← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2315/2002 od 17. rujna 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2315/2002 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2315/2002 od
  3. rujna
  4. NN 159/2003 (10.10.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2315/2002 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2307 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čiva­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Z. iz S., na sjednici održanoj dana
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1115/03 u najkra­ćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, M. Z. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak) u iznosu od 4.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­nje
  5. Podnosite­lj ustavne tužbe, teme­ljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Us­tav­ni zakon), podnio je
  7. listopada
  8. godine ustavnu tužbu zbog nerazumno dugog traja­nja parničnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu, a u vrijeme podnoše­nja ustavne tužbe se nalazi u stadiju odlučiva­nja o žalbi, pred Županijskim sudom u Splitu. U ustavnoj tužbi podnosite­lj, u bitnome, navodi da je ­nje­gov stambeni status neriješen od
  9. godine, kada su, nakon što je
  10. godine ­njihov brak razveden, on i bivša supruga L. S.-Z. sklopili nagodbu o načinu korište­nja stana u S., na način da su se obvezali stan predati bivšoj Komandi garnizona S., time da im se dadu na korište­nje dva ma­nja stana, ukupno približno jednake površine.
  11. godine supruga je s dvije malodobne kćeri odselila u stan svojih rodite­lja, a
  12. pokrenula parnični postupak u kojem je zatražila ponište­nje navedene nagodbe, utvrđe­nje da je ona isk­ljučiva nosite­ljica stanarskog prava na predmetnom stanu, kao i da se podnosite­lju ustavne tužbe naloži ise­lje­nje iz stana. Podnosite­lj ističe da su prvostupa­njskom presudom koja je u tom parničnom postupku donesena
  13. godine međusobna prava i dužnosti ­nje­ga i bivše supruge uređena na način sličan kako je to bilo riješeno ranijom nagodbom, ali da je faktično ­nje­gov status ostao neriješen, osobito s obzirom na či­njenicu da je protiv te presude bivša supruga podnijela žalbu, u svezi s kojom postupak nerazumno dugo traje. Stoga, smatra da su povrijeđena ­nje­­­-gova ustavna prava. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  14. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  15. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom
  16. stavkom
  17. Ustava Republike Hrvatske: – tužba tužite­ljice L. S.-Z. protiv tuženika (podnosite­lja ustavne tužbe) M. Z. podnesena je Općinskom sudu u Splitu dana
  18. rujna 1995., – dana
  19. studenoga
  20. održano je pripremno ročište, na kojem je odlučeno da se radi uvida pribave spisi istog suda, broj: P-23/87 (postupak radi razvoda braka), broj: P-97/88 (postupak radi zadržava­nja stanarskog prava u kojem je sklop­ljena nagodba od
  21. lip­nja 1988.), te, radi eventualnog spaja­nja postupaka, spis, broj: P-831/96 (postupak po protutužbi tuženika radi utvrđe­nja i ise­lje­nja iz stana), – ročište zakazano za dan
  22. listopada
  23. je odgođeno, jer nije pribav­ljen spis, broj: P-831/96., – ročište zakazano za
  24. prosinca
  25. također je odgođeno, zbog istog razloga, –
  26. studenoga
  27. održano je ročište na kojem je određeno spaja­nje postupaka u predmetima, broj: P-2217/95 i broj: P-831/96, te su saslušane stranke, –
  28. ve­ljače
  29. održano je ročište na kojem su saslušani nazočni svjedoci, a zbog sasluša­nja preostalih, koji na to ročište nisu pristupili, odgođeno je za dan
  30. trav­nja 2000., – na ročištu dana
  31. trav­nja
  32. stranke su iskazale namjeru da spor riješe mirnim putem, za što im je ostav­ljen rok od 30 dana, a novo ročište je zakazano za dan
  33. srp­nja 2000., –
  34. srp­nja
  35. održano je ročište na kojem je utvrđeno da stranke ne uspijevaju spor riješiti mirnim putem, pa je zakazano novo ročište radi sasluša­nja svjedoka, – na ročištu
  36. listopada
  37. saslušani su svjedoci, te određena pribava dokumentacije, – na ročištu
  38. prosinca 2000., na prijedlog tuženika, odre­đeno je medicinsko vještače­nje na okolnosti ­nje­govog zdravstvenog sta­nja, te je naloženo pribav­lja­nje ­nje­govog zdravstvenog kartona, za potrebe vještače­nja, – ročište zakazano za dan
  39. trav­nja
  40. je odgođeno, zbog izostanka pozvanog medicinskog vještaka, – na ročištu dana
  41. lip­nja
  42. proveden je dokaz medicinskim vještače­njem, zak­ljučena glavna rasprava i donesena prvostupa­njska presuda kojom se odbija i tužbeni i protutužbeni zahtjev, – presuda je otprem­ljena strankama dana
  43. lip­nja 2001., te je tužite­ljica – protutuženica podnijela žalbu protiv presude, – dana
  44. listopada
  45. tuženik – protutužite­lj je podnio tužbu Ustavnom sudu teme­ljem odredaba članka
  46. Ustavnog zakona, – dana
  47. siječ­nja
  48. rješe­njem, broj: Gž-3271/01 Županijski sud u Splitu ukinuo je prvostupa­njsku presudu i predmet vratio na ponovno suđe­nje Općinskom sudu u Splitu, – novo ročište zakazano je za dan
  49. rujna 2003., a predmet se vodi pod novim brojem: P-1115/
  50. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
  51. Na teme­lju članka
  52. stavka
  53. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio dopisom od
  54. studenoga 2002., od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe, na što je navedeni sud odgovorio dopisom od
  55. studenoga 2002., obavještavajući Ustavni sud da se spis predmeta, povodom žalbe, nalazi kod Županijskog suda u Splitu. Nakon toga je Ustavni sud dopisima od
  56. prosinca 2002.,
  57. siječ­nja 2003.,
  58. ve­ljače 2003.,
  59. ožujka 2003., te
  60. svib­nja
  61. godine od Županijskog suda u Splitu tražio očitova­nje o tijeku postupka i dostavu preslike spisa predmeta. Dopisom Županijskog suda u Splitu od
  62. svib­nja
  63. Ustavnom sudu je dostav­ljeno rješe­nje tog Suda, broj: Gž-3271/01 od
  64. siječ­nja 2003., kojim je ukinuta donesena prvostupa­nj­ska presuda. Nakon toga, Ustavni je sud, dopisom od
  65. lip­nja 2003., ponovo zatražio očitova­nje i dostavu spisa predmeta od Općin­skog suda u Splitu, kojim povodom je, dopisom predsjednika tog Suda od
  66. srp­nja
  67. godine, Ustavnom sudu, bez dostave preslike spisa, dostav­ljeno pisano očitova­nje raspravnog suda, u kojem je navedena kronologija postupa­nja u predmetu, kako je to izloženo pod točkom
  68. ovog obrazlože­nja. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  69. Odredbom članka
  70. stavka
  71. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…).«. Odredbom članka
  72. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postu­pa­nje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  5. rujna 1995., podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u Splitu. Budući da je us-tavna tužba podnijeta dana
  6. listopada
  7. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam
(7)godina i dvanaest
(12)dana. Pritom je potrebno napomenuti da je drugostupa­njska odluka u konkretnoj pravnoj stvari, zbog čije­g je nedonoše­nja ustavna tužba i podnesena, donesena nakon podnoše­nja ustavne tužbe, dana 24. siječ­nja 2003., te je s obzirom na tu či­njenicu predmetni parnični postupak od podnoše­nja tužbe Općinskom sudu u Splitu do donoše­nja drugostupa­njske odluke trajao ukupno sedam
(7)godina, tri
(3)mjeseca i dvadesetšest
(26)dana, od če­ga je postupak pred sudom drugog stup­nja trajao više od jedne
(1)godine i šest
(6)mjeseci. Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutar­nje­g pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem za povredu prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  14. studenoga
  15. (to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  16. listopada
  17. godine (to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, deset
(10)mjeseci i pet
(5)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, Općinski sud u Splitu, od rad­nji relevantnih za donoše­nje meritorne odluke o pravima i obvezama stranaka u predmetnom parničnom postupku odredio jedanaest ročišta za glavnu raspravu, od kojih je održano osam, dok su tri odgođena, odredio i proveo jedno vještače­nje, saslušao obje parnične stranke i predložene svjedoke, te donio prvostupa­njsku presudu, koja je u drugostupa­njskom postupku ukinuta. Pritom je između ročišta održanog
  2. studenoga
  3. i onog zakazanog za
  4. listopada
  5. proteklo deset
(10)mjeseci i dvadesetsedam
(27)dana, da bi to, kao i s­ljedeće ročište,
  1. prosinca 1998., bilo odgođeno, oba zbog toga što nije bio priklop­ljen spis, broj: P-831/
  2. Nakon navedenih odgoda, s­ljedeće je ročište zakazano (i održano)
  3. studenoga 1999., tj. po proteku da­lj­njih deset
(10)mjeseci i dvadesetdva
(22)dana. Navedeno razdob­lje, u ukupnom traja­nju od dvije
(2)godine i sedam
(7)dana može se, po ocjeni Ustavnog suda, smatrati razdob­ljem potpune neaktivnosti nadležnog suda. 5.
  1. POSTUPANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIKA – PROTUTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tuženik – protutužite­lj u sud­skom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, svojim ponaša­njem nije pridonio du­ljini sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud ocje­njuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari, uz uvjet pravilne primjene materijalnopravnih zakonskih odredaba, mjerodavnih za konkretan slučaj. 5.
  3. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud nije našao drugih okolnosti koje bi bile od utjecaja na du­ljinu sudskog postupka.
  4. Imajući u vidu navedene či­njenice i okolnosti, a posebno važnost sudskog postupka za podnosite­lja, jednako kao i za tuži­te­ljicu – protutuženicu, a osobito za ­njihovu djecu (rješe­nje stambenog pita­nja), Ustavni sud je utvrdio da je traja­njem parničnog postupka podnosite­lju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  5. stavkom
  6. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  7. stavka
  8. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  9. Sukladno odredbi članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu moguć­nost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  12. studenoga
  13. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka
  14. stavka
  15. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  16. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­­lji se na odredbi članka
  17. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2315/2002 Zagreb,
  18. rujna
  19. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 159/2003-2307 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 159/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2307 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.10.
  20. ELI: /eli/sluzbeni/2003/159/2307 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  21. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.