← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brroj U-III-1145/2003. od 16. listopada 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brroj U-III-1145/

  1. od
  2. listopada
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brroj U-III-1145/
  4. od
  5. listopada
  6. NN 177/2003 (7.11.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brroj U-III-1145/
  7. od
  8. listopada
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2585 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. R. iz O., koju zastupa B. M., odvjetnica u O., na sjednici održanoj dana
  10. listopada
  11. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  12. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-978/02-2 od
  13. veljače
  14. godine. Dana
  15. kolovoza
  16. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Osijeku podnijela tužbeni zahtjev kojim je tražila od suda obvezati tuženu L. P. iz O., isplatiti iznos od 60.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom uz naknadu parničnog troška. Navedeni iznos podnositeljica je potraživala na temelju odredbe članka
  17. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), na ime naknade nematerijalne štete uslijed pretrpljene duševne boli, a zbog povrede ugleda i časti. Obrazlažući tužbu podnositeljica je isticala da je tužena tijekom ostavinskog postupka vođenog pred Općinskim sudom u Osijeku, broj: O-1540/95, svjesno zatajila postojanje podnositeljice kao izvanbračnog dijeteta preminulog L. P., uslijed čega podnositeljica nije proglašena nasljednicom. Nadalje navodi da ju je tužena tijekom cijelog života omalovažavala, napadala i pred drugim osobama omalovažala, uslijed čega je podnositeljica trpjela duševne boli i osjećala nelagodu u sredini u kojoj živi. Presuđujući o tužbenom zahtjevu podnositeljice Općinski sud u Osijeku presudom broj: P-1417/00-13 od
  18. prosinca
  19. godine odbio je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Presuđujući o žalbi podnositeljice, Županijski sud u Osijeku osporavanom presudom odbio je tu žalbu kao neosnovanu pot­vrdivši zakonitost prvostupanjske presude. Iz obrazloženja sudskih rješidaba proizlazi da je tužena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-556/98 oglašena krivom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Nadalje se ističe da glede prava na nasljeđenu imovinu podnositeljica može pokrenuti odgovarajuće parnične postupke. Međutim, glede postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, sudovi su zauzeli pravno stajalište iz kojega proizlazi da podnositeljica tijekom parničnog postupka nije dokazala postojanje intenziteta duševnih boli koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknde nematerijalne štete.
  20. U ustavnoj tužbi podnositeljica u bitnome ponavlja osporavajuće razloge isticane u žalbenom postupku. Smatra da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članka
  21. stavka 2., članka
  22. i članka
  23. stavka
  24. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositeljica upućuje i na postojanje povreda ustavnih odredaba sadržanih u članku
  25. Ustava.
  26. Zaključno, cijeneći osporavanu presudu kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositeljica predlaže Sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti, osporavane presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
  27. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Op­ćinskog suda u Osijeku, broj: P-1417/
  28. Ustavna tužba nije osnovana.
  29. Prema odredbama članka
  30. stavka
  31. i stavka
  32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu poje­dinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  33. Ovaj Sud smatra potrebnim istaknuti da se osporavajući razlozi podnositeljice izneseni u ustavnoj tužbi iscrpljuju u žalbenim razlozima propisanim člankom
  34. stavku
  35. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). Na osporavajuće razloge isticane u ustavnoj tužbi već je odgovorio Županijski sud u Osijeku, valjano obrazloživši razloge za donošenje svoje presude.
  36. Prema članku
  37. stavku
  38. Zakona o obveznim odnosima, između ostaloga, sud će za pretrpljene duševne boli zbog povrede ugleda i časti dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da okolnosti slučaja to opravdavaju, a osobito cijeneći jačinu bolova i njihovo trajanje. Tijekom parničnog postupka je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala postojanje intenziteta duševnih boli koje bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade.
  39. Člankom
  40. stavkom
  41. Ustava jamči se jednakost svih pred zakonom. U spornoj pravnoj situaciji presuđivala su tijela sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz pribavljenog spisa i priložene dokumentacije razvidno je da je prvostupanjsko tijelo provelo dokazni postupak sukladno prijedlozima stranaka, dok je drugostupanjski sud meritorno odgovorio na žalbene navode podnositeljice. Također je razvidno da je podnositeljica bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u postupku uz odgova­rajuću stručnu pomoć. Ujedno, podnositeljica je bila u moguć­nosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravni lijek. Osporavana odluka valjano je obrazložena, donesena pravovremeno i u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava Republike Hrvatske. Iz navedenog je utvrđeno kako osporavanom presudom podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
  42. stavkom
  43. Ustava.
  44. Člankom
  45. Ustava svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Međutim, odbijanje tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj nije tijekom parničnog postupka dokazao postojanje zakonom utvrđenog intenziteta povrede zaštićenog dobra, koji bi oprav­davao dosuđenje novčanog iznosa na ime nematerijalne štete, nije od utjecaja na povredu navedenog ustavnog prava.
  46. Člankom
  47. stavkom
  48. Ustava jamči se pravo nas­ljeđivanja. U konkretnom slučaju sudovi su odlučivali o tužbenom zahtjevu usmjerenom ka naknadi nematerijalne štete uslijed povrede ugleda i časti. S obzirom na činjenicu da predmet parničnog spora nije bio u vezi s ostvarivanjem podnositeljičinog nasljednog prava i ovaj osporavajući razlog ocijenjen je neosnovanim.
  49. Zaključno, u ustavnoj tužbi podnositeljica upućuje na postojanje povreda ustavnih odredaba koje ne mogu biti predmet ustavnosudske zaštite. Članak
  50. Ustava ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode, odnosno ustavna prava pojedinca, već se tom odredbom utvrđuju najviše vrednote ustavnog poretka, koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava i temelj su za njegovo tumačenje. Slijedom navedenog, tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je kako u ustavnoj tužbi podnositeljice istaknute povrede odredaba članka
  51. Ustava ne daju osnovu za pružanje ustavnosudske zaštite. Ovo iz razloga što te odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode, u smislu odredbe članka
  52. stavka
  53. Ustavnog zakona, a čiju zaštitu, sukladno odredbi članka
  54. stavka
  55. alineje
  56. Ustava, Ustavni sud pruža odlučujući o ustavnim tužbama podnositelja. Ovo pravno stajalište Sud je izrazio u odluci, broj: U-III-1125/1999 od
  57. ožujka
  58. godine (»Narodne novine«, broj 38/00).
  59. Slijedom svega iznijetoga, utvrdivši da podnositeljici osporavanom presudom Županijskog suda u Osijeku nisu povrijeđena ustavna prava sadržana u članku
  60. stavku 2., članku
  61. i članku
  62. stavku
  63. Ustava, na temelju odredaba članka
  64. i članka
  65. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke. Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka
  66. stavka
  67. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1145/2003 Zagreb,
  68. listopada
  69. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 177/2003-2585 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 177/2003 Broj dokumenta u izdanju: 2585 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.11.
  70. ELI: /eli/sluzbeni/2003/177/2585 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  71. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.