Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1317/03 od 2. listopada 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1317/03 od

1. listopada
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1317/03 od
3. listopada
4. NN 176/2003 (5.11.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1317/03 od
5. listopada
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2577 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. B. iz D., kojeg zastupa R. K., odvjetnik u O., na sjednici održanoj
7. listopada
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
9. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1313/02-2 od
10. veljače
11. godine.
12. U konkretnom slučaju podnositelj je kao zakonski nasljednik iza svog oca D. B., zahtijevao od suda obvezati tuženu, Privrednu banku Zagreb d.d. - Podružnica 12 Osijek, na isplatu duga od 7.568,99 kuna sa pripadajućim zakonskim kamatama i naknadom parničnog troška. Svoj tužbeni zahtjev od
13. ožujka
14. godine, podnositelj je temeljio na činjenicama da je njegov otac kod tužene imao otvoren tekući račun, broj: 40-190-01533-1 na kojega je primao mirovinu, te da je podnositelj sredstva na računu nasljedio kao zakonski nasljednik. Presuđujući o tužbenom zahtjevu podnositelja Općinski sud u Osijeku svojom presudom, broj: P-500/99-43 od
15. ožujka
16. godine, isti je odbio kao neosnovan. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je uložio žalbu koja je osporavanom presudom u cijelosti odbijena. Iz obrazloženja sudskih rješidaba proizlazi da je nesporna pravna pozicija podnositelja kao nasljednika iza njegovog oca koji je preminuo
17. godine. Međutim, nadalje se navodi da je tužena, sukladno odredbama članka
18. i članka
19. Ugovora o isplati mirovina i drugih primanja putem tekućih računa iz
20. godine, sklopljenog sa Republičkim fondom mirovinsko-invalid­skog osiguranja radnika Hrvatske, na zahtjev druge ugovorne strane
21. godine izvršila povrat sredstava uplaćenih na ime mirovine na navedeni tekući račun. Naime, Ugovorom o isplati mirovina i drugih primanja putem tekućih računa bilo je pred­viđeno da tužena u slučaju neisplaćivanja sredstava sa računa preko razdoblja od šest mjeseci mora o tome obavijestiti drugu ugovornu stranu, te da druga strana ima pravo zatražiti povrat uplaćenih sredstava sa pripadajućom kamatom. Također, kao nesporna utvrđena je i činjenica da sa predmetnog tekućeg računa sredstva nisu bila podizana od
22. srpnja
23. godine pa do
24. lipnja
25. godine. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su izrazili pravno stajalište prema kojemu tužena nema prema podnositelju obvezu isplate potraživanog iznosa, čime se ne dira u pravo podnositelja zahtijevati isplatu spornog iznosa od strane Hrvat­skog zavoda za mirovinsko osiguranje.
26. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sta­nja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku
27. stavku
28. i članku
29. stavku
30. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući ustavnu tužbu podnositelj cijeni da je tužena u obvezi isplatiti tražena sredstva neovisno o činjenici da su ta sred­stva vraćena uplatitelju. Smatra da tužena nije smjela raspolagati sa sredstvima tekućeg računa na način kako je u konkretnom slučaju učinjeno, te da se činidbom vraćanja sredstava nije oslobodila obveze isplate sredstava koja su tužbenim zahtjevom potraživana.
31. Zaključno, cijeneći osporavanu presudu kao i njoj pret­hodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti te osporavane presude ukinuti.
32. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općin­skog suda u Osijeku, broj: P-500/
33. Ustavna tužba nije osnovana.
34. Prema odredbama članka
35. stavka
36. i stavka
37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopu­štenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
38. Ovdje Sud smatra potrebnim istaknuti da se osporavajući razlozi podnositelja izneseni u ustavnoj tužbi iscrpljuju u žalbenim razlozima propisanim člankom
39. stavkom
40. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). Na osporavajuće razloge podnositelja isticane u ustavnoj tužbi već je odgovorio Županijski sud u Osijeku, valjano obraz­loživši razloge za donošenje svoje presude.
41. Člankom
42. stavkom
43. Ustava jamči se pravo vlasništva. Ustavni sud navedeno pravo na ustavnopravnoj razini štiti na način da priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, utemeljena na nepravilnom ili neprihvatljivom pravnom stajalištu. Međutim, u spornoj pravnoj situaciji nadležna tijela sudbene vlasti nisu odlučivala o postojanju prava vlasništva podnositelja jer ono u konkretnom slučaju nije bilo sporno, niti je postojanje tog prava bilo predmet provedenog parničnog postupka. Razlog odbijanja tužbenog zahtjeva bio je nepostojanje obveze tuženika za isplatu traženog iznosa iz razloga nepostojanja nezakonitosti u povratu sredstava njihovom uplatitelju. Slijedom iznijetoga, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno prava sadržano u članku
44. stavku
45. Ustava.
46. Člankom
47. stavkom
48. Ustava jamči se zaposlenicima pravo na zaradu kojom mogu sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojan život. S obzirom na sadržaj navedenog ustavnog prava i predmet provedenog parničnog postupka iz kojeg je proizašla osporavana odluka, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da u ustavnoj tužbi podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava sadržanog u članku
49. stavku
50. Ustava.
51. Slijedom svega iznijetoga, utvrdivši da podnositelju osporavanom presudom Županijskog suda u Osijeku nisu povrije­đena ustavna prava iz članka
52. stavka
53. i članka
54. stavka
55. Ustava, na temelju odredaba članka
56. i članka
57. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke. Točka II. izreke utemeljena je na odredbama članka
58. stav­ka
59. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1317/2003 Zagreb,
60. listopada
61. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 176/2003-2577 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 176/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2577 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.11.
62. ELI: /eli/sluzbeni/2003/176/2577 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
63. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.