeđena ustavna prava propisana člancima
  41. i
  42. stavkom
  43. Ustava. Predlaže usvaja­nje ustavne tužbe, ukida­nje presude Vrhovnog suda te vraća­nje predmeta Vrhovnom sudu na ponovni postupak. Ustavna tužba je osnovana.
  44. Prema odredbama članka
  45. stavak
  46. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (re­gionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojima je odlučeno o ­nje­govim pravima i obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela, povrijeđeno ­ljudsko pravo ili teme­ljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova ne­go poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda, zajam­čenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pruža­nja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučiva­nja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posiza­nja u ­ljudska prava i teme­ljne slobode.
  47. Svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od
  48. siječ­nja
  49. godine (»Narodne novine«, broj 11/97), Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe ZPS. Ukinuta je i odredba članka 9., koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka
  50. dodaje novi članak 20a., prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajuće­g stana iz članka
  51. stavka
  52. Zakona, višak u površini soba otkup­ljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uve­ćanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstav­ljaju tranzicijske propise putem kojih država, jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlas­ništva. Ta se privatizacija provodi prodajom stana pod povo­lj­nijim uvjetima jer kup­nju stanova u kojima stanuju po tržišnim cijenama većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povo­lj­nije uvjete za kup­nju stana ne­go što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od ­njih dovode do toga da im kup­nju stana onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog teme­lja za to da zakonodavac državu, kao pravnu osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavate­lji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stav­lja u položaj bitno različit od položaja drugih proda­vate­lja stanova, ovisno o tome teme­ljem če­ga su stanovi o kojima je riječ stečeni, a također nema ustavnog teme­lja za stav­lja­nje kupaca stanova u bitno različit položaj, ovisno od toga tko im stan prodaje. U rješe­nju broj: U-VIII-1057/1997 od
  53. prosinca
  54. godine, Ustavni sud je izrazio stajalište da ugovor o prodaji stana, koji je sklop­ljen teme­ljem odredaba citiranog Zakona, nije poje­dinačni akt iz članka
  55. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/99). Radi se o ugovoru građanskog prava na koji se, pored odredaba citiranog Zakona, trebaju primje­njivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, u nastavku: ZOO) te se zbog toga svaka ugovorna stranka, koja smatra da su povri­jeđena ­njena prava, može tužbom obratiti nadležnom općinskom sudu.
  56. Teme­ljno pita­nje u ovoj pravnoj stvari jest ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravnog utjecaja na va­ljanost ugovora o prodaji stana koji su sklop­ljeni prije ­njenog ukida­nja. Načelno va­lja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak
  57. članka
  58. Ustavnog zakona). Ovim odredbama određuje se samo učinak ukida­nja zakona, ali ne i pravne pos­ljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukida­nja. Ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesum­njivo, protivne Ustavu i prije ­njihovog ukida­nja, tj. prije objave odluke o ukida­nju u »Narodnim novinama«. Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-III-731/1994 i U-I-52/
  59. Odluka Ustavnog suda o ukida­nju zakona je konstitutivne naravi. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukida­nja. Zak­ljučak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije ­njenog ukida­nja proizlazi ne samo iz prirode stvari, ne­go i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon razrađuje u članku
  60. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedi­načnim aktom, koji je donijet teme­ljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukida­nja zakona – dakle po propisima tada još važeće­g zakona – a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se teme­lji pojedinačni akt. U tom slučaju pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništav akt, ne­go je pobojan: osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nadležnog tijela tražiti izmjenu akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponav­lja­nju postupaka. Ovakva zaštita teme­lji se na izloženom zak­ljučku: ukinuti zakon protivan je Ustavu i prije ­nje­govog ukida­nja pa je zbog načela ustavnosti i zakonitosti, kao i zbog načela pravednosti, bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne pos­ljedice učinaka neustavnog zakona i prije ­nje­govog ukida­nja. Ustavni zakon nema odredaba o pravnim pos­ljedicama ukida­nja zakona na ugovorne odnose koji se teme­lje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se pos­ljedice ukida­nja zakona na ugovorne odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.
  61. U ovom predmetu, ugovor o kupoprodaji stana (u dijelu koji se tiče kupovne cijene) zak­ljučen je na teme­lju odredaba ZPS-a, a koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog Zakona za prodavate­lja su prisilne naravi jer ga obvezuju da stan proda samo po cijeni koja je odre­đena tim odredbama, dok, međutim, kupac može odlučiti hoće li stan kupiti po kriterijima propisanim zakonom. S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima ZPS-a, ugovor o kupoprodaji je ništav u smislu odredaba članka
  62. ZOO-a. Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima ZPS-a, a ona je nastala u času sklapa­nja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe Zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon sklapa­nja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaća­nja, bile protivne Ustavu i prije ukida­nja. Ništavost ugovora je djelomična jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na teme­lju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklop­ljen (stavak
  63. članka
  64. ZOO). Teme­ljem takvog sta­nja stvari potrebno je reći da, prema odredbi članka
  65. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.
  66. Očito je, dakle, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći osporenu odluku, postupio protivno odredbi članka
  67. stavka
  68. Ustavnog zakona, koja odredba jasno upućuje na obvezatnost i poštiva­nje odluka i rješe­nja Ustavnog suda Republike Hrvatske, kada je, kao u konkretnom slučaju, prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Time je podnosite­ljici ustavno pravo iz članka
  69. stavka
  70. (svi su pred zakonom jednaki) povrijeđeno, a upravo teme­ljem tog us­tavnog prava su i ukinute odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
  71. U odnosu na članak
  72. Ustava, za navesti je da te odredbe ne sadrže ljudska prava i teme­ljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi, a koje se štite u ustavnosud­skom postupku pokrenutom ustavnom tužbom teme­ljem odredbe članka
  73. stavka
  74. Ustavnog zakona.
  75. Slijedom navedenoga, a teme­ljem odredbi članaka
  76. i
  77. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-86/2001 Zagreb,
  78. rujna
  79. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 159/2003-2305 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 159/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2305 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.10.
  80. ELI: /eli/sluzbeni/2003/159/2305 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  81. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.