← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1133/2003 od 17. rujna 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1133/2003 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1133/2003 od
  3. rujna
  4. NN 159/2003 (10.10.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1133/2003 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2306 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čiva­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. P. iz D., na sjednici održanoj dana
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­nje
  9. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-2220/02-3 od
  10. siječ­nja
  11. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnosite­ljice ustavne tužbe i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, broj: P-1780/01 od
  12. svib­nja
  13. godine. Tom je presudom odbijen podnosite­ljičin tužbeni zahtjev kojim je od tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigura­nje, Područne službe u Sisku, potraživala isplatu dospjelih, a neisplaćenih iznosa mirovine za razdob­lje od
  14. srp­nja
  15. do
  16. srp­nja
  17. godine, sa zakonskim zateznim kamatama.
  18. Podnosite­ljica smatra da su osporenim presudama povri­jeđena ustavna prava zajamčena člancima
  19. stavkom 2., 26., 29., 32.,
  20. i
  21. te odredba članka
  22. stavka
  23. Ustava Repub­like Hrvatske. Ističe i povredu članka
  24. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 12/93) i članka
  25. Prvog Protokola Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Na­rod­ne novine« – Međunarodni ugovori, broj 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispr.). U ustavnoj tužbi podnosite­ljica navodi da je primala mirovinu putem pošte, a da je nakon prekida komunikacija između banaka i tuženika, zbog ratnih akcija, došlo do obustave isplate mirovine. Navodi da je tijekom VRA »Oluja« napustila teritorij Republike Hrvatske i otišla živjeti u SR Jugoslaviju. S danom
  26. srp­nja
  27. godine podnosite­ljici je nastav­ljena isplata mirovine, a na teme­lju ­njezinog zahtjeva. Smatra da je razlog prekidu isplate mirovine tehničke naravi. Od Ustavnog suda Republike Hrvatske traži usvaja­nje ustavne tužbe i ukida­nje navedenih odluka. Ustavna tužba nije osnovana.
  28. Prema odredbama članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, nastavno: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (re­gionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o ­nje­govim pravima i obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela, povrijeđeno ­ljudsko pravo ili teme­ljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu (u nastavku: ustavno pravo). Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li povrije­đe­no ustavno pravo podnosite­lja, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pita­nje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili či­njenično sta­nje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one či­njenice od čije­g postoja­nja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
  31. Tijekom provedenog parničnog postupka, pokrenutog po tužbi podnosite­ljice ustavne tužbe, sud prvog stup­nja utvrdio je da je podnoše­njem tužbe dana
  32. listopada
  33. godine podno­site­ljica prvi puta zatražila isplatu zaostataka mirovine, a da joj je isplata mirovine ponovno uspostav­ljena od srp­nja
  34. godine. Slijedom ovako utvrđenog či­njeničnog sta­nja, sud prvog stup­nja utvrdio je da su zastarjela sva potraživa­nja podnosite­ljice ustavne tužbe koja se odnose na razdob­lje do 12 mjeseci unatrag, suglas­no odredbi članka
  35. stavka
  36. Zakona o mirovinskom osigura­nju (»Narodne novine«, broj 102/98, 127/00 i 59/01) te je odbio, kao neosnovan, podnosite­ljičin tužbeni zahtjev. U žalbenom postupku, Županijski sud u Sisku je ocijenio da je prvostupa­njski sud pravilno i potpuno utvrdio či­njenično sta­nje te pravilno primijenio materijalno pravo.
  37. Analizom navoda ustavne tužbe i osporavanih odluka, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su postupci pred nadležnim sudovima provedeni u skladu s odgovarajućim postupovnim i materijalnim propisima te da osporenim odlukama podnosite­ljici nisu povrijeđena ustavna prava, kao ni odredbe međunarodnih ugovora na koja ukazuje. Prema odredbi članka
  38. stavka
  39. Zakona o mirovinskom osigura­nju, dospjela prima­nja iz mirovinskog osigura­nja, koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao sam korisnik prima­nja, kao što su nedostav­lja­nje obavijesti o promjeni adrese, potvrde o životu, neobnov­ljena punomoć i dr., mogu se naknadno isplatiti najviše za 12 mjeseci unatrag, računajući od dana pod­nošte­nja zahtjeva. Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su sudovi, na teme­lju potpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu.
  40. Ocje­njujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
  41. stavka
  42. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Podnosite­ljica nije navela relevantne razloge koji bi ukazivali da je u provedenom sudskom postupku bilo postupovnih povreda koje bi mogle dovesti do povreda ­njezinih ustavnih prava. Sudovi su obrazložili stajališta iznijeta u osporenim presudama, za koja je nedvojbeno da nisu pos­ljedica proizvo­ljnog tumače­nja i primjene materijalnog prava te da nisu protivna usta­ljenoj praksi. U tom postupku i u osporenim presudama o pravima podnosite­ljice nije odlučivano samovo­ljno.
  43. Odredbom članka
  44. Ustava zajamčeno je da su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. U konkretnoj pravnoj stvari ne postoje razlozi zbog kojih bi se moglo ocje­njivati da je osporenim odlukama povrijeđeno ustavno načelo iz članka
  45. Ustava Republike Hrvatske.
  46. Podnosite­ljici nije povrijeđeno niti ustavno pravo zajam­čeno člankom
  47. stavkom
  48. Ustava, kojim se jamči pravično suđe­nje. Uvidom u spis predmeta razvidno je da su, u konkretnom slučaju, zakonom ustanov­ljena tijela sudbene vlasti provela postupke unutar svoje nadležnosti. Podnosite­ljici je omogućeno sudjelovati u postupku i pratiti tijek postupka, ulagati pravni lijek i poduzimati druge zakonom dopuštene postupovne rad­nje, dok su osporene odluke donijete u pravilno i zakonito provedenim postupcima te su uteme­ljene na odredbama mjerodavnog materijalnog prava.
  49. Također, podnosite­ljici ustavne tužbe, u konkretnom slu­čaju, nije osporenim odlukama povrijeđeno ustavno pravo zajam­čeno člankom
  50. Ustava, a prema kojoj odredbi svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slo-bodno se kretati i birati boravište (stavak 1.), odnosno, da svaki držav­ljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu (stavak 2.), a iz razloga jer je tim presudama samo odlučeno o tužbenom zahtjevu obveznopravne naravi.
  51. U odnosu na podnosite­ljičinu tvrd­nju o povredi ustavnog prava vlasništva, zajamčenog odredbom članka
  52. stavka
  53. Ustava, va­lja reći da se u konkretnom slučaju radi o obveznoprav­nom zahtjevu, dakle tražbini podnosite­ljice čije je ostvariva­nje vremenski ograničeno institutom zastare pa Ustavni sud utvrđuje da osporenim presudama, kojima je odbijen tužbeni zahtjev uslijed nastupa­nja zastare potraživa­nja, podnosite­ljici nije, niti je moglo biti povrijeđeno ustavno jamstvo prava vlasništva.
  54. Podnosite­ljica u ustavnoj tužbi ističe i povredu ustavnog prava propisanog odredbom članka
  55. Ustava, prema kojoj se pravo zaposlenih i članova ­njihovih obite­lji na socijalnu sigurnost i socijalno osigura­nje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom (stavak 1.), a odredbom stavka
  56. propisano je da se prava u vezi s porođajem, materinstvom i ­nje­gom djece uređuju zakonom. Podnosite­ljica nije navela razloge koji bi ukazivali na povredu navedenog ustavnog prava.
  57. Odredba članka
  58. stavka
  59. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu odredbe članka
  60. stavka
  61. Ustavnog zakona.
  62. Slijedom iznijetog, teme­ljem odredaba članaka
  63. i
  64. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
  65. Odluka o objavi (točka II. izreke) teme­­lji se na odredbi članka
  66. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1133/2003 Zagreb,
  67. rujna
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 159/2003-2306 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 159/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2306 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.10.
  69. ELI: /eli/sluzbeni/2003/159/2306 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  70. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.