← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. studenoga 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od
  3. studenoga
  4. NN 190/2003 (3.12.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3003 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Smilj­ko Sokol, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, donio je ODLUKU I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te se ukida Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (»Na­rod­ne novine«, broj 111/03) u cijelosti. II. Ukinuti zakon prestaje važiti danom donošenja ove odluke. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava iz Zagreba, kojeg zastupa predsjednik, dr. sc. Žarko Puhovski, podnio je dana
  10. srpnja
  11. godine prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 111/03) u cijelosti. Predlagatelj u prijedlogu navodi da je svaki kazneni zakon, a dosljedno tome i zakon o njegovim izmjenama i dopunama, po definiciji zakon kojim se razrađuju Ustavom utvrđene temeljne slobode i ljudska prava. Smatra da je za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, prema odredbi članka
  12. stavka
  13. Ustava Republike Hrvatske, nužna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Predlagatelj nadalje navodi da je za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona glasovalo pedeset i osam

(58)zastupnika, što je činilo samo relativnu većinu na sjednici nazočnih zastupnika. Slijedom iznijetoga, predlagatelj smatra da je Zakon o izmje­nama i dopunama Kaznenog zakona donesen manjim bro­jem glasova od broja koji je Ustavom utvrđen kao potreban i dostatan za donošenje organskih zakona. Ističući njegovu formalnu protuustavnost, predlagatelj predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i da ga u cijelosti ukine.
  1. Vladimir Šeks iz Zagreba podnio je Ustavnom sudu prijedlog istovjetnog sadržaja dana
  2. rujna
  3. godine, na­zva­v­ši ga »zahtjevom za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 111/03) s Ustavom Republike Hrvatske«. Podnesak predlagatelja, međutim, ne udovoljava pretpostavkama propisanim člancima
  4. i
  5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon). Stoga Ustavni sud, u skladu s člankom
  6. stavkom
  7. Ustavnog zakona, s podneskom predlagatelja postupa kao s prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenog zakona. Predlagatelj navodi da je za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona glasovalo pedeset i osam
(58)zastupnika, da je dvanaest
(12)zastupnika glasovalo protiv, dok je sedam
(7)zastupnika bilo suzdržano. I prema njegovom mišlje­nju, Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona jest organski zakon, za čije je donošenje, prema članku
  1. stavku
  2. Ustava, potrebna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Predlagatelj posebno ističe ustavnopravnu važnost Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u dijelu u kojem se njime uvode nova kaznena djela, te propisuju visine zapriječenih kazni, a koja nisu bila propisana Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01). Zaključno, predlagatelj predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i da ga u cijelosti ukine.
  3. Na temelju članka
  4. stavka
  5. Ustavnog zakona, pri­jedlog prvopredlagatelja dostavljen je
  6. kolovoza
  7. godine na odgovor Hrvatskom saboru, kao donositelju osporenog propisa. Predsjednik Hrvatskog sabora izvijestio je Ustavni sud
  8. kolovoza
  9. godine da je dostavljeni dopis proslijeđen Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora. Do donošenja ove odluke odgovor nije zaprimljen.
  10. Tijekom ustavnosudskog postupka zatražena su i zaprimljena stručna mišljenja znanstvenih savjetnika Ustavnog suda, dr. sc. Arsena Bačića, profesora na Pravnom fakultetu u Splitu, i dr. sc. Zvonimira Lauca, profesora na Pravnom fakultetu u Osijeku, o pravnoj prirodi Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Prijedlozi su osnovani.
  11. Na temelju članka
  12. Ustava, predsjednik Republike Hrvat­ske donio je Odluku o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, kojeg je Hrvatski sabor donio na
  13. sjednici dana
  14. srpnja
  15. godine. Zakon je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 111 od
  16. srpnja
  17. godine, stupio je na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od
  18. prosinca
  19. godine.
  20. Iz fonograma
  21. sjednice Hrvatskoga sabora održane
  22. srpnja
  23. godine, koji priliježe spisu, proizlazi da je pri glasovanju kod donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u sabornici bilo prisutno sedamdeset i sedam
(77)zastupnika. Također je razvidno da je za njegovo donošenje glasovalo pedeset i osam
(58)zastupnika, da je dvanaest
(12)zastupnika glasovalo protiv, dok je sedam
(7)zastupnika bilo suzdržano. Ustavni sud nadalje utvrđuje da je Hrvatski sabor u sazivu 2000. godine imao stotinu pedeset i jednog
(151)zastupnika, pa je za donošenje zakona za koje se traži većina glasova svih zastupnika bilo potrebno sedamdeset i šest
(76)glasova zastupnika.
  1. Odredba članka
  2. stavka
  3. Ustava propisuje: »Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.« U provedenom postupku ocjene suglasnosti s Ustavom Za­kona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Ustavni sud prethodno je morao odgovoriti na sljedeće načelno ustavnopravno pitanje: – koji se zakon, čijim se odredbama razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, ima smatrati organskim zakonom u smislu prvog dijela rečenice članka
  4. stavka
  5. Ustava? Glava III. Ustava pod nazivom »Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda« podijeljena je na sljedeće odjeljke:
  6. Zajedničke odredbe (članak
  7. do 20.),
  8. Osobne i političke slobode i prava (članak
  9. do 47.), te
  10. Gospodarska, socijalna i kulturna prava (članak
  11. do 69.). Polazeći od sadržaja svih odredaba koje se nalaze u Glavi III. Ustava, razvidno je da u zakonodavnoj praksi gotovo i nema zakona koji u određenom broju svojih odredaba barem dijelom ne razrađuje neko od ljudskih prava ili temeljnih sloboda. Sukladno tome, svaki ili gotovo svaki zakon izglasan u Hrvatskome saboru mogao bi se svrstati među organske zakone. Takva široka ustavna interpretacija, međutim, u cijelosti bi izbrisala razliku između »običnog« (ordinarnog) zakona i organskog zakona, što očito nije bio cilj ustavotvorca kad je oblikovao normativni sadržaj prvog dijela rečenice članka
  12. stavka
  13. Ustava. Zbog toga, u odgovoru na pitanje koji se od zakona – čijim se odredbama u većoj ili manjoj mjeri razrađuju pojedina Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode – ima smatrati organskim zakonom, treba se ograničiti na područje slobode, jednakosti i poštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vrednota propisanih u članku
  14. Ustava. Njihov je sadržaj – za razliku od gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava – određen samim Ustavom i individualiziran zajamčenom pravnom zaštitom na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Polazeći od izloženog, organskim zakonom kojim se razra­đuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode u smislu prvog dijela rečenice članka
  15. stavka
  16. Ustava ima se smatrati samo onaj zakon kojemu su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena osobna i politička prava i slobode čovjeka. Jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje određenog zakona organskim u smislu prvog dijela rečenice članka
  17. stav­ka
  18. Ustava ispituje se – u slučaju sumnje – zasebno u svakom konkretnom slučaju.
  19. Uvažavajući izloženu ustavnu interpretaciju prvog dijela rečenice članka
  20. stavka
  21. Ustava, za razmatranje pravne naravi i ocjenu ustavnosti osporenog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona bitne su sljedeće odredbe, sadržane u Glavi III., odjeljku
  22. Ustava, pod nazivom »Osobne i političke slobode i prava«: Članak
  23. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, (...). Kaznenim zakonom razrađuju se navedene ustavne odredbe. Njime se podrobno razrađuje sloboda, kao temeljna ustavna vrednota, u njezinom najosjetljivijem dijelu, a to je njezino oduzimanje odnosno ograničenje. Materijalnim kaznenim zakonodavstvom, odnosno propisivanjem bića kaznenih djela i njima pripadajućih kazni, država štiti građane i institucije (društvo) od onih koji krše propisana društvena pravila. S druge strane, u pravnom poretku uteme­ljenom na vladavini prava i počinitelja kaznenog djela mora se zaštititi od prekomjernog zadiranja javne vlasti u njegovu slobodu, koje – pri zakonskom određivanju kaznenih djela i kaznenih sankcija, te pri određivanju intenziteta tih sankcija – ne smije prijeći u neprihvatljiv stupanj državne represije. Stoga je nužno da se instituti kojima se razrađuje pravo države na progon i kažnjavanje povreditelja zakonom zaštićenih dobara normiraju na način koji ne vrijeđa prava i slobode koje su Ustavom zajamčene svakom pojedincu.
  24. Na temelju iznesenog, Ustavni sud ocjenjuje da se materijalnim kaznenim zakonodavstvom razrađuju Ustavom utvrđene temeljne osobne slobode čovjeka. Stoga se Kazneni zakon, pa samim time i zakoni o njegovim izmjenama i dopunama, imaju smatrati organskim zakonima za čije je donošenje, prema članku
  25. stavku
  26. Ustava, potrebna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskome saboru.
  27. Postupak donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, prema tome, bio bi u suglasnosti s člankom
  28. stavkom
  29. Ustava da je za taj Zakon glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u sazivu Hrvatskoga sabora iz
  30. godine, odnosno sedamdeset i šest
(76)zastupnika. Nasuprot tome, osporeni Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona donesen je u postupku u kojem je za njega glasovalo pedeset i osam
(58)zastupnika. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije donesen na način i u postupku utvrđenim člankom
  1. stavkom
  2. Ustava, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.
  3. Točka I. izreke temelji se na članku
  4. stavku
  5. u vezi s člankom
  6. stavkom
  7. Ustavnog zakona. Točka II. izreke temelji se na članku
  8. stavku
  9. Ustavnog zakona. Točka III. izreke temelji se na članku
  10. stavku
  11. Ustavnog zakona. Broj: U-I-2566/2003 U-I-2892/2003 Zagreb,
  12. studenoga
  13. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 190/2003-3003 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 190/2003 Broj dokumenta u izdanju: 3003 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.12.
  14. ELI: /eli/sluzbeni/2003/190/3003 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  15. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.